Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ob-23/2026-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupana po punomoćnici Nataši Petančić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupan po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika HE, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-15/2025-30 od 8. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika HE odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-15/2025-30 od 8. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-15/2025-30 od 8. travnja 2026. presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenog **.**.1949., a umrlog **.**.2015., ne ulazi u 1/2 idealnog dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisana kao kčbr. [katastarska čestica] poslovni-stambeni objekt i dvorište ukupne površine 542 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], etažno vlasništvo, 3. etaža 28/100, KO [katastarska općina], stan broj 1 dvoetažni dvosobni stan s dnevnim boravkom u suterenu i prizemlju orijentacije J-S- površine 95,71 m2, koji se sastoji od verande, kuhinje-blagovaonice-boravka, degažmana-stepenište, dvije sobe i kupaonice s WC om, te predstavlja 28/100 idealnog suvlasničkog dijela na cijelu zgradu.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica AE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u 1/2 idealnog dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci opisana kao kčbr. [katastarska čestica] poslovni-stambeni objekt i dvorište ukupne površine 542 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], etažno vlasništvo, 3. etaža 28/100, KO [katastarska općina], stan broj 1 dvoetažni dvosobni stan s dnevnim boravkom u suterenu i prizemlju orijentacije J-S- površine 95,71 m2, koji se sastoji od verande, kuhinje- blagovaonice-boravka, degažmana-stepenište, dvije sobe i kupaonice s WC om, te predstavlja 28/100 idealnog suvlasničkog dijela na cijelu zgradu, te je temeljem ove presude ovlaštena bez ikakvog daljnjeg dopuštenja izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za svoju korist u 1/2 dijela.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.483,34 (osamtisućačetristoosamdesettri eura tridesetčetricenta) sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preostalom dijelu preko dosuđenog troška".

2. Protiv navedene presude u odnosu na točku I., II. i III. izreke pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana, pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da zajednica života stranaka nije prestala te je odbio obrazložiti materijalnu dokumentaciju, a koja se odnosi na putovanje ostavitelja ŽE u [adresa]. Navedene činjenice ukazuju da stranke od 2004. nemaju kontinuiteta niti zajednice života, niti ekonomske zajednice te stoga niti zajedničkog stjecanja imovine. Također sud nije cijenio podatke o nekretninama i vlasništvu kao ni presliku putovnice ostavitelja. Nadalje, tužiteljica i ŽE nisu stjecali imovinu, a novčana sredstva kojim je ŽE kupio spornu nekretninu stečena su temeljem diobe od prodaje nekretnine u [adresa]. Prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka već ih je samo prepisao. Prvostupanjska odluka kontradiktorna je ispravama koje se nalaze u spisu. Osim toga prvostupanjski sud je bračnu zajednicu tužiteljice i ostavitelja izjednačio s formalnim brakom. Također pogrešno je i naveden datum ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine pri čemu je navedena 2024., a što je očigledna pogreška jer je ŽE umro 2015. Da je zajednica života stranaka prestala razvidno je i iz iskaza svjedoka KE. Prvostupanjski sud nije utvrdio niti vrijeme niti mjesto polijetanja i slijetanja aviona kojim je ostavitelj putovao u SAD. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka je pogrešna obzirom je visinu troškova trebalo izračunati prema VPS-u u iznosu označenom od 1.327,00 eura, a također i ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim stvarima nisu se mogla priznati po tarifi u visini od 100%.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik. Prvostupanjski sud precizno je naveo koje činjenice su sporne, a koje su nesporne, što je iz kojeg dokaza utvrdio, izvršio je analizu svakog pojedinačnog iskaza svjedoka te njihove iskaze analizirao i u odnosu na druge provedene dokaze.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da u ostavinsku imovinu iza pokojnog BE ne ulazi ½ dijela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]., etažno vlasništvo, a u naravi radi se o stanu površine 95,71 m2 kao i da je tužiteljica suvlasnica navedenog stana u ½ dijela.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da su tužiteljica i ŽE zasnovali bračnu zajednicu 13. prosinca 1984.;

- da je bračna zajednica prestala smrću ostavitelja BE **.**.2015.

- da je ŽE **.**.2004. kupio nekretninu koja je predmet ovoga spora tj. stan u k. o. [katastarska općina];

- da su AE i [adresa]. kupili kuću u [adresa], a koju su prodali 2004. za 500.000,00 USD;

- da je ŽE otišao u mirovinu 2004, a [adresa].;

- da AE ima u Republici Hrvatskoj prijavljenu adresu [adresa];

- da je ŽE na američkoj dozvoli izdanoj 22. siječnja 2010. imao navedenu istu adresu kako i njegova supruga AE na [adresa];

- da je prema podacima iz putovnice ŽE vrlo često putovao avionom na relaciji SAD – Hrvatska i obrnuto;

- da je bračna zajednica AE i BE prestala smrću BE, a ne razvodom;

- da je u [adresa] ŽE bio zdravstveno osiguran preko svoje supruge AE kao nositeljice osiguranja;

- da je AE snosila sve troškove sahrane;

- da je tuženi HE sin BE iz prvog braka;

- da HE nije bio na očevoj sahrani, nije sudjelovao u troškovima sahrane, nije oca posjećivao u bolnici niti je oca pozvao na svoje vjenčanje;

- da je HE od 2004. bio u lošim odnosima sa svojim ocem;

- da se HE nalazi u SAD-u;

- da je nakon odlaska u mirovinu ŽE kupio stan u k.o. Srdoči 2004., te se vratio u Republiku Hrvatsku;

- da je AE nakon umirovljenja svako ljeto dolazila kod svog supruga BE i zadržavala se dva - tri mjeseca;

- da je ŽE tijekom zimskih mjeseci na dva - tri mjeseca odlazio kod svoje supruge AE na [adresa];

- da je između tužiteljice i BE egzistirala zajednica života u financijskom, ekonomskom i emocionalnom smislu;

- da su se AE i ŽE sporazumjeli da će dio godine živjeti u [adresa], a dio na [adresa];

- da je ŽE kupio stan na [adresa] sredstvima dobivenim od prodaje zajedničke kuće u [adresa];

- da je stan u [adresa] najvećim dijelom opremljen zajedničkim stvarima iz kuće AE i BE iz [adresa];

- da su stvari iz kuće u [adresa] dopremljene u Rijeku kontejnerom;

- da podjele bračne imovine između tužiteljice i BE nije bilo;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-348/2016-73 od 9. siječnja 2023. tamo tužitelja HE odbijen s tužbenim zahtjevom koji je glasio na utvrđenje da je zajednica života ostavitelja pokojnog BE i AE trajno prestala sporazumom te da AE nema pravo na nasljedstvo iza pokojnog BE;

- da stan u k. o. [katastarska općina] predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i BE.

9. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih stranaka i svjedoka te materijalnoj dokumentaciji koju je prvostupanjski sud analizirao u sklopu utvrđivanja odlučnih činjenica.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da zajednica života stranaka nije prestala te da je odbio obrazložiti dokaze vezane o putovanju ostavitelja ŽE u [adresa]. Pravilno je prvostupanjski sud, a na temelju iscrpne analize cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da bračna zajednica stranaka nije prestala. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je da je bračna zajednica stranaka funkcionirala, a nakon odlaska BE u mirovinu tj. nakon 2004., na način da je svako ljeto AE dolazila u Republiku Hrvatsku kod svog supruga BE na dva do tri mjeseca, a zatim bi ŽE u zimskim mjesecima dva do tri mjeseca išao u SAD, na [adresa] kod AE. Dakle, njihova bračna zajednica egzistirala je u financijskom, ekonomskom i emocionalnom pogledu te stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da od 2004. nije postojala bračna zajednica između tužiteljice i ostavitelja.

10.1. Prvostupanjski sud analizirao je podatke iz američke putovnice o putovanju BE na relaciji SAD - Hrvatska i obrnuto te navedene podatke cijenio u svezi s iskazima stranaka i saslušanih svjedoka. Činjenica da je između tužiteljice i ostavitelja postojao sporazum o načinu funkcioniranja bračne zajednice tj. da preko ljeta dva, tri mjeseca tužiteljica dolazi u Hrvatsku, a preko zime da ostavitelj dolazi kod tužiteljice u SAD, razvidna je ne samo iz iskaza svjedoka RE, UE, OE, ME već i iz iskaza KE, strica od tuženika. Dakle, prvostupanjski sud je analizirao iskaze svjedoka kao i isprave koje se nalaze u spisu te su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjska odluka kontradiktorna ispravama koje prileže spisu.

10.2. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud je cijenio materijalne isprave vezane za podatke o nekretninama i vlasništvu u [adresa], preslik putovnice ostavitelja kao i podatke o prebivalištu ostavitelja u [adresa], a što je sve prvostupanjski sud i obrazložio (točka 12 i 23. obrazloženja). Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

11. Iako je prvostupanjski sud pod točkom 10. obrazloženja odluke naveo da je kupoprodajni ugovor sporne nekretnine zaključen 27. svibnja 2024., jasno je da se radi isključivo o tehničkoj pogrešci tijekom pisanja jer u preostalom dijelu obrazloženja prvostupanjske odluke prvostupanjski sud višekratno navodi da se radi o kupoprodajnom ugovoru od 27. svibnja 2004., a koja činjenica je razvidna iz samog ugovora koji prileži spisu (list 12. spisa). Dakle, očito je da se radilo o tehničkoj pogrešci tijekom pisanja, a koja nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i odluke prvostupanjskog suda.

12. Činjenica da je svjedok KE u svom iskazu naveo da mu je pokojni ŽE rekao: "da odnos njega i AE nije više isti" ne ukazuje da je zajednica života stranaka prestala nakon preseljenja ostavitelja u Hrvatsku. Naime, iskaz navedenog svjedoka potrebno je sagledavati u kontekstu analize iskaza preostalih svjedoka i materijalnih dokaza, a iz kojih nedvojbeno proizlazi način na koji su tužiteljica i ostavitelj uredili funkcioniranje njihove bračne zajednice.

12.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke prvo naveo što je koji svjedok iskazao, a zatim je analizirao iskaze svakog svjedoka (točka 24. obrazloženja prvostupanjske odluke). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ostavitelj ŽE višekratno putovao avionom na relaciji SAD i Hrvatska, a koja činjenica je razvidna kako iz iskaza saslušanih svjedoka tako i iz putovnice ostavitelja te stoga nisu od značaja žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio vrijeme i mjesto polijetanja i slijetanja aviona. U konkretnom slučaju odlučna je činjenica je li ostavitelj putovao u SAD kod svoje supruge, a koju činjenicu je prvostupanjski sud nesporno utvrdio.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zajednica života stranaka traje i nakon 2004 te da stan koji je predmet spora predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Ovo stoga jer je, između ostalog, pravomoćnom presudom broj P Ob- 348/2016 od 9. siječnja 2023. tamo tužitelj HE odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je zajednica života ostavitelja BE i AE bila trajno prestala sporazumom te da AE nema pravo na nasljedstvo iza pokojnog BE. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

14.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 248. i 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04. – nastavno: ObZ) obzirom sporni stan predstavlja bračnu stečevinu jer se radi o imovini koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice te su stoga isti na navedenoj imovini suvlasnici svatko u ½ dijela. Naime, sporni stan stečen je temeljem ugovora o kupoprodaji od 27. svibnja 2004. tj. za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i ostavitelja.

15. Također pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije dokazao da bi sporni stan predstavljao posebnu imovinu njegovog oca obzirom je odluka o kupnji stana bila zajednička, stan je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice iz sredstava ostvarenih prodajom zajedničke nekretnine u [adresa] te su tužiteljica i ostavitelj zajednički opremali stan obzirom je većina namještaja dopremljena upravo iz SAD-a.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjskom odlukom sud pretvorio posebnu imovinu bračnog druga u bračnu stečevinu. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sporna nekretnina ne predstavlja posebnu imovinu pokojnog BE, niti je tuženik dokazao da bi navedena nekretnina predstavljala posebnu imovinu BE.

17. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita. Naime, visinu troškova parničnog postupka prvostupanjski sud odredio je primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a obzirom na vrijednost predmeta spora navedenog u iznosu od 13.272,28 eura. Vrijednost predmeta spora u tužbi označena je u iznosu od 100.000,00 kuna što odgovara protuvrijednosti od 13.272,28 eura, a koji VPS prema Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25 – nastavno: Tarifa) je kao osnovica propisana visina od 250 bodova. Stoga je pravilno prvostupanjski sud o troškovima parničnog postupka odlučivao temeljem osnovice u visini od 250 bodova. Imajući u vidu navedeno neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je VPS označen u iznosu od 1.327,00 eura i prema toj osnovici da su se trebali dosuditi troškovi postupka.

17.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud tužiteljici za ročište na kojima se samo procesno raspravljalo priznao naknadu troška u visini od 100%. Naime, na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima tužiteljici je priznata naknada o Tbr. 9. točka 5. Tarife, a kako je to navedeno pod točkom 33.1. obrazloženja prvostupanjske odluke.

17.2. I u odnosu na troškove podnesaka pravilno je prvostupanjski sud analizirao navedene podneske tužiteljice te iste cijenio kao obrazložene podneske ili tzv. ostale podneske odnosno je li podnesak opravdan ili ne. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

18. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke presude.

19. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena (točka IV. izreke).

20. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a

21. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić