REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Đ 5
Poslovni broj: Us I-2457/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Metis d.d. (OIB: 19158233033), Kukuljanovo, Kukuljanovo 414, kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri (OIB: 01394705384), Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, u Rijeci, Lošinjska 16, kojeg zastupa službena osoba ĐF, radi inspekcijskog nadzora u području radnih odnosa – zabrane obavljanja djelatnosti, 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-02/25- 01/324, URBROJ: 443-02-02-08-25-4 od 7. studenoga 2025., radi poništenja usmenog rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-02/25-01/324, URBROJ: 443-02-02-08-25-1 od 5. studenoga 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Usmenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/324, URBROJ: 443-02-02-08-25-1 od 5. studenoga 2025., tužitelju je, u svojstvu poslodavca, zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti u jedinici Radna zona Kukuljanovo u trajanju od 30 dana (uz ostale prateće odluke), te je određeno da se mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće izvršiti i da će usmeno rješenje biti ukinuto ako poslodavac u roku od tri dana od izricanja usmenog rješenja dostavi dokaz da je uplatio iznos od 3.981,68 eura za svakog državljanina treće zemlje. Usmeno rješenje doneseno je slijedom inspekcijskog nadzora provedenog 5. studenoga 2025., vezano uz zatjecanje na radu kod tužitelja državljanina treće zemlje ([adresa]) IF, čiji je formalni poslodavac RUS d.o.o., Rijeka. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Rad navedenog radnika kod tužitelja s obzirom na narav i vrstu posla te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos i koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje, te se mora ishodovati dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za ovdje tužitelja kao poslodavca. Pritom RUS d.o.o., Rijeka nije registriran kao agencija za privremeno zapošljavanje.
2. Po dostavi potvrde o uplati navedenog iznosa od strane tužitelja u za ostavljenom roku, rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/324, URBROJ: 443-02-02-08-25-4 od 7. studenoga 2025., ukinuto je usmeno rješenje od 5. studenoga 2025. godine. Između istih stranaka pred ovim se Sudom slijedom spomenutog inspekcijskog nadzora te vezano uz rečenog radnika vodi i upravni spor poslovnog broja Us I-2458/2025, u upravnoj stvari nalaganja prijave radnika na obvezno mirovinsko osiguranje.
3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i predlaže poništiti rješenje od 7. studenog te usmeno rješenje od 5. studenoga 2025. godine. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen). Tužitelj tvrdi, u bitnome, sljedeće. U upravnom su postupku povrijeđena načela iz članaka 5., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Tuženik je propustio na ispravan način primijeniti i odredbe o saslušavanju svjedoka iz članka 64. stavaka 1. i 3. s ZUP-a. Tuženikovi zaključci rezultat su pretjeranog formalizma, te protivni načelu razmjernosti i načelu pomoći stranci. Tuženik je pogrešno utvrdio pravnu prirodu odnosa između tužitelja i RUS-a, između kojih je sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji. Stoga spomenutom radniku poslodavac nije tužitelj, nego I. Ugovor o poslovnoj suradnji vrsta je neimenovanog obveznopravnog ugovora, kojim se mogu urediti različiti odnosi ugovornih stranaka u okviru određene gospodarske djelatnosti. Povezano s time, upućuje i na mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 3. svibnja 2017. godine. Rečeni radnik nije radio za drugog poslodavca, već je obavljao poslove koji mu je naložio njegov poslodavac, a koje je ovaj ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo. Budući da tužitelj nije poslodavac tome radniku, tužitelj nije bio niti jest u obvezi prijaviti radnika na obvezno mirovinsko osiguranje. U konkretnom slučaju radnik koji ne zna hrvatski jezik nije saslušan preko prevoditelja nego preko AF koji je u predmetnom postupku također dao iskaz kao svjedok, a koji nije ovlašten niti kvalificiran postupati kao prevoditelj.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Tuženik upućuje na sadržaj iskaza IF i ostalih svjedoka, te dodaje, u bitnome, sljedeće. Iz dokumentacije pregledane u okviru inspekcijskog nadzora proizlazi da je navedeni radnik kod tužitelja otpočeo s radom 24. travnja 2025. i radio u kontinuitetu do dana inspekcijskog nadzora, te da je radnik zatečen pri rukovanju viličarem, tj. pri obavljanju poslova obuhvaćenih Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tužitelja, kao i djelatnošću tužitelja prema obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta. Tužitelj se tijekom postupka očitovao da on i I nisu povezana društva u smislu posebnog propisa. Ugovor o poslovnoj suradnji na koji se pozvao tužitelj u stvari je fiktivni ugovor kojim je izvršeno prikriveno ustupanje radnika, što predstavlja neprijavljeni rad u užem smislu. Nasuprot tužbenim navodima, činjenično stanje u predmetnoj je upravnoj stvari utvrđeno potpuno i pravilno. Što se tiče prigovora pretjeranog formalizma, inspektor rada postupio je isključivo u granicama propisanih ovlasti i dužnosti. Pravo stanje stvari utvrđeno je neposrednim inspekcijskim nadzorom na licu mjesta, pri čemu je navedeni radnik zatečen u upravljanju viličarom u vlasništvu tužitelja i to isključivo po nalogu voditelja pogona i radnika tužitelja, a ne pod nazorom i upravljanjem tvrtke RUS. Svjedoci saslušani na zapisnik saslušani su uz upozorenje iz članaka 63. i 64. ZUP-a, kojim zakonom je dopušteno i saslušanje uz prisustvo prevoditelja koji nije ovlašteni sudski tumač, što potvrđuje i upravnosudska praksa.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. svibnja 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19,151/22 i 64/23), Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) i Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj 151/22). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
8. Sud utvrđuje sljedeće.
8.1. Rad stranaca – državljana trećih zemalja, ustupanje radnika i djelovanje agencija za privremeno zapošljavanje uređen je kogentnim javnopravnim propisima, koji ne mogu biti derogirani niti zaobiđeni privatnopravnim (obveznopravnim) ugovorima. Ta je materija uređena razmjerno strogo, u okviru s njome povezanih javnih politika, odlukom Hrvatskog sabora kao zakonodavca, u okviru njegove legislativne autonomije pri uređivanju društvenih odnosa (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podst. 1., članak 71. i članak 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske). Dosljedna provedba mjerodavnih pravnih normi na ovom upravnom području stoga nije pretjerani formalizam.
8.2. Nesporno je da je državljanin treće zemlje IF zatečen na radu kod ovdje tužitelja, u vrijeme kada je bio prijavljen kod drugog poslodavca (RUS d.o.o., Rijeka), koji poslodavac nije registrirana agencija za posredovanje u zapošljavanju, zbog čega ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između tužitelja i poslodavca RUS ne može biti temelj za zakonit rad dotičnog stranca kod tužitelja. Nesporno je i da navedeni stranac pri zatjecanju na radu kod tužitelja nije bio u radnom odnosu kod tužitelja, niti je tužitelj prijavio tog radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, niti je u odnosu na rad kod tužitelja za stranca ishođena dozvola za boravak i rad.
8.3. Predmetni zapisnik o inspekcijskom nadzoru ima svojstvo i dokaznu snagu javne isprave (članak 76. stavak 5. ZUP-a, vezano uz članak 60. stavak 2. toga Zakona).
8.4. Pri dosad iznesenom u podtočkama 8.1., 8.2. i 8.3. ovog obrazloženja, za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljne su činjenice koje su pri inspekcijskom nadzoru utvrđene neposrednim opažanjem inspektorice rada, te uvidom u poslovnu i radnopravnu dokumentaciju tužitelja i tvrtke RUS. Sud je suglasan s tim dijelom tuženikove argumentacije, koja je tužitelju poznata. Iskazi saslušanih svjedoka ovdje su tek podupirući dokazi, ali i bez tih iskaza inspektorica rada imala je valjanu činjeničnu i pravnu podlogu za donošenje osporavanog rješenja. Stoga na ishod ovog spora ne mogu utjecati postupovni prigovori tužitelja vezani uz saslušavanje svjedoka.
8.5. Mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 3. svibnja 2017. sastavljeno je u kontekstu tada važećeg normativnog okvira, prije stupanja na snagu ovdje mjerodavnih zakonskih odredaba.
8.6. Način odlučivanja tuženika u konkretnom inspekcijskom nadzoru sukladan je ustaljenoj upravnoj i upravnosudskoj praksi. U tom pogledu tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
9. Tuženik je, dakle, pri provedbi inspekcijskog nadzora bio ovlašten zabraniti tužitelju kao poslodavcu obavljanje registrirane djelatnosti u jedinici radna zona Kukuljanovo, uz ostale prateće odluke, u skladu sa člankom 70. stavkom 1. Zakona o Državnom inspektoratu i člankom 240. Zakona o strancima.
10. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je, stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 17. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Zoranu Vukiću, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI
- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, u Rijeci, Lošinjska 16
