Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

Slavonski Brod

Poslovni broj: P-604/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZJ te tuženika CJ osobno i njegovog punomoćnika odvjetnika Damira Hećimovića, a presude javno objavljene dana 17. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CJ OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐJ OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime koristi ostvarene uporabom tuđe stvari isplati ukupni iznos od 8.415,17 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose i to:

− na iznos od 133,56 EUR počevši od 01.11.2019. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.12.2019. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.01.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.02.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.03.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.04.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.05.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.06.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.07.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.08.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.09.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.10.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.11.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.12.2020. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.01.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.02.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.03.2021. pa do konačne isplate, − na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.04.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.05.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.06.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.07.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.08.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.09.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.10.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.11.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.12.2021. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.01.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.02.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.03.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.04.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.05.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.06.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.07.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.08.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.09.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.10.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.11.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.12.2022. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.01.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.02.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.03.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.04.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.05.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.06.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.07.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.08.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.09.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.10.2023. pa do konačne isplate,

− na iznos od 172,54 EUR počevši od 01.11.2023. pa do konačne isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.788,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Kuća, dvorište i oranica Selo ukupne površine 1 jutro i 63 čhv. Navodi da je presudom broj 5 Ps-12/2019-8 od 9. travnja 2021. godine sud utvrdio kako se tuženik nalazi u posjedu donjeg dijela kuće, štale, dvorišne zgrade i šupe koje se nalaze na navedenoj čestici te da isti nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje tog dijela nekretnine. Budući da tuženik nije predao predmetnu nekretninu u posjed, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-867/2022-4 od 2. rujna 2022. godine. Tuženik je tužitelju predao posjed tek uz asistenciju suda i sudskog ovršitelja dana 30. listopada 2023. godine. S obzirom na navedeno, tužitelj na temelju odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu koristi koju je tuženik imao uporabom njegove nekretnine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da se protivi činjeničnim navodima tužbe da bi tuženik uporabom nekretnine tužitelja ostvarivao bilo kakvu korist. Ističe da je s obitelji stanovao u predmetnoj nekretnini do 29. kolovoza 2018. godine, a da su nakon napuštanja nekretnine u stambenom prostoru ostale njegove stvari, namještaj i alati. Tvrdi da je tužitelj dana 14. veljače 2021. godine zaključao ulaz u dvorište predmetne kuće čime je tuženik bio faktično onemogućen u odnošenju svojih stvari i isključen od bilo kakve uporabe nekretnine u svoju korist. Smatra da tužitelj snosi odgovornost jer mu je branio ulazak u dvorište i odbijao predati stvari koje su ostale u nekretnini, te da je tuženik u tom razdoblju zapravo trpio štetu. Stoga smatra da je zahtjev za isplatu naknade za uporabu tuđe stvari u potpunosti neosnovan.

3. Rješenjem suda na pripremnom ročištu od 10. prosinca 2024. godine konstatirano je da se ovom spisu priklapa ovosudni spis broj P-325/2024 budući da se radi o sporu između istih stranaka s istom činjeničnom i pravnom osnovom, a koji se odnosi na nastavni period korištenja nekretnine. Sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 313. stavka 1. Zakona o parničnom postupku za spajanje postupaka radi zajedničkog raspravljanja.

4. Među strankama je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nesporno je i to da se tuženik nalazio u posjedu donjeg dijela kuće, štale, dvorišne zgrade i šupe do 29. kolovoza 2018. godine te da je pravomoćnom presudom Ps-12/2019 naloženo njegovo iseljenje.

5. Sporno je je li tuženik u razdoblju od listopada 2019. do listopada 2023. godine koristio predmetnu nekretninu i odbijao istu predati tužitelju. Sporna je i visina naknade za korištenje te nekretnine s obzirom na njezino stanje i lokaciju.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izveo materijalne dokaze uvidom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ps-12/2019, rješenja o ovrsi br. Ovr- 867/2022-4, zapisnika o popisu i procjeni od 30. listopada 2023. godine, presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2998/2021-2, rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr 536/2022-2 te rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-1736/2022-2. Nadalje, sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dubravka Čelebije i njegovo dopunsko očitovanje od 8. rujna 2025. godine, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 11. ožujka 2019. godine, dopis tužitelja tuženiku radi predaje u posjed od 16. rujna 2019. godine, zapisnik o očevidu na licu mjesta od 12. lipnja 2025. godine, zapisnik o popisu i procjeni od 2. srpnja 2024. godine. Od personalnih dokaza saslušani su tužitelj ĐJ i tuženik CJ kao stranke, te svjedokinja FJ te je saslušan i vještak Dubravko Čelebija koji je usmeno iznio nalaz i mišljenje. Izvršen je uvid u spise ovog suda Ps-12/2019 i Ovr- 867/2022.

7. Uvidom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužitelj ĐJ upisan kao vlasnik u cijelosti (1/1) nekretnine kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću, dvorište i oranicu.

8. Na temelju uvida u spis Ps-12/2019 i pravomoćnu presudu donesenu u tom predmetu dana 9. travnja 2021. godine, sud je utvrdio važne detalje koji pojašnjavaju narav tuženikovog posjeda. U tom je postupku utvrđeno da je tužitelj ĐJ vlasnik cijele nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je stekao temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s ocem GJ dana 11. ožujka 2019. godine. U pogledu samog posjeda, u navedenoj je presudi konstatirano da je tuženik CJ bez pravne osnove držao u posjedu donji dio kuće, štalu, dvorišnu zgradu i šupu. Detaljnije je specificirano da je tuženik u tim prostorima držao svoje stvari i to: u donjem dijelu kuće namještaj i odjeću, u štali alat i konja, u dvorišnoj zgradi hladnjak za duboko zamrzavanje, a u šupi bicikle i druge predmete. Iako je tuženik tvrdio da se s obitelji iselio iz stambenog dijela još 29. kolovoza 2018. godine, sud je utvrdio da on nije prestao biti posjednikom jer je zadržao ključeve donjeg dijela kuće i pomoćnih zgrada te je tamo dolazio. Tuženik je svoj posjed pokušao opravdati činjenicom da je u toj kući rođen i da je u njoj živio cijeli život, te tvrdnjom da je skrbio o ocu, međutim, sud je ocijenio da te okolnosti ne predstavljaju valjan pravni temelj za posjedovanje tuđe nekretnine protivno volji vlasnika. Također, u tom je postupku odbijen tuženikov prijedlog za prekid postupka zbog parnice o ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, uz obrazloženje da čak i u slučaju raskida tog ugovora tuženik ne bi imao pravo na posjed jer mu otac to pravo nije dao. Slijedom navedenog, sud je tom presudom tuženiku naložio da predmetnu nekretninu isprazni od svih osoba i stvari te da tužitelju preda ključeve kuće

9. Uvidom u spis Ovr-867/2022 i pripadajuće isprave, posebno zapisnik o popisu i procjeni od 30. listopada 2023. godine, utvrđeno je da je tog dana sudski ovršitelj konstatirao kako je nekretnina slobodna od osoba i stvari tuženika te je ista predana u posjed tužitelju. Također je utvrđeno da su u nekretnini zatečeni brojni predmeti tuženika, poput namještaja, kućanskih aparata i alata, što potvrđuje da je tuženik nekretninu koristio za odlaganje svojih stvari sve do dana ovrhe. Nadalje, uvidom u navedeni ovršni spis utvrđeno je da je tuženik (u Ovr spisu ovršenik) dana 8. rujna 2022. godine podnio prijedlog za odgodu ovrhe. U tom je prijedlogu tuženik izričito naveo kako zahtijeva odgodu jer bi provedbom ovrhe trpio „nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u vidu gubitka posjeda nekretnine“, a koji posjed bi u slučaju uspješne provedbe ovrhe teško povratio. Sud je taj prijedlog odbio rješenjem od 17. listopada 2023. godine, utvrdivši da tuženik nije učinio vjerojatnim nastanak takve štete, te da je Vrhovni sud RH već ranije odbacio njegov prijedlog za dopuštenje revizije. Iz ovakvog postupanja tuženika nedvojbeno proizlazi da se on tijekom cijelog postupka aktivno smatrao posjednikom predmetne nekretnine i ulagao je pravna sredstva kako bi taj posjed zadržao, što je u potpunoj suprotnosti s njegovim tvrdnjama u ovom postupku da je bio onemogućen u korištenju nekretnine ili da mu posjed nije bio koristan.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da stanuje na katu kuće, dok je tuženik bio u posjedu prizemlja, dvorišnih zgrada i dijela dvorišta. Iskazao je da tuženik nikada nije dragovoljno predao ključeve niti se iselio unatoč brojnim zahtjevima te da je u posjed stupio tek nakon dolaska sudskog ovršitelja u studenom 2023. godine. Porekao je navode da je zaključavao ulaznu kapiju na način da bi tuženik bio spriječen u korištenju nekretnine, ističući da je tuženik uvijek imao pristup.

11. Tuženik je u svom iskazu naveo da se iz stambenog dijela odselio još 2018. godine, ali je potvrdio da su u prizemlju ostale njegove stvari. Naglasio je da mu je od veljače 2021. godine bio onemogućen ulazak u dvorište jer je tužitelj stavio lokot na kapiju, zbog čega je morao preskakati ogradu ili ulaziti od susjeda kako bi obišao oca. Tvrdio je da od njega nitko nije tražio ključeve niti predaju posjeda prije podnošenja tužbe.

12. Svjedokinja FJ dala je svoj iskaz na raspravi te ukratko iskazala da su u prizemlju kuće ostale njihove stvari, namještaj i odjeća. Navela je da je kapija bila zaključana i da oni nisu mogli otključati jer su tužitelji stavili katanac. Potvrdila je da je njezinu suprugu poznato da se vodio sudski postupak radi predaje u posjed koji je završio iseljenjem.

13. Brižljivom ocjenom iskaza i izvedenih dokaza sud nalazi da je tuženik držao nekretninu u posjedu cijelo utuženo razdoblje. Navodi tuženika o nemogućnosti pristupa su kontradiktorni činjenici da je on u tim prostorijama zadržao sve svoje stvari do 2023. godine, a što je razvidno iz zapisnika o ovrsi. Da tuženik doista nije imao pristup nekretnini, on bi ključeve predao ili stvari iznio znatno ranije, a ne bi čekao prisilno iseljenje.

14. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim i logičnim jer je u bitnome suglasan s materijalnom dokumentacijom, dok iskaze tuženika i svjedokinje FJ u dijelu u kojem tvrde da su od veljače 2021. godine bili onemogućeni u korištenju nekretnine ne smatra logičnim niti uvjerljivim. Ovakve tvrdnje tuženika u izravnoj su suprotnosti sa zapisnikom o popisu i procjeni od 30. listopada 2023. godine, u kojem je sudski ovršitelj zatekao nekretninu ispunjenu brojnim tuženikovim stvarima, poput namještaja, kućanskih aparata, odjeće, alata i bicikala, što nedvojbeno dokazuje da je tuženik nekretninu koristio za odlaganje i čuvanje svojih pokretnina sve do dana prisilnog iseljenja. Dodatno, tuženikov iskaz o nemogućnosti pristupa i gubitku posjeda još u veljači 2021. godine u potpunosti je opovrgnut činjenicom da je upravo on, putem punomoćnika, u ovršnom postupku Ovr-867/2022 dana 8. rujna 2022. godine podnio službeni prijedlog za odgodu ovrhe. U tom je prijedlogu tuženik izričito naveo da bi provedbom iseljenja trpio „nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u vidu gubitka posjeda nekretnine“, što potvrđuje da se tuženik i godinu i pol dana nakon navodnog „zaključavanja vrata“ i dalje aktivno smatrao posjednikom te je ulagao pravne napore kako bi taj posjed zadržao. Iz navedenog proizlazi da su iskazi tuženika i njegove supruge usmjereni isključivo na izbjegavanje obveze plaćanja naknade za korištenje tuđe stvari, dok materijalni dokazi i ranije pravomoćne presude potvrđuju neprekinuti posjed tuženika bez pravne osnove tijekom cijelog utuženog razdoblja.

15. Sud je rješenjem od 28. travnja 2025. godine odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost visine koristi ostvarene uporabom tuđe stvari. Zadatak stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Dubravka Čelebije bio je utvrditi tržišnu vrijednost mjesečne najamnine za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], i to za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. godine. Vještak je dana 12. lipnja 2025. godine obavio neposredni očevid na licu mjesta na adresi [adresa], uz prisutnost suca, stranaka i njihovih punomoćnika. Na očevidu je precizirano da nalog obuhvaća samo dio nekretnine koji je tuženik koristio, a koji se sastoji od prizemlja stambene zgrade, dvije prostorije u pomoćnoj zgradi (ostava s hidroforom i zadnja prostorija), nadstrešnice i štaglja. Vještak je procjenu tržišne vrijednosti najma izvršio primjenom poredbene metode, izvodeći vrijednost izravno iz realiziranih transakcija sličnih nekretnina. Budući da u službenoj bazi podataka MGIPU eNekretnine za utuženo razdoblje nije bilo registriranih ugovora o najmu na samom području općine [adresa], vještak je upotrijebio poredbene podatke za nekretnine sličnih karakteristika na širem području Brodsko-posavske županije, konkretno u mjestima Rešetari, Podvinje i Brodsko Vinogorje. Te je podatke vještak stručno prilagodio predmetnoj nekretnini primjenom korekcijskih faktora za lokaciju, veličinu i stanje objekta, te je proveo međuvremensko izjednačenje u skladu s indeksima promjene cijena stambenih nekretnina Državnog zavoda za statistiku. U pogledu tehničkog stanja, vještak je za sve objekte naveo ocjenu „izgledna renovacija“, pojasnivši u svom pisanom očitovanju od 8. rujna 2025. godine te u iskazu na raspravi da takva oznaka znači da je prostor lošiji od prosječnog, ali da je i dalje bio prikladan za život i uporabu. Kao potvrdu prikladnosti vještak je uzeo u obzir činjenicu da je sam tuženik s obitelji u tim prostorima stanovao do kolovoza 2018. godine, a potom ih nastavio koristiti kao spremišta. Ukupna neto korisna površina svih prostora koje je tuženik držao u posjedu utvrđena je u iznosu od 171,08 m2. Konačnim izračunom vještak je utvrdio da tržišna vrijednost mjesečnog najma za navedeni period iznosi 175,00 EUR, što za cijelo razdoblje od 49 mjeseci (od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. godine) ukupno iznosi 8.750,00 EUR.

16. Tuženik je u podnesku od 17. siječnja 2023. godine i podnesku od 4. kolovoza 2025. godine detaljno prigovorio nalazu vještaka. Smatra da je vrijednost najma previsoko odmjerena s obzirom na to da je sam vještak naveo da je za nekretninu izgledna renovacija. Ističe da vještak nije pronašao adekvatne poredbene nekretnine u [adresa] već je koristio podatke za nekretnine u Rešetarima, Podvinju i Brodskom Vinogorju koje su na boljoj lokaciji. Također, u podnesku od 17. rujna 2025. godine tuženik naglašava da činjenica što je on stanovao u nekretnini do 2018. godine ne znači da je ona u utuženom periodu bila u stanju pogodnom za život.

17. Vještak se očitovao podneskom od 8. rujna 2025. godine te na glavnoj raspravi 15. svibnja 2026. godine, pojasnivši da je uzeo u obzir lošije stanje nekretnine ("izgledna renovacija") i da je cijenu umanjio s obzirom na lokaciju u [adresa]. Vještak je naglasio da u bazi podataka nema registriranih najmova u samim [adresa], pa je koristio najsličnije dostupne podatke koje je stručno korigirao.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka, ocijenivši ga stručnim, realnim i objektivnim. Vještak je valjano odgovorio na sve prigovore tuženika, a konačni izračun temelji se na provjerljivim tržišnim podacima iz baze eNekretnine i službenim indeksima rasta cijena, uz pravilno uvažavanje svih zakonskih i redovitih odbitaka. Izostanak registriranih ugovora o najmu na samom području općine [adresa] vještak je stručno nadomjestio upotrebom poredbenih nekretnina iz šire okolice (Rešetari, Podvinje, Brodsko V inogorje) koje je korigirao umanjenjem s obzirom na lokaciju i stanje „izgledne renovacije“, što je jedino bilo moguće jer u službenoj bazi za tu općinu nije bilo registriranih transakcija. Stanje nekretnine vještak je utvrdio neposrednim očevidom na licu mjesta, pojasnivši da oznaka o potrebnoj renovaciji ne znači da prostor nije prikladan za stanovanje, što je dodatno potkrijepljeno činjenicom da je sam tuženik s obitelji u toj kući boravio do kolovoza 2018. godine. Takav nalaz sud prihvaća kao objektivan jer je vještak stručno korigirao cijenu umanjenjem na iznos od 175,00 EUR mjesečno, uvažavajući sve specifičnosti lokacije i zatečenu kvalitetu objekta

19. Primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbama članka 1111. stavka 1. i članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO). Vezano uz pitanje pravne osnove naknade za korištenje nekretnine, sud u cijelosti uvažava pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama od 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7) i od 14. studenoga 2013. (Su-IV- 127/13-8). Prema tom shvaćanju, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Međutim, ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

20. Povezujući navedena tumačenja s ovim predmetom, sud utvrđuje da se predmetna nekretnina više ne nalazi u posjedu tuženika, budući da je isti posjed vratio tužitelju dana 30. listopada 2023. godine u ovršnom postupku Ovr- 867/2022. Slijedom toga, u konkretnoj pravnoj situaciji nastupila je promjena pravnog identiteta jer vraćanje stvari u posjed više nije predmet spora (stvar je vraćena), pa se u pogledu naknade za proteklo razdoblje korištenja primjenjuju odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove umjesto odredbi ZV-a. Budući da je tuženik tijekom cijelog utuženog razdoblja bez pravne osnove držao u posjedu nekretninu tužitelja i time ostvario korist koja se ogleda u visini tržišne najamnine za koju je istodobno umanjena imovina tužitelja, na strani tuženika nastala je obveza da tu korist vrati, odnosno plati tužitelju, sukladno člancima 1111. i 1120. ZOO-a

21. Prema odredbi članka 1120. ZOO propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Budući da je tuženik bez pravne osnove držao u posjedu dio nekretnine tužitelja, čime ga je onemogućio u samostalnom korištenju ili davanju nekretnine u najam, on je dužan naknaditi tužitelju iznos koji odgovara tržišnoj najamnini.

22. Sukladno čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.) Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtijeva.

23. Sud je u tijeku postupka utvrdio da je tužitelj ĐJ, kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 11. ožujka 2019. godine, aktivno i kontinuirano zahtijevao predaju posjeda od tuženika. Temeljem uvida u dokumentaciju i rezultate ranije vođenih postupaka, sud nalazi da je tužitelj, nakon neuspjelih usmenih pokušaja mirnog dogovora, prvi formalni pisani zahtjev za iseljenje i predaju ključeva tuženiku uputio putem odvjetnika dana 16. rujna 2019. godine. Budući da tuženik nije dragovoljno udovoljio tim zahtjevima, tužitelj je bio primoran pokrenuti parnični postupak koji je rezultirao pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem Ps-12/2019 od 9. travnja 2021. godine, kojom je sud naložio tuženiku da tužitelju preda u posjed donji dio kuće, štalu, dvorišnu zgradu i šupu. Konačno, sud utvrđuje da je do stvarne predaje nekretnine slobodne od osoba i stvari došlo tek prisilnim putem uz asistenciju sudskog ovršitelja u ovršnom postupku Ovr-867/2022 dana 30. listopada 2023. godine, što nedvojbeno potvrđuje da je tužitelj zahtijevao povrat svoje nekretnine ti jekom cijelog utuženog razdoblja.

24. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka ŠJ, Đ, C i PJ. Naime, sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju isprava u spisu, provedenih dokaza i uvidom u ranije provedene postupake, pa bi daljnje izvođenje ovih dokaza bilo suvišno i vodilo bi odugovlačenju postupka, što je u skladu s odredbom članka 299. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

25. Prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, sud je uzeo u obzir da je stalni sudski vještak Dubravko Čelebija u svom nalazu i mišljenju utvrdio tržišnu vrijednost mjesečnog najma predmetnih nekretnina u iznosu od 175,00 EUR. Međutim, tužitelj je u postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao iznos koristi od 172,54 EUR mjesečno. Iako iz rezultata vještačenja proizlazi da bi tržišna naknada bila nešto viša od one koju je tužitelj procijenio u tužbi, sud je prilikom donošenja odluke bio strogo vezan odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje isključivo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. S obzirom na to da tužitelj, unatoč nalazu vještaka, nije formalno povisio tužbeni zahtjev na utvrđeni iznos od 175,00 EUR za cijelo utuženo razdoblje, sud mu je dosudio naknadu prema mjesečnim iznosima iz tužbe. Takva odluka temelji se na procesnom načelu da sud ne smije stranci dosuditi više od onoga što je ona sama tražila (ne ultra petita), pa je stoga tužbeni zahtjev usvojen u iznosu od 172,54 EUR mjesečno, te iznos od 133,56 EUR za listopada 2019., što za cjelokupno razdoblje od 7. listopada 2019. do zaključno s listopadom 2023. godine ukupno iznosi 8.415,17 EUR.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik bez pravne osnove držao nekretninu tužitelja u posjedu, čime ju je onemogućio u ostvarivanju dobiti, sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom kamata na pojedinačne mjesečne iznose. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukcesivno, počevši od prvog dana svakog mjeseca za koji je naknada dospjela pa do konačne isplate, a prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena sukladno važećim propisima o kamatama.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tužitelj uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, sud je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika tužitelja i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz vrijednost boda od 2,00 EUR. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1 . Tarife), trošak zastupanja na tri održana ročišta i to pripremnom ročištu od 10. prosinca 2024. te ročištima za glavnu raspravu od 12. veljače 2025. i 15. svibnja 2026. godine u iznosu od po 200,00 EUR po ročištu, što ukupno iznosi 600,00 EUR (3 x 100 bodova sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava tri obrazložena podneska (od 2. srpnja 2024., 25. srpnja 2025. i 9. rujna 2025. godine) u iznosu od po 200,00 EUR po podnesku, što ukupno iznosi 600,00 EUR (3 x 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife). Na ukupni iznos odvjetničke nagrade od 1.500,00 EUR sud je tužitelju priznao i pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 375,00 EUR (sukladno Tbr. 46. Tarife), kao i stvarne izdatke koji obuhvaćaju nagradu sudskom vještaku za graditeljstvo u iznosu od 600,00 EUR, trošak izlaska sudske komisije na uviđaj u iznosu od 67,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 246,86 EUR. Sud tužitelju nije priznao trošak jedne obavijesti stranci o tijeku postupka niti trošak jedne konferencije sa strankom jer isti nisu nastali povodom parničnog postupka, već u okviru redovnog odnosa punomoćnika i stranke, te stoga ne mogu biti na teret tuženika. Tužitelju je dakle priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.788,86 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavku 4. ZPP-a.

Slavonski Brod, 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku