REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1161/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužiteljice ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon provedene javne, usmene i neposredne glavne rasprave zaključene 8. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvije stotine i pedeset eura i nula centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u iznosu od 200,00 EUR (dvije stotine eura i nula centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. ožujka 2023. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.798,27 EUR (tisuću sedam stotina i devedeset i osam eura i dvadeset i sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u bitnom navodi kako je 19. listopada 2024. stradala u prometnoj nezgodi u Ličkom Lešću kao putnica u osobnom automobilu. Navodi da je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji (trzajna ozljeda vrata i vratne kralježnice) te potražuje naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.450,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2025. (od prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u bitnom osporava osnovu i visinu štete navodeći kako je isplatom iznosa od 1.400,00 EUR u mirnom postupku u cijelosti ispunio obvezu prema tužiteljici. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i ne potražuje trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, klasa: 211-08/24-4/38261 od 21. studenoga 2024. (stranice spisa 6-7), liječničku dokumentaciju tužiteljice (stranice spisa 8-11, 36-46), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Jakše Filipovića-Čugure (stranice spisa 51-52), kao i odštetni zahtjev od 11. ožujka 2025. (stranice spisa 12-15).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u vezi sa štetnim događajem od 19. listopada 2024. godine.

6. U tijeku postupka među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, kao ni aktivna i pasivna legitimacija, ali su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali i radi utvrđenja visine štete i uročno-posljedične veze sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: kirurgija) koji je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vrata i vratne kralježnice koja se mogla dogoditi u predmetnom štetnom događaju, a čime je stalni sudski vještak potvrdio uzročno-posljedičnu vezu. Stalni sudski vještak u svom nalazu navodi kako su po završenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 1%.

U pogledu trajanja i intenziteta bolova stalni sudski vještak u svom mišljenju navodi da je bol jakog intenziteta trajala jedan dan, srednjeg pet dana, a manjeg četrdeset dana kumulativno.

U vezi s trajanjem i intenzitetom straha, stalni sudski vještak navodi kako je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, dok je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, pri čemu je predmetni bio jačeg intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju pet dana, a slabijeg, tj. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti, do trideset i pet dana kumulativno.

Konačno, u pogledu tuđe pomoći i njege stalni sudski vještak navodi da je predmetna bila potrebna dva sata dnevno kroz trideset i pet dana kumulativno, dok naruženja nije bilo.

Predmetno vještačenja prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno i utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju.

8. Nakon nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka tužiteljica je preinačila tužbu podneskom od 22. travnja 2026. na način da je povisila tužbeni zahtjev s prvotno postavljenih 665,00 EUR na 1.450,00 EUR, a koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem pod poslovnim brojem Pn-1161/2025-16 od 8. lipnja 2026. godine.

Pritom je potrebno navesti i kako je povećanje tužbenog zahtjeva u skladu s činjenicom da je od donošenja (novih) Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda (2/20.) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-2020-5 pa do danas nastupila značajna inflacija, tj. pad vrijednosti novca, a na koju činjenicu se u postupku pozivala i tužiteljica.

Slijedom navedenoga, ovaj je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir i inflaciju, a koju činjenicu uvažavaju i drugostupanjski sudovi (v. presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1361/2024-2 od 23. siječnja 2025. i dr.).

9. Međutim, prije odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva potrebno se osvrnuti i na nespornu činjenicu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od 1.400,00 EUR pri čemu nijedna od stranaka nije jasno navela koji dio predmetnog iznosa otpada na neimovinsku, a koji na imovinsku štetu.

U tom smislu, ovaj sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir navedeni iznos koji je na kraju oduzeo s obzirom na to da je nesporno isplaćen prije podnošenja tužbe 4. lipnja 2025. godine.

10. Slijedom prethodno navedenoga, a uzimajući u obzir karakter ozljeda i dob tužiteljice (rođena 1994.), ovaj sud smatra da sukladno članku 1095. stavku 1. i članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. – dalje u tekstu: ZOO) tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 2.300,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete valjalo odbiti kao neosnovan. Za imovinsku štetu, tj. za tuđu pomoć i njegu, ovaj sud smatra kako tužiteljici pripada naknada u iznosu od 350,00 EUR, a na temelju neto cijene sata u iznosu od 5,00 EUR u ukupnom trajanju od 70 sati (v. stranicu spisa 52), a koji iznos je sud odredio po slobodnoj ocjeni na temelju članka 223. stavka 1. ZPP-a uzimajući u obzir da bi se visina cijene sata tuđe pomoći i njege mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama odnosno da bi se moralo provoditi financijsko vještačenje, a što bi u konkretnom slučaju bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP-a. Pritom je sud prilikom određivanja cijene sata tuđe pomoći i njege uzeo u obzir minimalnu neto plaću u Republici Hrvatskoj koju svake godine Vlada Republike Hrvatske određuje uredbom i javno objavljuje u Narodnim novinama, službenom listu Republike Hrvatske, sve s obzirom na to da bi uzimanje u obzir minimalne bruto mjesečne plaće prema shvaćanju ovoga suda bilo protupravno s obzirom na to da se na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege ne plaćaju doprinosi na plaću u vidu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i poreza. U preostalom dijelu (preko 5,00 EUR po satu) zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovan jer bi njime cijena sata tuđe pomoći i njege premašila cijenu neto sata radnika koji prima minimalnu plaću, a koji zaključak bi bio protivan zdravom razumu kao argumentu koji prihvaća i Ustavni sud Republike Hrvatske (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-1311/2014 od 17. srpnja 2015.).

11. Na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete trebalo je dosuditi zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 12. ožujka 2025. godine, a sukladno članku 12. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.) koji je lex specialis u odnosu na ZOO.

Da je shvaćanje ovog suda u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate ispravno potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. presudu Vrhovnog suda, poslovni broj Rev-373/2022-3 od 29. studenoga 2022.).

12. Tako tužiteljici na ime štetnog događaja od 19. listopada 2024. pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u ukupnom iznosu od 2.650,00 EUR od kojeg iznosa treba odbiti nesporno isplaćenih 1.400,00 EUR, a slijedom čega se dolazi do toga da tužiteljici u ovom postupku treba dosuditi daljnji iznos od 1.250,00 EUR, dok u preostalom dijelu (za 200,00 EUR) tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

13. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate donesena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.).

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavku 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT) uzimajući u obzir vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.450,00 EUR.

Tako je tužiteljici valjalo priznati 75 bodova na ime sastava odštetnog zahtjeva od 11. ožujka 2025. (Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 75 bodova na ime tužbe od 4. lipnja 2025. (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 75 bodova na ime podneska od 1. kolovoza 2025. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 75 bodova na ime ročišta od 22. prosinca 2025. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 22. travnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 8. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), kao i 50 bodova na ime ročišta od 18. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) odnosno ukupno 550 bodova, a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 1.100,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (275,00 EUR), a što ukupno iznosi 1.375,00 EUR.

Isto tako tužiteljici je valjalo priznati 300,00 EUR na ime plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja, kao i 13,27 EUR na ime plaćene pristojbe na tužbu (stranica spisa 4) te 110,00 EUR na ime pristojbe na prvostupanjsku presudu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018. i 51/2023.) i na temelju njega donesene Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi.

Kako tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu (kvalitativno je uspjela sa 100%, a kvantitativno 86%), a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, to je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude, tj. da je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi sav parnični trošak koji je imala u sporu.

Slijedom navedenoga, ukupno je tužiteljici valjalo dosuditi na ime troška parničnog postupka iznos od 1.798,27 EUR.

15. Na temelju članka 155. ZPP-a tužiteljici nisu priznati troškovi podnesaka od 8. siječnja 2026. te 13. veljače 2026. s obzirom na to da se radi o požurnicama koje nisu bile nužne za vođenje postupka, posebice kada se uzme u obzir da je tužba podnesena ovom sudu 4. lipnja 2025. godine.

Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak na ime odštetnog zahtjeva od 11. ožujka 2025. preko dosuđenog (preko 75 bodova) s obzirom na to da je prvotno postavljena vrijednost predmeta spora bila 665,00 EUR, a što sukladno Tbr. 7. toč. 1. iznosi 75 bodova, a ne 100 bodova. Naime, iako je nesporno da je trošak odštetnog zahtjeva dio troška parničnog postupka na koji tužiteljica ima pravo (v. odluku Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Rev-147/2010 od 7. veljače 2012., odluku Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Rev-2382/2011 od 18. kolovoza 2015. i dr.), ovaj sud smatra kako se vrijednost predmeta spora za odštetni zahtjev ima gledati prema vrijednosti predmeta spora tužbe jer bi u protivnom paušalno određivanje iznosa što ga oštećenik potražuje odštetnim zahtjevom (u konkretnom slučaju tužiteljica je odštetnim zahtjevom potraživala iznos od 3.174,28 EUR, v. stranicu spisa 14) mogla dovesti do zlouporabe prava u smislu članka 10. stavka 1. ZPP-a na način da tužitelj odštetnim zahtjevom dobiva više no što kasnije potražuje.

16. Kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a kojim je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pod uvjetom da je stranka tražila zateznu kamatu na trošak. Kako je tužitelj potraživao zakonsku zateznu kamatu, to mu je predmetnu valjalo i dosuditi od 18. lipnja 2026. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.

17. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- tužiteljici putem punomoćnika, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženiku