Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-63/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvje tnici u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1185/2025-16 od 26. veljače 2026., 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1185/2025- 16 od 26. veljače 2026. u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 221,00 EUR (dvije stotine dvadeset jedan euro) sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2025. do isplate te u točki IV. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 464,38 EUR (četiri stotine šezdeset četiri eura trideset osam centi) sa zateznom kamatom od 26. veljače 2026. do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 530,00 EUR (pet stotina trideset eura) sa zateznom kamatom te u točki IV. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 91,87 EUR (devedeset jedan euro osamdeset sedam centi) sa zateznom kamatom i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja ĐĆ za isplatom iznosa od 530,00 EUR (pet stotina trideset eura) sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2025. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja ĐĆ za naknadom troškova postupka u iznosu od 91,87 EUR (devedeset jedan euro osamdeset sedam centi) sa zateznom kamatom od 26. veljače 2026. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju ĐĆ da tuženoj Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 18,84 EUR (osamnaest eura osamdeset četiri centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.300,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.251,00 EUR od 24. ožujka 2025. do isplate, a na iznos od 49,00 EUR od 26. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke) te plati zateznu kamatu na plaćeni iznos od 679,00 EUR od 24. ožujka 2025. do 26. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za plaćanjem zatezne kamate na dosuđeni iznos od 49,00 EUR od 24. ožujka 2025. do 25. veljače 2026. i na iznos od 21,00 EUR od 24. ožujka 2025. do 26. svibnja 2025. (točka III. izreke), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.331,25 EUR sa zateznom kamatom od 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka IV. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 593,75 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv dijela točke I. i IV. izreke navedene presude, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete preko iznosa od 500,00 EUR (dakle, za iznos od 721,00 EUR, a ne 700,00 EUR, kako je navedeno u uvodu žalbe) i odluke o parničnom trošku, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 775,00 EUR (dakle, za iznos od 556,25 EUR), tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 26,54 EUR.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda je jasna i dovoljno obrazložena pa nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik. Ni tvrdnja tuženika da dosuđeni iznos nema uporišta u provedenom vještačenju ne predstavlja ukazivanje na navedenu bitnu povredu, već na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja je tužitelju nastala 4. siječnja 2025., zbog ozljede zadobivene na radu kod poslodavca BELJE PLUS d.o.o. PC Govedarstvo, PJ Tov junadi, osiguranog kod tuženika.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj zadobio ozljedu (baze srednjeg članka 4. prsta lijeve ruke) na način da ga je june glavom udarilo u ruku,

- da je zbog zadobivene ozljede pretrpio kratkotrajan i intenzivan tzv. primarni strah, tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana, a zatim tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 5 dana, fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana te manjeg intenziteta još oko 28 dana,

- da je liječenje završeno nakon 4 tjedna.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) te da utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 1.930,00 EUR. Budući da je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime neimovinske štete isplatio iznos od 679,00 EUR, dosudio je tužitelju i daljnji iznos od 1.251,00 EUR, sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva.

8. Međutim, osnovano tuženik navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2., u vezi s čl. 1100. st. 1. ZOO, kada je odlučivao o primjerenom iznosu naknade neimovinske štete koju trpi tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da u konkretnom slučaju ne postoje takve posebne okolnosti koje bi opravdavale dosuđenje naknade koja znatno odstupa od Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. i Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020).

8.1. Naime, imajući u vidu da nije riječ o naročito teškoj ozljedi i da nakon liječenja nisu zaostale trajne posljedice, da osim imobilizacije (alu udlagom) i propisanih vježbi, tužitelj nije bio podvrgnut drugim zahvatima koji bi, zbog neugodnosti, mogli utjecati na određivanje visine neimovinske štete, kao i utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede (kontrolnim rtg. snimanjem nije potvrđen prijelom baze srednjeg članka 4. prsta lijeve ruke), trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te nelagode tijekom liječenja (višekratno RTG snimanje, imobilizacija i vježbe), sve navedene i utvrđene kvalifikatorne okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 1.400,00 EUR, uzimajući pritom u obzir i inflatorna kretanja od dana donošenja Orijentacijskih kriterija, odnosno 721,00 EUR nakon umanjenja za plaćeni iznos od 679,00 EUR, a ne 1.251,00 EUR, koliko je dosuđeno pa je u preostalom iznosu od 530,00 EUR, tužbeni zahtjev neosnovan.

8.2. Budući da tuženik osporava navedenu presudu u odnosu na dosuđeni iznos od 721,00 EUR, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je zahtjev tužitelja prihvaćen u iznosu od 221,00 EUR (od 530,00 EUR do pobijanog iznosa od 751,00 EUR) te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a u ostalom dijelu, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, preinačiti u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 530,00 EUR i za taj iznos zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (točka II/1. izreke ove presude).

9. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u konačnici u sporu uspio u omjeru od 62% pa mu u tom omjeru pripada i trošak postupka dosuđen u iznosu od 1.031,25 EUR, tako da nakon umanjenja iznosi 639,38 EUR, odnosno 393,38 EUR s troškom plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 EUR.

10. Stoga je žalba tužitelja neosnovana u dijelu kojim pobija odluku o trošku u iznosu od 434,38 EUR (preko iznosa od 91,87 EUR do pobijanog iznosa od 556,25 EUR) pa je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, a osnovana u dijelu kojim navedenu odluku pobija u iznosu od 91,87 EUR pa je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno kao u točki II/2. izreke.

11. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 71% pa mu je razmjerno tome dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka, u iznosu od 18,84 EUR, koji se sastoji od razmjernog dijela troška plaćene pristojbe za žalbu (26,54 EUR). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

12. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 500,00 EUR, točka II., III. i V. izreke te točka IV. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 775,00 EUR) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat