REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1408/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice OD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika KD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja i tuženika uz zamjenicu punomoćnice tuženika AD, dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici OD, ND [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.945,98 eur, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 5.945,98 eur.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 14. ožujka 2019. sklopila predugovor o kupnji nekretnine kojim tuženik prodaje, a tužiteljica kupuje jednosobni stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a i hodnika na 1 katu stambene zgrade u [adresa], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, zgrada je izvanknjižno vlasništvo upisano u PL 4147 k. o. [katastarska općina], pravo posjeda ¼ dijela, a koji se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 37, kč. i zgrada, dvorište, da je člankom 2 ugovora ugovoreno da je tuženik izvanknjižni vlasnik stana, da isti nije opterećen nikakvim teretom te da se tuženik obvezuje riješiti zemljišno knjižni upis istog, da je po članku 3 ugovora tužiteljica tuženiku isplatila iznos na ime kapare i to 13. ožujka 2019. iznos od 2.654,46 eur (20.000,00 kn), 14. ožujka 2019. iznos od 3.291,53 eur (24.800,00 kn), sveukupno 5.945,98 eur (44.800,00 kn), a tuženik da bez opravdanog razloga nije ispunio svoju obvezu iz članka 2. ugovora, iako ga je tužiteljica u više navrata pozivala da je izvrši. Slijedom navedenog tužiteljica zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 11.891,96 eur uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da su tužitelj kao kupac te tuženik kao prodavatelj sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnine te da je nesporno da je na temelju tog predugovora tužiteljica isplatila iznos kapare ali da je sporna tvrdnja tužiteljice kako tuženik do danas, a sukladno obvezi iz članka 2. predugovora, nije poduzeo radnje kako bi izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine uknjižio u zemljišnim knjigama, a što je uvjet za sklapanje glavnog ugovora. Tuženik ističe kako u predugovoru nije naveden rok za sklapanje glavnog ugovora iz razloga što je uvjet za sklapanje glavnog ugovora uređenje zemljišnoknjižnog stanja za predmetni stan koje još nije provedeno unatoč svim nastojanjima tuženika. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i tužiteljici naložiti nadoknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: predugovor o prodaji nekretnine od 14. ožujka 2019. (list 3-4 spisa), naloge za uplatu (list 5 spisa, list 6 spisa) te izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da tužiteljica zahtjeva povrat dvostruke kapare, a kojem zahtjevu se tuženik usprotivio kao neosnovanom.

6. Uvidom u predugovor o prodaji nekretnine (dalje u tekstu: ugovor) utvrđeno je da je sklopljen dana 14. ožujka 2019. između tužiteljice i tuženika, da tuženik prodaje, a tužiteljica kupuje jednosobni stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a i hodnika na 1. katu stambene zgrade u [adresa], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, da je zgrada izvanknjižno vlasništvo upisano u PL. 4147 k. o. [katastarska općina], pravo posjeda u ¼ dijela, a koji se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 37, kć. i zgrada, dvorište, da ugovorne strane utvrđuju da stan nije upisan u zemljišne knjige, ali da prodavatelj jamči da je stan njegovo izvanknjižno vlasništvo, da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 89.600,00 kn koju će kupac u cijelosti isplatiti kada prodavatelj provede zemljišnoknjižni upis odnosno da će isplatiti cijenu umanjenu za iznos kapare odnosno ostalih 44.800,00 kn, da se kupac obvezuje na dan potpisa ovog ugovora isplatiti kaparu prodavatelju u iznosu od 44.800,00 kn, da prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora, kad se za to steknu uvjeti bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja, može u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima ishoditi uknjižbu prava vlasništva na kupljenom stanju na svoje ime te je ugovoreno da kad se prodavatelj upiše kao zemljišnoknjižni vlasnik zaključiti će se ugovor o prodaji.

7. U svom iskazu tužiteljica je navela da je ugovor sklopljen preko zajedničkog prijatelja i jedan dio kapare da je uplatila prije nego je uopće ugovor sklopljen, a kad je tuženik potpisao ugovor da je isplatila drugi dio kapare, da je tuženik ugovor potpisao kod bilježnika u [adresa] i kad je potpisala svoj primjerak da mu je jedan potpisani primjerak vratila emailom, a u međuvremenu da je tuženik skicu ugovora izmijenio i naveo da ona po uplati drugog dijela ne može stupiti u posjed te da je taj drugi dio tuženik potpisao kod bilježnika, a ona da nije, da je tuženik potom trebao riješiti nekretninu da bude 1/1 i da isplati drugi dio i stupi u posjed, ali da obzirom to nije napravljeno da je podnijela tužbu. Tužiteljica je iskazala da je to zgrada i u prizemlju su dva stana i gore su dva stana, svaki stan ima svoj ulaz i vanjske stepenice, to je dvorišna zgrada, da je tuženiku uplatila ukupno 44.800,00 kn u dva navrata i to 13.3.2019. da je uplatila 22.000,00 kn, a par dana kasnije 24.800,00 kn.

8. U svom iskazu tuženik je naveo da je gđu tužiteljicu upoznao preko zajedničkog prijatelja, da se radi o malom stanu iznad garaže u dvorištu iza kuće koji je već tada bio u neuseljivom stanju, da nije upisan kao vlasnik, a sve to da je jako teško riješiti jer je puno vlasnika, da je našao odvjetnika koji mu je rekao da sve to može srediti i od tada je to u procesu, da je dogovorio s tužiteljicom da je to njegova dužnost da to riješi, ali nije bilo nikakvog zakonskog roka, da je spreman vratiti tu kaparu jer zadnjih sedam godina svi računi dolaze na njegovo ime i to voda, plin itd.

9. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor od 14. ožujka 2019. i da je tužiteljica isplatila tuženiku iznos od ukupno 44.800,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 5.945,98 eur.

10. Odredbom čl. 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 34/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor dok je odredbom čl. 268. st. 3. ZOO-a propisano da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

11. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu dok je odredbom čl. 247. ZOO-a propisano da je ugovor sklopljen kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

13. Iz sadržaja ugovora od 14. ožujka 2019. (nazvan "Predugovor o prodaji nekretnine") proizlazi da je ugovoren predmet kupoprodaje, kupoprodajna cijena u iznosu od 89.600,00 kn te da je čl. 5. istog ugovora prodavatelj ovlastio kupca da na temelju ovog ugovora kad se za to steknu uvjeti bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja, može u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima ishoditi uknjižbu prava vlasništva na kupljenom stanu u svoje ime, pa imajući u vidu navedeni sadržaj ocjena je suda da navedeni ugovor ima sve bitne sastoje ugovora o kupoprodaji nekretnine odnosno da isti predstavlja ugovor o kupoprodaji nekretnine, a ne predugovor neovisno o nazivu istog ("Predugovor o kupoprodaji nekretnine"). U tom smislu, prema ocjeni suda iznos od 44.800,00 kn odnosno 5.945,98 eur (po fiksnom tečaju konverzije) koji je tužiteljica na temelju tog ugovora uplatila tuženiku ne predstavlja kaparu, iako su navedeni iznos stranke tako nazvale odnosno čl. 4. ugovora ugovorile da se kupac obvezuje na dan potpisa ovog ugovora isplatiti prodavatelju kaparu u iznosu od 44.800,00 kn, već navedeni iznos predstavlja dio kupoprodajne cijene.

14. Slijedom navedenog iznos od 44.800,00 kn koji je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ugovora od 14. ožujka 2019. prema ocjeni suda ne predstavlja u smislu odredbe čl. 303. st. 1. ZOO-a kaparu danu kao znak da je ugovor sklopljen već se radi o dijelu kupoprodajne cijene koji je tužiteljica na temelju ugovora od 14. ožujka 2019. isplatila tuženiku, pa stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 304. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je za neispunjene ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

15. Imajući u vidu dispozicije stranaka u ovoj pravnoj stvari odnosno zahtjev tužiteljice za isplatu dvostruke kapare te iskaz tuženika u kojem je izričito naveo da zemljišnoknjižno stanje nije riješeno i da je spreman vratiti tu kaparu sud je stava da je ugovor (nazvan predugovor) od 14. ožujka 2019. raskinut zbog neispunjenja.

16. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu šteta.

17. Odredbom čl. 362. st. 1. ZOO-a propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 362. st. 2. ZOO-a propisano da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok za ispunjene time da prema odredbi st. 3. tog čl. ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

17.1. Odredbom čl. 363. ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog primjerenog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

18. Imajući u vidu navode tužbe, sud zaključuje da je tužiteljica podnošenjem tužbe kao ugovorna strana ugovora od 14. ožujka 2019. dala jednostranu izjavu o raskidu tog ugovora zbog neispunjenja, u smislu odredbe čl. 360. ZOO-a.

18.1. Dakle, iako ugovor nije raskinut izjavom tužiteljice prije podnošenja tužbe, sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida.

19. Uzgred, polazeći od navoda tužbe sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 21. veljače 2024., a tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi eventualno bila ispunjena ugovorena obveza odnosno da je poduzeo radnje da otkloni nedostatak zbog kojeg je tužiteljica podnijela tužbu i time dala izjavu o raskidu, to je svakako protekao primjereni naknadni rok za ispunjenje u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a te su nastupile iste posljedice kao i slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora, odnosno ima se smatrati da je ugovor raskinut.

20. Odredbama čl. 368. ZOO-a propisani su učinci raskida ugovora pa je tako odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano da su obje strane oslobođene od svojih obveza osim obveze na naknadu štete, a odredbom čl. 361. st. 2. ZOO-a propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

21. Kako je ocjena suda u ovoj pravnoj stvari da su stranke 14. ožujka 2019. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine na temelju kojeg je tužiteljica kao kupac isplatila tuženiku kao prodavatelju dio kupoprodajne cijene u iznosu od 44.800,00 kn što preračunato u eur po fiksnom tečaju konverzije iznosi 5.945,98 eur te da je tužiteljica podnošenjem tužbe kao ugovorna strana ugovora od 14. ožujka 2019. dala jednostranu izjavu o raskidu tog ugovora zbog neispunjenja to je tuženik na temelju odredbe čl. 361. st. 2. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici iznos od 5.945,98 eur.

22. Kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima to se kao nepotrebno ukazalo izvođenje preostalih predloženih dokaza.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 361. st. 2. ZOO-a odlučiti kao pod točkom I izreke presude dok je, a s obzirom da je ocjena suda da nema mjesta primjeni odredbe čl. 304. st. 2. ZOO-a, u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.945,98 eur odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

24. Prilikom odluke o trošku parničnog postupka sud je vodio računa o uspjehu stranaka u sporu kako u osnovi tako i u visini pa imajući u vidu odluku u ovoj pravnoj stvari o glavnoj stvari sud je stava da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima slijedom čega bi u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosila svoje troškove postupka.

24.1. Međutim, kako tužiteljica nije imala trošak postupka (nije zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika niti je zahtijevala druge troškove postupka) to je imajući u vidu naprijed navedeno u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

24.2. Slijedom navedeno odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu, dana 18. lipnja 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. – uz rješenje za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 237,54 eur i za presudu u iznosu od 237,54 eur

2. tuženik po pun.

3. spis