Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8923/2019-55

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika Borne Kusteca, odvjetnika, dana 17. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3205001984 od 18.8.2005. godine, solemniziran po javnom bilježniku Damiru Andrašiću iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-247/2005 dana 24.8.2005., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, i to odredbe:

„… kunskoj protuvrijednosti 274,49 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita…“ .

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.152,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,63 EUR od 12.10.2005. do isplate,

- 0,48 EUR od 11.11.2005. do isplate,

- 1,20 EUR od 11.12.2005. do isplate,

- 1,05 EUR od 11.1.2006. do isplate,

- 14,64 EUR od 18.12.2007. do isplate,

- 14,64 EUR od 1.2.2008. do isplate,

- 14,64 EUR od 14.2.2008. do isplate,

‐ 27,86 EUR od 4.4.2008. do isplate,

‐ 27,86 EUR od 10.6.2008. do isplate,

‐ 27,86 EUR od 30.7.2008. do isplate,

‐ 27,86 EUR od 21.10.2008. do isplate,

‐ 33,13 EUR od 10.1.2009. do isplate,

‐ 33,96 EUR od 24.4.2009. do isplate,

‐ 29,59 EUR od 30.7.2009. do isplate,

‐ 31,46 EUR od 5.9.2009. do isplate,

‐ 29,67 EUR od 7.11.2009. do isplate,

‐ 39,84 EUR od 7.11.2009. do isplate,

‐ 47,08 EUR od 25.2.2010. do isplate,

‐ 48,35 EUR od 18.3.2010. do isplate,

‐ 60,37 EUR od 11.6.2010. do isplate,

‐ 61,49 EUR od 25.6.2010. do isplate,

‐ 63,32 EUR od 20.7.2010. do isplate,

‐ 76,79 EUR od 7.12.2010. do isplate,

‐ 80,45 EUR od 21.1.2011. do isplate,

‐ 82,69 EUR od 25.3.2011. do isplate,

‐ 124,59 EUR od 7.9.2011. do isplate,

‐ 94,87 EUR od 22.10.2011. do isplate,

‐ 97,39 EUR od 1.12.2011. do isplate,

‐ 99,30 EUR od 2.3.2012. do isplate,

‐ 97,43 EUR od 8.5.2012. do isplate,

‐ 99,81 EUR od 29.5.2012. do isplate,

‐ 90,80 EUR od 2.8.2013. do isplate,

‐ 95,17 EUR od 28.9.2013. do isplate,

‐ 94,81 EUR od 15.11.2013. do isplate,

‐ 96,68 EUR od 7.12.2013. do isplate,

‐ 96,03 EUR od 29.5.2014. do isplate,

‐ 96,03 EUR od 29.5.2014. do isplate te

‐ 9.996,20 EUR od 29.5.2014. godine do isplate,

time da zatezna kamata do 31.12.2007.godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008.godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva:

- kojim traži utvrđenje da ne proizvode pravne učinke odnosno da su ništetne odredbe:

„… kunskoj protuvrijednosti 274,49 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita…“ u Dodatku Ugovora o namjenskom kreditu od 28.2.2008. godine, solemniziranom po javnom bilježniku Damiru Andrašiću iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-6602/08 dana 10.3.2008. godine, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika te

- za isplatom iznosa od 0,06 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

r i j e š i o j e

I Tužba je djelomično povučena za iznos od 3.493,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju DM, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 6.269,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.06.2026. godine, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, čije je činjenične navode ispravio podneskom od 20.01.2021.godine, i daljnjem tijeku postupka navodi da je s tuženikom dana 18.08.2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 32005001984, prema kojem je mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 54.750,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke s ugovorenim rokom otplate od 30 godina. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,50% godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja. Kako je tužitelj zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose anuiteta, to isti ističe, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na ugovaranje jednostrno promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine (donesenim u kolektivnom sporu između tužitelja "Potrošač" – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je i tuženik), kako su u predmetnom Ugovoru o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (dio odredbi sadržanih u čl. 2. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu), a da prije sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik i tužitelj nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili parametre i metode izračuna za promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja u odnosu na tuženika.

2. Tužitelj nadalje, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, ističe da je u spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno, također,

i da je tuženik u razdoblju od 1.travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (odredba sadržana u čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

3. Dakle, tužitelj, u tužbi i tijekom postupka navodi kako je, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te na temelju nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, povišenjem tečaja švicarskog franka, na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove pa stoga tužbenim zahtjevom konačno preciziranim, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 19.01.2023. te na ročištu održanom

20.05.2025. godine traži da sud:

- utvrdi da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne u predmetnom Ugovoru o kreditu i Dodatku Ugovoru o namjenskom kreditu od 28.2.2008. odredbe koje glase: „… kunskoj protuvrijednosti 274,49 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita…“,

- naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnove nepoštenih i ništetnih odredbi o promjeni ugovorene redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te s osnove nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF u iznosu od 15.152,87 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini utuženi iznos od prvog dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa, do isplate,

- naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka tuženik se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare smatrajući da tužba podnesena u kolektivnom sporu na koji se poziva tužitelj nije prekinula zastaru u ovom pojedinačnom parničnom postupku. Ističe kako je predmetni kredit zbog neurednosti u plaćanju otkazan, čime je Ugovor o kreditu prestao postojati pa se samim time ne može utvrđivati ništetnim, kao niti odredbe koje su u njemu sadržane. Nadalje, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu dok za pojedine obveze nije vidljivo tko ih je platio. Vezano uz promjenu redovne kamatne stope navodi kako su stranke predmetnim ugovorom o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu te da je odredba kojom je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, bila u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (NN 96/03, dalje ZZP/03). Također, navodi da se od 1.1.2013. godine kamata po predmetnom ugovoru o kreditu sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela - objektivnog parametra, obzirom da je tuženik postupio prema čl. 11.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, dalje: ZID ZPK/12) te sukladno čl. 11.a ZID ZPK/12, u Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od

11.12.2012. godine, koji su u primjeni od 1.1.2013. godine (dalje: Opći uvjeti) odredio da su kamatne stope na kredite sastavljene od varijabilnog i fiksnog dijela, da je varijabilni dio kamatne stope na kredite ugovoreni parametar ili više njih čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima, dok je fiksni dio kamatne stope određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenja tijekom korištenja odnosno otplate kredita, time da je tuženik, obaviješću od 8.1.2013. godine, tužitelja obavijestio da je redovna kamata u njegovom konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF i fiksnog dijela kamatne stope od 5,985 postotnih poena), sve sukladno ZID ZPK/12. Nadalje, ističe kako je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena te legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valutna klauzula valjano ugovorena, tuženik smatra da ista ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Naime, kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Također, tuženik ističe kako u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije znao niti mogao/morao znati za rast tečaja CHF kao i da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu korisnika kredita (ovdje tužitelja) informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF ističući kako je tuženik za to imao točno određene smjernice kojih su se bankari, koji rade na odobrenju kredita, bili dužni pridržavati. Smatra da tužitelj nije dokazao status potrošača odnosno da bi predmetni ugovor o kreditu bio potrošački ugovor, pri čemu ističe da je tužitelj poduzetnik, odnosno vlasnik obrta Ugostiteljski [obrt] " [obrt]", kao i da tužitelj nikada nije imao prebivalište na adresi stana kupljenog predmetnim kreditom pa je upitna namjena navedenog stana. Osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u podnesku od 16.01.2023.godine navodi kako je, nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 15.06.2022. godine tužitelj preinačio tužbu te se takvoj preinaci protivi jer, iako je ukupni iznos koji tužitelj traži tužbenim zahtjevom smanjio, tuženik smatra da je svaki od zahtjeva za isplatu pojedine mjesečne preplate samostalan zahtjev definiran iznosom glavnične svote mjesečne preplate s obzirom na osnovu, danom dospijeća i tijekom zatezne kamate, a ukupan zbroj pojedinih preplata samo je matematički zbroj, a ne samostalan tužbeni zahtjev pa kad je ukupan zbroj smanjen, svejedno je u pitanju preinaka tužbenog zahtjeva za isplatu zbog izmjene njegove istovjetnosti. Ujedno tuženik ističe da je podneskom od 15.06.2022. godine tužitelj djelomično povukao kondemnatorni tužbeni zahtjev jer njime traži isplatu iznosa od 114.169.27 kn dok je u tužbi tražio isplatu iznosa od 140.487,31 kn, kojem povlačenju se tuženik ne protivi, ali traži razmjeran dio parničnog troška.

6. Podneskom od 30.04.2024. tuženik ističe kako je, uz podnesak od 15.06.2022. godine, i podneskom od 19.01.2023. godine tuženik preinačio tužbu, da tuženik ustraje na protivljenju preinakama te da, ukoliko sud dopusti preinaku tužbe, ističe prigovor zastare za sve preinačene iznose.

7. Čl. 191. st. 1. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) određeno je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog

zahtjeva uz postojeći, dok je čl. 191. st. 3. ZPP-a određeno da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

8. Stav je ovog suda da postavljanjem tužbenog zahtjeva na isplatu kao u podnesku od 15.06.2022. godine tužitelj nije preinačio tužbu u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a jer je snizio tužbeni zahtjev obzirom da tužbenim zahtjevom iz podneska od 15.06.2022. od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 114.169.27 kn, što je za 26.318,04 kn (sada 3.493,00 EUR), niži iznos od kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz tužbe kojim je potraživao isplatu ukupnog iznosa od 140.487,31 kn (sada 18.645,87 EUR), a sniženje tužbenog zahtjeva nije preinaka tužbe, kako to proizlazi iz čl. 191.st.3. ZPP-a. Također, ne radi se niti o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191.st.1. ZPP-a, jer se i kondemnatorni tužbeni zahtjev iz tužbe i kondemnatorni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 15.06.2022. godine temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te sve od podnošenja tužbe egzistira istovrsni tužbeni zahtjev na isplatu s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni ugovorene redovne kamatne stope te istovrsni tužbeni zahtjev na isplatu s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Sve navedeno vrijedi i za konačno precizirani kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 19.01.2023. godine, obzirom da tim podneskom tužitelj od tuženika traži isplatu identičnog iznosa kao i u podnesku od 15.06.2022. godine tj. iznosa od 114.169.27 kn, time da je isti naznačio i u EUR- ima, potražujući iznos od 15.152,87 EUR, što, također, ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191.st.1. ZPP-a, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev u EUR-ima postavio sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

9. Slijedom navedenog proizlazi da je podnescima od 15.06.2022. i 19.01.2023. godine tužitelj snizio tužbeni zahtjev za iznos od 26.318,04 kn odnosno 3.493,00 EUR. Sniženje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, se prema čl. 193. ZPP-a smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. Kako je, dakle, tužitelj djelomično povukao svoju tužbu za iznos od 3.493,00 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a tuženik je na djelomično povlačenje tužbe pristao to je sud na temelju čl.193.st.2 ZPP-a, u točki I izreke ovog rješenja odlučio da je tužba djelomično povučena za iznos od 3.493,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos. Navedeni stav ovog suda da sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, potreban pristanak tuženika, sukladan je pravnom shvaćanju zauzetom od strane Vrhovnog suda RH na Trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 26.4.2021. godine, pod brojem SU-IV- 16/21.

10. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205001984 od 18.8.2005. godine, Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu od 28.8.2008. godine, Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 10.4.2014. godine, tuženikove Opće uvjete poslovanja koji su u primjeni od 1.10.1999. godine, tuženikove Opće uvjete promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 1.1.2011. i 11.12.2012. godine, obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8.1.2013. godine, izvod iz tuženikovog edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine, izvadak iz obrtnog registra od 6.1.2021. godine, povijesne izvatke iz sudskog registra za trgovačko društvo INKOGNITO d.o.o. i REMIZA TIM d.o.o., otkaz kredit od 7.11.2013. godine, nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu od 7.11.2013. godine, izvadak iz poslovnih knjiga tuženika na dan 7.11.2013. godine, potvrdu javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, poslovni broj OU-428/13-1 od 22.11.2013. godine , promet po predmetnom kreditu sa specifikacijom uplata, pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu od 13.05.2019. godine, saslušan je tužitelj, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

12. Među strankama je nesporno da je dana 18.08.2005. godine sklopljen između u stranka ugovor o kreditu u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,50% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana na više jednostranom odlukom tuženika, kao i da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao.

13. Sporno je jesu li nepoštene, a slijedom toga i ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope sukladno tuženikovoj Odluci o kamatnim stopama te kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica kredita veže uz tečaj švicarskog franka te posljedično tome je li na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja, ima li tužitelj status potrošača, visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara te je sporan zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

14. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Spomenutom presudom utvrđeno je i to da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sa korisnicima kreditnih usluga se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika u dijelu kojim je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

16. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

17. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. godine. Navedenom presudom u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

18. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka.

19. Isto tako, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 46.st. 2. i čl. 50. Zakona o obveznim odnosima ( (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju čl.1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane. Stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne.

20. Pri tome ovaj sud ističe kako je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. broj Revt-249/14 od 09.04.2015. godine donesene u kolektivnom sporu da banke kao legalne novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade imaju legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o Ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim isto tako banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici trebaju imati drugačiji pristup prema potrošačima prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. Banke, a tako i tuženik kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužni su nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na štetu potrošača. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je tuženik bio dužan svakog potrošača, pa tako i tužitelja, ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što međutim tuženik nije učinio na valjan način, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva, a takve su i Odluke o kamatnim stopama.

21. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 09.04.2015. godine u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista, se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

22. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i pravu potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14), koja odredba je identična odredbi čl. 138a ZZP/07, kao i prema odredbi čl.126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi povrata preplaćenih anuiteta kredita, a koje preplata je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. I odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine utvrđeno je, kako to navodi Ustavni sud RH: "…da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene slijedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama." U navedenoj odluci Ustavni sud se poziva i na svoj predmet broj U-III-1170/2021 navodeći da je u tom predmetu odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu i to stoga jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se, uslijed primjene čl. 502.c ZPP-a, na te okolnosti ne mogu ponovno izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu. Dakle, o svim prethodno navedenim okolnostima koje spominje Ustavni sud Republike Hrvatske u citiranim odlukama odnosno predmetima, sukladno čl. 502.c ZPP-a, ne mogu se ponovno izvoditi dokazi u ovom pojedinačnom parničnom postupku.

24. Međutim, kako iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30.6.2022. godine proizlazi da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, to je ovaj sud, radi utvrđivanja tih okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužitelja, dok nije proveo dokaz saslušanjem osobnog bankara, kao svjedoka, jer tuženik, iako je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje osobnog bankara, nije do zaključenja prethodnog postupka niti do zaključenja glavne rasprave, dostavio njegovo ime i prezime niti adresu.

25. Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 19.10.2021. iskazao kako je predmetni kredit iz 2005. godine bio namjenski kredit za kupnju stana u [adresa] u [adresa]. Oženio se i htio se preseliti iz stana u [adresa], gdje je živio sa bakom te je radi toga dignuo predmetni stambeni kredit. Ne sjeća se točno koliko dugo je živio u stanu u [adresa], ali jedno vrijeme je tamo imao prijavljeno i prebivalište. Prijavio se tamo odmah kad je kupio stan, a bio je prijavljen tamo do unatrag 5-6 godina. Njegova zdravstvena iskaznica još uvijek glasi na adresu [adresa]. Nakon nekog vremena, sa obitelji se preselio u [adresa], a baka u stan u [adresa] jer je ovaj stan u [adresa] veći. Nikada nije iznajmljivao stan u [adresa] niti ga koristio za bilo kakve poslovne potrebe. U konačnici je predmetni stan prodao, ali se ne sjeća točno koje godine, obzirom da je baka otišla živjeti u stan njegove tete, a njezine kćeri. Nadalje, tužitelj je iskazao da je bio vlasnik pizzerije [obrt] na Srednjacima 126, a bio je i vlasnik ugostiteljskog obrta, time da, koliko se sjeća, je adresa tog obrta bila na ovoj adresi gdje je bila pizzerija, ali nije 100% siguran. Pizzerija [obrt] na Srednjacima radila je od 2000. do 2011. godine. Koliko se sjeća, prvo je tu pizzeriju vodio kroz firmu Inkognito d.o.o. koje je bio vlasnik. To je firma koja se bavila ugostiteljstvom. Nakon toga je promijenio vlasništvo pizzerije u ugostiteljski obrt [obrt], a isto tako bio je i vlasnik tvrtke Remiza team d.o.o. i to od 2012. godine, kada je vodio pizzeriju Napoli u Laništu. Ta pizzerija radila je samo od 01.08.2012. do prosinca 2012. godine. Niti jedna od ovih spomenutih firmi nije imala nikakvu poslovnu djelatnost u predmetnom stanu. Tijekom 2012. i 2013. godine povremeno je radio i u Nizozemskoj.

26. Tužitelj je, također, iskazao da su njegovi roditelji UM i GM ponekad umjesto njega platili neku kreditnu ratu, ali ne svojim, nego njegovim novcem. Naime, kada on zbog poslovnih obveza nije stigao u banku platiti ratu kredita, zamolio je njih da umjesto njega to učine jer je njegova majka penzioner i imala je dovoljno vremena da ode u banku kad ju je to zamolio. Ne može reći je li sačuvao potvrde o uplatama rata kredita, trebao bi to pogledati u svojim fasciklima, obzirom da je tu dokumentaciju, kao i dokumentaciju od pizzerije čuvao u garaži u kojoj je bila poplava i dosta dokumentacije je uništeno. Banci nije javio promjenu svog prebivališta na [adresa]. Majka ga je obavijestila telefonom da je došao otkaz ugovora o kreditu, time da njegova majka živi na adresi [adresa], na kojoj je adresi bio prijavljen i u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Na upit pun. tuženika kako objašnjava da je iskazao da je sve do prije 5-6 godina bio prijavljen na adresi [adresa], a otkaz kredita je upućen na adresu [adresa]. godine, tužitelj je iskazao da je to logično jer u trenutku kad je zaključivao predmetni ugovor o kreditu bio prijavljen i živio na adresi [adresa].

27. U svom dopunskom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 26.09.2023. tužitelj je iskazao kako je predmetni ugovor o kreditu bio kredit koji je vezan uz CHF. Više se, zbog proteka vremena, uopće ne može sjetiti da li je u predmetnom ugovoru o kreditu bila ugovorena fiksna ili promjenjiva kamatna stopa. Predmetni ugovor o kreditu zaključio je u Zagrebačkoj banci jer je to bila njegova matična banka. Prema visini plaće koju je imao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, on, prema onome što su mu rekli službenici banke, nije mogao dignuti niti jedan drugi kredit osim kredita koji je bio vezan uz CHF. Za druge valute nije bio kreditno sposoban, a kredit koji je bio vezan uz CHF tada je imao i niže kamate i nižu ratu od eurskog kredita. Prije nego što mu je odobren predmetni kredit, bio je u banci nekoliko puta. Sjeća se da mu je službenica u banci rekla da je CHF puno stabilnija valuta od EUR i da je bolje dignuti kredit u CHF nego u EUR-ima. Tužitelj je, nadalje, iskazao kako zna da se tečaj svake valute može mijenjati, ali nije mogao ni na koji način očekivati da će se tečaj CHF toliko promijeniti, da će rata kredita narasti skoro duplo od početne. U banci mu nisu objašnjavali koji kriteriji i parametri mogu dovesti do povećanja tečaja CHF. Kako mu je službenica u banci rekla da je CHF stabilnija valuta, to je za njega značilo da se tečaj CHF neće mijenjati odnosno neće mijenjati toliko puno koliko se tijekom otplate kredita promijenio. Službenica u banci mu nije objašnjavala buduće kretanje tečaja CHF. Dalje je iskazao kako se sjeća da je u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o kreditu kamatna stopa bila određena u nekom postotku, ali se ne sjeća točno u kojem, i kao što je rekao, ne sjeća se je li bila fiksna ili promjenjiva. Sa službenicima banke nije bilo puno razgovora oko zaključenja ugovora o kreditu, zna se iznos kredita koji dižeš, izračunata je rata kredita koju si dužan platiti, dobiješ uz kredit otplatni plan i to je to. Prije nego što je potpisao predmetni ugovor o kreditu, isti je pročitao te nije imao nikakva pitanja za službenike banke. U banci ga nisu upozorili da bi kredit vezan uz CHF bio rizičan kredit već dapače, kao što je rekao, nudili su taj kredit kao najpovoljniji kredit. Nije bilo mogućnosti pregovaranja s bankom o uvjetima kreditiranja jer je sve bilo vezano uz plaću koju je imao, dakle, banka ponudi kredit kakav možeš dobiti prema svojoj plaći i to je to. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, nije se mimo banke interesirao o kretanju tečaja CHF. Javni bilježnik mu nije objašnjavao ništa vezano uz kamatnu stopu niti uz valutnu klauzulu u predmetnom ugovoru o kreditu. Ne sjeća je li sklapao kakve dodatke predmetnom ugovoru o kreditu te se ne sjeća je li od banke dobivao pisane obavijesti zašto dolazi do povećanja kreditne rate. Kako su kreditne rate počele rasti, više nije mogao redovito otplaćivati tako da mu je radi toga banka otkazala kredit i to koliko se sjeća 2013. godine. Kako bi zatvorio dugovanje koje je imao po predmetnom ugovoru o kreditu, kod Zagrebačke banke je 2014. godine digao novi kredit koji je bio vezan uz valutu EUR. Kada mu je predočen Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 10.4.2014. godine koji prileži na listu 14-17 spisa, iskazao je da je to taj ugovor koji je služio za podmirenje obveza po predmetnom stambenom kreditu.

28. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan u bitnim činjenicama jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično. Također, istinitost pojedinih dijelova iskaza tužitelja potvrđena je dokumentacijom koja prileži spisu.

29. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu sud je utvrdio da ga je tužitelj zaključio kao fizička osoba. Namjena predmetnog kredita bila je kupnja stana u [adresa] u [adresa], što proizlazi iz iskaza tužitelja te čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u stanu koji je kupio predmetnim kreditom živio sa svojom obitelji te da se nakon nekoliko godina vratio živjeti u stan u [adresa] jer je taj stan veći, a njegova se baka preselila u stan u [adresa], koji stan je u konačnici prodao. Nadalje je iz iskaza tužitelja utvrđeno kako predmetni stan u [adresa] u [adresa] nikada nije iznajmljivao niti davao u zakup. Također, istinitost dijela iskaza tužitelja da je bio prijavljen na adresi [adresa] u [adresa] proizlazi iz uvida u podatke Jedinstvenog registra osoba (MUP), u koje ovaj sud ima uvid putem e-spisa, a iza kojih podataka proizlazi da je tužitelj na toj adresi imao prijavljeno prebivalište od 24.11.2005. do 15.07.2014. godine.

30. Nadalje, istinitost tužiteljevog iskaza da je bio vlasnik pizzerije [obrt] i ugostiteljskog obrta [obrt] potvrđuje izvadak iz obrtnog registra od 06.01.2021. (list 111 spisa) uvidom u koji je ovaj sud utvrdio da je tužitelj bio vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]" na adresi [adresa], od 14.01.202. do 31.05.2008. godine te da je pretežita djelatnost tog obrta bila pizzeria. Dakle, iz spomenutog izvatka proizlazi da se djelatnost obrta nije odvijala u stanu na adresi [adresa] u [adresa] koji je kupljen predmetnim kreditom.

31. Također, istinitost iskaza tužitelja da je bio vlasnik tvrtki Inkognito d.o.o. i Remiza team d.o.o. potvrđuju povijesni izvadci iz sudskog registra za navedene tvrtke (list 145-147 i 149-153 spisa), a na temelju uvida u te izvatke sud je utvrdio da niti tvrtka Inkognito d.o.o. niti tvrtka Remiza team d.o.o. nisu imale sjedište na adresi stana [adresa] u [adresa] koji je kupljen predmetnim kreditom, što pak potvrđuje istinitost tužiteljevog iskaza da niti jedna od spomenutih firmi (tvrtki) nije imala nikakvu poslovnu djelatnost u predmetnom stanu.

32. Slijedom prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj stan koji je kupio predmetnim kreditom koristio za zadovoljenje osnovnih životnih potreba sebe i svoje obitelji, a kasnije svoje bake tj. za stanovanje te da u tom stanu nije obavljao trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, iz čega proizlazi da tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. točka 1. ZZP/03 koji je vrijedio u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu te čl. 3. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP/07), koji je stupio na snagu tijekom otplate predmetnog kredita, odnosno da je predmetni Ugovor o kreditu od 18.08.2005. godine potrošački ugovor.

33. Nadalje, analizom dopunskog iskaza tužitelja ovaj sud je utvrdio da prema informacijama koje su mu dali službenici banke nije bio kreditno sposoban niti za jedan drugi kredit osim kredita koji je bio valutnom klauzulom vezan uz CHF, pri čemu mu je službenica u banci rekla da je CHF puno stabilnija valuta od EUR i da je bolje dignuti kredit u CHF nego u EUR-ima, bez objašnjavanja koji kriteriji i parametri mogu dovesti do povećanja tečaja CHF, kao i da sa službenicima banke nije bilo puno razgovora oko zaključenja ugovora o kreditu, znao se iznos kredita koji se diže, izračunata je rata kredita koju je dužan platiti, dobiven je uz kredit otplatni plan i to je sve o čemu se razgovaralo. Uzimajući u obzir navedeno proizlazi da u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu službenica banke (tuženika) tužitelju nije dala ikakve obavijesti o parametrima promjene kamatne stope niti rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno nije mu dala obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi (o promjeni kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF) na određivanje njegove (tužiteljeve) kreditne novčane obveze po predmetnom ugovoru o kreditu.

34. Opisano postupanje tuženika, kao trgovca, odnosno kao jače ugovorne strane, u odnosu na tužitelja kao potrošača, odnosno slabiju ugovornu stranu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO-a. Naime, stav je ovog suda da je banka, kao financijska institucija čiji zaposlenici raspolažu specifičnim ekonomskim i financijskim znanjima, bila dužna informirati tužitelja o kriterijima, parametrima i razlozima koji utječu na promjenu tečaja švicarskog franka i ugovorene kamatne stope te kako to utječe na određivanje ukupne kreditne novčane obveze tužitelja, a što je kod zaključenja predmetnog ugovora o kreditu izostalo, a tuženik nije dokazao suprotno, pri čemu osobito treba imati u vidu da tužitelj nema ekonomsku naobrazbu već je strojarski tehničar, kako to proizlazi iz njegovih osobnih podataka koje je dao sudu prilikom svog iskaza od 19.10.2021. godine.

35. Pri tome sud ističe kako nije sporno da se tečaj CHF može mijenjati, kao i da je tužitelj znao da se tečaj svake valute može mijenjati, kao što nije sporno da promjenjiva kamatna stopa znači mogućnost promjene ugovorene kamatne stope. Međutim, obzirom da je prethodno utvrđeno da pri zaključenju konkretnog, predmetnog Ugovora o kreditu odnosno u predugovornoj fazi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, službenica banke nije informirala tužitelja, kao korisnika kredita, o kriterijima i parametrima koji mogu dovesti do povećanja kamatne stope niti je tužitelj od strane banke informiran o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno nije upozoren na bilo kakve rizike vezane uz promjenu tečaja CHF, takvo postupanje banke, kao financijske institucije, u čiju poslovnu djelatnost spada i zaključivanje ugovora o kreditu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti i s čl. 18. st. 2. ZOO-a.

36. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu gdje se tuženik poziva na “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine“ (u dokaz svojih navoda da je prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tuženik tužitelja informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF prema točno određenim smjernicama kojih su se bankari, koji rade na odobrenju kredita, bili dužni pridržavati) ovaj sud ističe kako na listu 83 spisa prileži dokumentacija tuženika sa naslovom „Odabir valute“ u kojoj je navedeno na što treba paziti kod prodajnog razgovora s klijentom pri odabiru valute, ali nije vidljivo iz koje godine je ta dokumentacija tj. je li iz razdoblja zaključenja predmetnog ugovora o kreditu ili iz nekog kasnijeg razdoblja. Osim toga, čak ako se i radi o dokumentaciji iz razdoblja zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, stav je ovog suda da tuženik nije dokazao da je tužitelju od strane tuženikovih službenika odnosno osobnih bankara predočeno sve što je u toj dokumentaciji navedeno vezano uz odabir valute kredita. Naime tuženik nije dostavio ime i prezime niti adresu osobnog bankara koji je sudjelovao u predugovornoj fazi i pri zaključenju predmetnog ugovora o kreditu pa ga nije bilo moguće saslušati, pa stoga navode tuženika da je tužitelju kao korisniku kredita, pružio sve tada poznate i potrebne informacije i parametre vezane za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF ovaj sud smatra nedokazanima. Pri tome se ističe, da je iz iskaza tužitelja, kako je već prethodno navedeno, utvrđeno je da službenica banke ni na koji način nije upozorila tužitelja da bi kredit koji je vezan uz valutu CHF bio rizičan kredit, nije mu objasnila koji parametri, odnosno kriteriji mogu utjecati na promjenu tečaja švicarskog franka odnosno nije ga informirala o rizicima fluktuacije tečaja CHF niti kako to utječe na određivanje njegove (tužiteljeve) ukupne kreditne novčane obveze te mu je rečeno da je prema visini svoje plaće kreditno sposoban samo za kredit koji je valutom vezan uz CHF. Pri tome sud ističe kako je životno logično da tužitelj kao potrošač nije prije potpisivanja ugovora o kreditu službenici banke postavljao ikakva pitanja o eventualnim rizicima vezanim uz kredit sa valutnom klauzulom u CHF kad mu je službenica banke rekla da je CHF puno stabilnija valuta od EUR i da je bolje dići kredit u CHF nego u EUR-ima te je životno logično da je vjerovao banci (tuženiku) kao renomiranoj financijskoj instituciji.

37. Nadalje, prema članku 142. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

38. Sud je čitanjem Ugovora o kreditu utvrdio da je u čl. 23.J) istog ugovoreno da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d., da potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate sa tim Općim uvjetima i potvrđuju da im je uručen primjerak istih te da pristaju da se na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

39. Obzirom na prethodno navedeno, te uzimajući u obzir odredbu čl.142. st. 1. ZOO-a, stav je ovog suda da se o odredbama općih akata kreditora (tuženika) na koje se poziva predmetni Ugovor o kreditu, po prirodi stvari ne može i nije moglo pojedinačno pregovarati jer se radi o općim aktima jedne ugovorne strane (tuženika) koji se odnose na sve klijente banke, a isto vrijedi i za Odluku o kamatnim stopama tuženika, što posljedično znači da tužitelj sa tuženikom nije mogao pojedinačno pregovarati o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja upravo na temelju jednostrane Odluke tuženika.

40. Nadalje, vezano uz navode tuženika da je od 1.1.2013. godine mijenjao kamatnu stopu sukladno ZID ZPK/12, ovaj sud ističe kako u spisu prileži obavijest tuženika o promjeni kamatne stope od 08.1.2013. godine (list 91 spisa). Iz navedene obavijesti, sud je utvrdio da je ista naslovljena na tužitelja da je u njoj navedeno da je sukladno ZID ZPK/12 koji nalaže da se visina promjenjive kamatne stope izrazi na temelju parametara koji su jasni i poznati potrošačima, tuženik donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine, da u skladu s novim Općim uvjetima se promjenjive kamatne stope sastoje od varijabilnog i fiksnog djela, time da je varijabilni dio kamatne stope parametar koji udovoljava novo propisanim zakonskim uvjetima, a fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja odnosno otplate kredita. Nadalje je u citiranoj obavijesti od 8.1.2013. godine navedeno da u usklađenju svog poslovanja, tuženik ne mijenja visinu kamatnih stopa koje su zatečene na dan 31.12.2012. godine te da kamatna stopa po predmetnom ugovoru o kreditu na dan 1.1.2013. godine ostaje nepromijenjena te iznosi 6,05%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan 31.12.2012. godine iznosi 0,065 postotnih poena te fiksnog dijela koji iznosi 5,985 postotnih poena.

41. Sud ističe kako je odredba o 6M LIBOR-u za CHF, kao parametru za izračun promjenjivog dijela kamatne stope u predmetnom Ugovoru (koji je sklopljen prije stupanja na snagu ZID ZPK/12), temeljem Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine, zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZPK/12. Definiranjem 6M LIBOR-a za CHF kao parametra koji prati, u kontekstu donošenja odluke o korekciji kamatne stope, banka (tuženik) je stekla pravo taj parametar uvrstiti u ugovor umjesto ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Međutim, definiranje varijabilnog parametra tj. 6M LIBOR-a za CHF nije samo po sebi dovelo do dopune predmetnog ugovora o kreditu. Naime, ne može se smatrati valjanom ponudom za dopunom ništetne odredbe kada je, umjesto odredbe prema kojoj je ukupna početna kamatna stopa (u koju je uključen i fiksni i varijabilni dio) iznosila 4,50% godišnje, od strane tuženika obaviješću od 8.1.2013.godine tužitelju, kao potrošaču, ponuđena opcija prema kojoj po predmetnom ugovoru o kreditu, kamatna stopa na dan 1.1.2013. godine ostaje nepromijenjena te iznosi 6,05% godišnje (dakle, više od početno ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje), a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan 31.12.2012. godine iznosi 0,065 postotnih poena te fiksnog dijela koji iznosi 5,985 postotnih poena (tako i VSRH u presudi i rješenju broj Rev 2967/2017-3 od 4.5.2021. godine).

42. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da tuženik dostavljanjem tužitelju citirane obavijesti od 8.1.2013. godine nije otklonio uzrok ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama.

43. Vezano uz prigovor tuženika da je zbog neurednosti u plaćanju predmetni Ugovor o kreditu otkazan, čime je taj Ugovor prestao postojati pa se samim time ne može utvrđivati ništetnost odredbi tog Ugovora ovaj sud ističe kako je i navedeni prigovor tuženika neosnovan.

44. Naime, nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu tuženik otkazao zbog neurednosti u plaćanju tužitelja jer to proizlazi iz dopunskog iskaza tužitelja koji je iskazao da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja početno ugovorene rate kredita, radi čega kreditne rate nije mogao redovito otplaćivati, uslijed čega mu je banka otkazala kredit 2013. godine. Nadalje je uvidom u potvrdu javnog bilježnika Damira Andrašića od 22.11.2013. godine, broj OU-428/13-1 (list 159 spisa), ovaj sud utvrdio da je javni bilježnik dana 13.11.2013 preporučenom pošiljkom tužitelju poslao tuženikov otkaz kredita od 7.11.2013. godine (list 156 spisa) iz kojeg otkaza proizlazi da banka (tuženik) otkazuje preostali iznos kredita te isti čini dospjelim danom odašiljanja ovog otkaza od strane javnog bilježnika, što je u skladu s odredbom čl. 23.B) predmetnog Ugovora o kreditu.

45. Međutim, iako je predmetni kredit otkazan, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo tražiti da se sporne ugovorne odredbe utvrde ništetnima jer se pravo na isticanje ništetnosti (ništavosti) ne gasi, sukladno čl. 110. ZOO-a, a posljedica utvrđene ništetnosti (ništavosti) je povrat onoga što je stečeno bez osnove, u smislu čl. 104. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 210. ZOO-a pa je tužitelj ovlašten postaviti i takav tužbeni zahtjev. Također, ovaj sud ističe kako niti iz spomenutih presuda donesenih u kolektivnom sporu Potrošač ne proizlazi da se utvrđenja iz tih presuda ne odnose na kredite koji su otkazani.

46. Slijedom prethodno analiziranih dokaza i prigovora, ovaj sud smatra da su sporne ugovorne odredbe u dijelu kojima tuženik jednostrano mijenja visinu ugovorene kamatne stope odnosno temeljem kojih je tužitelj u obvezi platiti ugovornu kamatu koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika (dio odredbe čl. 2. st.1. te dio odredbe čl. 7. st. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu), kao i odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tj. kojima se otplata kredita veže uz valutu CHF (dio odredbe čl. 7. st.1. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu) nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. i čl. 82. ZZP/03, da kao takve nisu tužitelju bile lako razumljive te da nepoštenost tih ugovornih odredbi dovodi do ništavosti istih u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

47. Obzirom na prethodno navedeno, ovaj sud je u točki I izreke ove presude utvrdio da su bez pravnog učinka odnosno ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje glase: " Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita…" (koje odredbe su sadržane u čl. 7.st.2. predmetnog Ugovora o kreditu, obzirom da se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama kojima se promjena redovne kamatne stope veže uz tuženikovu jednostranu Odluku o kamatnim stopama), i "… kunskoj protuvrijednosti 274,49 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja" (koja odredba je sadržana u čl. 7. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu, obzirom da se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF).

48. Iako je nepoštena i ništetna odredba prema kojoj tuženik jednostrano mijenja visinu ugovorene kamatne stope odnosno temeljem koje je tužitelj u obvezi platiti ugovornu kamatu koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora (tuženika) sadržana i u čl. 2.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu te koja glasi: "…promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…", sud u točki I izreke ove presude nije tu odredbu utvrdio ništetnom jer tužitelj to nije izričito tražio tužbenim zahtjevom, a prema čl. 2. st. 1. ZPP-a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva stavljenih u postupku. Međutim ovaj sud ističe kako je, kao prethodno pitanje, na temelju čl. 12. st. 1 ZPP-a, u vezi s člankom 109. st.1. ZOO-a kojim je određeno da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, utvrdio da je i navedena ugovorna odredba nepoštena i ništetna, iz prethodno obrazloženih razloga.

49. Pri tome, vezano uz odredbu čl. 84. ZZP/03, u kojoj je određeno da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, ističe da zahtjev iz čl. 84. ZZP/03 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, podrazumijeva ne samo gramatičku razumljivost te odredbe potrošaču, već „… u duhu prakse suda Europske unije, ocjena je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo, nalaže da se pri sklapanju ugovora o kreditu klijentu transparentno izlože konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu.“ (tako VSRH u rješenju broj Revt-575/16 od 3.10.2017. godine), a što je kod zaključenja predmetnog ugovora o kreditu izostalo, kako je prethodno obrazloženo. Nadalje, u presudi Suda Europske unije, poslovni broj C-186/16, od 20. rujna 2017., u predmetu Ruxandra Paula D i dr. protiv Banca Romaneasca SA, stoji da čl. 4., st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva da u slučaju ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću može ne samo znati za mogućnost aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, kao i za mogućnost promjene ugovorene kamatne stope, već mora i procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

50. Nadalje, ovaj sud je u točki III izreke ove presude, kao neosnovan, odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da ne proizvode pravne učinke odnosno da su ništetne odredbe: „… kunskoj protuvrijednosti 274,49 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita…“ u Dodatku Ugovora o namjenskom kreditu od 28.2.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, obzirom da je uvidom u navedeni Dodatak sud utvrdio da citirane odredbe nisu sadržane u tom Dodatku.

51. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

52. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, a sve sukladno odredbi čl. 210. ZOO-a.

53. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud ističe kako se radi o stečenom bez osnove, tako da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO-a, Stav je ovog suda da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba u tom predmetu je podnesena 04.04.2012. godine), prekinuta zastara na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, 13.06.2014. godine, kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13, a u pogledu vraćanja stečenog bez osnove zbog promjene (povećanja) tečaja švicarskog franka, 14.06.2018. godine, kada je donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 tj. kada je pravomoćno okončan prethodno spomenuti postupak po kolektivnoj tužbi u odnosu na ovdje tuženika u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu. Dakle, na temelju čl. 392. st.3. ZOO-a, zastarni rok od 5 godina je za vraćanje stečenog bez osnove uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi počeo iznova teći od 13.06.2014.godine i istekao 13.06.2019. godine, dok je u pogledu stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli taj rok počeo iznova teći 14.06.2018. godine te istekao 14.06.2023. godine, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11.6.2019. godine (preporučenom poštanskom pošiljkom, kako to proizlazi iz omotnice na listu 27 spisa), to proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

54. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu dok za pojedine obveze nije vidljivo tko ih je platio, sud ističe kako je uvidom u promet po predmetnom ugovoru o kreditu sa specifikacijom uplata (list 6 do 12 spisa) utvrdio da je uz pojedine uplate kao platitelj naveden DM (tužitelj), uz pojedine uplate kao platitelj je navedena UM, dok uz pojedine uplate nije navedeno tko je platitelj. Također je utvrđeno iz prometa po predmetnom kreditu da je tuženik sve uplate koje su u tom prometu evidentirane, knjižio na ime podmirenja obveze korisnika kredita (ovdje tužitelja) po predmetnom kreditu, pri čemu sud ističe da je promet po kreditu interna dokumentacija tuženika na sastav koje tužitelj ne može utjecati niti tužitelj može znati razlog zašto uz pojedine uplate nije evidentirano tko je platitelj. Uzimajući u obzir sve navedeno te činjenicu da je tužitelj iskazao da su ponekad njegovi roditelji UM i GM, umjesto njega platili, neku ratu kredita, ali ne svojim već njegovim (tužiteljevim) novcem i to kad ih je on zamolio jer zbog svojih poslovnih obveza nije stigao u, to ovaj sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika ono što je tuženik primio na temelju spornih ništetnih odredbi, a sve sukladno čl.104. st.1. i čl. 210. ZOO-a.

55. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem.

56. U nalazu i mišljenju od 25.5.2022. godine financijski vještak je naveo da je ugovoreni iznos kredita od 54.750,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita iznosio protuvrijednost od 260.740,31 kn. Nadalje je izračunom, vještak utvrdio da ukupna preplata u cjelokupnom razdoblju otplate kredita iznosi 114.169,27 kn, time da su pojedini mjesečni iznosi preplate dani u stupcu 'r' Tabele 1 koja je sastavni dio vještačkog nalaza. Od ukupnog iznosa preplate od 114.169,27 kn, preplata koja proizlazi iz promjene (povećanja) kamatne stope u cjelokupnom razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.185,90 CHF, odnosno 24.697,34 kn (iskazano prema tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita), time da su pojedini mjesečni iznosi preplate dani u stupcu 'm' Tabele 1 koja je sastavni dio vještačkog nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 koja je sastavni dio vještačkog nalaza (u kunama), dok preplata koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi 89.471,93 kn time da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 koja je sastavni dio vještačkog nalaza.

57. Na pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka tužitelj nije imao prigovora, dok tuženik ističe kako je vještak uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita, a nije uzeo u obzir slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio niži od tečaja na dan isplate kredita. Tuženik smatra da nema podloge za zaključak da bi aprecijacija bila zahvaćena eventualnom ništetnošću, a deprecijacija ne bi pa smatra da se u slučaju utvrđenja nepoštenosti valutne klauzule, kada je posljedica naprosto njezino neprimjenjivanje, razlika plaćenog ima izračunati kao sveukupna razlika tečaja uključujući kako pozitivne, tako i negativne razlike tečaja. Također ističe da je jednostavnim pregledom vještakovog izračuna vidljivo da u situacijama kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita, vještak iskazuje rezultat jednak 0, a matematički rezultat nije jednak 0 nego je pozitivan za tuženika jer je tužitelj platio manje nego je dužan primjenom tečaja na dan isplate kredita.

58. U svom dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 01.12.2022. godine, financijski vještak je izračunom utvrdio da razlika obveza u razdoblju cjelokupne otplate kredita koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.185,90 CHF, odnosno 24.697,34 kn (iskazano prema tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita) odnosno 3.277,75 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) time da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1a (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1a (u kunama), odnosno u stupcu 'p1' Tabele 1a (u valuti EUR). Nadalje, vještak je izračunom utvrdio da, ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), razlika obveza u razdoblju cjelokupne otplate kredita koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 87.461,31 kn, odnosno 11.608,20 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) time da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1a (u kunama), odnosno u stupcu 'q1' Tabele 1a (u valuti EUR). Vještak je, također, izračunom utvrdio da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, razlika obveza u razdoblju cjelokupne otplate kredita, koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 89.471,93 kn, odnosno 11.875,06 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) time da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 'q' Tabele 1a (u kunama), odnosno u stupcu 'q1' Tabele 1a (u valuti EUR), a koja Tabela 1a je sastavni dio dopunskog vještačkog nalaza.

59. Tužitelj nije imao prigovora na dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 01.12.2022. godine, dok mu je tuženik prigovorio podneskom od 16.1.2023. godine iz razloga što je vještak obračunao tečajnu razliku na način da je od stvarno plaćanog anuiteta oduzimao stvarni anuitet po inicijalnom tečaju što je pogrešno. Naime tuženik smatra da bi se za ispravan način obračuna po osnovi ništetnosti valutne klauzule trebale iskazati razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja na način da se od stvarne mjesečne obveze koja je stvarno bila obračunata i plaćena, oduzme obveza prema inicijalnim uvjetima (inicijalni anuitet u kunama prema inicijalnoj kamati i tečaju na dan isplate kredita). Od tako dobivenog iznosa treba oduzeti razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita iskazanu u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta.

60. Očitujući se na prigovore tuženika iz podneska od 16.01.2023. godine financijski vještak je u svom pisanom očitovanju od 02.11.2023. naveo kako tuženik navodi da vještak tečajnu razliku obračunava na način da od stvarno obračunatog anuiteta u kunama oduzima stvarni anuitet u CHF po inicijalnom tečaju. Drugim riječima u Tabeli 1 i 1a iz osnovnog i dopunskog nalaza tečajne razlike se iskazuju formulom:

- tečajne razlike = anuitet kreditora x razlika tečaja, An x (Tn – Tfix).

Kako tuženik ne predlaže formulu izračuna tečajnih razlika, vještak u svom pisanom očitovanju navodi još jednu mogućnost obračuna tečajnih razlika pomoću formule koja koristi početni anuitet:

- tečajne razlike = početni anuitet x razlika tečaja, Afix x (Tn – Tfix).

Usporedbom iskazanih formula proizlazi razlika od: (An – Afix) x (Tn – Tfix). Međutim, kada se gore navedeni izračun razlika obveza po kreditu proširi za razlike s osnove promjenjive kamatne stope, u izračun se uvrste i sljedeće formule:

- prema izračunu vještaka, razlika kamata = razlika anuiteta x tečaj na dan isplate kredita, A(n-fix) x Tfix,

- prema dugoj mogućnosti, razlika kamata = razlika anuiteta x tečaj na dan plaćanja, A(n-fix) x Tn,

što u ukupnosti daje jednaku razliku, odnosno kako slijedi:

- prema izračunu vještaka, razlika kamata + tečajne razlike = (An x Tn) – (Afix x Tfix).

- prema drugoj mogućnosti, razlika kamata + tečajne razlike = (An x Tn) – (Afix x Tfix). Slijedom prikazanog, vještak ističe kako jasno proizlazi kako su kamatna stopa i tečaj ovisne varijable izračuna mjesečne obveze, anuiteta po predmetnom kreditu. Kako su utužene obje varijable, jedino ukupna razlika daje točan iskaz jer se radi o usporedbi otplatnih planova kredita sa dvije promijenjene varijable. Segmentirano iskazivanje razlika s osnove ništetne kamatne stope i ništetne valutne klauzule uvijek će sadržavati određeni iznos na jednoj ili drugoj strani, što je, a kako je navedeno, posljedica ovisnosti varijabli. Slijedom svega prethodno navedenog financijski vještak je naveo kakou cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog i dopunskog pisanog nalaza i mišljenja.

61. Nakon pisanog očitovanja financijskog vještaka od 2.11.2023. godine, tuženik je i nadalje ostao pri svim iznesenim prigovorima na provedeno financijsko vještačenje, time da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 13.5.2024. godine naveo kako ne predlaže usmeno očitovanje financijskog vještaka, niti je do zaključenja glavne rasprave predložio provođenje novog financijskog vještačenja.

62. Ovaj sud prihvaća osnovni pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 25.5.2022. godine budući da je isti izrađen savjesno, detaljno i objektivno, u skladu sa pravilima financijske struke, sukladno zadatku suda te na temelju uvida u relevantnu dokumentaciju i to: predmetni ugovor o kreditu, promet po predmetnom kreditu sa specifikacijom uplata te pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu. Sud prihvaća i dopunski pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka 01.12.2022. godine obzirom je u istom sve izračune iz osnovnog nalaza i mišljenja vještak prikazao u EUR- ima, kao sada važećoj valuti u RH, a u računskom smislu prihvaća i tzv. negativne razlike koje je vještak izračunao u dopunskom nalazu i mišljenju povodom istaknutih prigovora tuženika, ali tzv. negativne razlike sud neće uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari iz razloga koji će biti objašnjeni dalje u ovoj presudi. Također, ovaj sud prihvaća i pisano očitovanje financijskog vještaka od 02.11.2023. jer je istim vještak jasno i razumljivo objasnio svoj način izračuna iz osnovnog i dopunskog pisanog nalaza i mišljenja, odgovorivši pri tom na sve primjedbe i prigovore tuženika. Iako je tuženik i nakon pisanog očitovanja financijskog vještaka od 02.11.2023. ostao pri svim iznesenim prigovorima na provedeno financijsko vještačenje, ovaj sud takve navode tuženika smatra paušalnima, na što upućuje i činjenica da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 13.5.2024. godine tuženik izričito naveo kako ne predlaže usmeno očitovanje financijskog vještaka, niti je do zaključenja glavne rasprave predložio provođenje novog financijskog vještačenja.

63. Uz navedeno, sud ističe kako pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je pojedina ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti takve odredbe, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, što u konkretnom predmetu znači da je razliku izvršene preplate bilo moguće izračunati jedino kao razliku između početno ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje iz predmetnog ugovora o kreditu i kasnijih kamatnih stopa povećanih jednostranom odlukom tuženika, kao kreditora, a razliku izvršene preplate u odnosu na valutnu klauzulu jedino kao razliku između povećanog tečaja švicarskog franka i tečaja koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Zadatak vještačenja određen je raspravnim rješenjem od 19.10.2021. godine, imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i ex tunc učincima ništetnosti tih odredbi. Tu posebice sud ističe i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojim je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskom ugovoru koji je sastavila banka, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute CHF i promjena kamatne stope nego ništetne ugovorne odredbe koje su se primjenjivale za cijelo vrijeme otplate kredita.

64. Sud, također, ističe kako tuženik u tijeku ovog postupka ističe materijalnopravni prigovor kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali nije postavio protutužbeni zahtjev niti procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja pa je stoga stav ovoga suda da se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu ne mogu uzeti u obzir tzv. negativne razlike tj. razdoblja u kojima je tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. Pri tome sud ističe kako je čl.104. st. 1. ZOO-a određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, što u procesnom smislu znači postavljanje protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja na strani tuženika, što je u konkretnoj pravnoj stvari izostalo. Osim toga vezano uz spomenutu odredbu čl. 104. st. 1 ZOO-a, ovaj sud smatra da tužitelj radi toga što je u određenom razdoblju tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, nije ništa primio bez osnove već je samo plaćao anuitete u nižem iznosu nego je utvrđeno početnim otplatnim planom. Da li je tuženik radi plaćanja nižih anuiteta zbog nižeg tečaja, eventualno izgubio na dobiti, nije relevantno u ovom parničnom postupku, iz razloga što tuženik takve činjenice u tijeku ovog postupka nije isticao niti predlagao dokaze za isto.

65. Slijedom svega prethodno navedenog, sud pri donošenju ove presude nije uzeo u obzir razdoblja primjene nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita odnosno tzv. negativne razlike, koje je vještak izračunao u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 01.12.2022. Ovaj sud ističe kako je stav ovog suda u pogledu ne uzimanja u obzir tzv. negativnih razlika koje se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, istovjetan stavu proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci Rev-549/2023-4 od 18.12.2023. godine, u kojoj je izričito navedeno: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.". Identičan stav zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odlukama broj Rev-1105/2023-3 od 05.03.2024. i Revd-4340/2023-2 od 7.2.2024. godine.

66. Dakle, na temelju provedenog financijskog vještačenja ovaj sud je utvrdio da preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iznosi ukupno 3.277,75 EUR dok preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF iznosi 11.875,06 EUR, što sveukupno iznosi 15.152,81 EUR te navedeni iznosi predstavljaju stečeno bez osnove jer je navedene iznose tuženik stekao od tužitelja temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelju na temelju čl. 210. ZOO-a ovaj sud u točki II izreke ove presude dosuđuje iznos od 15.152,81 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope te s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dok je u točki III izreke ove presude tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 0,06 EUR (što predstavlja razliku između zatraženog iznosa od 15.152,87 EUR i dosuđenog iznosa od 15.152,81 EUR), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

67. Na svaki pojedini utuženi iznos, tužitelju bi pripadala zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa na temelju čl. 1115. novog ZOO- a (čl. 214. ZOO-a, kojim je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud je stava da se tuženik može smatrati nesavjesnim stjecateljem obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj – nepoštenoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te ništetnoj i nepoštenoj ugovornoj odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, koje odredbe je u ugovor unio sam tuženik, bez da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, u cijelosti informirao potrošača (tužitelja) o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o mogućnosti i razlozima promjene tečaja švicarskog franka te bez da je prije i u vrijeme zaključenja ugovora sa tužiteljem, kao korisnikom kreditne usluge, pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te je na temelju takvih nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao od tužitelja novčane iznose koji mu nisu pripadali.

68. Međutim, kako tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini utuženi iznos od prvog dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa te vodeći računa o čl. 2. st. 1. ZPP-a, prema kojemu sud ne može dosuditi tužitelju više nego što isti traži tužbenim zahtjevom, to ovaj sud tužitelju, na temelju čl. čl. 277. st. 1 ZOO-a, u vezi s čl. 214. ZOO-a, u točki II izreke ove presude, dosuđuje zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos preplate od prvog dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, do isplate, kako je tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevom. Pri tome sud ističe kako su svi pojedini dosuđeni mjesečni iznosi i točni datumi tijeka zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos utvrđeni u točki II izreke ove presude, pri čemu sud, ponovo ,ističe kako su visina svakog pojedinog dosuđenog iznosa i datumi plaćanja istih utvrđeni na temelju financijskog vještačenja koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio.

69. Visina kamatne stope određena je do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

70. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste).

71. Vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) je od tužbe do 14.6.2022. godine 18.645,87 EUR (ranije 140.487,31 kn), a od 15.6.2022. godine pa nadalje VPS je 15.152,87 EUR (ranije 114.169,27 kn), što je vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

72. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 250 bodova po Tbr. 7. točka 1., sastava 4 podneska od 22.12.2020., 17.1.2021. (zaprimljenog putem e-komunikacije 18.1.2021.), 15.6.2022. (zaprimljenog putem e- komunikacije 17.6.2022.) i 19.1.2023. (zaprimljenog putem e-komunikacije 20.1.2023.)

– svaki podnesak po 250 bodova po Tbr 8. toč. 1., sastava 3 podneska od 22.11.2021. (zaprimljenog putem e-komunikacije 23.11.2021.), 13.7.2022. (zaprimljenog putem e- komunikacije 14.7.2022.) i 3.1.2023. – svaki podnesak po 25 bodova po Tbr. 8. toč. 4., pristupa na ročište 18.1.2021. – 50 bodova po Tbr. 9. toč. 5., te zastupanja na 4 ročišta – 16.2.2021., 19.10.2021., 26.9.2023. i 13.5.2024. – svako ročište po 250 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 2375 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 4.750,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV od 25% (po Tbr. 46.) u iznosu od 1.187,50 EUR, tako da ukupni priznati trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 5.937,50 EUR.

73. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20.1.2021. godine kojim tužitelj ispravlja očitu grešku u pisanju datuma zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu u činjeničnim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, obzirom da ovaj sud smatra da je točan datum sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelj trebao navesti već u činjeničnim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi. Također, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 12.2.2021. godine koji je zaprimljen putem e-komunikacije 15.2.2021., kojim podneskom se tužitelj očituje na podnesak tuženika od 8.2.2021. (zaprimljenog putem e-komunikacije 10.2.2021. godine), a vezano za dostavu dokumentacije (knjigovodstvene kartice tuženika te Odluke o promjenama kamatnih stopa tuženika, koje je tužitelj predložio pribaviti od tuženika za potrebe financijskog vještačenja, u svom podnesku od 17.1.2021. godine) obzirom da navedena dokumentacija nije bila potrebna za provođenje financijskog vještačenja, budući da je financijski vještak svoj nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari izradio na temelju uvida u predmetni ugovor o kreditu, promet po predmetnom ugovoru o kreditu sa specifikacijom uplata i pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom ugovoru o kreditu od 13.5.2019. godine, što je dokumentacija koju je već sam tužitelj dostavio uz tužbu i koja je bila dostatnima za provođenje financijskog vještačenja. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da sastav prethodno navedenih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 20.5.2025. godine obzirom da je na tom ročištu tužitelj ispravno postavio konačno precizirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, navodeći da je u tom dijelu tužbenog zahtjevu došlo do omaške u pisanju u podnesku od 19.1.2023. godine, kojim je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev. Naime, stav je ovog suda da je tužitelj trebao i morao ispravno precizirati cijeli tužbeni zahtjev u svom podnesku od 19.1.2023. godine, a mogao je to učinit i na ročištu za glavnu raspravu održanom 13.5.2024. godine, kojem mu je priznato u trošak. Stoga ovaj sud smatra da tužitelju, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a, ne pripada niti trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 20.5.2025. godine.

74. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 232,91 EUR i to stoga jer tužitelj niti uz tužbu, niti do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u sudski spis dokaz da je platio sudsku pristojbu na tužbu u tom iznosu, niti je plaćanje sudske pristojbe na tužbu vidljivo kroz e-spis, pri čemu je sud imao u vidu i čl. 4. st. 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) kojim je određeno da obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada se tužba predaje sudu. Također, tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 198,03 EUR i to stoga što je tužitelj na temelju čl. 11. st. 1. točka 20. ZSP-a oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu u ovoj pravnoj stvari.

75. Slijedom navedenog te obzirom da ovaj sud smatra kako tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (iz točke III izreke ove presude), u vezi s kojim dijelom tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, to ovaj sud tužitelju na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku, što s neophodnim troškom financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 331,81 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 6.269,31 EUR, kao u točki II izreke ovog rješenja.

76. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 6.269,31 EUR, tekuću od 17.06.2026. godine, kao dana donošenja ovog rješenja kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate.

77. Tuženiku, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripada pravo na parnični trošak.

78. Također, iako je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 3.493,00 EUR (što je razlika između tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.645,87 EUR odnosno 140.487,31 kn postavljenog u tužbi i konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.152,87 EUR), a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, ali je tražio razmjernu naknadu parničnog troška, ovaj sud smatra da nema nikakvog osnova dosuditi tuženiku parnični trošak koji on traži pozivom na odredbe o povlačenju tužbe jer su oba tužbena zahtjeva (tužbeni zahtjev iz tužbe i konačno postavljeni tužbeni zahtjev) u istim tarifnim razredima Odvjetničke tarife, a postavljanjem zahtjeva iznad konačnog postavljenog za tuženika nisu nastali nikakvi posebni troškovi zastupanja (tako i VSRH u rješenju Rev-1249/21 od 1.3.2022. godine).

79. Sud zaključno ističe da je novčane iznose u ovoj presudi na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), preračunao iz kuna u eure prema fiksnom konverzijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pisano.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte