Poslovni broj: Ovr-744/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Nevi Lukin, na prijedlog sudske savjetnice Marije Hrboka u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, protiv ovršenice DM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vanesi Banović, odvjetnici iz Zadra, (dalje: ovršenica) odlučujući o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate, 18. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane i ovjerene kod javnog bilježnika Alikice Kolega-Zubčić pod poslovnim brojem: OV-7996/2014 od 18. lipnja 2014.

z a k l j u č i o  j e

upućuje se ovršenica u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane i ovjerene kod javnog bilježnika Alikice Kolega-Zubčić pod poslovnim brojem: OV-7996/2014 od 18. lipnja 2014. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine"112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje u tekstu: OZ) u roku od 15 dana od dostave ovog Zaključka.

Obrazloženje

1. Ovršenica je dana 13. svibnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane i ovjerene kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić pod poslovnim brojem: OV-7996/2014, od 18. lipnja 2014. U prijedlogu ovršenica u bitnome navodi kako je bi sudužnik za kredit Privredne banke Zagreb d.d., koji je glasio na ime njezinog bivšeg supruga kao glavnog dužnika i koji se plaćao cijelo vrijeme pa stoga ovršenici nije jasno zašto je uopće došlo do blokade njezina računa i koliki je točno iznos duga po navedenom kreditu. Navodi kako ju je ovrhovoditelj informirao da nema nikakav otplatni plan niti koliko se kredita otplatilo budući je od Privredne banke otkupio potraživanje u cijelosti prema ispravi odnosno ugovoru o kreditu. Ovršenica navodi kako nikada nije bila obaviještena o cesiji, kako je sporan iznos potraživanja ovrhovoditelja i kako ne proizlazi da su prava iz zadužnice prenesena na novog vjerovnika. Također ističe prigovor zastare. Ovršenica predlaže naslovnom sudu da usvoji žalbu protiv zadužnice temeljem članka 284. stavka 5. u svezi s člankom 53. stavkom 1. i člankom 50. stavkom 1. točka 7. i točka 11. OZ-a, ukine provedene radnje te obustavi ovrhu koja se pred Financijskom agencijom provodi zapljenom novčanih sredstava ovršenice temeljem Zadužnice od 18. lipnja 2014., OV-7996/2014.Ovršenica podnosi i prijedlog kojim traži da se donese rješenje kojim će odgoditi ovrhu te naložiti Financijskoj agenciji da odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem navedene ovršne isprave odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenim.

2. Podnesak ovršenice je dostavljen radi očitovanja ovrhovoditelju koji je u podnesku od 21. svibnja 2026. istaknuo da je za predmetno potraživanje nastupio prekid zastare i to poduzimanjem radnji radi prisilne naplate potraživanja u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, budući je potraživanje u cijelosti dospjelo otkazom Ugovora o kreditu, odnosno istekom otkaznog roka, koji je istekao 6. svibnja 2015., sukladno obavijesti o otkazu koja je dostavljena ovršenici. Ovrhovoditelj osporava da bi protekao desetogodišnji zastarni rok propisan za tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje ističe da su navodi ovršenice o redovitom plaćanju kredita i o nerazumijevanju blokade neutemeljeni jer je razvidno da je još 2015. zaprimila Obavijest o otkazu kredita. Ovrhovoditelj se protivi odgodi ovrhe navodeći kako ovršenica u svom prijedlogu nije priložila nikakav dokaz kojim bi potkrijepila osnovanost zahtjeva za odgodu ovrhe, te ističe kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenice. Nadalje ovrhovoditelj ističe da je jedna od najvećih pravnih osoba za naplatu potraživanja na području Republike Hrvatske sa stabilnim i transparetnim poslovanjem čiji bonitet i solventnost nisu upitni, stoga ovršenici ne prijeti nikakav rizik od trajnog ili teškog gubitka koji ne bi mogao biti nadoknađen. Zaključno ovrhovoditelj ističe da se ovrha provodi temeljem zakonski propisane osnove, a predmetna tražbina je dospjela i nenamirena. Ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog ovršenice kao neosnovan.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenica može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog Zakona o odgodi ovrhe.

4. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenice sud može, ako ovršenica učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

5. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenica učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

6. Prijedlogom od dana 12. svibnja 2026. ovršenica je podnijela i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a.

7. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

8. U svom prijedlogu ovršenica navodi kako je samohrana majka i živi u unajmljenom stanu s maloljetnim djetetom, te nema drugih primanja osim plaće. Također navodi kako blokada računa i ustezanje plaće temeljem predmetne zadužnice, predstavlja ozbiljan teret za ovršenicu i njezino maloljetno dijete.

9. Sama činjenica da je protiv ovršenice podnesen zahtjev za izravnu naplatu ne znači da će ona zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenica u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za nju predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenice biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na egzistenciju ovršenice nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a s obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ -a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje, jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

11. Prisilna naplata tražbine temeljem zadužnice, koja po samom zakonu predstavlja ovršnu ispravu temeljem odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a, nije i ne može biti protupravna. Činjenica da je postupak izravne naplate pokrenut temeljem zadužnice ne upućuje na vjerojatnost da je odgađanje ovrhe potrebno da bi se spriječilo nasilje.

12. S obzirom da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

13. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

14. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Valja istaknuti da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, što znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja ne može odlučivati u ovršnom postupku nego samo u parničnom postupku. Stoga dakle, sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li nastupila zastara predmetnog potraživanja i je li ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika.

15. Kako ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U 18. lipnja 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Neva Lukin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a)

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijskoj agenciji