REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: UsI-949/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj ČGĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, Policijske uprave Brodsko- posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, Kralja Tomislava 8, radi protjerivanja, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška KLASA: UP/I-216-04/25- 01/19, URBROJ: 511-11-11-25-75 od 18. travnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

III. Odobrava se opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Zoranu Baueru, Zagreb, Kozarčaninova 2, namirenje troškova delegacije u iznosu od 25,00 eura (dvadeset i pet), dok se u preostalom dijelu zahtjev opunomoćenika odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Zoranu Baueru, Kozarčaninova 2, isplati dosuđeni trošak delegacije u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-01/19, URBROJ: 511- 11-11-25-75 od 18. travnja 2025. u toč. 1. izreke utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] te da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP). Toč. 2. izreke državljaninu treće zemlje iz toč. 1. izreke tog rješenja zabranjuje se ulazak i boravak u EGP-u u trajanju od 1 godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Pod toč. 3. određeno je da će se državljanina treće zemlje iz toč. 1. tog rješenja prisilno udaljiti u zemlju čiji je državljanin Indiju.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu u kojoj ističe kako je pobijano rješenje doneseno na osnovi pogrešnog, nepotpunog i neistinitog činjeničnog stanja. Naime, iako je tužitelj kaznenim nalogom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K-174/25 oglašen krivim i kažnjen uvjetnom osudom, tužitelj je u zakonskom roku podnio prigovor te se stoga kazneni nalog nije mogao proglasiti pravomoćnim, a usprkos tome, tuženik je postupio temeljem čl. 94. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima, u svezi s čl. 87. st. 1. toč. 7. istog Zakona, te je ukinuo tužitelju njegovu dozvolu boravka i rada. Pri tome ističe da tuženik tužitelju nikada nije dostavio predmetno rješenje kojim je temeljem gore citiranih propisa i činjenica koje je opisao ukinuo dozvolu za boravak i rad tužitelja, pa je tako onemogućio tužitelja da sudskim putem osporava to rješenje. Nakon ukidanja dozvole za boravak i rad, iako za to nije postojalo valjanog razloga, tuženik je zaključio da tužitelj u Republici Hrvatskoj boravi nezakonito, tj. kako to proizlazi iz čl. 87. st. 1. toč. 7. Zakona o strancima na koji se tuženik poziva, da boravi suprotno odobrenju privremenog boravka. Pri tome iz obrazloženja pobijanog rješenja i kronologije ne proizlazi da bi tuženik postupio na temelju čl. 94. st. 3. Zakona o strancima, jer tuženik eksplicitno navodi da je do ukidanja dozvole tužitelju došlo 17. travnja 2025., dakle moralo je biti donijeto posebno rješenje, dok je ovo pobijano rješenje datirano s danom 18. travnja 2025. Ujedno se niti tuženik ne poziva na primjenu čl. 94. st. 3. Zakona o strancima. Možemo u tom smislu pretpostaviti, mada je i to trebalo biti sadržano u obrazloženju pobijanog rješenja, da je tuženik kao razlog ukidanje dozvole za boravak i rad tužitelja uzeo razloge iz čl. 10. st. 1. toč. 2. Pravilnika o postupanju s državljanima trećih zemalja, a gdje se ukazuje na definiciju pojma opasnosti za javni poredak. Vezano za potonje tužitelj ukazuje na presumpcija nevinosti kao jedno od temeljnih načela suvremenog sustava ljudskih prava i ima ključnu ulogu u osiguravanju prava osoba koje se nalaze u kaznenom postupku. Dakle, smatra da nije moguće za tužitelja reći da se na njega u ovom smislu ne odnosi presumpcija nevinosti, te niti Zakon o strancima samu činjenicu da se u odnosu na nekoga vodi kazneni postupak na taj način ne honorira nigdje osim u čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima, ali ovaj slučaj i taj članak se ne odnosi na tužitelja. S tim u vezi tužitelj ukazuje kako je tuženik pobrkao redoslijed pozivajući se na svoje postupanje po službenoj dužnosti temeljem čl. 87. st. 1. Naime, da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 87. st. 1., prvo je potrebno da tužitelj ili ima zabranu ulaska i boravka u RH, a što mu je zabranjeno tek ovim pobijanim rješenjem, a ne ranije, kao i da prestanu postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka. Ne može biti niti ovo, jer je prvo sam tuženik ukinuo uvjete, a tek onda se u pobijanom rješenju pozvao da su se stekli uvjeti da on po službenoj dužnosti tako postupi. Dakle, tužitelj niti u jednom trenutku nije u Republici Hrvatskoj boravio suprotno svrsi odobrenja privremenog boravka, a svako drugačije rezoniranje bi značilo da se dokida u odnosu na tužitelja presumpcija nevinosti. Ističe da je i prilikom izricanja mjere zabrane ulaska u EGP tuženik postupio nezakonito, jer je zaključio da je tužitelj nezakonito boravio na području Republike Hrvatske. Međutim, niti sam tuženik se nije očitovao u kojem je to razdoblju tužitelj boravio nezakonito, a u odnosu na datum donošenja rješenja. Nastavno, tužitelj ističe kako tuženik nije obrazložio svoju odluku o zabrani ulaska i boravka u EGP-u od godinu dana, tj. nije jasno radi čega bi to trebalo biti toliko dugo razdoblje od godinu dana, a kada niti Općinski sud u Slavonskom brodu nije izabrao neku od kaznenopravnih sankcija u svom kaznenom nalogu koje bi bile makar zakonski minimum. Nadalje, ističe da je tužitelju oduzeto osobno vozilo koje ima znatnu imovinsku vrijednost, a koje je tužitelj kupio sredstvima rada koje je uštedio tijekom svog boravka u Republici Hrvatskoj. Namjera suda je da se to motorno vozilo oduzme tužitelju trajno, a u kojem slučaju bi tužitelj po svojoj procjeni ostao bez 15.000,00 Eura vrijednosti. Zbog svega toga je potrebno da tužitelj prisustvuje tom kaznenom postupku. S druge strane, namjera je tuženika da tužitelja, deportira što prije, a čime bi se tužitelju počinila nenadoknadiva moralna i materijalna šteta. Naime, nakon izjavljenog prigovora, tužitelj je u obavezi prisustvovati kaznenom postupku u Slavonskom Brodu, te je njegov punomoćnik upozoren, da ukoliko se to neće dogoditi ili moći dogoditi, da će sud biti primoran u odnosu na tužitelja izreći mjere osiguranja prisustva, a što drugim riječima znači tjeralicu i potencijalno istražni zatvor. Dakle, jasno je da, ukoliko bi se izvršilo predmetno rješenje, tada bi za tužitelja nastupile teške financijske, ljudske, pravosudne i moralne posljedice, a šteta bi bila nenadoknadiva, s obzirom da bi tužitelj u tom slučaju ostao i bez iznosa od 15.000,00 Eura, a što je za državljana Indije novac koji predstavlja trogodišnju zaradu, dakle, veliki i nenadoknadiv novac. Rekavši to, tužitelj ne prejudicira završetak predmetnog kaznenog postupka, međutim, ističe da bi tužitelju trebalo omogućiti šansu da u istome sudjeluje, a što u slučaju ostanka pobijanog rješenja na snazi neće biti tužitelju omogućeno. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika te je ujedno zatražena naknada troškova ovog spora i određivanje odgodnog učinka do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

3. Spis formiran temeljem citirane tužbe tužitelja zaprimljene kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-1906/2025, delegiran je ovom sudu odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-369/2025-10 te se kod ovog suda nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-949/2025.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. U ovom upravnom sporu 3. lipnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti službene osobe tuženika, u smislu odredbe čl. 91. st. 3. u svezi s čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, u daljnjem tekstu: ZUS) te je opunomoćeniku tužitelja dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod navoda iznesenih u tužbi, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja utvrđeno je da se u istom navodi da je tužitelj dana 14. travnja 2025. u 21,00 sati zatečen u mjestu Gređani upravljajući osobnim automobilom marke "Audi A4" reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). U tom trenutku posjedovao je važeću boravišnu dozvolu RH ser. broja [serijski broj] i vozačku dozvolu RH ser. broja [serijski broj]. Nakon toga je uz poziv doveden u prostorije PGP Stara Gradiška radi prikupljanja informacija o kaznenom djelu opisanog u čl. 326. i 327. Kaznenog zakona. Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je kako su ostvarena obilježja kaznenog djela "Dogovor za počinjenje kaznenog djela" opisanog u čl. 327. st. 1. KZ- a te je podnesena kazna prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu zbog počinjenja navedenog kaznenog djela. Dana 16. travnja 2025. predmetnom je od strane Općinskog suda u Slavonskom Brodu presudom broj K - 174/2025-6 izdan kazneni nalog zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u čl. 327. st. 1. KZ-a te je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i izrečena mu je uvjetna osuda kojom se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Shodno navedenome o svemu se obaviješteni djelatnici Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za državljanstvo i pitanja stranaca, a koji su 17. travnja 2025. predmetnome ukinuli dozvolu za boravak i rad zbog razloga navedenog u čl. 94. st. 1. toč. 1., u vezi s čl. 87. st. 1. toč. 7. Zakona o strancima, čime je predmetnome prestao privremeni boravak u Republici Hrvatskoj.

7. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je na temelju gore navedenog tuženik zaključio kako je tužitelj u nezakonitom boravku jer nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak te da će ga se prisilno udaljiti zbog postojanja okolnosti iz čl. 203. st. 1. i 2. toč. 2., u svezi čl. 185. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima (Zakon o strancima "Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, u daljnjem tekstu: Zakon o strancima).

8. Slijedom iznijetog, na osnovu čl. 190. st. 2. i čl. 193. st. 4. i 5. Zakona o strancima tuženik je donio pobijanu odluku.

9. Odredbom čl. 203. st. 1. Zakona o strancima propisano je da je prisilno udaljenje odlazak državljanina treće zemlje iz Republike Hrvatske pod pratnjom policije, bez obzira na privolu državljanina treće zemlje. Stavkom 2. određeno je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, 2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno čl. 185. st. 1. Zakona.

10. Odredbom čl. 185. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje iz čl. 184. st. 1. ovoga Zakona ne mora donijeti rješenje o povratku ako postoji rizik od izbjegavanja iz čl. 214. ovoga Zakona

11. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno čl. 183. st. 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja). Stavkom 2. propisano je da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Stavkom 3. propisano je da se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz čl. 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje).

12. Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako:

- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem

- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- se ne donosi rješenje o povratku sukladno čl. 185. st. 1. ovoga Zakona. Stavkom 2. propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

13. Odredbom čl. 193. st. 4. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka. Stavkom 5. propisano je da ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno čl. 185. st. 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

14. Iz navedenog slijedi kako se pobijano rješenje o protjerivanju temelji na prethodno donesenom rješenju tuženika o ukidanju dozvole za boravak i rad tužitelju od 17. travnja 2025., čime je tužitelju prestao zakoniti boravak, a za koje rješenje tužitelj tvrdi da mu nikada nije dostavljeno, pri čemu se tuženik u odgovoru na tužbu ne očituje o činjenici donošenja istog niti se isto nalazi na popisu dokumentacije koju je odgovorom na tužbu dostavio tuženik.

15. Stoga, budući sud utvrđenje tuženika o nezakonitom boravku tužitelja nije mogao provjeriti uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka, valjalo je pobijano rješenje tuženika iz predmetnog razloga za sada ocijeniti nezakonitim.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak kako bi se u ponovnom postupku otklonili uočeni nedostaci, kao što je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS -a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 €. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

18. Nastavno, budući je u konkretnom slučaju upravni predmet Upravnog suda u Zagrebu delegiran na odlučivanje ovom sudu valjalo je primijeniti odredbu čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24; dalje: ZS) sukladno kojoj u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, koji su troškovi određeni Tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

19. Uvidom na internetskoj stranici Autobusnog kolodvora Zagreb, utvrđeno je da je na dan 3. lipnja 2026. cijena povratne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb iznosila 25,00 eura.

20. Stoga se zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova delegacije (trošak goriva i cestarine) preko navedenog priznatog troška odbija kao neosnovan te je odlučeno kao pod toč. III. i IV. izreke presude.

21. Zaključno, u okviru tužbe predloženo je i određivanje odgodnog učinka tužbe. Međutim, kako je tužbeni zahtjev usvojen i odluke tuženika poništena, to je bilo bespredmetno odlučivati o prijedlogu za odgodni učinak tužbe pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena je žalba.

Protiv ovog rješenja žalba je dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Brodsko-posavskoj, Postaji granične policije Stara Gradiška, Kralja Tomislava 8