Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pn-25/2018-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Petrović Silviju, odvjetniku Gospiću, radi naknade štete, VPS: 15.926,74 eura, nakon održane glavne javne rasprave 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i tuženika osobno, dana 17. lipnja 2026. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.775,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi, tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva iznad presuđenog, odnosno s iznosom od 10.151,74 eura, kao neosnovanim.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 20. lipnja 2018. do 16. lipnja 2026., kao neosnovanim.

IV. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je tužitelj vlasnik plovila proizvođača Thundercraft godina gradnje 1993., modela: Cadorette, a koje plovilo je tužitelj u kolovozu 2017. godine povjerio na uređenje – lakiranje i čuvanje tuženiku na adresi njegovog prebivališta. Tužitelj da je u ožujku 2018. godine kontaktirao tuženika radi provjere da li je isti izvršio ugovorene radove da bi nakon nekoliko dana od telefonskog kontakta utvrdio da ne samo da radovi nisu izvršeni, već da je plovilo znatno oštećeno u periodu kada se nalazilo kod tuženika te da se nalazi na otvorenom prostoru izloženo vremenskim nepogodama. Tuženik da je odbio mogućnost mirnog rješenja spora, a nakon čega je tužitelj odvezao plovilo od tuženika te je od ovlaštenog sudskog vještaka strojarske i brodostrojarske struke Marina Sorića zatražio procjenu oštećenja te je navedeni vještak sačinio elaborat te je procijenio štetu na iznos od 83.050,00 kn. S obzirom na izneseno, predlaže se naložiti tuženiku isplatu iznosa, a koji tužbeni zahtjev je uređen na glavnoj raspravi od 2. lipnja 2026. na način da se sada potražuje iznos od 15.926,74 eura (list 111 spisa), a umjesto ranije naznačenog kunskog iznosa od 120,00,00 kn koji je naznačen na glavnoj raspravi od 15. lipnja 2020. godine (list 39 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da tužitelj nije predmetno plovilo u kolovozu 2017. godine povjerio na uređenje – lakiranje i čuvanje tuženiku jer da za tim nema potrebe. Naprotiv, da su stvarni razlozi ostavljanja plovila u dvorištu tuženika "nesređeni obiteljski odnosi", odnosno sukob sa roditeljima te sukob sa ujacima AS i PS. Izričito se navodi da nije dogovoreno izvođenje bilo kakvih radova na plovilu te da za tim nije bilo potrebe, a o čemu da govori i fotografija plovila koju je djevojka tužitelja objavila na društvenoj mreži. Pojašnjava da je tužitelj plovilo dovezao i sam zbrinuo te ga zamotao ceradom kako ga vremenske prilike ne bi oštetile, a da je upravo u telefonskim kontaktima tužitelja upozoravao da zbrine svoje plovilo na adekvatan način te da ga odveze iz njegovog dvorišta jer se približava zima, a na što se tužitelj oglušio. Stoga predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva jer smatra da na njegovoj strani nema odgovornosti, a podredno ističe i prigovor podijeljene odgovornosti i to u omjeru "50:50" te se predlaže da se šteta i parnični trošak cijene prema tom kriteriju.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u presliku Knjižice vozila, list 5 spisa, saslušani su svjedoci IS, VS, AS, DS, MS, list 46 – 51 spisa, izvršen je uvid u fotografije plovila, prilog – list 53 spisa, saslušani su svjedoci NS, JS, list 55 – 56 spisa, CS, list 58 i 59 spisa, saslušane su parnične stranke, list 59 – 63 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila, doc. dr. sc. LS, list 72 – 82 spisa, saslušan je navedeni vještak, list 93 i 94 spisa, izvršen je uvid u Dopunu vještva, list 97 – 106 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Naime, na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda tužitelj i tuženik zaključili su usmeni ugovor o djelu predviđen odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Citirana odredba propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

6. Premda tuženik osporava da bi sa tužiteljem zaključio takav ugovor o djelu navodeći da je tužitelj ostavio plovilo u njegovom dvorištu samo na čuvanje, a iz razloga loših obiteljskih odnosa sa svojim roditeljima i ujacima, Sud u tom dijelu takvom iskazu nije mogao pokloniti vjeru.

7. Naprotiv, iz iskaza saslušanih svjedoka ĆS, DS, NS, ĐS kao i iz iskaza samog tužitelja, proistječe da je takav ugovor o djelu ipak zaključen.

8. Sud gore navedenim svjedocima u tom dijelu poklanja punu vjeru, njihovi iskazi podudarni su i sa iskazom samog tužitelja, a osim toga, iskazi su logični i životno uvjerljivi.

9. Tako svjedok AS, tužiteljev ujak, navodi da mu je poznato da je tužitelj odvezao brod kod tuženika "radi lakiranja", a što da mu je poznato iz pričanja tužitelja te još navodi da je nakon toga lakiranja sa tužiteljem išao i na more te je tada tužitelj opazio, a da mu je to kazao i čovjek koji je spuštao brod u more, da nije dobro obavljeno lakiranje, a da je i osobno vidio da je podvozje broda, odnosno donji dio crne boje bio ispucan. Zbog toga da je tužitelj ponovno brod odvezao kod tuženika "radi popravka lakiranja" te navodi da je to vidio od svoje kuće jer da njegova kuća gleda na tuženikovu kuću. Nadalje navodi da mu je poznato da je tu boju stavljao odnosno lakirao brod upravo tuženik jer je osobno vidio kako tuženik brusi brod i lakira ga. Svjedok opovrgava da on ne bi bio u dobrim odnosima sa tužiteljem koji mu je nećak te navodi da je on u dobrim odnosima sa svim svojim nećacima te još navodi da je tužitelj trebao brod ostaviti kod njega da nije bilo potrebe za ovom "reparaturom". Nadalje navodi da se tuženik bavi popravljanjem vozila, strojeva, odnosno mehanikom, a da je brod bio u tuženikovom dvorištu najprije pokriven sa ceradom, a onda da jedno vrijeme nije vidio brod pa da bi ga onda opet vidio u dvorištu, ali bez cerade. Također navodi da je počeo padati snijeg, da je tuženik čistio snijeg sa krova te da je taj snijeg padao pored broda, a "sigurno i po njemu". Zaključno navodi da poznaje kuću i tuženikovo dvorište jer da je upravo on, svjedok, zidao jedan objekat te navodi da je tuženik mogao smjestiti brod u neki od tih objekata. Naposljetku navodi da tuženik ima radionicu u objektu te da je u toj radionici i farbao, odnosno, lakirao brod, a da tuženik naplaćuje svoje usluge za popravak vozila, odnosno to mu je poznato iz pričanja jer da tuženik od toga živi.

10. Svjedokinja DS, tužiteljeva djevojka, navodi da su ona i tužitelj oko Uskrsa 2017. godine dovezli brod kod tuženika kako bi ga on prefarbao budući je u brod u donjem dijelu bio bijel, a ona je htjela da bude u donjem dijelu crne boje te navodi da je tuženik to prefarbao te da mu je ona to i platila. Naglašava da se bavi restauracijom te da je odmah opazila da lakiranje nije dobro obavljeno u smislu da nije bilo dobro obrušeno te se preko stavljenog laka vidio stari natpis, ali da su ona i tužitelj odlučili da će ipak brod koristiti jer su bili na odmoru u trajanju od pet dana. Po povratku da su zajedno otišli kod tuženika te je bio dogovor da će on popraviti lakiranje te je još naveo da se to dogodilo budući nije imao dovoljno vremena, ali da će sada to izlakirati "tako da bude perfektno". Navodi da je tada predala tuženiku 1.200,00 švicarskih franaka, da je to bilo negdje u kolovozu 2017., a da je dogovor bio da će do Uskrsa slijedeće godine brod biti ponovno prelakiran. Tužiteljevi roditelji da su došli za Uskrs u domovinu te su im javili da je brod sa oštećenjima, da je pokriven ceradom, da ima vode, nakon čega su onda ona i tužitelj došli kod tuženika te je ona vidjela da je staklo na brodu puklo, da je suncobran stiješnjen te da je sve zahrđalo i pljesnivo. Te prilike da tuženik nije bio kod kuće pa su onda došli drugi put te ga je zapitala zašto se to dogodilo na što je on kazao da je bio snijeg te da su oni trebali imati svoje ljude koji su trebali čistiti snijeg sa broda. Ističe da su ona i tužitelj predlagali tuženiku da to riješe mirno kako bi im se šteta nadoknadila, ali da on to nije htio navodeći da oni žive u [adresa] te da imaju dovoljno novaca. Isto tako navodi da je bio dogovor sa tuženikom, da se plovilo smjesti u tuženikovu garažu budući tuženik ima veliku garažu, a da su ona i tužitelj odlučili da lakiranje povjere tuženiku jer da je vidjela da on lijepo lakira aute, osim toga, isti je i rođak tužiteljevog oca pa da je htjela "da sve ostane u selu". Naposljetku navodi da joj tuženik nije dao potvrdu za primljeni novac za lakiranje kao što nisu u pisanoj formi zaključili "neki sporazum o tome popravku". Inače, da je sa tuženikom bila ugovorena ukupna cijena radova u iznosu od 1.500,00 eura.

11. Svjedokinja NS, tužiteljeva majka, navodi pak da se tuženik sam ponudio njezinom sinu da mu popravi brod, odnosno da ga ofarba i prelakira te navodi da je tuženik jedno vrijeme brod držao u garaži, a onda ga je premjestio van te je padao snijeg po njemu jer je tuženiku garaža trebala za popravak auta. Navodi da je tuženik to obavio, no, nije dobro, a kada je sin sa brodom ušao u vodu, da je voda ulazila u brod. Stoga da je sin brod vratio tuženiku radi ponovnog popravka te da je tom prilikom sa sinom bio prisutan i njezin muž, a djever se vozio na brodu. Također navodi da drugi puta kada su sin i suprug odvezli brod kod tuženika, da je suprug zaštitio brod sa ceradom kako vjetar ne bi dignuo ceradu, a da je ona saznala za oštećenja na brodu nakon što joj je tuženikova supruga slala sliku broda na kojoj su se vidjela oštećenja. Ne zna koliko je njezin sin platio za popravak broda, a ima saznanja da se tuženik bavi popravljanjem i lakiranjem automobila jer da je njoj i suprugu popravljao dva auta i to bez naknade. Konačno navodi da je netočno da bi tužitelj, tj. njezin sin, bio u lošim odnosima sa njom i suprugom, već da se tuženik sam ponudio da mu popravi brod, a ne zato što ga tužitelj nije imao gdje drugdje ostaviti.

12. Svjedok JS, tužiteljev otac, navodi da je njegov sin 2017. ili 2018. godine kupio brod te da ga je htio malo osvježiti, odnosno prefarbati o čemu da se dogovarao sa tuženikom, ali da on nije bio prisutan tom dogovoru. On da je samo taj brod odvezao sa autom kod tuženika u dvorište i tamo ga ostavio. Iz pričanja tužitelja da mu je poznato da je tužitelj uočio na moru "fleke od farbe na brodu" te ga je sin želio ponovno prefarbati, slijedom čega ga je on opet po drugi put, ovaj put sa traktorom, odvezao u dvorište tuženika te je brod prekrio sa zelenom plastificiranom ceradom, a navodi da nije bio prisutan dogovoru sina i tuženika vezano za ovaj drugi popravak. Prilikom dovoženja broda sa traktorom, da mu je tuženik kazao da ostavi brod u dvorištu jer da mu tamo najmanje smeta što da je i učinio. I on potvrđuje da nije točno da bi on i supruga bili u lošim odnosima sa svojim sinom te je sin mogao ostaviti brod u njihovom dvorištu, ali da je radi "prešpricavanja" odvezen u dvorište tuženika.

13. Ovakve navode gore navedenih svjedoka potvrđuje i tužitelj u svome iskazu navodeći da se zanimao tko bi mu mogao izvršiti farbanje broda te da je po nagovoru svoje djevojke odlučio da ponudi taj posao nekom iz svoga zavičaja. Da su mu preporučili tuženika za kojeg su mu rekli da zna dobro lakirati te mu je dovezao brod , a dogovor je bio da ga on prefarba u roku od 3 mjeseca, odnosno kada dođe na godišnji odmor u 7. mjesecu 2017. godine da mu brod bude spreman. Navodi da je mislio naručiti farbu te ju je rezervirao u jednoj riječkoj trgovini u koju je tuženik trebao otići po nju, međutim, nije otišao po nju već je prefarbao brod sa auto lakom. Kada su on i djevojka došli u srpnju 2017. na odmor da je čamac bio prefarban, a da je dogovor bio da tuženiku za ovaj rad plati 1.500,00 eura te kada je tuženik dovezao brod do kuće tužiteljevog oca u Kuterevu da mu je isplatio 1.300,00 švicarskih franaka te mu je ostao dužan još nešto više od 200,00 švicarskih franaka koje mu je mislio isplatiti kada se vrati s mora. Međutim, na moru, a nakon što je brod bio tri dana u moru, da je opazio da je otpala boja sa donjeg dijela broda koji je bio u vodi zbog čega da je otišao kod tuženika i rekao mu što se dogodilo, a na što je on kazao da neka brod ostavi kod njega preko zime te će imati više vremena za popravak te da će ga napraviti "perfektno" napomenuvši još da je boja vjerojatno otpala jer je bilo zraka. On je morao otići za Švicarsku pa da je zato njegov otac odvezao brod kod tuženika, a koji brod je bio prekriven i sa plavom ceradom i to originalnom kao još i sa zelenom ceradom koju je stavio njegov otac. Dogovor je bio između tuženika, njega i njegove djevojke DS da će tuženik popraviti brod do Uskrsa 2018., a trebao je to popraviti i to sve za već dati iznos od 1.300,00 CHF. Za Uskrs su došli njegovi roditelji s tim što ih je tuženik par dana prije njihovog dolaska jer je čuo da će doći, nazvao i kazao da je na čamcu nešto pokvareno, da on ne želi ulaziti u njega, a da je i cerada bila ulegnuta. Roditelji su otišli do tuženika i opazili da je zelena cerada ostavljena sa strane broda, plava cerada da je uleknuta, da je voda ušla u čamac te puklo staklo na čamcu. Roditelji da su to fotografirali, a nakon njegovog dolaska u Hrvatsku da je i sam vidio čamac , a na njegovo pitanje tuženiku kako se to dogodilo, da mu je kazao da to "nije njegova stvar", da se tuž itelj trebao brinuti o tome i nekoga zadužiti da skine snijeg sa čamca. Tuženik nije odgovorio zašto nije prelakirao čamac odnosno brod kako su se dogovorili. Nakon toga da je brod bio još koji dan kod tuženika, a da se on interesirao za vještaka koji bi mogao procijeniti štetu nakon čega je brod odvezen od tuženika. Pojašnjava da je zelena cerada štitila brod od snijega, ali da je snijeg trebalo uklanjati sa cerade, a da je brod sa ovom zelenom i plavom ceradom bio zaštićen od prodora vode. Navodi da nije točno da bi on bio u lošim odnosima sa svojim roditeljima i sa ujacima te navodi da je brod mogao ostaviti kod ujaka AS sa kojim se i inače druži kada dođe u Hrvatsku. Naposljetku navodi da je nakon kupnje broda isti restauriran te da je postavljen novi pod na brodu, novi tapecirung, plafon, zidovi, svjetla, uvedena je muzika, a što je sve rađeno u Švicarskoj.

14. S obzirom na ovakve iskaze gore navedeni svjedoka, Sud nije mogao prihvatiti iskaz tuženika u smislu da nije bilo govora o bilo kakvom popravku, odnosno lakiranju, već da je njega pitala tužiteljeva majka da li bi mogli ostaviti predmetni brod kod njega budući oni žive u [adresa], kuća im je na osami, a nisu u dobrim odnosima sa tužiteljevim ujakom AS niti sa ujakom PS. Valja istaći da je ovakav navod tuženika u suprotnosti i sa navodima iz odgovora na tužbu u kojem navodi da je stvarni razlog ostavljanja plovila u njegovom dvorištu između ostalog i sukob tužitelja sa roditeljima.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka proistječe da tužitelj nije u relevantno vrijeme bio u lošim odnosima sa roditeljima, dapače, tužiteljev otac je u oba navrata prevozio brod do tuženikovog dvorišta, a tuženikov ujak AS potvrđuje tužiteljeve navode navodeći da je sa tužiteljem išao i na more te i sam opazio ispucanu boju donjeg dijela broda, kao što je i osobno vidio da upravo tuženik lakira predmetni brod u svome dvorištu.

16. Svjedokinja DS tužiteljeva je djevojka, dok su svjedoci NS i JS roditelji, a BS ujak, dakle, svi u odnosu na tužiteljem, međutim, upravo zbog te bliskosti isti imaju i mogu imati relevantnih saznanja o bitnim okolnostima.

17. S druge pak strane, saslušanom svjedoku OS nije poznato bilo što o dogovoru između stranaka vezano za popravak broda osim što je viđao predmetni brod umotan u ceradu kako stoji u tuženikovom dvorištu.

18. Nadalje, svjedok VS iskazuje tek da je došavši do tuženikove kuće (od kojeg kupuje drva već pet godina) opazio pored kuće odnosno garaže "gliser pokriven sa ceradom" te mu je tuženik na njegovo pitanje odgovorio da ga je rođak koji živi i radi u Švicarskoj zamolio da parkira taj gliser kod njega jer da mu je kuća na osami. Dakle, svjedok nema potpunih relevantnih saznanja o bitnim okolnostima.

19. Svjedok MS navodi da je bio prisutan kod tuženika kada je tužiteljev otac dovezao sa traktorom ovaj brod navodeći da su tuženik i tužiteljev otac razgovarali "nešto u smislu da ovaj brod ostane kod tuženika dok se Č ne vrati iz Švicarske". Međutim, tužiteljev otac JS u svome iskazu navodi da svjedok MS nije bio kod tuženika niti prvi niti drugi put kada je on dovezao plovilo u tuženikovo dvorište, a ovakav iskaz svjedoka MS ne potvrđuje niti tuženik u svome iskazu. Iz navedenog razloga, Sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu ovoga svjedoka.

20. Isto tako, Sud, dakle nije poklonio vjeru niti iskazu tuženika u smislu da uopće nije dogovoreno bojanje broda.

21. Na temelju svega iznesenog, ovaj Sud, dakle, smatra da je zaključen ugovor o djelu koji je dvostrano obvezan, konsenzualan ugovor, a kojim se ugovor tuženik obvezao izvršiti bojanje donjeg dijela broda, a tužitelj mu platiti naknadu za taj rad te je tuženiku putem tužiteljeve djevojke i predan iznos od 1.200,00 ili 1.300,00 CHF s tim da je ukupan iznos naknade ugovoren na iznos od 1.500,00 CHF. Proistječe nadalje da je izvršeno djelo, odnosno rad tuženika imao nedostatke u vidu pucanja boje na što je tužitelj kao naručite lj upozorio tuženika kao izvođača te mu odredio primjeren rok radi popravljanja radova, a sve sukladno čl. 598. ZOO -a. Međutim, budući tuženik nije postupio po zahtjevu naručitelja, to je očito da je raskinut predmetni ugovor te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete kako propisuje odredba st. 2. citiranog članka.

22. Vezano za visinu štete, Sud je punu vjeru poklonio Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za promet vozila i plovila, dr.sc. LS, mag.ing.mech. koji u svome Nalazu i mišljenju analizira stanje plovila iz spisa, procjenjuje visinu štete (na temelju dostavljene dokumentacije, fotografija u spisu) te navodi da se kao direktna posljedica ostavljanja na otvorenom prostoru jasno vidi da je predmetno vozilo zatečeno u "katastrofalnom stanju" koje je, dakle, direktna posljedica dugotrajnog, višemjesečnog izlaganja vremenskim uvjetima koji su doveli do ubrzanog propadanja plovila i razvoja plijesni. Vještak je opisao vidljiva oštećenja (list 77 spisa), među kojima navodi i tragove "neprofesionalnog bojanja i lakiranja", koja boja je djelomično i popucala, a što da je dodatno izložila trup oštećenjima i propadanju te navodi da se ukupna procjena troškova popravka kreće između 4.400,00 i 7.300,00 eura gdje bi prosječna cijena bila oko 5.700,00 eura.

23. Usmeno saslušan na glavnoj raspravi od 6. svibnja 2026., a povodom iznesenih prigovora, vještak je ostao pri svome Nalazu i mišljenju navodeći još da nije bio u mogućnosti osobno pregledati vozilo te nije moguće utvrditi cjelokupnu štetu, a osobito štetu na motoru te je stoga vještak pozvan na dopunu vještva, a nakon pregleda predmetnog plovila što je vještak i učinio. Iz dopune vještva, a nakon pregleda motora broda, vještak se očitovao da se trošak nabave dijelova za potpun popravak motora kreće između 4.600,00 i 6.800,00 eura, što bi značilo da prosječna cijena iznosi 5.700,00 eura te sada vještak procjenjuje da se ukupna procjena troškova popravka broda kreće između 9.100,00 i 14.000,00 eura gdje bi prosječna cijena bila oko 11.550,00 eura.

24. Sud ovakvu dopunu vještva u cijelosti prihvaća te drži da je vještak zasigurno svoj Nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima struke i po svom najboljem znanju.

25. Pri tome valja istaći da je tužitelj već uz tužbu priložio procjenu štete izvršenu po stalnom sudskom vještaku Marinu Soriću iz Rijeke, no, koje vještvo Sud nije mogao prihvatiti iz razloga jer ga nije odredio parnični sud premda je navedeni vještak saslušan u svojstvu svjedoka.

26. Ovaj Sud stoga visinu nastupjele štete na predmetnom plovilu prihvaća sa iznosom od 11.550,00 eura kao prosječnu cijenu popravka (list 102 spisa).

27. Odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

28. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.

29. Na temelju izvedenih dokaza proistječe da je nastupjela šteta nastala kako zbog "neprofesionalnog bojanja i lakiranja" tako i zbog neadekvatne pripreme plovila za dugotrajni boravak na suhome, odnosno ostavljanja plovila na otvorenom prostoru te višemjesečnog izlaganja vremenskim uvjetima.

30. Tuženik kao izvođač radova svakako je trebao, u nedostatku detaljno ugovorenih obveza, čuvati predmetno plovilo kao svoje vlastito, odnosno kao dobar domaćin budući tuženik u konkretnom slučaju ima svojstvo i ostavoprimca te takva obveza proistječe iz čl. 727. st. 1. ZOO-a. S druge pak strane, tužitelj prilikom predaje plovila u posjed tuženiku kao izvoditelju, ali i zapravo ostavoprimcu, bio je dužan detaljno ugovoriti način čuvanja broda kao i upozoriti tuženika na opasnosti od oštećenja te načinu sprječavanja nastupa štete. Iz izvedenih dokaza proistječe da je predmetno plovilo bilo prekriveno tek sa ceradama bez detaljnih uputa tuženiku o eventualnim zamjenama predmetnih cerada kao uopće i o mjestu na kojem će tuženik držati predmetno plovilo za vrijeme izvođenja radova. U takvim okolnostima kada tužitelj nije detaljno tuženiku (koji ipak očito nema dostatnih iskustava sa plovilima) predočio poduzimanje određenih mjera radi čuvanja plovila od vremenskih uvjeta, a istovremeno tuženik nije takve potrebne informacije niti tražio od tužitelja, premda je znao i mogao znati za izvjesni nastanak štete uslijed izlaganja plovila nepovoljnim vremenskim uvjetima, po ocjeni ovoga Suda osnovan je prigovor podijeljene odgovornosti koji predviđa odredba čl. 1092. ZOO-a.

31. Cijeneći sve okolnosti slučaja, Sud smatra da je tužitelj kao oštećenik pridonio nastanku štete kako je procjenjuje vještak kao i njezinoj visini sa 50% te bi stoga u tom pravcu tuženik bio tužitelju dužan isplatiti iznos od 5.775,00 eura.

32. Stoga je tužitelja valjalo odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva iznad presuđenog, odnosno sa iznosom od 10.151,74 eura.

33. Vezano za naknadu prouzročenog parničnog troška, proistječe da je tužitelj uspio sa 36,26% postavljenog tužbenog zahtjeva budući je potraživao 15.926,74 eura, a dosuđeno mu je 5.775,00 eura iz čega proistječe da je tuženik u parnici uspio sa 63,74%, imajući u vidu samu visinu tužbenog zahtjeva. Međutim, Sud je imao u vidu ne samo omjer uspjeha u parnici prema visini tužbenog zahtjeva, već je vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a sve temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a.

33.1. Kako je već naprijed rečeno, Sud je prihvatio prigovor podijeljene odgovornosti stranaka u omjeru 50:50, slijedom čega smatra da svaka strana treba snositi svoje troškove, a temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a.

34. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

34.1. Na dosuđeni iznos imovinske štete kamate teku od dana presuđenja budući je riječ o naknadi nenovčane materijalne štete te opseg naknade takve nenovčane štete može biti poznat tek kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to je u trenutku presuđenja. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa tijekom zateznih kamata na imovinsku štetu i to od 20. lipnja 2018. do 16. lipnja 2026.

35. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 17. lipnja 2026.

S u d a c:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu

2. Silvije Petrović, odvjetnik u Gospiću