REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3481/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ZP, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, po gen. pun. Su-50/12 protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici MP, dipl. iur., zaposlenici tuženika, po gen. pun. Su- 1204/03, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ČP, dipl. iur., zaposlenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 18.881,52 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe, tj. od 16.05.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.''

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi od 16.05.2025. tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja LP ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 10.02.2016. godine kao pješak na pješačkom prijelazu. Nesreću je skrivio SP upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vrijeme nesreće bio osiguran kod tuženika. Protiv SP vođen je kazneni postupak koji je obustavljen jer je okrivljenik u međuvremenu preminuo. LP vodio je postupak naknade štete protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-2591/2017. Na temelju navedene nesreće osiguraniku je rješenjem HZMO-a broj 271049 od 04.09.2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (100%) nastalog uslijed ozljede na radu. Tužitelj je za razdoblje od 01.09.2022. do 30.04.2025. na ime invalidske mirovine isplatio ukupno 18.881,52 €, što predstavlja štetu HZMO-u. Dana 25.04.2025. HZMO je Croatia osiguranju uputio zahtjev za naknadu štete za utuženo razdoblje, ali je Croatia osiguranje dopisom od 07.05.2025. zahtjev odbilo pozivajući se na odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik bez osnova odbija tužitelju isplatiti naknadu štete, pa tužitelj u tužbi predlaže u skladu s čl. 161. i čl. 164. ZOMO-a donošenje slijedeće presude:

''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 18.881,52 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe, tj. od 16.05.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.''

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 01.07.2025. navodi da su nesporni činjenični navodi iz toč I. i II. tužbe, tj. navodi o tome da je osiguranik tužitelja LP ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 10.02.2016. godine kao pješak na pješačkom prijelazu, a koju nesreću je skrivio SP upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vrijeme nesreće bio osiguran kod tuženika i protiv kojeg je vođen kazneni postupak koji je obustavljen jer je okrivljenik u međuvremenu preminuo, da je LP vodio postupak naknade štete protiv tuženika pred ovim sudom pod brojem Pn-2591/2017, te da je na temelju navedene nesreće osiguraniku rješenjem tužitelja broj 271049 od 04.09.2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (100%) nastalog uslijed ozljede na radu.

3. Tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravu tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 01.09.2022. do 30.04.2025. godine. Da je tužbeni zahtjev tužitelja pravno neutemeljen i neosnovan u cijelosti, proizlazi iz slijedećeg. Naime, tužitelj je svom osiguraniku JP utvrdio pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede na radu rješenjem od 04.09.2017. godine, koji datum valja uzeti kao nastup štetnih posljedica štetnog događaja. Obzirom je šteta za tužitelja nastupila isplatom mirovine utvrđene rješenjem od 04.09.2017. godine, to se na odnos između stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 152/14) koji je u primjeni od 30.12.2014.godine, a koji u članku 27. propisuje: ''(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju.; (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njene obitelji.; (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.'' Ukratko, kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je u konkretnom slučaju lex specialis, regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske (obiteljske) mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. Kako je nesporno da je osiguraniku tužitelja ozljeda nastala uslijed ozljede na radu, jasno je da tužitelj u tom slučaju ne trpi nikakvu štetu.

4. U prilog prethodno navedenog, tuženik ukazuje na pravno shvaćanje revizijskog suda u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom slučaju, VSRH, br. Rev-2320/2015 od 21.05.2019. god. Da je za odluke u sporu koje pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika – osiguravajuće društvo u ovom predmetu, može se zaključiti i iz slijedećih odluka Vrhovnog suda RH i odluke Županijskog suda u Zagrebu koje se prilažu: Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. godine, Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. godine, Revd 3715/2021-2 od 8. rujna 2021. godine, Rev-2140/18 od 13.07.2022. godine, GŽ-1970/22 od 19.07.2022. godine. Obzirom na činjenicu da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i dokumentaciji u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, to ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju sukladno odredaba čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. U prilog naprijed navedenog govori i činjenica da je tužitelj za prethodno razdoblje vodio postupak radi naknade štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-476/23, a u kojem postupku je pravomoćno odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom upravo iz razloga jer ne trpi štetu sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a. Slijedom naprijed navedenog tuženik osporava osnov i visinu, te predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu tuženiku troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

5. Tužitelj u podnesku od 09.07.2025., a očitujući se na odgovor na tužbu, u bitnome navodi da su neosnovani navodi tuženika o tome da se u ovom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno njegov notoran čl. 27., koji govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja. Tužitelj ističe kako se pravo na mirovinu i isplatu vrši sukladno odredbama ZOMO-a, pa tako i naknadu štete u ovom slučaju potražuje temeljem čl. 161. do 170. ZOMO.

6. Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u prijava o ozljedi na radu (list 3 – 6 spisa), dopis MUP-a, PUZ, PP Samobor od 20.10.2017. (list 7 spisa), dopis ODO Novi Zagreb broj K-DO-340/2016. (list 8 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje od 31.03.2017. (list 9 – 18 spisa), rješenje tužitelja od 04.09.2017. s prilogom (list 14 – 26 spisa), obračun isplaćene mirovine LP i ispis iz tužiteljeve banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 27 - 51 spisa), dopise stranaka s povratnicom (list 52 -54 spisa) i u presudu Županijskog suda u Puli – Pola od 02.12.2024. posl. br. Gž-1673/2024-2 (list 60 – 64 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 11.12.2025. (list 74 - 80 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni neosnovan.

8. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 3 – 6 spisa), dopis MUP-a, PUZ, PP Samobor od 20.10.2017. (list 7 spisa), dopis ODO Novi Zagreb broj K-DO-340/2016. (list 8 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje od 31.03.2017. (list 9 – 18 spisa) i u rješenje tužitelja od 04.09.2017. s prilogom (list 14 – 26 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio:

- da je osiguranik tužitelja LP ozlijeđen kao pješak na pješačkom prijelazu u prometnoj nesreći od 10.02.2016., a koju nesreću je skrivio SP upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vrijeme nesreće bio osiguran kod tuženika i protiv kojeg je vođen kazneni postupak koji je obustavljen jer je okrivljenik u međuvremenu preminuo,

- da je osiguraniku tužitelja LP ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nesreći od 10.02.2016. priznato kao ozljeda na radu,

- da je tužitelj svom osiguraniku LP, a koji je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, rješenjem broj 271049 od 04.09.2017. (list 14 – 26 spisa), priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 27.03.2017., s tim da iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje od 31.03.2017. (list 9 – 18 spisa) proizlazi da je kod LP do potpunog gubitka radne sposobnosti došlo 100% uslijed ozljede na radu, tj. predmetne prometne nesreće od 10.02.2016.

9. Uvidom u obračun isplaćene mirovine LP i ispis iz tužiteljeve banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 27 - 51 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku LP u razdoblju od 01.09.2022. do 30.04.2025. isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 18.881,52 EUR.

10. Uvidom u dopise stranaka s povratnicom (list 52 -54 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj dopisom od 25.04.2025. koji je tuženik primio 30.04.2025. obratio tuženiku zahtijevajući isplatu ovdje utuženog iznosa od 18.881,52 EUR, a koji na dopis tužitelja je tuženik odgovorio dopisom od 02.05.2025. u kojem bitnome navodi da je primio odštetni zahtjev tužitelja koji će odmah krenuti rješavati.

11. Uvidom u presudu Županijskog suda u Puli – Pola od 02.12.2024. posl. br. Gž-1673/2024-2 (list 60 – 64 spisa) sud je utvrdio da je istom presudom potvrđena presuda ovog suda posl. br. P-476/2023-14 od 17.09.2024., a kojom je odbijen zahtjev ovdje tužitelja da mu ovdje tuženik isplati iznos od 11.227,52 EUR sa zateznim kamatama, a na ime naknade štete koju je ovdje tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale uslijed ozljede na radu svom osiguraniku LP u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2022.

12. Sud je na prijedlog tuženika proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 11.12.2025. (list 74 - 80 spisa), a na okolnost utvrđenja stvarne štete sukladno odredbi 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), te je vještak nakon uvida u potrebnu dokumentaciju i nakon izrade potrebnih izračuna i u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, mišljenja da iako bi u trenutku priznavanja prava osiguraniku tužitelja na mirovinu (27. ožujka 2017.), invalidska mirovina određena u slučaju ozljede na radu bila jednaka onoj određenoj rješenjem tužitelja od 4. rujna 2017., iz podataka koje je dostavio tužitelj, proizlazi da je u utuženom razdoblju mirovina isplaćena osiguraniku tužitelja veća od one koja bi mu bila određena u slučaju ozljede na radu, te da u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. travnja 2025., razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i pretpostavljenih invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju ozljede na radu, iznose ukupno 3.032,64 EUR, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'd', a datumi dospijeća istih u stupcu 'e' Tabele 1 iz nalaza vještaka, s tim da je vještak iznose iz nalaza i mišljenja iskazane u kunama konvertirao u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

13. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, a i sud isto prihvaća u cijelosti jer je sačinjeno stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu.

14. Tužitelj je nakon provođenja financijskog vještačenja, na ročištu od 07.05.2026., naveo da smatra da je provedenim financijskim vještačenjem dokazano da trpi štetu.

15. Dakle, a na temelju ovako provedenih i ocjenjenih dokaza, sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja LP ozlijeđen u prometnoj nesreći od 10.02.2016., a koju je skrivio osiguranik tuženika SP, a koje ozljeđivanje je priznato kao ozljeda na radu, da je tužitelj svojim rješenjem broj 271049 od 04.09.2017. (list 14 – 26 spisa) priznao LP pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 27.03.2017., s tim da iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje od 31.03.2017. (list 9 – 18 spisa) proizlazi da je kod LP do potpunog gubitka radne sposobnosti došlo 100% uslijed ozljede na radu, tj. predmetne prometne nesreće od 10.02.2016., te da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje puni iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku LP u razdoblju od 01.09.2022. do 30.04.2025. u iznosu od 18.881,52 EUR.

16. Imajući u vidu da je sporni odnos stranka u ovom predmetu trajao u razdoblju od 01.09.2022. do 30.04.2025., a jer je tada tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku LP, te kako tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika SP, to se odštetna odgovornost tuženika (tj. odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju) procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), s tim da je isti stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/18 od 25.08.2020. i Rev 954/22 od 25.01.2023.

17. Neosnovano smatra tužitelj da se ovdje primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO), koji je bio na snazi u razdoblju od 01.09.2022. do 30.04.2025., odnosno odredbe čl. 161. i 164. ZOMO-a, a sve stoga jer, kako je već izneseno, tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika SP, pa se postojanje i opseg odštetne odgovornosti tuženika procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju ZOOP-a. Naime, između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo je čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.

18. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a određeno je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a određeno je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a određeno je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

19. Dakle, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe čl. 27. ZOOP-a i utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu (tj. da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.09.2022. do 30.04.2025. isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku LP, a kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nesreći od 10.02.2016. za nastanak koje je isključivo odgovoran osiguranik tuženika SP i koje ozljeđivanje je priznato kao ozljeda na radu), to je sud utvrdio da je tuženik temeljem odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku LP, a koja stvarna šteta se utvrđuje primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

20. Sud je provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu (a na koje vještačenje stranke nisu imale primjedbi) na okolnost utvrđenja stvarne štete sukladno odredbi 27. ZOOP-a utvrdio da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene i isplaćene invalidske mirovine iznosi ukupno 3.032,64 EUR. Stoga, a kako ne postoji pozitivna razlika između pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog povrede na radu, odnosno kako primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a ne postoji pozitivna razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju, to je sud utvrdio da nema mjesta primjeni odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a u korist tužitelja, a na teret tuženika, pa je stoga sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

21. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II., a jer tuženik u odgovoru na tužbu zahtjeva naknadu troška u visini sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a sve primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a jer tuženik koji je uspio u ovom sporu temeljem odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu, a niti je istu pristojbu platio.

U Zagrebu, dana 17. lipnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku