Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-6/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika IH, nositelj OPG-a, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa Bojan Doneski, odvjetnik iz ZOU Bojan Doneski i dr., Garešnica, Vladimira Nazora 19b, radi isplate 86,07 EUR, nakon javne i glavne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u dijelu kojim je tuženiku IH, nositelju OPG-a, naloženo u roku petnaest dana da plati tužitelju Republici Hrvatskoj, iznos od 59,89 EUR (pedesetdeveteuraosamdeset deveteurocenti) s pripadajućim zateznim kamatama od 1. srpnja 2023.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja tako da tužbeni zahtjev sada glasi:

" Nalaže se tuženiku IH, nositelju OPG-a, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplati iznos od 26,50 EUR (dvadeset šest eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a od 1. siječnja 2024. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju podmiri trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IH, nositelju OPG-a isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede iznos od 26,50 EUR (dvadesetšesteura pedeseteurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a od 1. siječnja 2024. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju podmiri trošak parničnog postupka, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku IH da tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede naknadi parnični trošak u iznosu od 242,36 EUR (dvjestočetrdesetdvaeuratridesetšesteurocenti) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž - 4078/2025-2 od 2. prosinca 2022. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-137/2024-15 od 8. rujna 2025. i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-137/2024-15 od 8. rujna 2025. u točki II. njegove izreke, a koje se odnose na glavni tužbeni zahtjev i na troškove postupka te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je navedeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-137/2024-15 potvrđeno u točki I. kojim je utvrđeno da je djelomično povučena za iznos od 86,07 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024.

2. U ponovljenom postupku tužitelj Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede ostao je kod navoda iznesenih u tužbi i tijekom postupka u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je tijekom postupka mijenjalo odnosno djelomično povlačilo iznos razmjernog dijela potraživanja na ime zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac za 2023. godinu. Tužitelj je nakon podneska od 4. veljače 2026. u kojem je potraživao iznos od 26,18 EUR u konačnici protiv tuženika zatražio isplatu zakupnine u iznosu od 26,50 EUR s zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2023. Obrazlažući svoj stav tužitelj navodi da se uvažavajući navode iz obrazloženja rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-4078/2025-2 od 2. prosinca 2025. može nesporno zaključiti da je s 23. ožujkom 2023. došlo do sjedinjenja (konfuzije) jer je tuženik kao jedna te ista osoba postao vjerovnik i dužnik te da je prestala i obveza iz Ugovora o zakupu. Tužitelj, smatra da je ostala neplaćena zakupnina za vremenski period od 1. siječnja 2023. do 22. ožujka 2023. te potražuje razmjerni dio godišnje zakupnine prema Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13 04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. koja iznosi 900,00 kn odnosno 119,45 € za 81 dan. Kako razmjerni dio godišnje zakupnine za 2023. godinu dnevno iznosi 0,3272 € (119,45 € / 365 dana = 0,3272 €), tužitelj za 81 dan potražuje zakupninu u iznosu od 26,50 € (81 x 0,3272 € = 26,5032 €). Za naglasiti je da je tužitelj u navedenom podnesku od 24. veljače 2026. u točki II. obrazloženja pravilno i sukladno matematičkim točnim obračunima smanjio visinu tužbenog zahtjeva na 26,50 EUR, dok je u nastavku podneska u točki III. omaškom naznačio iznos od 26,18 EUR iz prethodnih podnesaka koji ne odgovara matematičkom izračunu razmjerne godišnje zakupnine predmetne nekretnine za 81 dan, a kao što je tužitelj naglasio na zaključnom ročištu od 28. travnja kada je nedvojbeno korigirao visinu tužbenog zahtjeva na iznos od 26,50 EUR.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako je točno da je na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13 04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. bio u zakupu nekretnina i to kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ali da nije u obvezi platiti tužitelju zakupninu za 2023. godinu i 2024. godinu. Naime, tuženik i tužitelj su 27. listopada 2022. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac KLASA: 945-03/22 01/01; URBROJ: 2103- 9-02/1-22-1 kojim ugovorom je tužitelj prodao tuženiku predmetne nekretnine koje je tuženik imao u zakupu na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13-04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. Nadalje, naglašava da je općina [adresa] 13. prosinca 2022. tuženiku izdala tabularnu izjavu KLASA: 945 -03/22- 01/01; URBROJ: 2103-9-02/1-22-3, na kojoj je potpis načelnika ovjeren tek 16. veljače 2023. slijedom čega je rješenjem OPS Bjelovar, SS Garešnica, Z.K. odjel, broj: Z-5459/2023-2 od 23. ožujka 2023. tuženik u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina. Tuženik ističe da je člankom 5. navedenog ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine [adresa] od 27. listopada 2022. ugovoreno da kupca uvodi u posjed povjerenstvo za uvođenje u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora, pa s obzirom na to da je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 21. studenog 2022., smatra da je povjerenstvo trebalo tuženika uvesti u posjed najkasnije do 20. prosinca 2022. Tuženik naglašava kako se je na temelju ranijeg ugovora o zakupu već nalazio u posjedu predmetnih nekretnina te da nije bilo potrebe za faktičnim uvođenjem u posjed istih, već je postupak uvođenja u posjed samo formalno proveden 22. rujna 2023. S obzirom na to da je tuženik predmetne nekretnine kupio 21. studenog 2022. kada su na ugovoru o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine [adresa] od 27. listopada 2022. ovjereni potpisi tuženika kao kupca i načelnika općine [adresa], kao ovlaštene osobe prodavatelja, zatim da se je tuženik već nalazio u posjedu predmetnih nekretnina te da je povjerenstvo imalo obvezu tuženika uvesti u posjed najkasnije do 20. prosinca 2022. godine, tuženik smatra da su prestala sva prava tužitelja na zakupninu za 2023. godinu i 2024. godinu jer od studenog 2022. godine tužitelj više nije bio ni vlasnik niti posjednik predmetnih nekretnina, već je to postao tuženik. Također, tuženik navodi da se je podneskom od 29. ožujka 2024. obratio općini [adresa] s prigovorom na poziv za plaćanjem zakupnine za 2023. godinu te sa zahtjevom da se predmetno potraživanje stornira s obzirom na to da je krajem 2022. godine prestalo pravo tužitelja na naplatu zakupnine od tuženika, koji prigovor i zahtjev je Općina Hercegovac odbila.

4. Tuženik u podnesku od 2. travnja 2025. nije se protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja za iznos od 86,07 EUR-a, a u podnesku od 20. veljače 2026. tuženik je pristao na djelomično povlačenje tužbe za daljnji iznos od 59,89 EUR, dok se na zaključnom ročištu održanom 28. travnja 2026. protivio korekciji visine tužbenog zahtjeva s 26,18 EUR na 26,50 EUR jer smatra da je došlo do povećanja tužbenog zahtjeva. Nadalje tuženik ističe sukladno odluci drugostupanjskog suda da je jedino i isključivo za nemogućnost uknjižbe prava vlasništva još 2022. godine odgovorna Općina Hercegovac, odnosno službenici koji su radili na navedenom predmetu jer su isti u nekoliko navrata sastavljali i slali na ovjeru i provedbu Ugovore koji nisu mogli biti provedeni u zemljišnim knjigama.

5. S obzirom na to da je tužitelj podneskom od 4. veljače 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 59,89 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024., što predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe, a tuženik se u podnesku od 2. travnja 2025. s istim povlačenjem tužbe suglasio, to je sud slijedom navedenog na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP-a) riješio kao pod točkom I. izreke rješenja, dok je za preostali iznos 26,18 EUR s pripadajućom zateznom kamatom nastavio postupak.

6. Kako je tužitelj naknadno u podnesku od 24. veljače 2026. i ponovno nedvojbenom na ročištu 28. travnja 2026. preinačio tužbu odnosno povećao tužbeni zahtjev jer je omaškom u točki III. navedenog podneska naveo 26,18 EUR umjesto 26,50 EUR odnosno niži iznos 0,32 EUR, sud je sukladno članku 190. stavku 3. ZPP - a dopustio preinaku tužbe jer smatra da bi konačno naznačeni iznos zakupnine od strane tužitelja bio svrsishodan za konačno rješenje odnosa među strankama te je riješio kao pod točkom II. izreke rješenja i za iznos od 26,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom nastavio postupak.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora broj: N-DO-156/2024 od 17. srpnja 2024., (list 3-8 spisa), kartica subjekta od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., (list 9 spisa), kartica subjekta od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., (list 10 spisa), Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac od 24. listopada 2014., (list 11-18 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2022., (list 31-36 spisa), Izjava od 13. prosinca 2022., (list 37-38 spisa), rješenje OPS Bjelovar, SS Garešnica, z.k. odjel, broj: Z-5459/2023-2, (list 39 40 spisa). zapisnik od 22. rujna 2023., (list 41-43 spisa), podnesak od 29. ožujka 2024., (list 44-45 spisa), dopis Općine Hercegovac od 11. travnja 2024. (list 46 -47 spisa) i u iskaz tuženika IH (list 67-68 spisa).

8. Sud je na zaključnom ročištu održanom 28. travnja 2026. sud odbio predložene dokaze tuženika da se službenim putem od Općine Hercegovac zatraži očitovanje o osobama odnosno službenicima koji su sudjelovali u procesu kupnje zemljišta od strane tuženika te da se službenici Općine Hercegovac saslušaju s obzirom na to da tuženik nije sukladno članku 241. ZPP-a naveo koji svjedoci se trebaju saslušati te njihovo ime i prezime i boravište, kao i iz razloga što smatra da je činjenično stanje u predmetu u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Između stranaka nije sporno da su 27. listopada 2022. sklopile Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac KLASA: 945-03/22-01/01; URBROJ: 2103-9-02/1-22-1 (dalje: Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta) kojim ugovorom je tužitelj prodao tuženiku predmetne nekretnine (kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) koje je tuženik imao u zakupu temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13-04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. (dalje: Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta) te da je navedeni ugovor ovjeren 21. studenog 2022. Također između stranaka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovar, Stalna služba Garešnica, Z.K. odjel, broj: Z-5459/2023-2 od 23. ožujka 2023. godine tuženik u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina niti je sporno da je formalno uvođenje tuženika u posjed prema sporazumu o kupoprodaji zemljišta izvršeno 22. rujna 2023.

11. Među strankama je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju razmjerni dio zakupnine poljoprivrednog zemljišta za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. ožujka 2023. u iznosu od 26,50 EUR.

12. Prema članku 5. stavku. 1. i 4. Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta kupca u posjed uvodi Povjerenstvo za uvođenje u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora, a prava i obveze iz kupoprodajnog ugovora teku od dana uvođenja u posjed, osim ako Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i/ili ovim Ugovorom nije određeno drugačije.

13. Prema članku 119. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP) vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

14. Prema članku 207. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). obveza dužnika prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik.

15. Sukladno članku 541. stavku 1. ZOO-a u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika, a prema članku 542. stavka 1. ZOO-a ako nije što drugo ugovoreno, pribavitelj stvari predane u zakup ima pravo na zakupninu počev od prvoga idućeg roka nakon pribavljanja stvari, a ako je prenositelj primio tu zakupninu unaprijed, mora mu je predati.

16. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

17. Tuženik IH u svom iskazu na ročištu održanom 23. srpnja 2025. navodi da je od 2014. godine na temelju ugovora o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta na rok od 50 godina koristio u Općini Hercegovac otprilike 2,3 hektara poljoprivrednog zemljišta. Napominje da je prije korištenja poljoprivrednog zemljišta bio uveden u posjed istoga te da ga je koristio sukladno Ugovoru o zakupu sve do studenog 2022. kada je s općinom [adresa] odnosno Republikom Hrvatskom sklopio ugovor o kupoprodaji navedenog zemljišta. Napominje da je od sklapanja ugovora o zakupu odnosno od 2014. godine sve do danas neprestano koristio gore navedeno poljoprivredno zemljište. Isto tako, napominje da je ugovor o kupoprodaji zemljišta sklopio krajem mjeseca studenog 2022. s dogovorenom isplatom kupoprodajne cijene u roku od 30 dana, te da je kupoprodajnu cijenu platio općini 14. prosinca 2022. Tuženik ističe da prema odredbama ugovora o kupoprodaji općina [adresa] odnosno tužitelj bio dužan uvesti ga u posjed u roku od 30 dana od sklapanja ugovora jer je već bio posjednik navedenog zemljišta. Napominje da je nakon proteka 30 dana od sklapanja bio u općini [adresa] kod načelnika NH, te da je tražio da ga se uvede u posjed sukladno odredbama sklopljenog Ugovora o kupoprodaji međutim bilo mu je rečeno da to zbog nedostatka radnika nije moguće odmah izvršiti, već da će to biti kasnije. U posjed kao vlasnik je na kraju uveden negdje u mjesecu rujnu 2023. kada je u uredu u općini [adresa] potpisao formulare za uvođenje u posjed te je napravljeno formalno uvođenje u posjed gore navedene nekretnine. Također navodi da ga je općina [adresa] upisala kao vlasnika navedenog zemljišta tek u ožujku 2023. iako smatra da su to trebali ranije učiniti jer su ispravljali greške u ugovoru. Naime, u ugovoru je trebalo pisati kao kupac IH, a ne OPG Tomislav Sertić jer se OPG ne može uknjižiti u gruntovnicu. Smatra da je zbog svega navedenog sporna zakupnina koju tužitelj potražuje za dio 2023. godine odnosno od siječnja do rujna 2023., kao što je bilo sporno potraživanje tužitelja za zakupninu za 2024. godinu, a što je kasnije u postupku bilo korigirano odnosno od čega je tužitelj djelomično odustao. Na posebno pitanje punomoćnika tuženik navodi da je pročitao ugovor o kupoprodaji koji je potpisao i da ga je razumio.

18. Budući da je tuženik u konkretnom slučaju upisom u zemljišne knjige stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, došlo je prema stavu ovoga, a i višeg suda do sjedinjenja (konfuzije), jer je tuženik kao jedna te ista osoba postao i vjerovnik i dužnik, pa je prestala i obveza iz Ugovora o zakupu na temelju članka 207. stavka 1. ZOO-a.

19. Pritom, prema shvaćanju višeg suda koji ovaj sud prihvaća, nije odlučna činjenica da je zapisnik o primopredaji nekretnine u posjed sastavljen 22. rujna 2023., jer su prava zakupodavca prešla na tuženika u trenutku stjecanja vlasništva nekretnine (argument iz članka 541. stavka 1. i članka 542. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima). Dakle, tuženikova obveza kao zakupnika da plaća vlasniku nekretnine zakupninu je prestala u trenutku kad je zakupnik postao vlasnik.

20. Stoga tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na zakupninu sve dok tuženik nije postao vlasnik nekretnine, odnosno od 1. siječnja 2023. do 23. ožujka 2023., a koju tužitelj nakon povlačenja i preinake tužbe potražuje.

21. Imajući u vidu da je tužbeni zahtjev osnovan, sud je visinu zakupnine za sporno vremensko razdoblje utvrdio tako da je izračunao razmjerni dio godišnje zakupnine prema Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta koja iznosi 900,00 kn odnosno 119,45 € za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 22. ožujka 2023. odnosno za 81 dan. Kako razmjerni dio godišnje zakupnine za 2023. godinu dnevno iznosi 0,3272 € (119,45 € / 365 dana = 0,3272 €), tužitelj prema stavu ovog suda za 81 dan opravdano potražuje zakupninu u ukupnom iznosu od 26,50 € (81 x 0,3272 € = 26,5032 €).

22. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 119. stavka 1. ZVDSP-a i članka 2019. stavka 1. ZOO-a utvrdio da je tuženik dužan platiti tužitelju zakupninu za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. ožujka 2023. u iznosu od 26,50 EUR te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

23. Budući da tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 4. stavka 2. Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 24. listopada 2014. te odredbe članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) i odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO -a, tuženik je sukladno zahtjevu tužitelja dužan istom platiti i zateznu kamatu za nepodmireni razmjerni dio zakupnine za predmetno poljoprivredno zemljište za 2023. godinu od 1. srpnja 2023. do isplate jer tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću nakon ugovorenog roka isplate zakupnine za 2023. godinu odnosno poslije 30. lipnja 2023.

24. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz članka 151. stavka 1., članka 154. stavka 2. i 5. te članka 155. ZPP-a, odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: OT) i odredbi Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP).

25. Budući da je konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa na ime zakupnine za sporno razdoblje u 2023. godinu prihvaćen u zatraženom iznosu od 26,50 EUR -a, a tužba je 10. ožujka 2025. povučena za isplatu zakupnine za 2024. godinu u iznosu od 86,07 EUR i 4. veljače 2026. djelomično za zakupninu za 2023. u iznosu od 59,89 EUR s čime se tuženik suglasio, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 100 % u pogledu osnove i 15,4 % visine zahtjeva odnosno ukupno 57,7 % (100 + 15,4 / 2) do prvog povlačenja tužbe, a nakon toga u omjeru od 100 % u pogledu osnove i 30,79 % (100 + 30,79 / 2) visine zahtjeva odnosno ukupno 65,4 % do drugog povlačenja tužbe, dok je nakon drugog smanjenja tužbenog zahtjeva uspio u sporu 100 % u pogledu osnove i gotovo u cijelosti pogledu visine zahtjeva sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a.

26. Za naglasiti je da je tuženik do prvog djelomičnog povlačenja tužbe uspio u pogledu osnove 0 %, a u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 84,6 % odnosno ukupno 42,30 % (0 + 84,60 / 2), dok je nakon drugog povlačenja tužbe uspio u pogledu osnove 0 %, a u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 69,21 % odnosno ukupno 34,61 % (0 + 69,21 / 2).

27. Stoga je, kao potrebne troškove za vođenje parnice, u smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi stavka 2. i 5. istog članka i prema OT-u tužitelju valjalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 32. t. 1. OT), tužbe od 23. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr.7. t. 1. OT) i trošak podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr.8. t.1. OT) u skladu s uspjehom tužitelja u sporu od 57,7 % prije smanjenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 86,55 EUR, dok je nakon smanjenja tužbenog zahtjeva valjalo u cijelosti priznati trošak tužitelju trošak sastava podneska od 30. ožujka 2025. i 4. veljače 2026. i u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr.8. t.1. OT) i troškove pristupa na ročišta održana 25. lipnja 2025. i 23. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr.9. t.1. OT) u skladu s uspjehom tužitelja u sporu od 65,4 % prije drugog smanjenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 130,80 EUR, a nakon drugog smanjenja tužbenog zahtjeva valjalo je u cijelosti priznati trošak tužitelju trošak sastava podneska od 24. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. t.1. OT) i troškove pristupa na ročište 28. travnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9. t.1. OT) odnosno ukupni iznos od 100,00 EUR.

28. Budući da je tuženik djelomično uspio u sporu do prvog i drugog povlačenja tužbe sud je kao potrebne troškove za vođenje parnice, u smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi stavka 2. istog članka i prema OT, tuženiku priznao trošak žalbe do povlačenja tužbe priznao trošak žalbe u iznosu od 60,00 EUR (Tbr. 10. t. 3. OT) u skladu s uspjehom tužitelja u sporu od 42,30 % do drugog povlačenja tužbe ukupno iznosi 31,73 EUR, dok jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR što uvećano za PDV u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT) u skladu s uspjehom tužitelja u sporu od 34,61 % do drugog povlačenja tužbe ukupno iznosi 43,26 EUR

29. Slijedom navedenog, proizlazi da tuženiku pripada trošak u iznosu od 317,35 EUR, dok tužitelju pripada pravo na trošak postupka nakon u iznosu 74,99 EUR-a. Prebijanjem navedenih troškova dolazi se do iznosa od 242,36 EUR, a koji je tuženik dužan platiti tužitelju.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Bjelovaru 17. lipnja 2026.

Sudac

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e -Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.