Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: P-63/2025-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice ČIH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, LIH i FI, [adresa], protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnik GI, zaposlenik, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 3. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenica punomoćnika tužitelja, 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Djelomično se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je ovrha koja teče temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023., nedopuštena u odnosu na ostvarenje tražbine na ime glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR -a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2019. do isplate i na ime ugovorne kamate obračunate u iznosu od 11.026,17 EUR-a. "
II Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023- 3 od 15. prosinca 2023. u odnosu na zakonske zatezne kamate koje na iznos glavnice od 97.864,15 EUR-a teku od 13. rujna 2005. do 14. rujna 2019.
III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv tuženika 7. siječnja 2025. podnijeli tužbu kojom su predložili utvrditi da je nedopuštena ovrha koja teče temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023.
1.1. U tužbi su naveli da su zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 3201/2023-13 od 12. prosinca 2024. tužitelji kao ovršenici upućeni u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja teče temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023. Tvrde da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu na temelju ovršnih isprava koje su navedene i to primarno iz razloga jer su te isprave izgubile svojstvo ovršnosti i jer su sva potraživanja koje su predmet ovrhe zastarjela. Nesporna je činjenica da su tužitelji u statusu protivnika osiguranja sklopili sa Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, kao vjerovnikom i Oprema – stočarstvo d.o.o. [adresa], kao dužnikom, Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini, broj ES-247/04 od 28. travnja 2004. (dalje: Ugovor). Potpisom Ugovora, protivnici osiguranja (tužitelji) pristali su da banka kao vjerovnik na njihovoj nekretnini, koja je predmet ovrhe (članak 6. Ugovora) u spisu Ovr-3201/2023 Općinskog suda u Bjelovaru, upiše založno pravo te su iskazali suglasnost da banka može neposredno na temelju Ugovora, radi naplate tražbine koju ima prema dužniku, provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine nakon što javni bilježnik stavi potvrdu ovršnosti (članak 8. Ugovora). Isto je tako nesporna činjenica da je javni bilježnik na Ugovoru iskazao ovršnost. Konkretno, na Ugovoru je otisnut žig u kojem je navedeno: "Ovaj je javnobilježnički akt ovršan dana 12. rujna 2005. godine." Ako je isprava temeljem koje se ovrha traži postala ovršna 12. rujna 2005., ona je temeljem zakona izgubila svojstvo ovršnosti protekom deset godina. Člankom 233. Zakona o obveznim odnosima propisan je rok za zastaru tražbine koja je utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim tijekom. Navedena odredba propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće , zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Dakle, nakon 12. rujna 2015. Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, izgubila je pravo prisilne naplate temeljem isprava koje je tuženik u ovršnom postupku naznačio kao ovršne isprave jer su one izgubile svojstvo ovršne isprave, sve temeljem odredbe članka 233. Zakona o obveznim odnosima. Nesporna je činjenica (iako o tome tužitelji nikad nisu primili pisanu obavijest niti tuženik na tu okolnost pruža dokaz) da su Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka i ovrhovoditelj, odnosno tuženik EOS Matrix d.o.o., Zagreb, sklopili 20. prosinca 2018. Ugovor o ustupu tražbine. Tu činjenicu tužitelji ne osporavaju zbog toga što je u spis dostavljen Ugovor o ustupu tražbine na kojemu su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku. Međutim, već na dan sklapanja tog Ugovora su potraživanja koja su se temeljila na ispravama koje su bile predmet ustupa , a koje se u ovršnom predmetu koriste kao ovršna isprava, izgubile svojstvo ovršnosti. Pored toga, nužno je ukazati da je Ugovorom o ustupu tražbine, u skladu sa odredbama Ovršnog zakona, mogla biti prenesena samo tražbina i sredstva osiguranja, ali ne i ostala prava iz Ugovora, jer nikada nije došlo do prijenosa Ugovora i tuženik nikada nije stupio u ugovorni položaj Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka. Dakle, tuženik je mogao steći položaj „novog“ vjerovnika, ali ne i položaj ugovorne strane. Ne radi se o prijenosu ugovora u smislu članka 127, Zakona o obveznim odnosima, kojim se reguliraju i sva prava koja sadržajno ne predstavljaju samu tražbinu i sredstvo osiguranja. Konkretno, tuženik nikada nije stupio u ugovorni odnos koji je postojao između Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka i tužitelja, nego je samo stekao pravo na naplatu potraživanja Erste & Steiermarkische Bank d.d. , Rijeka, temeljem sredstava osiguranja koja je temeljem Ugovora o cesiji bilo moguće prenijeti. Člankom 127. Zakona o obveznim odnosima regulirano je prenošenje ugovora te je propisano da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. Pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora. Odredbe o sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos ugovora. Takav ugovor nikada nije sklopljen. Zbog toga, ona ugovorna prava koja ne predstavljaju samo tražbinu i sredstva osiguranja, na ovrhovoditelja nije bilo moguće prenijeti Ugovorom o cesiji nego samo Ugovorom o prijenosu Ugovora, a isti izvjesno nije sklopljen. Dakle, ključno je da tuženik nema status ugovorne strane Ugovora – vjerovnika iz isprava koje sud koristi kao ovršne isprave. Zbog toga nije bilo moguće primijeniti odredbe Ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju hipoteka nad nekretninom koji regulira pitanje iskazivanje klauzule ovršnosti i prava na jednostrano utvrđivanje visina novčane tražbine temeljem izvoda iz tuženikovih poslovnih knjiga. Ovršni postupak koji sada teče u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023 započet je podnošenjem ovršnog prijedloga u predmetu poslovni broj Ovr-1900/2022, koji je rješenjem poslovni broj Ovr-1900/2022-8 od 28. listopada 2022. odbijen. Tužitelji smatraju da je prvostupanjski sud u prethodnom prvostupanjskom postupku potpuno pravilno odbio ovršni prijedlog. Upravo zbog toga odredbe članka 1. točka 1. točka 3 i članka 3. točka 3. točka 2. Ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju hipotekom na nekretnini nisu primjenjive u ovršnom predmetu broj Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023. A razlozi su slijedeći: novčana tražbina radi koje je pokrenut ovršni postupak temelji se na Izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (sada tuženika) od 13. rujna 2022., na temelju tog izvoda svakako nije izdana klauzula ovršnosti s obzirom da je ona izdana još 2015., a nije niti mogla biti izdana jer na tuženika nije prenesen Ugovor. Na koji način je izdana i da li su prilikom njegovog izdavanja poštovane odredbe Ugovora nije poznato jer o tome spisu ne prileže bilo kakove isprave. Tu činjenicu ne treba uzeti „zdravo za gotovo“. Međutim, za pretpostaviti je da je Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka javnom bilježniku predala, upravo u skladu sa člankom 1. točka 13. i člankom 32. Ugovora svoj izvod iz poslovnih knjiga, a što je u skladu sa Ugovorom. U Ugovoru je navedeno da će javni bilježnik klauzulu ovršnosti staviti temeljem:
- člankom 1.3. Ugovora dužnik Oprema i stočarstvo d.o.o. je priznalo da je izvadak iz poslovnih knjiga banke dokaz o visini i dospijeću tražbina banke iz prethodnog stavka
- člankom 3.2. Ugovora dužnik je pristao da banka može naknadno odrediti visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa iz članka 1. ovog Ugovora, kao i vrijeme njene dospjelosti te da neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u eventualnom ovršnom prijedlogu.
Međutim, ova prava iz Ugovora nisu mogla biti prenesena na tuženika kao ovrhovoditelja jer je on otkupio tražbinu, ali nije stupio u ugovorni odnos niti s dužnikom Oprema – stočarstvo d.o.o. niti s ovršenicima, odnosno tužiteljima. Stoga Izvadak iz poslovnih knjiga tuženika, temeljem kojeg je potpuno jednostrano (i ne po banci nego po tuženiku kao ovrhovoditelju) utvrđen dug i koji nije izdala banka, nego treća osoba, koja nije postala stranka Ugovora (jer nije sklopila Ugovor o prijenosu ugovora nego Ugovor o cesiji), svakako ne predstavlja ispravu iz članka 1. točka 3. i čl. 3. točka 2. Ugovora. Zbog toga tuženik nije imao pravo pokrenuti ovrhu, a sud izdati rješenje o ovsi temeljem izvoda otvorenih stavaka tuženika kao ovrhovoditelja jer on nije banka niti je stupio u pravni položaj banke s obzirom da nije sklopio ugovor o prijenosu ugovora nego ugovor o cesiji. Nužno je ukazati na činjenicu da je tuženik na identičan način već pokušao pokrenuti ovršni postupak ali je isti odbijen rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-846/2020-14 od 24. svibnja 2021. koje je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-298/2021-2 od 19. travnja 2022. Tužitelji osporavaju iznos potraživanja jer pored toga što je tražbina zastarjela , ona nije niti provjerljiva. Iz ovršnom prijedlogu priloženog Izvoda iz poslovnih knjiga tuženika na dan 13. rujna 2022., dug iznosi ukupno 321.571,24 EUR-a, od čega je 97.864,15 EUR-a glavnica, 11.026,17 EUR-a je ugovorna kamata, a 212.681,02 EUR- a je zatezna kamata. Ovako iskazano potraživanje u Izvodu iz poslovnih knjiga tuženika od 13. rujna 2022., nije obrazloženo niti je historijatu ovršnog prijedloga bilo čime dokumentirano pa ga nije moguće preispitati. Čak da je tuženik stupio u pravni položaj banke, i da je njegov Izvod iz poslovnih knjiga dokaz postojanja potraživanja , on mora ostavljati mogućnost dužniku – ovdje tužiteljima, ali i sudu da barem preispita ne samo točnost izračuna nego i zakonitost izračuna kako u pogledu visine redovne kamate, zatezne kamate i načina obračuna kamate. Zbog toga su tužitelji predložili da tuženik u spis dostavi podatke o periodu na koji je obračunata redovna kamata, kada je ovršenik pao u zakašnjenje, za koji period je obračunata zatezna kamata, temeljem koje stope je obračunata redovna kamata i za koji period, temeljem koje stope je obračunata zakonska zatezna kamata, da li je prilikom obračuna zatezne kamate ovrhovoditelj postupak u skladu sa Zakonom o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 47/20) i Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj 53/20) te Odluke Vlade Republike Hrvatske o produženju roka trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine broj 83/20), a zatezna kamata prestala je teći za period od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. Potpuno je nepoznato otkada do kada teče ugovorna kamata, od kada do kada teče zatezna kamata, po kojoj stopi, kojom metodom, i za koji period je obračunata. Zbog toga se rješenje o ovrsi ne može preispitati. To su razlozi zbog kojih tužitelju osporavaju visinu tražbine kako je iskazana. Tužitelji i u ovom postupku ustraju kod tvrdnje da Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 51016015-5101899649 od 27. travnja 2004. predstavlja ništetan pravni posao i zbog toga ne može predstavljati ovršnu ispravu. Pitanje ništetnosti moguće je isticati u svakom postupku. Isprava koju tuženik kao ovrhovoditelj koriti kao ovršnu ispravu ne može predstavljati ovršnu ispravu zbog toga jer predstavlja barem djelomično ništetan posao. Člankom 8 Ugovora o kreditu ugovoreno je: „Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 07,700 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama banke“. Odredbe kojima si banka kao tuženikov prednik i ovlaštenik ustupljenog potraživanja ugovorom pridržava pravo da jednostrano mijenja ugovorenu stopu redovne kamate kao i metodologiju obračuna je i prema recentnoj sudskoj praksi ništetna klauzula. U Ugovoru i u Ugovoru o kreditu temeljem kojih tuženik kao ovrhovoditelj želi naplatiti svoje potraživanje je ugovoreno da je obračun banke jedini mjerodavan dokaz o visini duga. Ali ne i obračun tuženika koji nije banka i koji nije stranka Ugovora ni stranka Ugovora o kreditu niti su ti ugovori na njega preneseni. Takva je klauzula ništetna zbog činjenice da se obračun duga temelji na obračunu temeljem kamatnih stopa i metodologije koju je tuženikov prednik, a moguće i tuženik, s obzirom da obračun potraživanja nikada nije dostavljen, mogao jednostrano mijenjati bez suglasnosti druge ugovorne strane, u ovom slučaju tužitelja. Ovakva odredba predstavlja jednostranu i nametnutu odredbu banke koja postaje posebno sumnjiva u situaciji kada se obračun temelji na pravu banke da jednostrano i samovoljno mijenja visinu kamatne stope, o kojoj niti dužnik niti tužitelji kao založni vjerovnici uopće ne mogu i nisu mogli pregovarati. Posebno u situaciji kada se ovrha pokreće temeljem Izvoda iz poslovnih knjiga potpuno treće osobe (ovdje tuženika, a ne banke), koji sadrži samo nominalni iznos duga koji uopće nije moguće provjeriti. O tome je svoj stav već zauzeo Županijski sud u Zadru u svojem rješenju Gž Ovr-298/2021-2.
1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelji su priložili isprave na koje su se pozvali u tužbi, predložile su obaviti uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-846/2020, pribaviti podatke na temelju kojih je izdana klauzula ovršnosti javnog bilježnika i izvest dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine tražbine.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Smatra apsolutno pogrešnu tvrdnju tužitelja da ugovor o kreditu nakon proteka deset godina od iskazivanja klauzule ovršnosti gubi svojstvo ovršne isprave. Isprava je ovršna onda kada je u njoj naznačen vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Isto tako, pogrešna je tvrdnja kako je tuženik s danom 12. rujna 2015. izgubio pravo zahtijevati naplatu predmetnog potraživanja. Osim što tuženik uvijek može zahtijevati naplatu svog potraživanja, nesporna je činjenica kako je u ovom konkretnom predmetu radi naplate istog potraživanja već vođen ovršni postupak pred Općinskom sudom u Bjelovaru u predmetima poslovni broj Ovr-2745/12, Ovr-521/13 i Ovr-846/20, a kada dolazi do prekida zastare i kada zastarni rok počinje teći iznova. Ovršni postupak u predmetu Ovr-521/13 pravomoćno je obustavljen 20. prosinca 2019. Dakle, nikako se ne može govoriti o zastari. Tuženik je predložio obaviti uvid u spise Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2745/12, Ovr-521/13 i Ovr-846/20. Čak i da su tužitelji u pravu, i da je nastupila zastara, tuženik opet ima pravo namiriti svoje potraživanje iz založene nekretnine. Tražbina osigurana upisom u zemljišnu knjigu ne zastarijeva. Vjerovnik se i protekom vremena zastare, ako mu je tražbina bila osigurana zalogom ili hipotekom, može namiriti iz tih sredstava osiguranja ako ih drži u rukama (zalog) ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (hipoteka upisana u zemljišnu knjigu). Vjerovnik će ostvariti namirenje svojih tražbina izravno preko suda, prema pravilima o prodaji založenih stvari javnim nadmetanjem. Tuženik se slaže s tužiteljima da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o prijenosu ugovora u smislu članka 127. Zakona o obveznim odnosima. Ovdje se radi o primjeni članka 80. Zakona o obveznim odnosima, odnosno institutu ustupa tražbine (cesija). Tako je člankom 80. st. 1. ZOO- a jasno propisano kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim sa trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim onih zabranjenih zakonom. Cesijom, sukladno članku 81. st. 1. ZOO-a sa tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, pravo na kamate, na ugovornu kaznu i sl. Dakle, tuženik smatra kako su tužitelji u potpunosti promašili ovaj prigovor jer su u tužbi iscrpno i naširoko objašnjavali, za ovaj postupak, pogrešan pravni institut. Tuženik u ovršnom postupkom nigdje ne navodi kako je tuženik bio ili je ugovorna strana s tužiteljima kao ovršenicima, nego samo na temelju ugovora o prijenosu sklopljenim s ranijim vjerovnikom i solemniziranim traži naplatu dospjelog nepodmirenog potraživanja. Također, tuženik svoju pravnu poziciju vjerovnika ne crpi iz ugovora o kreditu nego iz ugovora o cesiji. Isto tako, pitanja iskazivanja klauzule ovršnosti su definirana ugovorom o kreditu i javni bilježnik je klauzulu izdao sukladno uvjetima predviđenim ugovorom o kreditu i ta klauzula označava činjenicu da je ugovor otkazan i da je cijela tražbina sjela na naplatu. Ovršni postupak kojega je tuženik pokrenuo ne temelji se na izvodu iz poslovnih knjiga jer bi to tada bila ovrha na temelju vjerodostojne isprave, već se temelji na ovršnom ugovoru o kreditu zbog čega je ovrha definirana kao ovrha na temelju ovršne isprave. Izvod iz poslovnih knjiga pokazuje samo visinu potraživanja. Osim toga, izvod iz poslovnih knjiga predstavlja računovodstvenu ispravu sukladno čl. 8 Zakona o računovodstvu, ali također i vjerodostojnu ispravu sukladno čl. 31 st. 1. Ovršnog zakona, i za koju vrijedi presumpcija istinitosti sukladno odredbi čl. 230 ZPP-a, što će reći da ni na koji način nije dovedena u pitanje istovjetnost obveze. Dalje, tuženik nije dužan dokazivati na koji način je iskazana klauzula ovršnosti na ugovor o kreditu. Klauzulu ovršnosti izdaje javni bilježnik nakon predočenih dokaza o otkazu ugovora o kreditu, potvrdi o primitku izjave o otkazu itd. Ako tužitelji imaju sumnje u visinu tražbine neka to i dokažu financijskim vještačenjem. U ovoj pravnoj stvari ne radi o potrošačkom ugovoru jer je kao korisnik kredita navedena pravna osoba i zato što je Ugovor sklopljen na iznos od 150.000,00 EUR-a. Iz navedenih razloga tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Radi utvrđivanja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj ispisa obračuna zateznih kamata na dan 10. srpnja 2025. (81-83), žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023. (87- 93), rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-298/2021-2 od 19. travnja 2022. (94-98), rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-511/2024/2 od 3. listopada 2024. (109-113), spisa Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr- 852/2017 (ranije Ovr-2745/2012), spisa Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr- 521/2013 i Ovr-846/2020, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (str. 130-134 spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 20. prosinca 2018. s potvrdom javnog bilježnika (135-138), izvadak iz poslovnih knjiga na dan 13. rujna 2022. (139), Ugovor o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. (140-142), Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja hipotekom na nekretnini od 28. travnja 2004. s potvrdom javnog bilježnika (143-148), izvadak iz BZP-a za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice-Hrgovljani (149-151) i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2003. (152-153).
4. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
4.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određenom rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr - 3201/2023-3 od 15. prosinca 2023., zbog zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
5.1. Tužitelji su u parnicu upućeni zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-13 od 12. prosinca 2024. koji je punomoćniku tužitelja kao ovršenika dostavljen 23. prosinca 2024. i parnica je pokrenuta u roku od 15 dana od dana dostave zaključka punomoćniku tužitelja kao ovršenika, jer je tužba podnesena 7. siječnja 2025.
6. Nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023, podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja kao ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Nove Plavnice-Hrgovljani i to na kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1016 m2, dvorište, površine 595 m2, zgrada mješ. uporabe, površine 108 m2, gospodarska zgrada, kovinkotokarska radiona, površine 313 m2, ukupno 1016 m2, radi ostvarenja novčane tražbine na ime glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. rujna 2022. do isplate, na ime neisplaćene ugovorne kamate u iznosu od 11.026,17 EUR-a i na ime zakonskih zateznih kamata u iznosu od 212.681,02 EUR-a, zajedno s troškovima ovršnog postupka. Općinski sud u Bjelovaru odredio je predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023., a ovrha je određena na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja hipotekom na nekretnini br. ES-347/04, solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Kustić iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-561/04, dana 28. travnja 2004., koji je postao ovršan 12. rujna 2005. , a koji su Ugovor 28. travnja 2004. sklopili Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, kao vjerovnik i predlagatelj osiguranja i OPREMA-STOČARSTVO d.o.o., [adresa], kao dužnik, dok su tužitelji u tom Ugovoru naznačeni kao protivnici osiguranja te Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5101899649 od 27. travnja 2004., koji su sklopili Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, kao kreditor i OPREMA-STOČARSTVO d.o.o., [adresa], kao korisnik kredita. Tražbina iz navedenih ovršnih isprava ustupljena je tuženiku Ugovorom o ustupu tražbine koji su Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, kao cedent i tuženik kao cesionar sklopili 20. prosinca 2018. i koji je istog dana potvrđen kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4.
7. Sporno je, je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8. Prema odredbi čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
8.1. Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja (čl. 379. st. 2. ZOO-a).
8.2. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 361. st. 1. ZOO-a).
9. Osporavajući osnovanost prigovora zastare koji su prigovor tužitelji kao ovršenici istakli u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr - 3201/2023, tuženik je iznio tvrdnju da je došlo do prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetima Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr- 852/2017 (ranije Ovr-2745/2012), Ovr-521/2013 i Ovr-846/2020. Osim toga, tuženik ističe da je njegova tražbina koja ja predmet ovršnog postupka osigurana založnim pravom na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice- Hrgovljani, zbog čega je tužitelj ovlašten namiriti tražbinu iz opterećenih nekretnina, zbog čega je neosnovan prigovor zastare.
9.1. Odredbom čl. 388. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.
9.2. Prema odredbi čl. 389. ZOO-a, prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena.
9.3. Odredbom čl. 368. ZOO-a propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.
10. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-852/2017 (ranije Ovr-2745/2012), sud je utvrdio da je u tom postupku Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv, u ovom postupku 2. tužitelja LI i u ovom postupku 3. tužiteljice II, kao ovršenika. Prijedlog za ovrhu primljen je kod Općinskog suda u Bjelovaru 30. kolovoza 2012. Ovrha je određena na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice-Hrgovljani i to na kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1016 m2, dvorište, površine 595 m2, zgrada mješ. uporabe, površine 108 m2, gospodarska zgrada, kovinkotokarska radiona, površine 313 m2, ukupno 1016 m2, radi ostvarenja novčane tražbine na ime glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2012. do isplate, na ime redovne kamate u iznosu od 11.026,17 EUR-a i na ime zakonskih zateznih kamata u iznosu od 99.855,31 EUR- a. Ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr- 2745/2012 od 3. rujna 2012. na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj ES-347/04 javnog bilježnika Marije Kustić, potvrđenog pod brojem OU-561/2004-1 od 28. travnja 2004. Poslovni broj predmeta Ovr-2745/2012 tijekom postupka promijenjen je u poslovni broj Ovr- 852/2017. Dana 1. veljače 2019. ovrhovoditelj je podneskom obavijestio sud da povlači ovršni prijedlog u cijelosti te je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-852/2017-14 od 5. ožujka 2019. obustavljena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2745/2012 od 3. rujna 2012., a zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenika.
10.1. Budući da je ovrhovoditelj u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-852/2017 (ranije Ovr-2745/2012), povukao prijedlog za ovrhu zbog čega je ovrha obustavljena i ukinute su provedene ovršne radnje, smatra se da nije nastupio prekid zastare u odnosu na LI i II, sukladno čl. 389. st. 1. ZOO-a. U navedenom ovršnom predmetu, ovršni postupak nije niti pokrenut protiv u ovom predmetu 1. tužitelja ČI, tako da ni u odnosu na njega nije došlo do prekida zastare pokretanjem ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-852/2017 (ranije Ovr-2745/2012). Tako je propisano odredbom čl. 422. st. 1. ZOO-a, koja određuje da ako zastarijevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom dužniku, ono teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kojem obveza nije zastarjela i koji ju je morao ispuniti ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika prema kojima je obveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio obveze.
11. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-521/2013 utvrđeno je da je u tom predmetu ovrhovoditelj PBZ CARD d.o.o., Zagreb podnio protiv ČI (u ovom predmetu 1. tuženika), prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice-Hrgovljani i to na kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1016 m2, dvorište, površine 595 m2, zgrada mješ. uporabe, površine 108 m2, gospodarska zgrada, kovinkotokarska radiona, površine 313 m2, ukupno 1016 m2, radi ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 25.424,21 HRK sa zakonskim zateznim kamata i troškovima ovršnog postupka. Ovrha je pokrenuta na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marijana Bureca poslovni broj Ovrv-2674/07 od 18. srpnja 2007., a određena je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-521/2013 od 7. ožujka 2013. Na taj je ovršni predmet zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4977/2016-10 od 20. ožujka 2017. spojen predmet Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4977/2016 koji je pokrenuo ovrhovoditelj Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, protiv ČI kao ovršenika (u ovom postupku 1. tužitelj). Ovrha je određena na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice- Hrgovljani i to na kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1016 m2, dvorište, površine 595 m2, zgrada mješ. uporabe, površine 108 m2, gospodarska zgrada, kovinkotokarska radiona, površine 313 m2, ukupno 1016 m2, radi ostvarenja novčane tražbine na ime glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2016. do isplate, na ime redovne kamate u iznosu od 11.026,17 EUR-a i na ime zakonskih zateznih kamata u iznosu od 164.997,29 EUR-a. Ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4977/2016 od 14. listopada 2016., a prijedlog za ovrhu primljen je kod Općinskog suda u Bjelovaru 4. listopada 2016. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj ES -347/04 javnog bilježnika Marije Kustić, potvrđenog pod brojem OU-561/2004-1 od 28. travnja 2004. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-521/2013-47 od 12. rujna 2019., koje je ispravljeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-521/2013-49 od 30. rujna 2019. odbačen je prijedlog trgovačkog društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb da stupi na mjesto prvobitnog 2. ovrhovoditelja Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, kao nedopušten, ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4977/2016-2 od 14. listopada 2016. na nekretninama ovršenika ČI je obustavljena, a zemljišnoknjižnom odjelu naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe Ovr-4977/2016 na nekretninama ovršenika ČI (u ovom predmetu 1. tužitelja).
11.1. Budući da je ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4977/2016-2 koja je određena rješenje od 14. listopada 2016. obustavljena u odnosu na ČI (1. tužitelja) i ukinute su provedene ovršne radnje , smatra se da nije nastupio prekid zastare u odnosu na 1. tužitelja ČI pokretanjem ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr - 4977/2016-2 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi od 14. listopada 2016., sukladno čl. 389. st. 1. ZOO-a. Naime, ovrha je obustavljena jer je ovrhovoditelj Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, ustupio tražbinu koja je bila predmet ovšnog postupka trgovačkom društvu EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, čime je prestao biti vjerovnik, a prijedlog trgovačkog društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb da stupi na mjesto prvobitnog drugog ovrhovoditelja Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, odbačen je kao nedopušten, iz čega proizlazi da je ovršni postupak obustavljen iz razloga za koji je odgovoran ovrhovoditelj. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4977/2016-2 od 14. listopada 2016., određena je samo protiv ČI (u ovom predmetu 1. tužitelja), dok nije pokrenuta u odnosu na u ovom predmetu 2. tužitelja LI i u ovom predmetu 3. tužiteljice II, tako da u odnosu na 2. tužitelja LI i 3. tužiteljice ČIH nije došlo do prekida zastare pokretanjem tog ovršnog postupka iz razloga propisanog odredbom čl. 422. st. 1. ZOO-a.
12. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-846/2020, sud je utvrdio da je u tom postupku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv, u ovom postupku 1. tužitelja ČI, 2. tužitelja LI i 3. tužiteljice II, kao ovršenika. Prijedlog za ovrhu predan je sudu 4. studenog 2020. Ovrha je određena na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice-Hrgovljani i to na kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1016 m2, dvorište, površine 595 m2, zgrada mješ. uporabe, površine 108 m2, gospodarska zgrada, kovinkotokarska radiona, površine 313 m2, ukupno 1016 m2, radi ostvarenja novčane tražbine na ime glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. studenog 2020. do isplate, na ime ugovorne kamate u iznosu od 11.026,17 EUR-a i na ime zakonskih zateznih kamata u iznosu od 198.833,78 EUR-a. Ovrha je predložena na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj ES- 347/04 javnog bilježnika Marije Kustić, potvrđenog pod brojem OU-561/2004-1 od 28. travnja 2004. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-846/2020-14 od 24. svibnja 2021. prijedlog za ovrhu odbijen je kao neosnovan, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-298/2021-2 od 19. travnja 2022. Budući da je prijedlog ovrhovoditelja pravomoćno odbijen, smatra se da nije nastupio prekid zastare, u smislu čl. 389. st. 2. ZOO-a.
13. Na temelju utvrđenih činjenica navedenih u točkama 10. do 12. obrazloženja ove presude, sud utvrđuje da je od trenutka kada je ovrhovoditelj, odnosno njegov pravni prednik, imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to je od 13. rujna 2005., jer je to prvi dan poslije dana kada je tužiteljeva tražbina iz ovršne isprave utvrđena ovršnom (12. rujna 2005.), u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a pa do pokretanja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr - 3201/2023 koji je pokrenut 15. rujna 2022. (tada spis poslovni broj Ovr-1900/2022) isteklo vrijeme potrebno za zastaru u smislu čl. 379. ZOO-a, time nije nastupila zastara kojom bi prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze, jer je odredbom čl. 368. ZOO -a propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom koje je upisano u javnoj knjizi, može se namiriti iz opterećene stvari.
14. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi/BZP i to na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice-Hrgovljani i to na kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1016 m2, dvorište, površine 595 m2, zgrada mješ. uporabe, površine 108 m2, gospodarska zgrada, kovinkotokarska radiona, površine 313 m2, ukupno 1016 m2, na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipoteke na nekretnini od 28. travnja 2004. uknjiženo pravo zaloga, a radi osiguranja u iznosu kunske protuvrijednosti od 150.000,00 EUR-a u korist Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, pod brojem Z-2181/04. Dana 21. siječnja 2019. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru zaprimio je prijedlog za uknjižbu pod brojem Z-992/2019 i to uknjižbu ustupanja založnog prava na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 20. prosinca 2018., kojim se ustupa potraživanje po Z -2181/04 od Erste&Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, na EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82.
14.1. Dakle, tuženikova tražbina koja je predmet ovršnog postupka Općinskog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj Ovr-3201/2023 osigurana je založnim pravom radi osiguranja u iznosu kunske protuvrijednosti od 150.000,00 EUR-a te je tuženik ovlašten tražbinu namiriti iz opterećene stvari jer je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, tuženik, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-56/19-15 od 21. studenog 2019. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu potraživanje zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.
16. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik zbog založnog prava upisanog u javnoj knjizi ovlašten namiriti tražbinu iz opterećene stvari, osim zastarjelih potraživanja kamata i drugih povremenih davanja, koje se ne mogu namiriti ni iz opterećene stvari. Sud je stoga djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojem su tužitelji zahtijevali proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr - 3201/2023, koja je određena rješenjem o ovrsi od 15. prosinca 2023. u odnosu na prisilno ostvarenje tražbine na ime glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2019. do isplate (unazad tri godine od podnesenog prijedloga za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023, ranije Ovr-1900/2022), za koje razdoblje nije nastupila zastara potraživanja kamata te u odnosu na ostvarenje tražbine u iznosu od 11.026,17 EUR-a na ime obračunate ugovorene kamate do raskida Ugovora o kreditu. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke presude.
17. Osnovan je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji zahtijevaju proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr - 3201/2023, koja je određena rješenjem o ovrsi od 15. prosinca 2023. u odnosu na zakonske zatezne kamate koje na iznos glavnice od 97.864,15 EUR-a teku od 13. rujna 2005. do 14. rujna 2019. jer je za tražbinu s osnove zakonskih zateznih kamata nastupila zastara sukladno čl. 372. ZOO-a, a zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Slijedom toga odlučeno je kao u točki II izreke presude.
18. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Tuženik je uspio u parnici u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na glavni zahtjev i dio sporednog zahtjeva, ali nije zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelji su uspjeli u parnici u odnosu na proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na dio povremenih tražbina, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Iz navedenih je razloga na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke presude.
19. Tužitelji su tijekom postupka tvrdili da je ovaj parnični sud bio dužan odlučiti i o ostalim žalbenim navodima koje su tužitelji kao ovršenici istakli u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023 i to: 1) o žalbenom navodu da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava jer su te isprave izgubile svojstvo ovršnosti, 2) o osporenoj visini tražbine iz ovršnih isprava, jer ona nije provjerljiva i 3) o tužiteljevim tvrdnjama da Ugovor o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. predstavlja ništetan pravni posao ili barem djelomično ništetan posao jer je odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 07,700 %.
20. U odnosu na žalbene navode da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava jer su te isprave izgubile svojstvo ovršnosti, o tom je žalbenom razlogu odlučivao Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-511/2024-2 od 3. listopada 2024., odlučujući o žalbi tužitelja kao ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023. U točki 8. i 8.1. obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-511/2024-2 od 3. listopada 2024., navedeno je da je rješenje, suprotno žalbenim navodima, doneseno na temelju ovršne isprave Ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju hipotekom na nekretnini pod brojem ES-347/04 zaključenog dana 28. travnja 2004. solemniziranog po Javnom bilježniku Mariji Kustić iz [adresa] pod brojem OU-561/04-1 dana 28. travnja 2004., a koji je postao ovršan dana 12. rujna 2005. kao i Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5101899649 od 27. travnja 2004. pa su stoga ispunjenje pretpostavke iz članka 36. stavka 1., a u vezi s člankom 23. točkom 5. OZ-a. Nadalje, ovršna isprava nije u smislu odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgub ila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka kako to pogrešno tumače ovršenici u žalbenim prigovorima.
20.1. Budući da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr- 511/2024-2 od 3. listopada 2024. odlučivao o žalbenom navodu da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava jer su te isprave izgubile svojstvo ovršnosti, ovaj sud o tome nije ovlašten odlučivati u ovom parničnom postupku.
21. Sukladno odredbi čl. 52. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), u vezi sa čl. 53. st. 3. i 4. OZ-a, ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. Iz sadržaja zaključka Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-13 od 12. prosinca 2024., proizlazi da su tužitelji kao ovršenici upućeni protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrenuti parnicu zbog žalbenog razloga da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a. Budući da su tužitelji kao ovršenici navedenim zaključkom upućeni pokrenuti parnicu samo iz žalbenog razloga da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, ovaj parnični sud nije ovlašten u ovoj parnici odlučivati o tome postoje li neki drugi razlozi zbog kojih bi ovrha bila proglašena nedopuštenom, a koji nisu obuhvaćeni zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-13 od 12. prosinca 2024. Sud stoga nije utvrđivao visinu tražbine te nije na prijedlog tužitelja izvodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Za napomenuti je da su svi ranije pokrenuti ovršni postupci protiv tužitelja kao ovršenika, a koji su određeno navedeni u točkama 10. do. 12., obrazloženja ove presude pokrenuti, među ostalim, radi ostvarenja glavnice u iznosu od 97.864,15 EUR-a i obračunatih ugovornih kamata u iznosu od 11.026,17 EUR-a.
22. O tužiteljevim tvrdnjama da Ugovor o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. predstavlja ništetan pravni posao ili barem djelomično ništetan posao jer je odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 07,700 %, koje su tvrdnje tužitelji kao ovršenici istakli i u žalbi podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr- 3201/2023-3 od 15. prosinca 2023., i o tom se žalbenom navodu očitovao Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-511/2024-2 od 3. listopada 2024., odlučujući o žalbi tužitelja kao ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023. te je u točki 8.6. obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž Ovr- 511/2024-2 od 3. listopada 2024. navedeno da se pozivanje ovršenika na djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu jer je banka jednostrano mijenjala ugovorenu stopu redovne kamatne stope bez suglasnosti druge ugovorne strane sadržajno odnose na potrošačke ugovore u pogledu kojih prvostupanjski sud može odrediti odgodu ovrhe pod uvjetom da je pokrenuta parnica radi utvrđenja pojedinih odredbi ugovora o kreditu ništetnim i to pod uvjetom da se radi o potrošačkom ugovoru, a o prijedlogu za odgodom ovrhe odlučuje prvostupanjski sud (članak 65. OZ-a).
22.1. Iz navedenog proizlazi da je Županijski sud u Zagrebu razmatrao žalbene navode tužitelja kao ovršenika o tome da bi Ugovor o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. predstavljao ništetan ili barem djelomično ništetan pravni posao. Tužitelji kao ovršenici bili su ovlašteni u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a potom i u ovom parničnom postupku u kojem se utvrđuje je li ovrha nedopuštena, isticati okolnost koja ukazuje da su pojedine odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. ništetne. Radi utvrđivanja činjenice predstavlja li Ugovor o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. potrošački ugovor i da bi se ocijenilo, pod uvjetom da se tužitelji mogu smatrati potrošačima, pripada li tužiteljima pravna zaštita i u ovršnom postupku ili ovom parničnom postupku, ovaj sud bio je dužan ispitati postoje li u ovršnom postupku dostupna adekvatna i učinkovita sredstva koja mogu spriječiti primjenu nepoštenih ugovornih odredbi, jer je taj cilj ujedno i kriterij pomoću kojeg se može ocijeniti jesu li dostupna sredstva dostatna da se tužiteljima, ako se u konkretnom slučaju imaju smatrati potrošačima, pruži adekvatna zaštita. Ovaj sud ocjenjuje da su tužiteljima kao ovršenicima u ovršnom postupku bila dostupna adekvatna i učinkovita sredstva koja mogu spriječiti primjenu eventualno nepoštenih ugovornih odredbi i na taj način tužiteljima kao ovršenicima pružiti adekvatnu zaštitu. Nakon što se Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-511/2024-2 od 3. listopada 2024., kojim je odlučio o žalbi tužitelja kao ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-3 od 15. prosinca 2023., već očitovao o žalbenim navodima da Ugovor o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. predstavlja ništetan ili barem djelomično ništetan pravni posao, navodeći da se takav žalbeni navod odnosi na potrošačke ugovore u pogledu kojih prvostupanjski sud može odrediti odgodu ovrhe pod uvjetom da je pokrenuta parnica radi utvrđenja pojedinih odredbi ugovora o kreditu ništetnim i to pod uvjetom da se radi o potrošačkom ugovoru, pri čemu o prijedlogu za odgodu ovrhe odlučuje prvostupanjski sud , ovaj sud smatra da su tužiteljima kao ovršenicima u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru u predmetu poslovni broj Ovr-3201/2023 pružena dostupna adekvatna i učinkovita sredstva kojima su tužitelji kao ovršenici mogli spriječiti primjenu eventualno nepoštenih ugovornih odredbi. Međutim, tužitelji tijekom postupka nisu tvrdili niti su dokazivali da su nakon odluke Županijskog suda u Zagrebu pokrenuli parnicu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. niti da bi iz tog razloga predložili odgodu ovrhe o kojem bi prijedlogu bio ovlašten odlučiti prvostupanjski ovršni sud. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da tužiteljima pravna zaštita zbog eventualne nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu od 27. travnja 2004. pripada u ovršnom postupku u kojem su tužiteljima dostupna adekvatna i učinkovita sredstva kojima su tužitelji kao ovršenici mogli ili mogu spriječiti primjenu eventualno nepoštenih ugovornih odredbi. Iz navedenih razloga ovaj parnični sud nije odlučivao o žalbenim razlozima izvan okvir koji je određen zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3201/2023-13 od 12. prosinca 2024.
U Virovitici 17. lipnja 2026.
Sudac
Siniša Rajnović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Zlatko Gregurić
2. EOS MATRIX d.o.o., Zagreb
