Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-755/2025-44

U I M E R E P U B L I K E H R VAT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika OTP banka d. d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 53056966535, koje zastupaju punomoćnici EE, VE, ŽES, Vladimir Veljović i Alan Alagić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, Dobrilina 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tamare Vejnović Rovis i punomoćnika tuženika Alana Alagića, 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj OTP Banka Hrvatska d.d. Zadar, Domoviskog rata 3, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od sveukupno 21.107,59 eura od kojih:

- Iznos od 18.863,91 eura na ime preplaćenih kamata, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2008 godine do 30. lipnja 2011 godine po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena,

- na iznos od 0,0013 eur od 20.10.2008. g. - na iznos od 7,66 eur od 20.11.2008. g. - na iznos od 64, 20 eur od 20.12.2008.g.

- na iznos od 1.648,34 eur od 20.03.2009. god

- na iznos od 63,65 eur od 20.04.2009.g.

- na iznos od 877,45 eur od 20.06.2009.g.

- na iznos od 143,05 eur od 20.7.2009 g. - na iznos od 118,71 eur od 20.09.2009. g. - na iznos od 296,94 eur od 20.10.2009.g.

- na iznos od 786,95 eur od 20.11.2029.g.

- na iznos od 107,09 eur od 20.12.2009. g. - na iznos od 107,14 eur od 20.01.2010.g.

- na iznos od 83,19 eur od 20.02.2010.g.

- na iznos od 67,35 eur od 20.05.2010.g.

- na iznos od 288,67 eur od 20.06.2010.g.

- na iznos od 266,00 eur od 20.07.2010.g.

- na iznos od 656,16 eur od 20.08.2010.g.

- na iznos od 272,61 eur od 20.10.2010.g.

- na iznos od 13,13 eur od 20.11.2010.g.

- na iznos od 791,55 eur od 20.03.2011.g.

- na iznos od 80,79 eur od 20.05.2011.g.

- na iznos od 185,43 eur od 20.06.2011.g.

- na iznos od 968,90 eur od 20.09.2011.g.

- na iznos od 157,43 eur od 20.10.2011.g.

- na iznos od 93,16 eur od 20.11.2011.g.

- na iznos od 152,66 eur od 20.12.2011.g.

- na iznos od 111,23 eur od 20.01.2012.g.

- na iznos od 96,96 eur od 20.02.2012.g.

- na iznos od 115,99 eur od 20.03.2012.g.

- na iznos od 152,51 eur od 20.04.2012.g.

- na iznos od 134,26 eur od 20.05.2012.g.

- na iznos od 119,33 eur od 20.06.2012.g.

- na iznos od 114,39 eur od 20.07.2012.g.

- na iznos od 885,55 eur od 20.08.2012.g.

- na iznos od 117,95 eur od 20.11.2012.g.

- na iznos od 222,44 eur od 20.01.2013.g.

- na iznos od 187,09 eur od 20.02.2013.g.

- na iznos od 223,76 eur od 20.03.2013.g.

- na iznos od 328,11 eur od 20.04.2013.g.

- na iznos od 321,43 eur od 20.05.2013.g.

- na iznos od 199,18 eur od 20.06.2013.g.

- na iznos od 115,75 eur od 20.07.2013.g.

- na iznos od 217,23 eur od 20.08.2013.g.

- na iznos od 291,32 eur od 20.10.2013.g.

- na iznos od 125,70 eur od 20.11.2013.g.

- na iznos od 203,80 eur od 20.12.2013.g.

- na iznos od 109,24 eur od 20.01.2014.g.

- na iznos od 115,75 eur od 20.03.2014.g.

- na iznos od 95,08 eur od 20.04.2014.g.

- na iznos od 155,57 eur od 20.06.2014.g.

- na iznos od 255,11 eur od 20.07.2014.g.

- na iznos od 637,17 eur od 20.08.2014.g.

- na iznos od 908,63 eur od 20.09.2014.g.

- na iznos od 19,38 eur od 20.11.2014.g.

- na iznos od 76,57 eur od 20.12.2014.g.

- na iznos od 41,90 eur od 20.01.2015.g.

- na iznos od 74,23 eur od 20.02.2015.g.

- na iznos od 62,87 eur od 20.03.2015.g.

- na iznos od 61,04 eur od 20.04.2015.g.

- na iznos od 61,45 eur od 20.05.2015.g.

- na iznos od 62,69 eur od 20.06.2015.g.

- na iznos od 84,44 eur od 20.07.2015.g.

- na iznos od 42,59 eur od 20.08.2015.g.

- na iznos od 871,05 eur od 20.09.2015.g.

- na iznos od 753,05 eur od 20.11.2015.g.

- na iznos od 68,35 eur od 20.03.2016.g.

- na iznos od 58,11 eur od 20.04.2016.g.

- na iznos od 292,15 eur od 20.06.2016.g.

- na iznos od 841,10 eur od 20.08.2016.g.

- na iznos od 30,15 eur od 20.09.2016.g.

- na iznos od 30,15 eur od 20.10.2016.g.

- na iznos od 40,60 eur od 20.12.2016.g.

- na iznos od 48,40 eur od 20.01.2017.g.

- na iznos od 156,67 eur od 20.04.2017.g.

- na iznos od 105,12 eur od 20.06.2017.g.

- na iznos od 35,74 eur od 20.09.2017.g.

- na iznos od 8,56 eur od 20.10.2017.g.

- na iznos od 28,04 eur od 20.12.2017.g.

- na iznos od 39,31 eur od 20.03.2018.g.

- na iznos od 11,41 eur od 20.07.2018.g

pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana

III. Iznos od 2.243,68 eur na ime razlike u ostatku glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 20.08.2018.g. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka u iznosu od 4.365,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 17. lipnja 2026 do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

r i j e š i o  j e

VI. Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je s tuženikom 1. lipnja 2007. zaključio Ugovor o stambenom kreditu za mlade u iznosu od 1.028.000,00 kuna po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,49 % godišnje, s rokom otplate u 360 jednakih mjesečnih anuiteta. Ugovorom o kreditu u t. 3.3. propisano je da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Tijekom trajanja kreditnog odnosa, tuženik je nekoliko puta jednostranima odlukama mijenjao kamatnu stopu na način da su sve kamatne stope bile veće od kamatne stope važeće na dan zaključenja ugovora. Takvo povećanje kamatne stope, osim na visinu mjesečnog anuiteta utjecalo je negativno i na visinu glavnice. Tužitelj se poziva na presudu donesenu u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potencijalnih potrošača i to na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je ništetna odnosno nepoštena u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača i i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Kako su tužitelj i tuženik Ugovor o kreditu zaključili 1. lipnja 2007. odnosno u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku uplaćenih mjesečnih anuiteta po povećanoj kamatnoj stopi u odnosu na mjesečne anuitete koje je tužitelj bio dužan isplatiti tuženiku da se kamatna stopa nije povećavala. Stoga, tužitelj predlaže sudu donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, po osnovu i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem 1. lipnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 070531023974 SX, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 1.028.000,00 kuna s otplatom u 360 mjesečnih anuiteta i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom sukladno odlukama Banke. Ističe da se tužitelj kod zaključenja ugovora izričito suglasio s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, a prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio je upoznat s važećim aktima Banke, ovdje tuženika, kao i s Odlukama o kamatama Banke, Općim uvjetima poslovanja i Politikama Banke. Kod mijenjanja kamatne stope tuženik se drži kriterija iz Politike mijenjanja kamatnih stopa koje tuženik objavljuje na Internetskim stranicama i dostupni su svim građanima. Dakle, promjenjiva kamatna stopa mijenja se sukladno točnim, unaprijed utvrđenim kriterijima, a ne proizvoljnim nahođenjem Banke. O svakoj promjeni kamatne stope, tuženik je obavijestio tužitelja. Pozivanje tužitelja na na pravno utvrđenje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u potpunosti je promašeno i neosnovano budući da se taj postupak vodio radi zaštite kolektivnog interesa potrošača vezanog uz sklapanje potrošačkog ugovora o kreditu u kojima je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF, dok je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu odobren u valuti HRK. Stoga se učinci tih odluka ne mogu primijeniti na pravni odnos stranaka u ovom slučaju, a takvo stajalište potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt 249/14 od 9. travnja 2015. Također, tuženik ističe da se samo u posebnim parnicama za naknadu štete tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a kako iz tužbe nesporno proizlazi da tužitelj tužbu temelji s osnova stjecanja bez osnove, to se u konkretnom slučaju navedene odluke ne mogu primijeniti niti na pravni osnov tužbe. Prilikom izbora kredita, tužitelj je mogao birati hoće li uzeti kredit s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, a svjesno je odabrao upravo Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom špekulirajući da se tržišne prilike u budućnosti neće bitnije mijenjati te da će kroz taj ugovor ostvariti najpovoljniju kamatu jer da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu tada bi kamatna stopa bila veća od ovdje ugovorenih 5,49 % godišnje. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. U slučaju naknade štete, subjektivni i objektivni zastarni rok je protekao budući da je Ugovor o kreditu zaključen 1. lipnja 2007. Tužitelj potražuje isplatu iznosa na ime stečenog bez osnove po kreditu od 1. lipnja 2007., dok je tužba podnijeta 18. prosinca 2018., stoga je razvidno da je tužbeni zahtjev tužitelja zastario. Stoga, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak.

3. Presudom poslovni broj P-1005/2019-29 od 11. svibnja 2022. godine prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe čl. čl. 3. t. 3.3. Ugovora o kreditu broj 070531023974 SX sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zaključen 1. lipnja 2007. između tuženika OTP banka d. d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 53056966535, kao kreditora, i tužitelja ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, potvrđen kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama pod br. OV-4290/07 od 13. lipnja 2007., koja glasi: "Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje." Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 134. 149,93 kune zbog promjene kamatne stope zajedno sa zateznim kamatama, te iznos od 16.904,99 kuna na ime razlike u ostatku glavnice zajedno sa zateznim kamatama. Tuženiku je naloženo i plaćanje troškova tužitelju, dok je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

4. Presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-4/2024 od 23. rujna 2023. godine odbijena je djelomično žalba tuženice u dijelu pod točkom I-utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a uvažena je žalba tuženice u dijelu kojom je naložena isplata tužitelju iznosa od 134.149,93 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, iznosa od 16.904,99 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te u odluci o parničnom trošku.

5. Na ročištu od 26. studenog 2025. godine tužitelj ističe da potražuje isplatu svih pozitivnih razlika odnosno preplaćenih kamata s osnova nepoštenog i ništetnog povećanja kamatne stope, te smatra da tuženiku ne pripada pravo na isplatu negativnih razlika u kamatnoj stopi. U odnosu na razliku u glavnici smatra da ista postoji pa kao takva predstavlja stjecanje bez osnove za tuženika, neovisno o tome da li je kredit isplaćen u cijelosti u to vrijeme ili nije, jer je izvjesno da se glavnica neće smanjiti i pri redovnoj otplati kredita. S druge strane tuženik ističe da je nejasno na koji način je tužitelj došao do navedenog iznosa, te da tužitelju nema pripasti iznos od na ime razlike u visini glavnice iz razloga što predmetni kredit nije prijevremeno otplaćen.

6. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev obzirom na danas važeću valutu u eurima u Republici Hrvatskoj, a obzirom da je tužbeni zahtjev bio postavljen u kunama, a nakon usmenog saslušanja vještaka na ročištu od 21. svibnja 2026. godine precizirao tužbeni zahtjev. Nesporno je i da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev, obzirom na prvo postavljeni zahtjev, nakon provedenog financijskog vještačenja.

7. Kako se formalno radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, budući je tužitelj povisio tužbeni zahtjev, a nakon provedenog dokaza financijskim vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, sud je takvu preinaku dopustio u smislu odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, NN53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23; dalje:ZPP, zato jer tužitelj i nije mogao znati za konačni iznos dok nije provedeno financijsko vještačenje.

8. Tuženik nije zahtijevao poseban rok za pripremu po preinačenoj tužbi iako se preinaci protivio.

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku pročitao Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 – 10 spisa), pregled otplatnog plana kredita br. 70531023974 za razdoblje od 20. lipnja 2007. do 10. listopada 2019. (list 11 – 15 spisa), obavijest o izmjeni kamatne stope (list 16 – 21 spisa), amortizacijski plan (list 22 – 33 spisa), promet po računu (list 34 – 42 spisa), otplatni plan (list 43 – 45 spisa), Opće uvjete odobravanja nenamjenskih, gotovinskih i stambenih kredita za individualne iznajmljivače u turizmu (list 58 – 64 spisa), Politiku mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom (list 65 – 90 spisa), sudsku praksu (list 91 – 124 i 140 – 164 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. Ljubomira Jelića, dipl. oecc. od travnja 2021. (list 176 – 188 spisa). Saslušana je svjedokinja ME i tužitelj, vještak je saslušan na ročištu za glavnu raspravu, te je i dopunio nalaz i mišljenje.

10.

Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu broj 070531023974 SX sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1. lipnja 2007., potvrđen kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama pod br. OV-4290/07 od 13. lipnja 2007., a kojim je tužitelju odobren stambeni kredit za mlade za kupnju stana u iznosu 1.028.000,00 kuna s promjenjivom kamatnom stopom koja iznosi 5,49 % godišnje.

11.

Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

12.

U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe u ugovoru o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, članak 3. točka 3. ugovora pravomoćno je odlučeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Sporno je bilo je mogu li se u ovom postupku primijeniti pravna stajališta zauzeta u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž7129/2013 od 13. lipnja 2014., donesenoj u povodu kolektivne tužbe radi zaštite interesa i prava potrošača kao korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, budući da su u konkretnom slučaju tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu bez valutne klauzule. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci naveo da su osnovani prigovori koje iznosi tuženik da se navedene presude odnose na ugovore s valutnom klauzulom CHF, ali i da je ovaj sud svoju odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi donio na temelju u postupku svih izvedenih dokaza i cjelokupnih rezultata glavne rasprave.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi na dan isplate ugovora o kreditu.

14. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 i 79/09) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, neovisno o tome što se u ovoj pravnoj stvari radi o kunskom kreditu, radilo se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u odnosu na promjenivu kamatnu stopu, te je u navedenoj ranijoj pesudi sud udovoljio tužbenom zahtjevu na utvrđenje nišstetnosti odredbe čl.3.t.3.3. Ugovora o kreditu od 1. lipnja 2007. godine.

15.

Ostaje odlučiti o zahtjevu za isplatu.

16.

Iz Ugovora o kreditu broj 070531023974 SX sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1. lipnja 2007., potvrđen kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama pod br. OV4290/07 od 13. lipnja 2007. utvrđeno je da je u čl. 3. ugovorena kamatna stopa koja iznosi 5,49 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita, ovdje tužitelj, bezuvjetno pristaje.

17.

Sud je saslušao svjedokinju ME, suprugu tužitelja, koja je u svom iskazu navela da su ona i tužitelj prije podigli kredit za kupnju stana, koji i danas plaćaju, ( u vrijeme iskaza, 26. kolovoz 2020.). Uredno plaćaju rate kredita, ali je bilo problema kada su rate jako rasle, stizale su im opomene pred ovrhu. Svjedokinja je bila prisutna kod javne bilježnice u Bujama prilikom potpisivanja ugovora, ugovor im je tada pročitan, ali nitko im nije rekao što je to promjenjiva kamatna stopa, a u banci su im čak rekli da se rata neće mijenjati te su dobili otplatni plan. Za kredit u OTP banci ona i tužitelj odlučili su se jer su u toj banci primali plaću. Obavijesti o promjeni kamatne stope dobivali su običnom poštom i po mjesec dana nakon datuma iz obavijesti, pa je svjedokinja zvala više puta banku u Pazinu. U banci su joj rekli da će se rata kredita možda mijenjati jer je vezana uz tečaj eura, ali ona je mislila da to znači ako je rata 100,00 kuna da će se ona eventualno podizati na 105,00 do 110,00 kuna.

18.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da je uzeo kunski kredit, da mu je rata kredita u početku bila 4.700,00 kuna, a da mu je ( u vrijeme iskaza, 26. kolovoz 2020.) rata kredita 5.600,00 kuna. Tužitelju je u banci bilo rečeno da će mu rata kredita biti ista, eventualno da će se nešto malo mijenjati zbog tečaja eura, ali da mu nitko nije posebno objašnjavao što je promjenjiva kamatna stopa. Najveća rata mu je bila 6.700,00 ili 6.800,00 kuna. Tužitelj je morao otići raditi u Sloveniju jer s plaćom u Republici Hrvatskoj više nije mogao plaćati rate kredita i školovati djecu, što je sve negativno utjecalo na stanje u obitelji tužitelja te su on i supruga bili pred razvodom braka.

19.

Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. Ljubomira Jelića, dipl. oecc. od travnja 2021. utvrđeno je da je u vremenskom razdoblju od 20. lipnja 2007. do 20. kolovoza 2018. više uplaćeno zbog povećanja kamatne stope iznos od 58.898,43 kune te da je zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika došlo do razlike u visini od 16.904,99 kuna u ostatku glavnice koji bi tužitelj bio dužan isplatiti da je kamata ostala nepromijenjena. U dopuni nalaza i mišljenja i prilikom saslušanja na raspravi od 21. svibnja 2026. godine vještak je ustvrdio da je u mjesecima kada je više uplaćeno bez prebijanja sa mjesecima kada je izvršena manja uplata preplaćeno ukupno 142.130,15 HRK, ili 18. 863,91 eur. Na ročištu od 21. svibnja 2026. godine vještak Ljubomir Jelić, je iskazao da je u nalazu i mišljenju iskazao i tzv. pozitivne i negativne razlike u kamatnoj stopi, a ukoliko se negativne razlike ne bi uzele u obzir da bi tuženik tužitelju bio dužan isplatiti iznos od 142.130,15 kuna, odnosno 18.863,91 eur.

20.

Vještak je u nalazu i mišljenju od travnja 2021. godine prikazao pozitivne i negativne razlike te je izvršio prijeboj između mjeseca u kojima je više plaćeno s mjesecima u kojima je manje plaćeno, a što nije bila zadaća vještaka sukladno ovosudnom rješenju posl. br. P1005/2019-19 od 31. ožujka 2021., niti je to ovaj sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja jer je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je preplatio u mjesecima u kojima je došlo do preplate, dok preostali anuiteti nisu bili predmet njegovog zahtjeva, a niti je tuženik postavio odgovarajući zahtjev u ovom postupku u okviru kojeg bi se onda moglo raspravljati i odlučivati o anuitetima za mjesece u kojima je uplaćeno manje od onoga što bi tužitelj eventualno bio dužan uplatiti po početnoj kamatnoj stopi.

21.

U ponovljenom postupku tužitelj je precizirao zahtjev, na način da ga je uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, nakon saslušanja vještaka, te isti specificirao i u eurima, na način kako je to navedeno u izreci. Zahtjev je postavljen u eurima. Također tužitelj je istaknuo da je u ovom postupku zatražio isplatu svih pozitivnih razlika, odnosno preplaćenih kamata s osnova nepoštenog i ništetnog povećanja kamatne stope, te smatra da tuženiku ne pripada pravo na isplatu negativnih razlika. Tužitelj je istaknuo na posljednjem ročištu za glavnu raspravu i da je nakon saslušanja vještaka tužitelj utvrdio da je pri zbrajanju svakog pojedinačnog iznosa došlo do pogreške u konačnom zbroju. Zahtjev je ispravio.

22.

Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. Ljubomira Jelića, dipl. oecc. prihvatio u cijelosti kao objektivan i u skladu s pravilima struke i to posebno nakon saslušanja vještaka, gdje se jasno očitovao o iznosu svih pozitivnih razlika, odnosno preplaćenih kamata s osnova nepoštetnog i ništetnog povećanja kamatne stope, ne uzimajući u obzir negativne razlike.

23.

Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl.190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) u vezi s čl. 39. i čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19).

24. Stav je ovoga suda da se pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., primjenjuju u konkretnom slučaju, neovisno o tome što se radi o kunskom kreditu, jer je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor, koji je zaključen 1. lipnja 2007. dakle u razdoblju u kojem je navedenom pravomoćnom presudom utvrđeno da je, među ostalim, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača te jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se tijekom otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom banke, ovdje tuženika.

25. Slijedom navedenog, tužitelj se u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorenoj kamatne stope, vršio isplatu većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. To bez obzira što je predmetni kredit kunski kredi. Kako je navedeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe čl.3. st. 3.3. Ugovora o kreditu broj 070531023974 pravomoćno je odlučeno.

26. U skladu s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Ocjenom svih provedenih dokaza, svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu, da je u čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,49 % godišnje, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, a na čiju primjenu da je korisnik kredita, ovdje tužitelj, bezuvjetno pristao. S tužiteljem se nije pregovaralo, dogovaralo, tužitelj nije imao nikakva utjecaja, niti je na bilo koji način tužitelj mogao utjecati na promjenu kamatne stope.

28. Kako su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi tužitelj bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu.

29. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena.

30. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

31. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. to do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 18. prosinca 2018. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je navedeno sud je mišljenja da se i tužitelj može pozivati na predmetne odluke, jer se i u njegovu konkretnom slučaju radilo u ugovoru o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se mijenjala jednostrukom odlukom banke, i tužitelj na tu promjenu nije imao i nije mogao imati nikakva utjecanja.

32. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.863,91 euro zbog promjene kamatne stope i iznos od 2.243,68 eur na ime razlike u ostatku glavnice, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude. Tužitelj može tražiti razliku u ostatku glavnice za sve dospjele i plaćene obroke, bez obzira što kredit nije u potpunosti otplaćen, a iz nalaza vještaka je utvrđeno da se radi upravo o iznosu od 2.243,68 eur. Kamata teče na način kako je navedeno u izreci, od dana kada je vještak utvrdio stanje glavnice, 20.8.2018. Obzirom da nije došlo do jednokratne isplate kredita, vještak je utvrđivao stanje glavnice odnosno duga na 28.08.2018. godine te je utvrdio da je banka u svojim poslovnim knjigama imala dug 836.704,68 HRK dok je prema vještaku da je kamata ostala za cijelo vrijeme razdoblja otplate kredita 819.799,69 HRK što čini razliku od 16.904,99 HRK. Taj datum 20.08.2018. sam uzeo zato jer su do tog datuma bile vidljive specifikacije uplata i otplatni planovi koji su uzeti za potrebe vještačenja.

33. Tzv. negativne razlike sud nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja jer je predmetom ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je preplatio u mjesecima u kojima je došlo do preplate, dok preostali anuiteti nisu bili predmet njegovog zahtjeva, a niti je tuženik postavio odgovarajući zahtjev u ovom postupku u okviru kojeg bi se onda moglo raspravljati i odlučivati o anuitetima za mjesece u kojima je uplaćeno manje od onoga što bi tužitelj eventualno bio dužan uplatiti po početnoj kamatnoj stopi.

34. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

35. Tužitelj je uspio u postupku i zbog toga mu je na osnovi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku: ZPP) tuženik obvezan naknaditi opravdane parnične troškove.

36. Vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe iznosila je 47.000,00 kuna/6.238,00 eura, a preinakom tužbe podneskom od 30. studenog 2021. vrijednosti predmeta spora iznosila je 151.054,92/20.048,43 eura, a na dan zaključenja glavne rasprave 21.107,59 eura.

37. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrđivao temeljem navedenih odredbi ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19) sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.238,00 eura, 20.048,43 eura i 21.107,59 eura. Odlučujući o osnovanosti zatraženih troškova tužitelja, sud smatra da je osnovan trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200 eura, sastav podnesaka od 2. rujna 2019. u iznosu od 200 eura, te troškovi zastupanja na ročištima od 10. travnja 2019., 19. veljače 2020. i 26. kolovoza 2020. i to za svako ročište u iznosu od po 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 30. studenog 2021. i 13. travnja 2022. za svako ročište u iznosu od po 500,00 eura, kao i za dva ročišta u ponovljenom postupku, svako 500,00 eura. Dakle ukupno 3.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a od 750,00 eura prema Tar. br. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,83 i prvostupanjsku presudu u iznosu od 108,83 eura. Tužitelj potražuje i trošak vještačenja u iznosu od 398,00 eura. Dakle, ukupno je priznat trošak od 4.365,66 eura.

38. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

39. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 17. lipnja 2026. godine

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika