K-127/2023-48
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po predsjednici vijeća kao sucu pojedincu Barbari Kraljević, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Ivšak, u kaznenom postupku protiv okrivljenog VK zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-434/2022 od 27. travnja 2022., izmijenjene 29. siječnja 2026., nakon javne rasprave održane 14. listopada 2025., 19. studenoga 2025., 19. siječnja 2026., 13. veljače 2026., 15. travnja 2026., 28. svibnja 2026. i 12. lipnja 2026., u prisutnosti okrivljenika, njegovog branitelja Vinka Ljubičića, odvjetnika u Splitu, i zamjenice ODO-a u Splitu GK, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o
OKRIVLJENIK: VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i ĆK, rođene G, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, električar, zaposlen u obrtu [obrt] u vlasništvu TK, s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, sa završenom srednjom Obrtno-tehničkom školom, srednjeg imovnog stanja, vlasnik osobnog automobila marke Mercedes A klase iz 2005. godine, bez čina, neodlikovan, kazneno i prekršajno osuđen,
k r i v j e
I. što je 19. veljače 2022. u Splitu, na adresi [adresa], gdje su kraće vrijeme zajedno stanovali, svojoj partnerici u intimnoj vezi ZK iz ruke uzeo mobitel i bacio ga na pod, a nakon što je ista pokušala podići mobitel s poda nogom snažno nagazio na šaku njene desne ruke svjestan da je tako može teško tjelesno ozlijediti i na to pristao, nanijevši joj prijelom baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s oštećenjem tetive, što je teška tjelesna ozljeda,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano po čl. 118. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 118. st. 2. KZ/11.
III. Stoga se okrivljeni VK na temelju čl. 118. st. 2. KZ/11,
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
IV. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme lišenja slobode od 19. veljače 2022. do 20. veljače 2022.
V. Na temelju čl. 70. KZ/11, okrivljenom VK se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.
VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26., dalje: ZKP/08) dužan je okrivljeni VK u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.889,97 (tisuću osamsto osamdeset devet eura i devedeset sedam centi) eura, od čega iznos od 265,45 eura predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 118,12 eura predstavlja trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića, iznos od 722,40 eura predstavlja trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, iznos od 84,00 eura predstavlja trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić, a iznos od 700,00 eura paušalnu svotu.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-434/2022 od 27. travnja 2022. protiv okrivljenog VK zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem broj Kov-263/2022-7 od 21. rujna 2022.
2. Na raspravi održanoj 14. listopada 2025., koju je sukladno čl. 19.b st. 3. ZKP/08 na temelju suglasnosti stranaka provela predsjednica vijeća kao sudac pojedinac i koja je počela iznova sukladno čl. 407. st. 3. ZKP/08, okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
3. U dokaznom postupku, na raspravi je ispitana svjedokinja-oštećenica ZK.
4. U nastavku postupka, na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08 pročitane su isprave, i to: zapisnik PUSD, II Policijske postaje Split o zaprimanju kaznene prijave od 19. veljače 2022., i to samo u dijelu u kojem je navedeno da je ZK dana 19. veljače 2022. u toj postaji podnijela kaznenu prijavu (list 3 spisa), nalaz hitnog prijema Klinike za kirurgiju KBC Split od 19. veljače 2022. o pregledu oštećenice ZK (list 6-7 spisa) i izlist poruka koje je okrivljenik poslao žrtvi ZK (listovi 54-64 spisa).
5. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitani su nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića (listovi 68-69 spisa) i zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu o ispitivanju svjedokinje OK od 29. ožujka 2022. (listovi 52-53 spisa).
6. Na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08 iz spisa je kao nezakoniti dokaz izdvojen zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 8. travnja 2022. o ispitivanju svjedokinje ĆK (listovi 72-73 spisa) koji će se nakon pravomoćnosti rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne može se razgledati niti koristiti u postupku. Naime, s obzirom na to da svjedokinja ĆK, kao privilegirana svjedokinja iz čl. 285. st. 1. toč. 2. ZKP/08, nije bila propisno upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08 da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, niti je to upozorenje uneseno u zapisnik, a sukladno čl. 300. st. 1. toč. 3. ZKP/08 iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz čl. 285. st. 3. ZKP/08 i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, to je zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆK, u kojem nije ubilježeno cjelovito upozorenje iz čl. 285. st. 3. ZKP/08 te odricanje svjedokinje u odnosu na takav cjeloviti sadržaj upozorenja, nezakonit dokaz na kojem se u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08 ne može temeljiti sudska odluka.
7. Na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08 izdvojeni su dijelovi zapisnika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu o ispitivanju svjedoka LK od 11. travnja 2022., na drugoj stranici (list 74 spisa), i to tekst koji glasi: "Ona je rekla da zna jer da je već bila unutra, da su se njezin sin i njegova djevojka posvađali, da ona ima snimku na svom mobitelu o događaju gdje je VK sprječavao ZK da iziđe iz kuće", tekst koji glasi: "za koju su mi rekli da je od ZK", tekst koji glasi: "koja je rekla da ju je VK ozlijedio", tekst koji glasi: "Uglavnom je rekla da ju je VK tjelesno napao i da ju je gušio", i tekst koji glasi: "Majka je kazala da je pozivala kćer FK više puta, ali da joj se nije javljala, pozivala je i Juhasovu majku, ali se ni ona nije javljala. Kazala je da joj je Ivanova majka poslala neku poruku da se nešto desilo između njezine kćerke i VK. FK nam je rekla da ju je VK sprječavao da pozove majku na mobitel, te da joj ga je istrgao iz ruke i bacio na pod. Rekla nam je da je ona išla podignuti mobitel s poda, kada ju je VK nagazio nogom i tako da joj je ozlijedio prst desne ruke", a koji dijelovi će se prekriti neprozirnim papirom budući da se radi o saznanjima i obavijestima koja je policijski službenik prikupio u obavijesnom razgovoru s presumptivnim svjedokinjama ĆK i ZK pa se na tim dijelovima zapisnika ne može temeljiti sudska odluka. Naime, sud je utvrdio da zapisnik ODO-a Split o ispitivanju svjedoka LK sadrži dijelove koji se odnose na obavijesti i saznanja koja je imenovani policijski službenik prikupio u obavijesnom razgovoru s presumptivnim svjedokinjama ĆK i ZK, a čiji je tekst ranije izložen. Ti dijelovi zapisnika sukladno odredbi čl. 86. st. 3. i 4. u vezi sa čl. 208. ZKP/08 podliježu izdvajanju i na tim dijelovima zapisnika ne može se temeljiti sudska odluka, odnosno predstavljaju nezakonit dokaz. Preostali dio iskaza imenovanog svjedoka, odnosno preostali sadržaj navedenog zapisnika po mišljenju suda nije nezakonit dokaz jer u njemu policijski službenik LK iznosi svoja neposredna opažanja i kao takav ne podliježe izdvajanju u smislu čl. 86. st. 3. u vezi sa čl. 208. ZKP/08.
8. U tijeku dokaznog postupka ispitani su svjedoci ĆK, LK i OK te stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević.
9. Na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08 iz spisa su kao nezakoniti dokazi izdvojene službene zabilješke II Policijske postaje Split o obavljenim obavijesnim razgovorima s VK (list 9 spisa), sa OK (list 10 spisa) i s ĆK (list 11 spisa) te uredovna bilješka II Policijske postaje Split koju je sastavio policijski službenik LK, a koja sadrži obavijesna kazivanja ĆK i OK, koji materijali će se nakon pravomoćnosti rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti koristiti u postupku. Naime, navedene službene zabilješke sastavljene su na temelju obavijesti policije dobivenih od građana, a na takvim obavijestima ne može se temeljiti sudska odluka.
10. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je podneskom od 29. siječnja 2026. izmijenilo optužnicu na način da činjenični i pravni opis djela glase:
„da je dana 19. veljače 2022. godine u Splitu, na adresi [adresa] gdje su kraće vrijeme zajedno stanovali svojoj partnerici u intimnoj vezi FK iz ruke uzeo mobitel i bacio ga na pod, a nakon što je ista pokušala podići mobitel s poda nogom snažno nagazio na šaku njene desne ruke svjestan da je tako može teško tjelesno ozlijediti i na to pristao, nanijevši joj prijelom baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s oštećenjima tetive koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda,
dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi."
10.1. Nakon što je okrivljeniku predočena navedena izmjena optužnice, okrivljenik je naveo da je razumio navedenu izmjenu te da i dalje ostaje kod ranije danog očitovanja da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom.
11. Budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka, na završetku dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 10. veljače 2026. (list 171-172 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 10. veljače 2026. (list 173 spisa) za okrivljenika.
12. Na raspravi održanoj 15. travnja 2026., u povodu dokaznog prijedloga obrane, sud je odredio vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika koje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić, koja je potom ispitana na raspravi.
13. U nastavku postupka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Dolores Britvić od 24. svibnja 2026. (listovi 205-213 spisa).
14. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka, prije ispitivanja okrivljenika, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 14. travnja 2026. (listovi 193-194 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 14. travnja 2026. (list 195 spisa) za okrivljenika, pri čemu je sud iz sustava e-spis pribavio i priložio u spis primjerak pravomoćne presude ovog suda broj Kmp-55/2020 od 11. veljače 2025. s potvrdom njezine pravomoćnosti, koje isprave su pročitane.
15. Budući da nije bilo prijedloga stranaka za dopunu dokaznog postupka, okrivljenik je ispitan na kraju dokaznog postupka, nakon čega je pročitan zapisnik PUSD, II Policijske postaje Split o ispitivanju okrivljenog VK sukladno članku 208.a ZKP/08 od 20. veljače 2022. i reproducirana je audio-video snimka tog ispitivanja (listovi 20-21; omot 25 spisa). Pročitan je zapisnik ODO-a Split o prvom ispitivanju okrivljenog VK od 20. veljače 2022. i reproducirana je audio-video snimka tog ispitivanja (listovi 34-37, omot 38 spisa).
16. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni VK počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci ove presude.
16.1. Sud je pritom u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, odnosno s rezultatima sudsko-medicinskog vještačenja izvršio manju korekciju činjeničnog opisa kaznenog djela u odnosu na optužbu, na način da je navod da je oštećenica zadobila prijelom baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s „oštećenjima“ tetive, zamijenio navodom da je ona zadobila prijelom baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s „oštećenjem“ tetive. Ujedno, sud je prezime „ FK“ zamijenio prezimenom „ OK“ jer se tu radilo o očitoj pogrešci u pisanju osobnog imena žrtve ZK u izmijenjenoj optužnici. Opisanim intervencijama nije došlo do povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude jer sud nije dirao u kvalifikaciju djela i nije prekoračio optužbu na štetu okrivljenika budući da je zapravo u odnosu na okrivljenika smanjio kriminalnu količinu i tako postupio u njegovu korist, a ne na njegovu štetu.
17. Kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, a kvalificirani oblik tog djela propisan u čl. 118. st. 2. KZ/11, čini onaj tko to djelo počini, među ostalim, prema bliskoj osobi.
18. Prema čl. 87. st. 9. KZ/11 bliske osobe su i sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi.
19. U postupku nije bilo sporno da se inkriminirani događaj zbio 19. veljače 2022. u Splitu na adresi [adresa], zatim da su okrivljeni VK i oštećenica ZK tada bili partneri u intimnoj vezi i da su zajedno stanovali i da je okrivljenik oštećenici kritične prigode uzeo mobitel i bacio ga na pod.
20. Međutim, s obzirom na okrivljenikovu obranu, bilo je sporno je li okrivljenik, svjestan da je tako može teško tjelesno ozlijediti i pristajući na to, snažno nagazio na šaku desne ruke oštećenice ZK i je li ona uslijed toga zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s oštećenjima tetive.
21. Naime, u obrani pred policijom 20. veljače 2022., u kojoj nije odgovarao na pitanja (listovi 20-21, omot 25 spisa), okrivljenik je u bitnom naveo da je ZK došla kod njega živjeti u listopadu. Dogovorili su se da će on radit, a da će ona bit u kući i za njega napraviti sve što treba. No od tog dogovora ništa nije bilo. Spavala je do 15 ili 16 sati, nakon što bi cijelu noć gledala televiziju. To mu je užasno smetalo. Prije pet dana su popričali da on tako više ne može s njom, da on ne može raditi i čistit za njom i kuhati. Rekao joj je da se malo trgne i počisti što treba, na što mu je ona rekla da kod njega nije došla čistit i radit. Mislio je da se šali i da će se promijeniti. No, posljednjih pet dana ona je bila još gora, stalno je spavala i nije se htjela ustati. Jučer ju je oko 11,00 sati budio da odu na kavu, a ona ga je zamolila da je još malo pusti. Oko 13,00 sati ju je ponovno pokušao probuditi i tada ga je FK počela vrijeđati i svašta mu govoriti pa mu je stvarno puknuo film i rekao joj je da joj sada kupi stvari i da ona ide kući. Tada se FK ustala iz kreveta i počela se derat, psovat i vrijeđat ga, pa je ostavio njezinu odjeću koju je izvadio iz ormara i otišao iz kuće da ne dođe do sukoba. Kad se vratio natrag, njegova majka je pričala s FK i ona se smirila. Ivanina majka ga je zvala na mobitel i rekla mu da je sve u redu. Kad se vratio kući FK je spakirala stvari, a on joj je rekao da zašto nije otišla i tjerao je do ode iz stana, a ona to nije htjela. Došli se policajci i vidjeli su kako se FK ponaša. Dalje je naveo da se FK nije htjela javiti na telefon svojoj majci koja je trebala doći u stan. FK mu je u međuvremenu svašta izgovorila i udarila ga je najjače šakom u glavu pa joj je rekao da ga još tuče i tada ga je FK istukla, a njegova majka je sve to snimala i pokušavala je smiriti FK. U jednom trenutku uzeo je FK mobitel i razbio ga o pod. Mobitel nije bio toliko razbijen, samo ga je „bacio od živaca“ pošto ga je FK izudarala po glavi. Netko drugi bi je ubio, a on to nije htio, nego joj je samo razbio mobitel. FK je htjela skupiti mobitel s poda, a on je mobitel šutnuo da ga ona ne uzme i tada ju je slučajno „potegao nogom u prst“. FK je tada počela jaukati, zagrlila ju je njegova majka, a on joj je donio vode da se smiri. FK je bacila tu vodu. Onda su došli policajci. Užasno mu je žao što joj je povrijedio prst, ali ne vjeruje da joj je slomio prst jer to stvarno nije htio.
22. U obrani pred državnim odvjetnikom (listovi 34-37, omot 38 spisa) okrivljenik je također negirao počinjenje predmetnog kaznenog djela. U bitnom je naveo da ZK voli i da joj je slučajno stao na prst, zbog čega mu je žao. FK nije udarao ni davio. Njegova majka je bila svjedok tog događaja, bila je cijelo vrijeme ondje. Nakon što je jučer FK kazao da s njom više ne može i da ona ode svojoj majci, FK ga je polila vodom iz kante kojom je prao pod, vrijeđala ga je i počela ga šaketati i tući. Udarila ga je nogom u glavu, na što je on pao na koljena i ustao se. Njemu je to bilo sve smiješno. Raskrvarila mu je usta. Najviše se kaje zbog toga što joj je stao na prst dolje na podu. Ivanina majka je došla u stan baš kad su ga policajci odvodili.
23. Iznoseći obranu na raspravi (listovi 231-234 spisa), okrivljenik je negirao izvršenje kaznenog djela koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret. U bitnom je naveo da u cijelosti ostaje kod obrana koje je ranije iznio prilikom ispitivanja u policiji i pred državnim odvjetnikom. Dodatno je naveo da mu je žao zbog Ivanine ozljede i da joj se spreman ispričati zbog ozljede, no da se ne smatra krivim za njezino ozljeđivanje. FK se uselila kod njega krajem listopada 2021., a nakon otprilike dva mjeseca počeo je osjećati manjak njezinog poštovanja prema njemu. FK je upozoravao da nije normalno da dugo gleda televiziju i da ne spava, no ništa se nije promijenilo. Večer prije događaja koji je predmet postupka, FK i on su razgovarali i predložio joj je da sutradan odu negdje prošetati i popiti kavu i FK je na to pristala.
23.1. Na dan spornog događaja, bila je subota, FK je pokušao probuditi najprije oko 08,00 sati, a onda opet oko 10,00 sati, no ona je i dalje spavala. U međuvremenu je otišao kod svoje majke u susjedni stan i ispričao joj za probleme s FK. Oko 13,00 sati FK je ponovno pokušao probuditi, no ona je i tada odbijala ustati iz kreveta. Tada joj je rekao da će joj spakirati stvari i da želi da iseli iz stana. FK se probudila, no i dalje je ležala u krevetu, a on je iz ormara počeo vaditi njezinu odjeću. FK je tada skočila s kreveta i udarila ga nogom u glavu, s tim da nije imala obuću jer je upravo izašla iz kreveta. FK je cijelo to vrijeme galamila i vrištala nakon što joj je priopćio da želi da napusti stan, pa je zbog te vike u stan "uletjela" njegova majka ĆK. U trenutku kada je majka ušla u stan, on je izlazio iz spavaće sobe gdje je bila FK i iznosio je njene stvari.
23.2. Tada se poskliznuo i pao na pod u hodniku ispred spavaće sobe i dok je bio na podu FK je bacila svoj mobitel na njega tako da ga je mobitelom pogodila u prsa i dok je još sjedio na podu, FK ga je dva ili tri puta snažno nogom udarila u glavu, po ramenima i leđima. Njegova majka je pokušala smiriti FK i molila je da ga prestane tući. U jednom trenutku FK je jauknula i pritom mu se požalila da osjeća bol na prstu ruke. Sve se to odvijalo u nekoliko sekundi i nije mu jasno kako je došlo do toga da FK povrijedi prst i je li do toga došlo u trenutku kad je ona s poda pokušala uzeti svoj mobitel pa ju je on slučajno zagazio nogom. Istaknuo je da na tom prstu koji mu je pokazivala nije bilo nikakvih tragova krvi, samo se žalila da je taj prst boli. Prst je izgledao potpuno normalno, na njemu nije uočio nikakve deformacije. U jednom trenutku u stan je došla policija.
23.3. Izjašnjavajući se o svojim osobnim i obiteljskim prilikama, okrivljenik je naveo živi sa suprugom i kćerkom starom godinu i pol dana, a žive u stanu njegovih roditelja.
23.4. Odgovarajući na upit branitelja je li nakon ovog događaja imao ikakvih problema sa zakonom, okrivljenik je naveo da misli da nakon tog događaja nije ulazio u sukob sa zakonom.
24. S druge strane, svjedokinja oštećenica ZK je prilikom svjedočenja pred državnim odvjetnikom (listovi 50-51 spisa) u bitnom iskazala da je od listopada 2021. živjela s dečkom VK u njegovom stanu u [adresa] u [adresa]. Što se tiče kritičnog događaja, sve je započelo večer prije, **.**.2022. S FK se dogovorila otići na kavu 19. veljače 2022. ujutro. No, kako je dugo gledala televiziju, zaspala je tek u 07,00. VK ju je počeo buditi u 08,00, iako mu je rekla da je zaspala tek u 7 sati, ali on je bio uporan. Pukao mu je živac pa je počeo bacati njezine stvari, počeo je vaditi robu iz ormara, govorio joj je da se gubi iz njegovog stana, da ide svojoj materi, da je želi vidjeti mrtvu do večeras. Ustala se iz kreveta i počela stavljati svoje stvari u vrećice i kufer i pozvala je taxi. Pozvala je i svoju majku OK i rekla joj da će doći taxijem kod nje. Tada je VK poludio, uzeo joj je mobitel, zaključao vrata stana i nije joj dao da izađe iz stana. Počeli su se nagurivati i on ju je gurnuo pa je pala na pod i dok je bila na podu on ju je gađao njezinim mobitelom. Tada se na njega zaderala govoreći mu da joj ne razbija mobitel jer joj je prije toga već razbio jedan. On je počeo gaziti mobitel, a ona ga je pokušala uzeti ispod njegovih nogu. Kada je vidio da se njena ruka tu nalazi, počeo je još jače gaziti po njenoj ruci. Tada je zadobila prijelom srednjeg prsta desne ruke.
24.1. Nakon toga je ušla njegova majka ĆK i počela ih razdvajati. Dok su se tu nagurivali on je preko svoje majke uzeo kantu s vodom kojom je prala pod i tu nečistu vodu je polio po njoj. Tu je poludjela i rekla mu da je pusti iz stana, a onda ju je počeo gušiti stišćući je rukama za vrat. Odgurnula ga je od sebe i udarila ga nogom u glavu. Nakon što ga je udarila nogom on je počeo vikati na nju i više nije bilo fizičkih napada. Počela je glasno vikati: "upomoć, pusti me više iz kuće", vjerojatno su to čuli susjedi i pozvali policiju koja je brzo došla. U trenutku kad je došla policija došla je njezina majka. Majka joj je rekla da je pozivala na mobitel nju, Ivanovu majku ĆK i FK, ali da se nitko nije javio pa je zaključila da nešto nije u redu i da je zato došla.
24.2. Okrivljenik je htio da bude u kući, no smetalo mu je ako bi ona tijekom dana ležala, pa joj je prigovarao kao i kad bi izlazila s prijateljicama. On je staromodan, misli da žena mora stati u kući prati, čistiti i kuhati, a da on bude muškarac koji radi i koji je gazda u kući. Nije mogla dozvoliti da nema slobodu kretanja i druženja s prijateljicama ili da ne može gledati televiziju. FK želi svako dobro u životu i ne bi voljela da zbog nje ode u zatvor jer su ipak proveli lijepih trenutaka kad je on bio pažljiv i jako dobar momak i naprosto ne zna zbog čega joj je ovo napravio. Inače, njegovi roditelji su bili dobri prema njoj i nikada joj ništa nisu prigovarali. Majka je tada došla gore jer je vjerojatno čula buku i njezino pozivanje upomoć.
25. Ispitana na raspravi (listovi 138-142 spisa), svjedokinja oštećenica ZK je u bitnom navela da su se tog dana kada se zbio incident ona i VK posvađali jer se VK naljutio na nju što se nije mogla probuditi, a prethodne večeri su dogovorili da će ići popiti kavu. Okrivljenik joj je prigovorio što nije ispoštovala taj dogovor, započela je svađa, okrivljenik ju je u jednom trenutku uhvatio za vrat, a ona se naljutila zbog takvog ponašanja i odlučila je pozvati taxi kako bi otišla. Okrivljenik se na to još više razbjesnio i pokušao ju je u tome spriječiti tako što joj je izbio mobitel iz ruke i bacio ga na pod, pa kad se ona sagnula kako bi s poda uzela svoj mobitel, on je baš tada snažno nagazio na njezinu ruku i tako je ozlijedio. Pritom joj je razbio mobitel. U trenutku kad joj je okrivljenik nagazio na ruku, osjetila je bol na trećem prstu desne šake i taj prst je počeo krvariti u predjelu nokta. U vrijeme tog događaja VK i ona u stanu su bili sami, a nakon nekog vremena na vratima se pojavila okrivljenikova majka nakon što je čula njezino vikanje da želi izići iz stana i da želi da je on pusti. Pokušao joj je onemogućiti da ode tako što ju je gurao od vrata, a kad je pozvala taxi, razbio joj je mobitel.
25.1. Okrivljenikova majka je sama ušla u stan jer su vrata bila otključana i u trenutku njezinog dolaska, okrivljenik i ona su se još naguravali jer joj je okrivljenik branio da napusti stan, a njegova majka ih je pokušala razdvojiti. U međuvremenu je u stan došla i njezina majka OK. Zbog te cijele situacije bila je potpuno istraumatizirana, plakala je, bila je u šoku i tresla se. U vrijeme dolaska njezine majke i policije i dalje se nije mogla smiriti, plakala je cijelo vrijeme. Ne zna tko je pozvao policiju. Zbog ozljede prsta cijela desna ruka bila joj je okrvavljena. Policijski službenici su je istog dana odveli u KBC Split gdje joj je pružena liječnička pomoć i gdje joj je dijagnosticiran prijelom prsta desne šake, a nakon što je liječnički zbrinuta, otišla je u policiju gdje je protiv okrivljenika podnijela kaznenu prijavu. Zbog ozljede prsta u tri navrata odlazila je na fizikalnu terapiju i sada više ne osjeća nikakve bolove u ruci, katkad osjeća trnce u prstu, ali prst je funkcionalan. Zainteresirana je za okrivljenikov kazneni progon i želi da se on adekvatno sankcionira zbog toga što joj je nanio tjelesnu ozljedu. Ne može se sjetiti je li joj okrivljenik uputio ispriku zbog nanošenja ove ozljede.
25.2. Nakon što je svjedokinji predočen prijašnji iskaz koji je iznijela prilikom ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 29. ožujka 2022. (listovi 49-51 spisa), svjedokinja je navela da je točno sve što je tada iskazala i da u cijelosti ostaje kod navoda iz tog iskaza. Budući da je prošlo više od tri godine od događaja ne može se više prisjetiti svih detalja.
25.3. Odgovarajući na pitanje zastupnice optužbe, i to na upit je li na okrivljeniku vidjela kakve ozljede, svjedokinja je navela da se ne sjeća se da je okrivljenik imao ikakve ozljede, dodajući da je okrivljenika u jednom trenutku udarila nogom u predjelu glave, ali to je učinila u samoobrani jer ju je okrivljenik počeo hvatati za vrat, nakon što joj je prethodno ozlijedio prst na ruci, a to se odvijalo u spavaćoj sobi i od tog udarca koji mu zadala on je "poletio" prema ormaru udaljenom oko pola metra. Na daljnji upit je li bila obuvena u trenutku kad je okrivljeniku zadala udarac u glavu, svjedokinja je navela da je tada bila bosa jer je upravo izašla iz kreveta.
25.4. Nakon što su svjedokinji predočene fotografije poruka na listovima 54-64 spisa, navela je da joj je okrivljenik nakon ovog događaja s lažnog Facebook profila slao poruke u kojima ju je molio za oprost i otklanjao je krivnju od sebe, no ni na jednu od tih poruka nije mu odgovorila. Ne zna je li okrivljenik nakon toga slao kakve poruke na mobitel njene majke.
26. Iz iskaza svjedoka LK, policijskog službenika, ispitanog pred državnim odvjetnikom (listovi 74-75 spisa), u bitnom proizlazi da je on kritičnog dana s kolegom IK bio u autoophodnji kad su od operativnog dežurstva II Policijske postaje Split dobili obavijest da su zvali susjedi iz [adresa], jer da se čuje zapomaganje ženske osobe na adresi [adresa]. Kad su ušli u stan VK, VK je nekom krpom kupio vodu u kantu, a ispred stana se nalazila prtljaga. U stanu su ZK koja je plakala i pokazala im je prst na desnoj ruci koji je bio krvav. Ponudili su joj liječničku pomoć, a u međuvremenu je došla njezina majka. Dok su bili na mjestu događaja, primijetio je da je ZK počeo modriti prst koji je bio ozlijeđen, pa su je odveli na Hitni kirurški prijem KBC-a Split.
27. Ispitan na raspravi (listovi 153-155 spisa), svjedok LK iskazivao je u bitnom slično kao pred državnim odvjetnikom. Dodatno je naveo da je po ulasku u stan uočio mlađeg muškarca koji je skupljao vodu s poda, a u kuhinji ili dnevnom boravku zatekao je djevojku koja je plakala, jecala i zapomagala. Na njezinoj lijevoj ili desnoj šaci uočio je ozljedu trećeg prsta, a djevojka je držala maramicu omotanu oko tog prsta, vidio je tragove krvi na prstu ili maramici i zamijetio je da je taj prst "skvrčen" i da je pomodrio. Osim te ozljede na ruci, uočio je da ona na vratu ima vidljivi hematom, odnosno podljev. U stanu nije uočio tragove razbijanja. Nakon što je taj mladić odveden u postaju, djevojka se žalila na bolove i oni su je policijskim vozilom u pratnji njezine majke odvezli do KBC Firule, na Hitni kirurški prijem.
27.1. Nakon što je svjedoku sukladno čl. 426. ZKP/08 predočen njegov prijašnji iskaz naveo je da je točno sve što je tada iskazao.
28. Prema iskazu svjedokinje ĆK, okrivljenikove majke, ispitane na raspravi (listovi 155-158 spisa), u bitnom proizlazi da je kritičnog dana između 10 i 11 sati kod nje u stan došao njen sin VK i požalio joj se da je pokušao probuditi svoju djevojku FK, ali u da u tome nije uspio, a tu se zadržao otprilike pola sata, a onda se vratio u svoj stan. Zatim ju je nazvao VK i požalio se da se FK na njega sada ljuti jer ju je upravo probudio i da mu FK najavljuje svoj odlazak iz stana. Odmah nakon tog razgovora otišla je do Ivanovog stana, gdje joj se FK požalila da ju je VK probudio. Nakon nekog vremena otkad se vratila u svoj stan, začula je vrisku, viku i galamu koja je dopirala iz Ivanovog stana, pa je opet ondje otišla. FK je tada u spavaćoj sobi uzimala odjeću iz ormara i stavljala je na krevet. VK joj je tada opet ponovio da se FK i dalje ljuti na njega zbog jutrošnjeg buđenja i da ga je FK odlučila napustiti. FK je bila ljuta i histerična, razbacivala je odjeću s kreveta. Tada je FK pozvala da dođe k njoj na kavu, što je ona prihvatila. Dok je FK boravila kod nje u stanu, u jednom trenutku zazvonio je Ivanov mobitel, a to je zvala Ivanina majka, pa je FK napustila njezin stan i otišla u stan njezinog sina, dok je VK ostao u njenom stanu. FK je vrištala razgovarajući s majkom, pa je sinu rekla da brzo ode do stana i da vidi što se to događa s FK, što je učinio.
28.1. Nakon 2-3 minute otrčala je u Ivanov stan i kad je došla do spavaće sobe, na vratima sobe zatekla je sina koji je stajao ukipljeno gledajući u FK, a FK je sjedila na krevetu, nagnula je glavu prema koljenima i vikala upomoć. FK joj je rekla da joj je njezin sin slomio ruku i razbio mobitel. Na njoj nije vidjela nikakve ozljede niti je na njoj primijetila tragove krvi. Čim je ušla u spavaću sobu na podu odmah pored kreveta primijetila je mobitel, a kad se VK prignuo da uzme taj mobitel, FK ga je snažno udarila nogom u glavu, a bila je obuvena u tenisice i uslijed tog udarca VK je udario glavom o ormar i pao u nesvijest. Kada je FK vidjela da VK leži nepokretan na podu, odmah je prestala plakati i skočila je s kreveta kako bi pomogla FK, otišla je po vodu, njih dvije su ga malo umivale po licu i on je došao k svijesti. Nakon toga se VK ustao s poda, a zatim je zagrlio i poljubio FK koja ga je počela udarati nogama i rukama po glavi i tijelu, na što se on smijao. Vikala je na FK da ga prestane tući i najavila da će pozvati policiju, a ona se tada uputila prema toaletu i počela udarati nogama i šakama po vratima wc-a, a zatim je nogom udarila u kantu s vodom koja se razlila po podu. VK je uzeo krpu kako bi obrisao pod, a FK je dohvatila metlu iz kupatila kako bi njome udarila FK, no ona se ispriječila ispred nje i ponovila joj da će pozvati policiju. Kasnije je uočila blago crvenilo na vrhu jagodice Ivaninog prsta, ali nije bilo nikakve krvi. Nedugo nakon što je VK iz stana izbacio Ivaninu prtljagu, na mjestu događaja pojavila se policija.
29. Svjedokinja OK, majka oštećenice, ispitana pred državnim odvjetnikom (listovi 52-53 spisa) u bitnom je navela da ju je tog dana negdje iza podne nazvala kći FK i rekla joj da se vraća kući. Kad je vidjela da FK ne dolazi kući i ne javlja se na telefon, ona je zvala FK i okrivljenika, ali se nisu javljali. Uputila se taxijem do stana u kojem je FK stanovala s okrivljenikom. Kada je došla ispred kuće vidjela je policijsko vozilo i tada je čula Ivanin plač iz stana. FK je bila u šoku i desna ruka joj je bila krvava. Policija ih je odvela na hitni kirurški KBC Split. Nakon što je okrivljenik odveden u policiju on je u više navrata preko njezinog mobitela FK slao poruke u kojima je pisao prijeteće i uvredljive poruke koje će dostaviti. U tim porukama je pisao da je lagala na policiji.
30. Ispitana na raspravi (listovi 181-183 spisa), svjedokinja OK iskazivala je u bitnom istovjetno kao pred državnim odvjetnikom, a dodatno je navela da joj je okrivljenik slao poruke budući da ga je njezina kći FK blokirala u mobitelu.
30.1. Kada je svjedokinji predočen izlist s porukama (na listovima 54-64 spisa), navela je da je te poruke osobno dostavila u spis nakon što je ispitana u svojstvu svjedoka, a radi se o porukama koje je okrivljenik slao na njezin mobitel pozivnog broja [broj telefona]. Te poruke iz svog mobitela dostavila je policijskoj službenici putem elektroničke pošte. Ona je kći upoznala sa sadržajem tih poruka i sjeća se da je FK s njezinog mobitela okrivljeniku odgovarala na te poruke. Budući da je okrivljenik nastavljao slati poruke koje su uznemiravale FK, odlučila je blokirati okrivljenikov broj.
31. U pisanom nalazu i mišljenju od 5. travnja 2024., stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević (listovi 68-69 spisa) je naveo da je kritične prigode oštećena ZK zadobila oguljotine/krvne podljeve desne strane vrata i područja desne ključne kosti kao i prijelom baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s oštećenjem tetive ispružača što se manifestiralo savijenim zadnjim člankom prsta tzv. "čekićasti prst". Oguljotine/krvni podljevi desne strane vrata i područja desne ključne kosti pojedinačno i u zbroju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu nastalu stiskanjem vrata šakama ili s najmanje jednim udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom silom slabijeg do srednjeg intenziteta. Prijelom baze zadnjeg članka trećeg prsta desne šake s oštećenjem tetive predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu prignječenjem na način kako se to opisuje u spisu. Postupanjem osumnjičenog nije moglo doći do težih posljedica za žrtvu, dok je iskaz oštećenice o mehanizmu zadobivanja ozljeda sudskomedicinski potpuno održiv.
32. Ispitan na raspravi, stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević (listovi 162-163 spisa), naveo je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.
32.1. Odgovarajući na pitanja branitelja, i to na upit, može li se izjasniti iz kojeg pravca u odnosu na šaku je dolazila sila kojom je ostvareno prignječenje u trenutku zadobivanja ozljede, a s obzirom na to da je u mišljenju ustvrdio da je predmetni prijelom prsta desne šake nastao prignječenjem, vještak je odgovorio da je sila došla s hrpta prsta suprotno od jagodice. Na daljnji upit je li utvrdio na žrtvi ZK površinske ozljede ili druge tragove djelovanja te sile prignječenja na samoj šaci , vještak je odgovorio da se vanjska manifestacija ozljeđivanja ne opisuje u medicinskoj dokumentaciji. Na daljnji upit je li predmetna ozljeda mogla nastati na način da žrtva ispruženim prstima šake udara u tvrdu podlogu poput zida, komada namještaja ili slično, vještak je odgovorio da je moguć i takav način zadobivanja ove ozljede.
32.2. Nakon što je sud vještaku predočio dio iskaza svjedokinje oštećenice ZK s rasprave od 14. listopada 2025. koji glasi: „pa kada sam se ja sagnula kako bih s poda uzela svoj mobitel, on je baš tada snažno nagazio na moju ruku i tako me ozlijedio“ te njezin daljnji navod: “u trenutku kad mi je okrivljenik nagazio na ruku, osjetila sam bol na trećem prstu desne šake i taj prst je počeo krvariti negdje u predjelu nokta“, kako bi se izjasnio je li iskaz oštećenice u pogledu opisa mehanizma njezinog ozljeđivanja sudsko- medicinski održiv, vještak je odgovorio da je iskaz žrtve sudskomedicinski održiv jer žrtva opisuje vanjsku manifestaciju ozljeđivanja i sugerira mehanizam nastanka kako je i naveo u svom pisanom nalazu.
32.3. Sud izloženi nalaz i mišljenje vještaka dr. Antonija Alujevića ocjenjuje pouzdanim, stručnim i vjerodostojnim i kao takvog ga prihvaća.
33. Stalna sudska vještakinja za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić je u pisanom nalazu i mišljenju od 24. svibnja 2026. (listovi 205-213 spisa) navela da okrivljeni VK ne iskazuje značajke duševne bolesti, prolaznog ili trajnog psihičkog poremećaja ili zaostalog duševnog razvoja te da nema elemenata koji bi ukazivali na postojanje zlouporabe ili ovisnosti o alkoholu i drogama. Mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima tempore criminis zbog osjećaja ljutnje i razočaranosti kod okrivljenika bila je smanjena, ali ne bitno. Kod okrivljenika se ne nalaze elementi opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela zbog psihičkog poremećaja ili bolesti. Okrivljenik je raspravno sposoban.
34. Ispitana na raspravi, stalna sudska vještakinja za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić (listovi 216-217 spisa), navela je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.
34.1. Odgovarajući na pitanja branitelja, i to na upit može li obrazložiti svoj zaključak koji je izložila pod točkom 3. nalaza i mišljenja u kojem je ustvrdila da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv tempore criminis zbog osjećaja ljutnje i razočaranosti, te što je u vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela po njezinom mišljenju bio kod okrivljenika provokativni faktor, vještakinja je navela da je nakon provedenog razgovora s okrivljenikom doznala da je odnos njega i partnerice bio za obje strane nezadovoljavajući, da je okrivljenik bio razočaran ponašanjem žrtve u zajedničkoj vezi, da je imao očekivanja da će njen životni stil biti funkcionalniji, dominantno u odnosu na obavljanje kućanskih poslova i životnog ritma, no kako je to izostalo, da se u njemu iz dana u dan produbljivala ljutnja i razočaranost, da se prije kritičnog događaja dogovorio s oštećenicom da će u jutarnjim satima otići na kavu vjerujući da će se njeno ponašanje najednom promijeniti, no kako je i tog jutra nastavila spavati gotovo do podneva, ponovno se javio afekt ljutnje koji je tijekom dana bio sve više izražen i doveo do međusobnog konflikta. Radi se o trenutnom stanju afekta.
34.2. Odgovarajući na pitanje zastupnice optužbe hoće li okrivljeni svaki put kad mu nešto "nije po volji" tako reagirati, vještakinja je navela da su u situacijama pojačanih zahtjeva moguće impulzivne reakcije te da su moguće poteškoće mentalizacije u bliskim odnosima. Navedeno je crta ličnosti okrivljenika i ne može se govoriti o nekom psihičkom poremećaju, već prije o njegovim osobinama ličnosti.
34.3. Na upit suda jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u smislu čl. 70. KZ/11, vještakinja je navela da se s obzirom na impulzivnost u ličnosti okrivljenika mogu javiti poteškoće u kontroli impulsa što bi onda bio uvjet za preporuku psihosocijalnog tretmana. Naime, obzirom na crte osobnosti koje uključuju impulzivnost i poteškoće mentalizacije u bliskim odnosima, ona ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost njegovog impulzivnog reagiranja u situacijama pojačanih zahtjeva i stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu navedene sigurnosne mjere.
34.4. Sud nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Dolores Britvić ocjenjuje pouzdanim, stručnim i vjerodostojnim i kao takvog ga prihvaća.
35. Iz zapisnika II Policijske postaje Split o zaprimanju kaznene prijave (list 3 spisa), proizlazi da je žrtva ZK **.**.2022. u 18,40 sati podnijela toj postaji kaznenu prijavu.
36. U pročitanoj poruci (na listu 56 spisa) navodi se: „Ja kad san gazia mob ti si ga išla uzet i slučajno ti se prst zgazia znaš da te nikad nisam tija udrit ni povridit iskreno mi je ža zbog prsta“.
37. Iz nalaza hitnog prijema Klinike za kirurgije KBC-a Split od 19. veljače 2022. (list 6 spisa) proizlazi da je oštećenici ZK tog dana u 15,59 sati pružena liječnička pomoć, a u anamnezi tog nalaza stoji da je ozljede zadobila u napadu tjelesnom silom od poznate osobe i da je od te osobe zadobila više ozljeda u predjelu vrata, desnog ramena, desne podlaktice i desne šake. U statusu nalaza stoji da su na pacijentici vidljivi kontuzijski biljezi u predjelu vrata desno i desne klavikule te da je prisutna palpacijska bolnost desne podlaktice i distalne falange III. prsta desne šake, klinički „mallet finger“.
38. Nakon sveobuhvatne analize rezultata provedenog dokaznog postupka, sud prihvaća iskaz svjedokinje oštećenice ZK kao istinit i vjerodostojan jer je ona uvjerljivo, detaljno i u svim bitnim činjenicama dosljedno opisala okrivljenikov fizički napad na nju u kritičnom događaju. Oštećeničin iskaz pritom je objektiviziran medicinskim nalazom o njezinom liječničkom pregledu (čiji je sadržaj izložen u odlomku 37.), a koji je obavljen istog dana neposredno nakon događaja, te rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja - vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević izjasnio se da je iskaz oštećenice potpuno sudsko-medicinski održiv u pogledu mehanizma zadobivanja teške tjelesne ozljede (prijelom prsta). Ujedno, rezultati tog vještačenja dodatno potkrjepljuju ocjenu suda o vjerodostojnosti njezinog iskaza u dijelu kojem je opisala da ju je okrivljenik u jednom trenutku počeo gušiti stišćući je rukama za vrat, jer je vještačenje upravo pokazalo da je oštećenica doista zadobila i oguljotine/krvne podljeve desne strane vrata i područja desne ključne kosti, kao laku tjelesnu ozljedu, koja je po mišljenju vještaka mogla nastati baš stiskanjem vrata šakama.
38.1. Dodatno, navode oštećenice u kontrolnim činjenicama potvrđuje i iskaz svjedoka policijskog službenika LK koji je opisao stanje u kojem je oštećenicu zatekao intervenirajući na mjestu događaja, pa je tako iskazao da je oštećenici prst bio skvrčen i da je bio pomodrio, da je vidio tragove krvi na prstu, a na njezinom vratu i hematom, te da je oštećenica plakala i zapomagala. Sud svjedoka LK tretira neutralnim svjedokom jer on nije neposredno zainteresiran za ishod ovog postupka budući da ni s okrivljenikom ni s oštećenicom nije u prijateljskom odnosu niti u konfliktu. I svjedokinja OK je slično kao svjedok LK opisala stanje u kojem je zatekla oštećenicu neposredno nakon kritičnog događaja (opisuje „da je oštećenica bila u šoku, plakala je, a desna ruka joj je bila krvava“), pa sud njezin iskaz prihvaća kao vjerodostojan i pouzdan. Najzad, svjedočenje oštećenice ZK podržano je i zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave (na listu 3 spisa) iz kojeg proizlazi da je ona istog dana nakon događaja podnijela kaznenu prijavu. Bitno je spomenuti da je oštećenica iznosila i pozitivne okrivljenikove osobine (navodeći da je okrivljenik ranije bio pažljiv i jako dobar momak i da su njegovi roditelji prema njoj bili dobri), što dodatno pridonosi uvjerljivosti i objektivnosti njezinog iskaza.
39. S druge strane, sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj negira počinjenje predmetnog kaznenog djela, jer su takvi njegovi navodi neuvjerljivi, suprotni prihvaćenim dokazima i evidentno usmjereni na njegovu ekskulpaciju. Analiza okrivljenikove obrane pokazuje nedosljednosti između obrane koju je iznio u policiji i pred državnim odvjetnikom u odnosu na obranu koju je dao na raspravi.
39.1. Dok je okrivljenik u policiji naveo da je oštećenici, nakon što ga je ona istukla, uzeo mobitel i „od živaca“ ga razbio o pod pa kad je ona htjela uzeti mobitel s poda, da je on šutnuo mobitel da ga ne uzme i tada ju slučajno potegao nogom u prst, dotle je na raspravi iznio potpuno drugačiju verziju događaja – opisujući da je oštećenica ta koja je njega pogodila svojim mobitelom u prsa ostavljajući otvorenom mogućnost da ju je on slučajno zagazio nogom kad je ona pokušala s poda uzeti mobitel. Osim što je okrivljenikova obrana u ovom dijelu potpuno nedosljedna, ona je u izravnoj koliziji s prihvaćenim iskazom oštećenice ZK koja je decidirano iskazala da je okrivljenik snažno nagazio na njezinu ruku i tako je ozlijedio baš u trenutku kad se sagnula da bi s poda uzela svoj mobitel koji joj je prethodno okrivljenik izbio iz ruke i bacio ga na pod. Pokazao se neistinitim i navod okrivljenika da na prstu zbog kojeg mu se oštećenica žalila na bol nije bilo nikakvih tragova krvi, da je prst izgledao potpuno normalno i da nije bio deformiran jer ga u tome opovrgavaju iskazi oštećenice ZK i svjedoka policijskog službenika LK. Najzad, sud je ocijenio iskonstruiranim i navod okrivljenikove obrane da on oštećenicu nije udarao ni davio jer nalaz sudskomedicinskog vještačenja pokazuje da je oštećenica u kritičnom događaju zadobila i oguljotine/krvne podljeve desne strane vrata i područja desne ključne kosti, čime su po ocjeni suda nedvojbeno potkrijepljeni njezini navodi o okrivljenikovom gušenju i stiskanju za vrat.
39.2. Analiza je pokazala i da su navodi okrivljenikove obrane u izravnoj koliziji sa svjedočenjem njegove majke ĆK, i to u pogledu važne kontrolne činjenice. Dok okrivljenik tvrdi da je njegova majka prisustvovala cijelom događaju i snimala ga, dotle je ova svjedokinja bila decidirana da je ona po ulasku u stan zatekla oštećenicu koja je zapomagala i koja joj je tada priopćila da joj je okrivljenik slomio ruku i razbio joj mobitel, a ta verzija - po kojoj je ĆK došla u stan nakon što je oštećenica već zadobila prijelom prsta - proizlazi i iz iskaza oštećenice ZK da su ona i okrivljenik u tom trenutku bili sami.
40. Sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedokinje ĆK koja je, želeći zaštititi svog sina i osigurati mu povoljniji procesni položaj u ovom postupku, tvrdila da je oštećenica u tom događaju udarila njezinog sina u glavu nogom obuvenom u tenisicu (iako je okrivljenik bio izričit da je oštećenica pri tom udarcu bila bosa), zatim da je njezin sin uslijed tog udarca u glavu izgubio svijest (iako je okrivljenik bio izričit da se nakon tog udarca sam ustao i da mu je sve to bilo smiješno), zatim da je oštećenica pokušala njezinog sina udariti metlom (iako okrivljenik takvo što uopće ne spominje) i najzad, da na oštećenici te prigode nije vidjela nikakve ozljede niti tragove krvi „osim blagog crvenila na vrhu jagodice“ (iako ovaj potonji navod demantiraju iskazi oštećenice ZK i svjedoka LK, medicinski nalaz i provedeno sudskomedicinsko vještačenje). Izloženi navodi svjedokinje ĆK su više nego očiti pokazatelj da je ona iskazivala krajnje pristrano i tendenciozno, izrazito negativno agravirajući ponašanje oštećenice prema njezinom sinu u tom događaju prikazujući oštećenicu ZK kao nasilnicu od čijeg se višekratnog i intenzivnog fizičkog napada njezin sin VK samo branio.
41. Stoga je sud na temelju rezultata dokaznog postupka, a osobito prihvaćenog iskaza svjedokinje oštećenice ZK, svjedoka LK te sudskomedicinskog nalaza i mišljenja dr. Antonija Alujevića, nedvojbeno zaključio da je okrivljeni VK svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 na štetu partnerice u intimnoj vezi, oštećenice ZK, na način opisan u izreci.
42. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
43. U odnosu na ubrojivost okrivljenika, tijekom postupka je provedeno vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika iz kojeg proizlazi da je njegova mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima tempore criminis zbog osjećaja ljutnje i razočaranosti bila smanjena, ali ne bitno.
44. Nadalje, sud je zaključio da je okrivljenik kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom jer kada je poduzeo radnju opisanu u izreci presude bio je svjestan svih obilježja tog kaznenog djela, odnosno bio je svjestan da oštećenicu ZK može teško tjelesno ozlijediti i na to je pristao.
45. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja, odnosno on je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega je okrivljenik kao odrasla poslovno sposobna osoba nesumnjivo bio svjestan.
46. Na strani okrivljenika nije utvrđeno da bi on postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
47. Stoga je okrivljeni VK kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci presude.
48. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), pri čemu naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu za okrivljenika blaže pa ih nije trebalo primjenjivati.
49. Nakon što je utvrđeno da je okrivljeni VK počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te pritom ocijeniti sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život i njegove osobne i imovinske prilike i odnos prema žrtvi.
50. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio činjenicu što je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv i što je otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi.
51. S druge strane, otegotnom okolnošću sud je okrivljeniku vrednovao njegovu naknadnu kaznenu osuđivanost u smislu negativnog ponašanja nakon počinjenja djela jer je prema podacima iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa (list 195 spisa) presuda Općinskog suda u Splitu broj Kmp-55/2020 od 11. veljače 2025. postala pravomoćna nakon počinjenja kaznenog djela iz ovog postupka (presuda je pravomoćna 27. ožujka 2025., listovi 219-223 spisa). Tom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda uz kaznu zatvora od 6 mjeseci i rok provjeravanja od 1 godine. Navedena osuda ukazuje na neusklađeno ponašanje okrivljenika sa zakonima, a na isti zaključak upućuju i podaci iz prekršajne evidencije (uvjerenje na listovima 193-194 spisa) jer je okrivljeniku odlukom Postaje prometne policije Split od 16. rujna 2024., pravomoćnom 12. listopada 2024., izrečena novčana kazna zbog stjecaja prekršaja iz čl. 29. Zakona o osobnoj iskaznici i prekršaja iz čl. 223. st. 3., čl. 229. st. 5. i čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 mjeseca. Naknadna prekršajna osuđivanost je također otegotna okolnost na strani okrivljenika. U otegotnom smislu sud je okrivljeniku vrednovao i bezobzirnost i grubost prema oštećenici ZK pri izvršenju samog kaznenog djela uzimajući u obzir da joj je okrivljenik, uz tešku tjelesnu ozljedu koja je predmet ovog postupka, u tom događaju nanio i lake tjelesne ozljede u vidu oguljotina/krvnih podljeva desne strane vrata i područja desne ključne kosti. Otegotnim je sud cijenio i izuzetnu društvenu opasnost ovog kaznenog djela te porast kaznenih djela s obilježjima nasilja u posljednjih nekoliko godina.
52. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 3 do 8 godina), a osobito izložene otegotne okolnosti na strani okrivljenika koje po ocjeni suda u konkretnom slučaju dominiraju nad onim olakotnima, sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može ostvariti samo osudom na kaznu zatvora.
53. Stoga je okrivljeni VK na temelju čl. 118. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
54. Sud je uvjerenja da upravo izrečena kazna zatvora sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je okrivljenik prouzročio počinjenjem ovog kaznenog djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, odnosno da će se njome primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenog VK, kao i na druge, da ne čine kaznena djela. Sud ocjenjuje da će se upravo ovakvom kaznom okrivljeniku i svima drugima uputiti jasna poruka da ovo društvo neće tolerirati niti jedan oblik nasilja i da će sankcionirati onoga tko drugoga izloži nasilju.
54.1. U odnosu na prijedlog državne odvjetnice iz završnog govora da se okrivljenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci (dakle, na kaznu zatvora koja je ispod zakonom propisanog minimuma za to djelo), ovdje se ističe da sud, s obzirom na naprijed izložene otegotne okolnosti koje dominiraju nad onim olakotnima, nije utvrdio niti jednu zakonsku osnovu za ublažavanje kazne.
55. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljenom VK će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme lišenja slobode od 19. veljače 2022. do 20. veljače 2022.
56. Na temelju čl. 70. KZ/11, okrivljenom VK izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.
56.1. Naime, prema čl. 70. st. 1. KZ/11 ovu sigurnosnu mjeru sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. U konkretnom slučaju riječ je upravo o kaznenom djelu s obilježjem nasilja, a stalna sudska vještakinja za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić izjasnila se da s obzirom na crte osobnosti okrivljenika koje uključuju impulzivnost i poteškoće mentalizacije u bliskim odnosima ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost njegovog impulzivnog reagiranja u situacijama pojačanih zahtjeva i da smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu navedene sigurnosne mjere (odlomak 34.3.), a njezino mišljenje, kao visoko stručno i argumentirano, ovaj sud prihvaća.
57. Budući da je okrivljeni VK proglašen krivim, a zaposlen je i ostvaruje prihode, sud ga je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.889,97 eura, od čega iznos od 265,45 eura predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 118,12 eura trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića, iznos od 722,40 eura trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, iznos od 84,00 eura trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić, a iznos od 700,00 eura paušalnu svotu, koja je određena uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka i broj poduzetih radnji. Okrivljeniku će po pravomoćnosti ove presude posebnim podneskom biti dostavljene upute za plaćanje navedenog troška.
Split, 17. lipnja 2026.
SUTKINJA
Barbara Kraljević
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu
2. okrivljeni VK
3. branitelj Vinko Ljubičić, odvjetnik u OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri
4. oštećenica ZK (po pravomoćnosti)
5. u spis
