Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-167/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tanji Krašovec, odvjetnici iz Novog Marofa, protiv tuženika FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku iz Novog Marofa, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 13. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno, te punomoćnika tuženika, 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica nekretnine čk.br. 2233/156 šuma Lonjica površine 835 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Marof, u cijelosti, te je tuženik FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati ovu činjenicu.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.311,03 eur (dvije tisuće tristo jedanaest eura i tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je izvanknjižna vlasnica i posjednica nekretnine čk.br. 2233/156 šuma Lonjica površine 835 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Marof, u cijelosti, da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama pogrešno upisan tuženik, da predmetnu nekretninu, koja je u naravi šuma, tužiteljica uživa i posjeduje kao vlasnica već godinama te joj pri tome nitko nikada nije prigovarao niti sporio pravo vlasništva, da su u predmetnoj šumi tužiteljica, odnosno članovi obitelji i treće osobe po njenom nalogu, rušili stabla i čistili i održavali šumski prostor bez da bi im to itko ikada zabranio ili zbog toga prigovorio, da je vlasništvo i miran posjed nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga BZ, a on pak iza smrti LZ kojeg je doživotno uzdržavao, da je predmetna nekretnina stečena zamjenom dogovorenom između LZ i prednika tuženika KZ, da je predmetnu nekretninu stekao je djed tužiteljice LZ CZ još 1941. kupnjom od ČZ, no da je došlo do zamjene nekretnina na način da je nekretnina čk.br. 2233/156, k. o. [katastarska općina] pripala u vlasništvo KZ, a nekretnina čk.br. 2233/141 u vlasništvo LZ, da se temeljem prijavnog lista i ispravnog postupka MZ 1984. upisao kao vlasnik čestice čk.br. 2233/156, dok CZ nikada nije proveo upis prava vlasništva na čk .br. 2233/141, već se samo upisao kao posjednik u katastarskom operatu, da s obzirom da predmetna zamjena nije odgovarala KZ zbog položaja nekretnine čk .br. 2233/156, ubrzo je došlo do ponovne zamjene, iako predmetni pravni posao nikada nije proveden u zemljišnim knjigama, da je nekretnina čk.br. 2233/156 k. o. [katastarska općina] u naravi u neprekidnom i nesmetanom posjedu tužiteljice i njenih pravnih prednika unatrag 40 godina, da je tužiteljica zamolila vlasnike susjednih čestica TZ i HZ da joj pomognu urediti zemljišnoknjižno stanje i stanje u katastarskom operatu predmetne nekretnine, te da su radi utvrđivanja međe susjedne čk.br. 2233/155 TZ i DZ izvršili uvid u zemljišne knjige te pozvali tuženika, kao upisanog vlasnika, da identificiraju nekretnine i međe na terenu , a da je tom prilikom tuženik izjavio da on na čestici čk.br. 2233/156 nikada nije bio te je pokazivao prema sjeveroistoku tvrdeći da se njegova čestica nalazi iza klijeti ĆZ (čk.br. 2233/149 i čk.br. 2233/150), a iza koje se nalazi upravo čk.br. 2233/141 koju je prednik tuženika stekao zamjenom sa LZ, prednikom tužiteljice, da je naknadno tuženik izvršio uvid u zemljišne knjige te vidjevši da je upisan kao vlasnik čk.br. 2233/156 odbija tužiteljici priznati vlasništvo nad predmetnom nekretninom tvrdeći da je upravo on vlasnik iste te istodobno da on nije vlasnik čk.br. 2233 /141 jer je tako upisano u zemljišnim knjigama, da tuženik nikada nije posjedovao predmetnu nekretninu, niti je znao da je upisan kao vlasnik iste, dok tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima nesmetano uživa i posjeduje nekretninu kao vlasnica već četrdesetak godina, pri čemu im nitko nikada nije prigovarao niti su isti imali saznanja da bi bilo tko drugi polagao bilo kakva prava na predmetnu nekretninu, a niti su imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed nekretnine, kao i da je tužiteljica svojim zakonitim, istinitim i poštenim posjedom ispunila pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava navode tužiteljice da bi ista dosjelošću stekla predmetnu nekretninu, da mirno i nesmetano uživa i posjeduje predmetnu nekretninu od 1992., kada mu je istu poklonio njegov otac MZ ugovorom o darovanju od 27.3.1992., a koji je ugovor uredno proveden kroz zemljišne knjige i predmetna nekretnina je upisana na ime i u korist tuženika u cijelosti.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 13. svibnja 2026. tuženik je istaknuo prigovor aktivne legitimacije obrazlažući isti iskazom svjedoka DZ da bi od tužiteljice kupio predmetnu nekretninu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz posjedovnog lista (list 5 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 6 spisa), izvod iz ručno vođene zemljišne knjige (list 8-9 spisa), rješenje (list 10-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 12 spisa), opomenu (list 13-15 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 16 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 33 spisa), izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige, povijesni izvadak, ugovor o darovanju (list 35 spisa), potvrdu i izvod (list 64-73 spisa), skicu stalnog sudskog vještaka PZ (list 88-90 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 108-112 spisa), pročitan je spis Zemljišnoknjižnog odjela Novi Marof broj Z-1160/1984, pri čemu su saslušane stranke stalni sudski vještak PZ, te svjedoci ZZ, AZ, OZ, ĆZ, JZ, VZ, ŠZ, TZ i DZ.

5. Valja napomenuti da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 13. svibnja 2026. predložila izvršiti uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 108 - 112 spisa), a koji je dokazni prijedlog sud uzeo u obzir temeljem čl. 299. st. 2 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), a s obzirom da je isti tužiteljica predložila povodom tuženikovog prigovora nedostatka aktivne legitimacije istaknutog tek na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 13. svibnja 2026.

6. U odnosu na dokazne prijedloge tuženika iznesene na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 13. svibnja 2026., a koji se odnose na dokumentaciju na listovima 113-116 spisa (popratnice, iskaznicu šumoposjednika i rješenje od 12. prosinca 2013.), valja istaknuti da iste sud nije uzeo u obzir temeljem čl. 299. st. 3. ZPP, a s obzirom da ih je po ocjeni ovog suda tuženik mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, to imajući u vidu da se navedena dokumentacija ne odnosi na kakvu odlučnu činjenicu koja bi bila iznesena tek u fazi glavne rasprave, niti se ne radi o dokumentaciji koja bi bila izdana nakon zaključenja prethodnog postupka.

7. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem njezinog prava vlasništva na nekretnini čk.br. 2233/156 u naravi šuma Lonjica sa 835 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Tužiteljica navodi da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stek la dosjelošću, a s obzirom da je sa svojim prednicima u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine već četrdeset godina.

10. Između stranaka je nesporno da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik.

11. Tuženik

- ističe prigovor aktivne legitimacije,

- osporava ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću na strani tužiteljice.

12. U odnosu na istaknuti prigovor aktivne legitimacije valja prvenstveno istaknuti da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. lipnja 2023. (list 108-112 spisa) proizlazi da je tužiteljica kao prodavateljica prodala TZ i DZ kao kupcima čk.br. 2233/170, čk.br. 2233/192 i čk.br. D 2233/552 sve upisano u posjedovni list broj 53 k. o. [katastarska općina], dakle da istim nije raspolagala predmetnom nekretninom, te da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije predmetnu nekretninu prodala TZ i DZ, pri čemu u odnosu na iskaz svjedoka DZ valja istaknuti da isti na očevidu održanom dana 28. listopada 2025. navodi da je kupio predmetnu česticu od tužiteljice, da ugovor nije proveden u gruntovnici, da ugovor postoji, ali da on nije čovjek od papira, te da je najbolje pitati TZ, a slijedom čega proizlazi da ni sam svjedok DZ ne navodi decidirano da bi kupio upravo predmetnu nekretninu, već upućuje na svjedokinju TZ, koja u svojem iskazu ne navodi da bi kupila predmetnu nekretninu, već susjednu česticu. Slijedom navedenog, sud je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice ocijenio neosnovanim.

13. Sukladno čl. 159. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, pri čemu samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i st. 3. ZV.

14. Sukladno čl. 160. st. 3. ZV nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

15. Sukladno čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Sukladno čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 33, 35 spisa) sud je utvrdio da je kao vlasnik čk.br. 2233/156 u naravi šuma Lonjica sa 835 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik.

18. Uvidom u izvod iz ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-9 spisa, list 35 spisa) sud je utvrdio da je čk.br. 2233/a/33/a otpisana sa imena SZĐ za korist CZ na temelju kupoprodajnog ugovora od 15. kolovoza 1941. povodom prijedloga zaprimljenog 12. rujna 1942., te da je čk.br.2233a/33a otpisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist EZ sa imena CZ pod brojem Z-1160/84 od 12. rujna 1984.

19. Uvidom u ručno vođenu zemljišnu knjigu za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35 spisa) sud je utvrdio da je kao vlasnik čk.br. 2233/156 u naravi šuma Lonjica sa 835 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio upisan EZ pod brojem Z - 1160/1984 od 12. rujna 1984. temeljem rješenja Općinskog sud u Novom Marofu broj Z-1160/1984 od 2. listopada 1984., te da je tuženik upisan kao vlasnik iste pod brojem Z-826/1992 od 8. rujna 1992. temeljem ugovora o darovanju od 27. ožujka 1992.

20. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Marofu broj Z-1160/1984 sud je utvrdio da je po prijedlogu EZ od 12. rujna 1984. proveden pojedinačni ispravni postupak, te je rješenjem broj Z-1160/84 od 12. rujna 1984. čk.br. 2233/a/33a šuma Lojnica sa 835 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena i vlasništva LZ broj 179 otpisana i prenesena u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist EZ iz [adresa], pri čemu je iz spisa razvidno da u predmetnom postupku nije sudjelovala tužiteljica, niti UZ, pokojni suprug tužiteljice.

21. Uvidom u ugovor o darovanju od 27. ožujka 1992. (list 35 spisa) sud je utvrdio da je istim EZ kao darodavac darovao ovdje tuženiku kao daroprimcu cijelu čk.br. 2233/156 u naravi šuma Lojnica sa 835 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je naznačeno da u posjed predmetne nekretnine daroprimac stupa dana 27. ožujka 1992.

22. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista (list 5 spisa) sud je utvrdio da je kao posjednik čk.br. 2233/141 k. o. [katastarska općina] upisan tuženik.

23. Uvidom u izvod iz katastarskog plana (list 6 spisa) sud je utvrdio položaj predmetne čestice čk.br. 2233/156 k. o. [katastarska općina] u odnosu na čk.br. 2233/141 k. o. [katastarska općina], dakle da se čk.br. 2233/141 k. o. [katastarska općina] nalazi istočno od predmetne nekretnine.

24. Uvidom u rješenje Varaždinske županije, Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Novi Marof od 28. srpnja 1998. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je istim promijenjen posjednik čk.br. 2233/141 k. o. [katastarska općina] po službenoj dužnosti na način da je dotadašnji posjednik CZ zamijenjen novim posjednikom ŽZ.

25. Uvidom u rješenje Varaždinske županije, Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Novi Marof od 18. rujna 1998. (list 10 spisa) sud je utvrdio da je istim promijenjen posjednik čk.br. 2233/141 k. o. [katastarska općina] povodom prijave ovdje tuženika na način da je dotadašnji posjednik UZ zamijenjen novim posjednikom ovdje tuženikom.

26. Uvidom u potvrdu Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Varaždin, Odjel za katastar nekretnine Novi Marof od 22. rujna 2025. (list 64 spisa) sud je utvrdio da je čk.br. 2233/156 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] identična čk.br. 2233/156 upisana u posjedovnom listu broj 942 k. o. [katastarska općina].

27. Uvidom u skicu stalnog sudskog vještaka PZ (list 88 -90 spisa) sud je utvrdio da je navedeni vještak identificirao predmetnu nekretninu, te ju označio na skici, a koju skicu i iskaz vještaka dan na očevidu 28. listopada 2025. sud u cijelosti prihvaća, a s obzirom da je vještak na licu mjesta identificirao predmetnu nekretninu, pokazao među, te međašni kamen na zapadnoj međi predmetne nekretnine, te je svoju skicu izradio temeljem podataka prikupljenih na očevidu u prisutnosti sudske komisije, a na skicu i iskaz vještaka stranke nisu imale prigovore.

28. U svojem iskazu tužiteljica u bitnome navodi da je još prije 70 godina predmetnu nekretninu uživao njezin djed CZ, a što joj je poznato jer je još kao djevojčica odlazila k njemu te ju je vodio sa sobom u šumu, a nakon njegove smrti da su predmetnu nekretninu naslijedili njezin suprug UZ i ona, da joj je poznato da je CZ s nekim iz obitelji EZ, pretpostavlja ocem tuženika, mijenjao nekretnine, a to iz razloga što s predmetne nekretnine obitelj EZ nije imala pristup cesti, te su morali drva voziti uz brijeg, a njezin djed da je imao nekretninu u nastavku, pa da su iz tog razloga zamijenili nekretnine, i to tako da je CZ dobio predmetnu nekretninu, a EZ da je dobio nekretninu s iste strane brijega iza nekih kuća, ali se ne može točno izjasniti koju, da su joj to sve pričali vlasnici susjednih nekretnina, da ne zna je li obitelj EZ imala još koju nekretninu na tom brijegu, da CZ zamjenu nekretnina nije proveo u gruntovnici, da ne zna koje je godine došlo do zamjene nekretnina, da je predmetnu nekretninu uživao CZ još od prije 70 godina, nakon njega da su ju uživali UZ i ona, a da trenutno, a iz razloga što se vodi ovaj spor, od početka ovog spora nitko ne uživa nekretninu, da su ona i njezina obitelj predmetnu nekretninu uživali na način da su svake godine u njoj rušili drva, da su im u tome pomagali najčešće ĆZ i ZZ, te i druge osobe, da tuženik i njegova obitelj nisu uživali predmetnu šumu, da tuženika nikad do ovog spora nisam vidjela, da njoj i nikome iz njezine obitelji nitko iz obitelji EZ nije nikada osporavao njihov posjed predmetne nekretnine, da im nije branio ulazak u šumu i korištenje šume, niti je protiv njih pokretao kakve postupke, da je svake god ine odlazila u predmetnu šumu, te ju čistila kako ne bi obrasla u trnje, te nikad nije vidjela da bi bila srušena stabla, a da ih netko iz njezine obitelji ne bi rušio, dakle da bi mogla posumnjati da neko treći ruši stabla, da predmetnu nekretninu nije prodala dalje TZ i DZ, da se probala dogovoriti sa tuženikom, ali se on nije htio dogovoriti te da je došlo do spora, da je CZ preminuo prije cca 50 godina, da su UZ i ona iza CZ naslijedili predmetnu nekretninu, da je obitelj EZ bila vlasnik predmetne nekretnine prije cca 70 godina prije zamjene nekretnina, da ona i UZ nisu bili upisani u upisnik šumoposjednika, da nije nikad dobila popratnicu za srušena drva, kao i da su TZ i DZ otišli tuženiku, a nakon toga da su se obratili njoj te da su joj rekli da ne razumiju tuženika jer da on pojma nema o predmetnoj nekretnini, a nakon toga je njezin sin ŠZ kontaktirao tuženika.

29. U svojem iskazu tuženik u bitnome navodi da su njegovi roditelji MZ i ĐZ predmetnu nekretninu uživali još prije 80tak godina, da su ju uživali do 27.3.1992. kada mu je otac predmetnu nekretninu darovao, a nakon toga pa sve do danas da je predmetnu šumu uživao on, da su njegovi roditelji predmetnu šumu uživali na način da su ju od 1940tih pa na dalje rušili, čistili šumu, te da su u šumu odlazili svake godine, da je on također svake godine odlazio u šumu istu čistiti i rušiti drva, na pitanje je li prilikom svojih odlazaka u šumu vidio panjeve srušenih stabala, a koje bi rušila neka treća osoba, a ne on, odgovara da on takve panjeve nije vidio, a da je vidio da bi prijavio, da su mu u rušenju drva pomagali AZ i pok. IZ, na pitanje je li ga tko od osoba koje su rušile drva za tužiteljicu, a saslušane su u ovom postupku, upozoravao da oni ruše drva za tužiteljicu kad bi tuženik dolazio za sebe rušiti drva, odgovara da su oni rušili drva na čk.br. 2233/154 i čk.br. 2233/155 i čk.br. 2233/192, te da je siguran u svoj odgovor jer da poznaje sve te čestice, da je 1992. imao u vlasništvu samo predmetnu šumu, a da je kasnije od OZ kupio preostale šume, da ima samo za 2014. popratnice za drva, a s obzirom da mu prije toga nisu trebale jer je srušena stabla vozio preko čestice u vlasništvu GZ, na pitanje je li tužiteljici ili nekom iz njezine obitelji osporavao što ruše drva u predmetnoj šumi odgovara da nije jer nisu rušili stabla u predmetnoj šumi, dakle u predmetnoj šumi nitko nije rušio stabla osim njega, da nema nikakvih saznanja o zamjeni nekretnina, da mu otac o tome nikada nije govorio, a valjda bi mu rekao kada mu je nekretninu darovao, na pitanje je li ga otac prilikom darovanja predmetne nekretnine uveo u posjed odgovara da je još za života oca s njim uživao tu nekretninu, da je točno znao gdje su međe, da se orijentirao prema kući pok. GZ, da mu je otac pokazao među, a on se orijentirao prema međašnim znakovima – kolcima kada bi odlazio na predmetnu nekretninu, na pitanje kako obrazlaže iskaze svjedoka TZ i DZ koji su iskazivali da je tuženik na licu mjesta njima rekao da "tu nikad nije bio" odgovara da mu je najprije ŠZ prijetio, a da nikada na licu mjesta nije bio s TZ i DZ , da su mu TZ i DZ nudili da kupe od mene predmetnu nekretninu, ali da nije bio zadovoljan ponuđenom cijenom, na pitanje kako obrazlaže iskaze svjedoka koji navode da tuženika nikad nisu vidjeli u predmetnoj šumi odgovara da su svi prodali čestice istočno od predmetne nekretnine TZ i DZ, te da im smeta njegova čestica, a da su TZ i DZ rekli da su 2013. došli na predmetno područje, te da oni lažu, jer nisu došli 2013., da su oni došli tek 2018., da je 2014. kada je rušio stabla na predmetnoj nekretnini s njime bio AZ, da se s GPS-om utvrdila točna lokacija nekretnine, da je on predočio zemljišnoknjižni izvadak, a nekretnina locirala prema katastarskom planu, te je on tada bio na licu mjesta, na pitanje zna li tuženik da je ispod predmetne šume bila oranica na kojoj je ona sa suprugom posadila orahe odgovara da bi on prijavio da je netko sadio orahe na njegovoj čestici, da mu je ŠZ prvo prijetio, a da su mu nakon toga TZ i DZ ponudili određeni iznos s kojim on nije bio zadovoljan .

30. U svojem iskazu svjedok ZZ u bitnome navodi da je u [adresa] doselio još 1992., da je od tada pomagao tužiteljici u rušenju stabala na predmetnoj nekretnini, dakle od 1992. pa nadalje da je isključivo vidio tužiteljicu i njezinu obitelj da uživaju predmetnu nekretninu, dok tuženika ili članove njegove obitelji ni je nikad vidio na predmetnoj nekretnini, da je tuženika viđao u selu [adresa], da od 1992. od kad je ovdje doselio nije čuo da bi netko osporavao tužiteljici vlasništvo predmetne nekretnine, da bi se vodili kakvi sporovi, niti da bi netko branio tužiteljici da uživa predmetnu nekretninu, da kad su pomagali tužiteljici rušiti drva da su u šumu ulazili istim putem kojim je i sudska komisija ušla u šumu, da nema saznanja o tome po kojoj osnovi je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu, da se ne sjeća tko je prije tužiteljice uživao predmetnu nekretninu, ali da mu je njegova obitelj govorila da je uživao otac tužiteljice koji se prezivao CZ, da nakon što je ovaj postupak pokrenut da su u njegovoj obitelji pričali da su CZ i OZ mijenjali nekretnine, no osobno da o tome ništa ne zna, kao i da su mu članovi njegove obitelji pričali da su obitelji OZ i CZ zamijenile nekretnine, no da se ne može detaljno o tome izjasniti, da je s nekretnine koja mu je danas pokazana na licu mjesta vozio srušena drva za tužiteljicu, da se njegova nekretnina nalazi malo niže, da je vozio srušena drva za tužiteljicu u više navrata, još kada je njegov svekar bio živ, a on da je preminuo prije 21 godine, a posljednji put da je drva vozio za tužiteljicu prije dvije godine.

31. U svojem iskazu svjedok AZ u bitnome navodi da je prijatelj tuženikovog sina NZ, da prilikom očevida nije otišao do predmetne nekretnine zbog zdravstvenog stanja, ali da mu je predmetna nekretnina poznata jer je bio na istoj u nekoliko navrata negdje oko 2010., da je tim prilikama bio prisutan on, tuženik i tuženikov sin NZ te da su čistili šumu, da tim prilikama na predmetnoj nekretnini nisu bili prisutni tužiteljica ili netko iz njezine obitelji, odnosno da nisu nikoga zatekli, da nakon 2010. nije bio na predmetnoj nekretnini, na pitanje tko uživa predmetnu nekretninu odgovara da istu uživa tuženik, a da mu je to poznato jer mu je to rekao tuženik kad je 2010. pomagao mu krčiti šumu, da je tuženik naslijedio od pokojnog oca, da mu CZ nije poznat, da mu nije poznato je li dogovorena kakva zamjena predmetne nekretnine, da tuženik ima u svom vlasništvu još jednu šumu u [adresa], da mu tuženik nikad nije spominjao da bi netko iz obitelji ŠZ rušio stabla u predmetnoj šumi ili da bi se s njima nešto sporio , da su u šumu kada je pomagao tuženiku čistiti šumu ulazili istim putem kojim su ušli na očevidu, da je tada bilo prohodno, kao i da su mu poznati svi svjedoci saslušani na očevidu, no da ne zna je li netko od tih svjedoka ikad što radio po predmetnoj šumi, ali kad je on bio u predmetnoj šumi da nikog tamo nije vidio.

32. U svojem iskazu svjedok OZ u bitnome navodi da mu tužiteljica nije poznata, da je bratić tuženika i s njim održava korektne odnose, da ne zna tko je trenutno u posjedu predmetne šume, odnosno tko ju uživa , da su njegovi roditelji još od pamtivijeka pa do negdje prije smrti njegove majke, a koja je preminula 2001., imali svoju šumu s druge strane brijega na kojem se nalazi i predmetna šuma, moguće da se njihova šuma vezala na predmetnu šumu ali nije više siguran, da je on u [adresa] živio do 1969., da je u razdoblju kad je živio u [adresa] vidio kako su roditelji tuženika, otac EZ, a majčino ime se ne može točno sjetiti, vozili drva iz smjera predmetne šume, ali ih on osobno nikad nije vidio u predmetnoj šumi, da je u razdoblju od 1969. – 2001. dolazio u [adresa] u posjed majci te je znao vidjeti tuženika osobno kako si vozi drva iz smjera predmetne šume, ali ga osobno u šumi nije vidio, a s obzirom da on nije odlazio u tu šumu, a na pitanje koliko često je viđao tuženika da si vozi drva iz predmetne šume odgovara da ga je vidio par puta u razdoblju od 1969. do 2001., da tuženik ima još jednu šumu nedaleko od predmetne šume, ali da tamo nema što rušiti, da ne zna ima li tuženik još kakvu šumu na ovom brijegu pa da bi iz nje vozio drva, da mu članovi obitelji ŠZ nisu poznati, da u predmetnoj šumi nije nikad vidio nikog drugog, da je posljednji put na čk.br. 2233/153, a s koje su na očevidu ušli u šumu, bio kad je imao 15 godina, a ne može se točno očitovati je li kad bio ili prolazio predmetnom šumom, da je tuženik stekao predmetnu nekretninu vjerojatno nasljeđivanjem, ali da ne zna točno.

33. U svojem iskazu svjedok ĆZ u bitnome navodi da je s obje stranke u korektnim odnosima, da je u posjedu predmetne nekretnine, dakle da istu uživa i održava tužiteljica, da predmetnu nekretninu uživa od smrti svog djeda, da se ne može sjetiti kako se zove isti, prezivao se CZ, a to je bilo prije cca 40 godina, da je i suprug tužiteljice uživao predmetnu nekretninu, a on da je preminuo 2003., da on u Ščepanju živi od kad je rođen 1968., tako da mu je poznato da je oduvijek predmetnu šumu uživao CZ, a nakon njega obitelj ŠZ, da je znao razgovarati s vlasnicom nekretnine čk.br. 2233/153 GZ, odnosno vlasnicom nekretnine s koje su na očevidu ušli u predmetnu šumu, te da mu je ona uvijek govorila da je vlasnik nekretnine CZ, da mu nikad nije spominjala obitelj EZ, da mu je poznato da su CZ i otac tuženika zamijenili nekretnine na način da je CZ dobio predmetnu nekretninu, dakle nekretninu na kojoj su bili u okviru očevida, dok je otac tuženika dobio na vrhu brijega na kojem se nalazi i predmetna nekretnina, no da to nisu sproveli u zemljišnim knjigama, da tuženik i njegova obitelj nikad nisu sporili CZ i obitelji ŠZ posjed predmetne šume, nisu im nikad branili da si ruše stabla i da istu uživaju, niti su se vodili kakvi sporovi, da je tuženik dugi niz godina dolazio u posjetu GZ zajedno sa svojim bratom RZ, dakle na nekretninu s koje su na očevidu ušli u šumu, a na nju da su dolazili tako da su se spustili s vrha brijega, da je tuženik znao da šumu uživaju članovi obitelji ŠZ, a kad god bi dolazio GZ nikad ne bi prigovorio tome da obitelj ŠZ koristi predmetnu nekretninu, čak štoviše nije niti znao da je to njegova nekretnina dok nije dobio poziv, odnosno nekakve papire vezano uz tu nekretninu, da je točno da je ZZ pomagao tužiteljici u rušenju drva, da je tužiteljici pomagao i on, i to još od 1990ih kada je kupio traktor, da im je tada pomagao izvlačiti srušena drva iz predmetne šume, da nitko od članova obitelji RZ nije osporavao članovima obitelji ŠZ uživanje predmetne šume , da se nisu provodili upisi u zemljišnoj knjizi, kao i da je tuženik dugi niz godina živio u [adresa] te ovdje dolazio samo povremeno.

34. U svojem iskazu svjedok JZ u bitnome navodi da je poznanik sa strankama, da je bio na predmetnoj nekretnini zajedno sa sudskom komisijom, da mu je predmetna nekretnina poznata, da je u posjedu predmetne nekretnine, odnosno da si ruši i izvlači drva, odnosno održava šumu, tužiteljica, na pitanje od kad je tužiteljica u posjedu odgovara da su mu njegovi roditelji govorili da je ona u posjedu predmetne šume od pamtivijeka, da joj posljednjih 10 ili 15 godina pomaže u rušenju i izvlačenju drva iz predmetne šume, da nema saznanja o tome po kojoj osnovi je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu, da mu je poznat tuženik, no nije nikad vidio da bi on ili netko od njegove obitelji bio u predmetnoj šumi, da nije nikad čuo ni vidio da bi tuženik tužiteljici branio uživanje predmetne šume, nije osporavao posjed niti su vođeni kakvi sporovi, da je čuo za CZ i priče da je došlo do zamjene nekretnina, ali da se ne može točno izjasniti o čemu se radi, da tužiteljica ima samo šumu u kojoj je na očevidu bila sudska komisija, odnosno da je on za nju rušio stabla u šumi u kojoj je bio očevid, da koliko mu je poznato da nije nitko prijavio kakvo neovlašteno rušenje stabala u predmetnoj šumi, kao i da je posljednji put rušio stabla 2020. ili 2021.

35. U svojem iskazu svjedok VZ u bitnome navodi da je susjed stranaka, da su u posjedu predmetne nekretnine tužiteljica i ŠZ, sin tužiteljice, dakle da oni uživaju šumu, ruše stabla, a oni da predmetnu šumu uživaju posljednjih 30 godina, da ne zna tko je prije tužiteljice uživao predmetnu šumu, da koliko mu je poznato da je tužiteljica naslijedila predmetnu šumu po svom djedu, da mu je poznat CZ, da je čuo da je CZ izvršio zamjenu nekretnina tek kada ga je ŠZ pitao hoće li biti svjedok u ovom postupku, a da saznanja o zamjeni nekretnina nema, da nikad nije vidio da bi tuženik ili netko od njegove obitelji uživao predmetnu šumu, da bi ulazio u predmetnu šumu, a da u ovom mjestu gdje se nalazi šuma živi od svog rođenja, da živi na adresi [adresa], a koja se kuća nalazi gotovo preko puta predmetne šume, da nikada nije čuo da bi tuženik tužiteljici osporavao posjed predmetne nekretnine, da bi joj branio da si ruši drva ili da bi vodili kakve sporove , da je tuženik zajedno s bratom RZ tijekom 1990ih, u pravilu nedjeljom svaka dva mjeseca, dolazio u posjetu GZ, a koja je živjela na nekretnini s koje se ulazi u predmetnu šumu, te da ga tim prilikama nikada nije vidio da bi ulazio u predmetnu šumu, niti je tim prilikama kad govorio da bi predmetna šuma bila njegova, da tuženik ima šumu na vrhu predmetnog brijega, da nikad nije vidio roditelje tuženika da bi si vozili drva iz predmetne šume, da su iz predmetne šume samo članovi obitelji ŠZ vozili drva, a koliko se sjeća kada je tuženik bio kod SK tužiteljica nije tom prilikom vozila drva iz šume.

36. U svojem iskazu svjedok ŠZ u bitnome navodi da mu je poznata predmetna nekretnina, da ju je na očevidu obišao sa sudskom komisijom, da je u posjedu predmetne nekretnine njegova obitelj, da je u posjedu bio njegov otac UZ za svog života, a prije UZ da je u posjedu bio CZ, djed tužiteljice, da su njegovi roditelji BZ i FK uzdržavali CZ , te da su na ime uzdržavanja stekli predmetnu nekretninu ,da ne zna da li temeljem ugovora o uzdržavanju ili nasljeđivanjem, da je njegova obitelj u posjedu predmetne nekretnine i više od 40 godina jer se on sjeća da je već sa 14 godina dolazio u predmetnu šumu i pomagao rušiti drva, da ne zna na koji način je CZ stekao predmetnu nekretninu, da od kad se sjeća da im tuženik, niti itko iz njegove obitelji, nije nikad osporavao posjed predmetne nekretnine, nije im branio da istu uživaju, nije pokretao nikakve sporove, da su mu ZZ i JZ, te VZ pomagali izvlačiti srušena stabla iz predmetne šume, da mu je u ljeto 2024. TZ, vlasnica susjedne nekretnine, rekla da nešto nije u redu po pitanju vlasništva predmetne nekretnine, tako da je pribavio zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, vidio da je upisan tuženik te otišao do njega da to riješe, no da mu je tuženik rekao da je upisan kao vlasnik i da ne želi s njim razgovarati, da je 1993. ili 1994. njegov pokojni otac UZ bio u kući tuženika, jer je tada rješavao vlasništvo svojih nekretnina te je sa suprugom tuženika otišao u Novi Marof u katastar ili gruntovnicu kako bi riješili pitanje vlasništva predmetne nekretnine, kod gospođe S, ali supruga tuženika nije za njega mogla potpisati dokumentaciju te je bilo rečeno da će tuženik kada se vrati iz Rijeke za dva dana doći potpisati papire , ali da tuženik nikada to nije obavio, da nije nikada vidio tuženika ili članove njegove obitelji da bi bili u predmetnoj šumi i istu uživali, da je UZ preminuo 2003., a CZ 1976. ili 1978., da su svjedoci TZ i DZ ponudili 3.000,00 eura tuženiku za predmetnu nekretninu jer su kupili susjednu nekretninu, a sve kako bi se izbjegao sud i ovaj spor, da je obitelj tužiteljice rušila drva iz šume u kojoj je na očevidu bila sudska komisija, odnosno iz predmetne šume, da nije vidio panjeve drveća koje bi netko treći srušio, dakle da nikad nije posumnjao da bi netko treći uživao predmetnu šumu, da je CZ mijenjao predmetnu šumu sa ocem tuženika, odnosno konkretno da je otac tuženika dobio šumu na vrhu brijega koja je ranije bila šuma CZ, dok je CZ dobio predmetnu šumu, ali se nije nikad upisao u gruntovnicu kao vlasnik iste, a da je to bilo kasnih 1960ih, a da su to usmeno dogovarali te da pisani ugovor ne postoji.

37. U svojem iskazu svjedokinja TZ u bitnome navodi da joj je poznata predmetna nekretnina, da je predmetnu nekretninu uživala, rušila stabla tužiteljica dok je živjela u [adresa], a danas da to radi njezin sin ŠZ, da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla od supruga UZ a on da ju je stekao od CZ, djeda tužiteljice, da živi u [adresa], ali je vlasnica nekretnine u blizini predmetne, te u [adresa] dolazi od 2013., da nema saznanja o tome tko je uživao predmetnu nekretninu prije njezinog dolaska 2013., da od kad je došla u [adresa]. nije nikad vidjela tuženika na predmetnoj nekretnini, niti da bi na istoj rušio stabla, da nije čula da bi tuženik osporavao tužiteljici posjed, branio joj uživanje predmetne nekretnine ili pokretao kakve sporove, da su nakon što je kupila susjednu česticu htjeli urediti među prema tužiteljici, te je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak vidjela da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, da je dana 19.4.2023., a taj datum joj je poznat jer vodi bilješke, otišla tuženiku i pozvala ga da zajedno odu u šumu da joj pokaže među, a kad su ušli u predmetnu šumu da joj je tuženik rekao „kamo me to vodite, ja tu nisam nikad bio“, te joj je pokazao da se njegova šuma nalazi na drugoj strani brijega, istočno od predmetne nekretnine , da je nakon toga tuženik otišao u katastar i vidio da je on upisan na predmetnoj nekretnini, te su s njim pokušali nagodbu, da je nagodbu pokušao i ŠZ, ali da se nisu nagodili, da su se htjeli nagoditi da izbjegnu sporove i sudske troškove, da joj je tužiteljica i prije nego što je kupila susjednu nekretninu pričala da je njezin djed dogovorio zamjenu s nekim iz obitelji RZ, konkretno da se netko iz obitelji RZ upisao temeljem dugotrajnog uživanja na nekretnini koju je tada u dogovoru s CZ zamijenio, te da su morali to još riješiti da se ŠZ upiše kao vlasnik nekretnine koju je dobio u zamjenu, da je ŠZ tuženiku ponudio 3.000,00 eura kako bi izbjegli sudske troškove jer je procijenio da bi u tom iznosu mogli biti sudski troškovi, da je tuženik u početku pristao, no da je kasnije tražio veći iznos.

38. U svojem iskazu svjedok DZ u bitnome navodi da mu je poznata predmetna nekretnina, da ju je obišao sa sudskom komisijom, da je u posjedu predmetne nekretnine, dakle da ju uživa i održava tužiteljica, odnosno ona je uživala dok nije odselila iz Ščepanja prije 2 godine, a trenutno dok se ne riješi spor da nitko ne ruši drva u šumi, da je sa TZ u [adresa] došao 2013. tako da nema saznanja o uživanju predmetne nekretnine prije 2013., da od 2013. pa nadalje nije nikad vidio tuženika da bi ulazio u predmetnu šumu, da bi rušio stabla, niti je čuo da bi tužiteljici osporavao posjed, branio joj da uživa predmetnu šumu ili pokretao sporove , da su TZ i on kupili čestice susjedne predmetnoj čestici te su htjeli urediti među, da su uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrdili da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, da su otišli k njemu i zamolili ga da im pokaže međe svoje čestice, odnosno predmetne nekretnine, da su sjeli s njim u auto i odmah se dovezli na predmetnu nekretninu, a kad su hodali po predmetnoj nekretnini da je tuženik rekao „kamo me to vodite, ja tu nisam nikad bio“, te im je pokazao da se njegova šuma nalazi iza kleti ĆZ, da im je tuženik htio prodati predmetnu nekretninu, ali da su pretpostavljali da je vlasnik tužiteljica, da je u konačnici ŠZ ponudio 3.000,00 eura, koliko je i tuženik rekao da toliko vrijedi predmetna nekretnina, no na kraju nagodba nije sklopljena, da je čuo da je djed tužiteljice, prezivao se CZ, na ovom brijegu imao puno nekretnina te da je s nekim iz obitelji RZ zamijenio šumu, a da je RZ nakon toga htio ponovno izvršiti zamjenu istih nekretnina jer nije imao pristupni put do nekretnine koju je dobio u zamjeni, a po ponovnoj zamjeni nekretnina se CZ nije upisao kao vlasnik, da se ne može točno izjasniti koju je među htio urediti, ali da mu je geodet F rekao da mu je za to potreban susjed a da mu je susjed ovdje tuženik. Svjedok navodi da je kupio predmetnu nekretninu od tužiteljice ali da nije ugovor proveden u gruntovnici, da ugovor o kupoprodaji pos toji, ali da on nije čovjek od papira i da je najbolje pitati TZ.

39. Valja napomenuti da sud prihvaća iskaze saslušane tužiteljice i svjedoka ZZ, ĆZ, JZ, VZ, ŠZ, TZ i DZ, a s obzirom da tužiteljica i saslušani svjedoci u bitnome iskazuju sadržajno podudarno navodeći da su tužiteljica i njezina obitelj bili u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine, da su istu uživali i održavali, da im nitko nije osporavao posjed iste, niti pokretao kakve postupke protiv njih, dok članove obitelji RZ nisu viđali na predmetnoj nekretnini, niti imaju kakvih saznanja o tome da bi članovi obitelji RZ uživali predmetnu nekretninu, pri čemu njihovi iskazi nisu proturječni dokumentaciji dostavljenoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom doveo u sumnju njihovu vjerodostojnost, pri čemu svjedoke ZZ, ĆZ, JZ, VZ, TZ i DZ sud ocjenjuje nepristranima i osobno nezainteresiranima za ishod ovo spora. Sud također upire na okolnost da je na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernika identificirana predmetna nekretnina, a kako bi strankama i svjedocima bilo nesporno u odnosu na koju nekretninu iskazuju, sve u cilju što davanja što vjerodostojnijih iskaza. S druge strane, tuženik svoje navode o uživanju predmetne nekretnine dokazuje isključivo svojim iskazom i iskazima svjedoka OZ i BK, pri čemu sud iskaz tuženika ocjenjuje neuvjerljivim, imajući u vidu da tuženik navodi da bi svake godine čistio šumu i rušio stabla, a da tom prilikom nikad ne bi vidio da bi netko treći rušio stabla, dok s druge strane svjedoci ZZ, ĆZ, JZ, VZ, ŠZ, te tužiteljica izričito navode da su članovi obitelji ŠZ redovito čistili šumu i rušili stabla na predmetnoj nekretnini, pa je tuženiku trebalo biti vidljivo da je neka treća osoba održavala šumu ako je ulazio u predmetnu šumu kako to iskazuje. Također, svjedoci TZ i DZ dosljedno i detaljno opisuju tuženikovo postupanje i navode kada su s njim prvi put došli na predmetnu nekretninu, konkretno iskazujući da je tuženik naveo da nikada na predmetnoj nekretnini nije bio, a da se njegova nekretnina nalazi u smjeru čk.br. 2233/141 k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je i upisan kao posjednik. Sud iskaze svjedoka OZ i BK u bitnome prihvaća, no valja istaknuti da svjedok AZ zbog zdravstvenog razloga nije ušao u predmetnu šumu sa sudskom komisijom te nazočio identifikaciji iste, a da tuženik u blizini ima još jednu šumu u svojem vlasništvu, pri čemu navedeni svjedok saznanja o posjedovanju predmetne nekretnine crpi isključivo iz navoda tuženika, izuzev nekoliko prilika iz 2010. kada navodi da je čistio predmetnu šumu s tuženikom, dok svjedok OZ iskazuje da je u [adresa] živio do 1969., a u razdoblju od 1969. -2001. par puta vidio tuženika da vozi drva iz smjera predmetne šume, a da ga u predmetnoj šumi nije nikada vidio.

40. Imajući u vidu gore izneseno, sud je utvrdio da je tužitelj ica u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od smrti svojeg djeda CZ, dok zaključak o poštenosti posjeda tužiteljice i njezinih prednika sud temelji na čl. 160. st. 3. ZV i čl. 18. st. 5. ZV, te na činjenici da tužiteljici i članovima njezine obitelji nitko nije osporavao posjed predmetnih nekretnina, niti pokretao kakve postupke vezano uz predmetnu nekretninu, pri čemu valja napomenuti da iz spisa Općinskog suda u Novom Marofu broj Z-1160/1984 proizlazi da nitko od članova obitelji ŠZ nije sudjelovao, niti bio obaviješten o pojedinačnom ispravnom postupku u kojem je po prijedlogu EZ, oca tuženika, kao vlasnik predmetne nekretnine brisan CZ, a upisan EZ. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da tužiteljica nije znala, niti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, pri čemu valja istaknuti da saznanje da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik neka treća osoba (konkretno tuženik), a ne posjednik, ne utječe na poštenje posjednika (sudska praksa – rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-725/2022-2 od dana 11. listopada 2022.). Također, eventualno uživanje predmetne nekretnine od strane tuženika opisano po svjedocima BK i OZ ne utječe na činjenicu tužiteljičinog samostalnog i poštenog posjeda, to imajući u vidu da ista za takvo postupanje tuženika n ije znala.

41. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljica u samostalnom i poštenom suposjedu predmetne nekretnine još od smrti svoga pok. djeda CZ (preminuo 1970-ih), a samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina još od smrti svoja pok. supruga UZ (preminuo 2003.), dakle u razdoblju duljem od 20 godina, pri čemu činjenica što je saznala da bi kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi bio upisan tuženik, a uslijed činjenice da nitko iz tuženikove obitelji nije nikad osporavao posjed, niti pokretao ikakve postupke protiv članova obitelji UZ, izuzev pojedinačnog ispravnog postupka 1984. u kojem članovi obitelji UZ nisu sudjelovali, niti o istom bili obaviješteni, ne utječe na poštenje tužiteljice u posjedovanju predmetne nekretnine.

42. Valja istaknuti da je sud ocijenio da nema mjesta primjeni čl. 130. st. 2. ZV polazeći od utvrđene činjenice da su članovi obitelji UZ uživali predmetnu nekretninu, a što je tuženiku, ukoliko je istu uživao zajedno sa svojim ocem, a kako to i iskazuje u svojem iskazu, moralo biti poznato u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju od 27. ožujka 1992., te u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu svojeg prava vlasništva temeljem navedenog Ugovora, kao i od činjenice da je tužiteljica posjedovala predmetnu nekretninu zakonom propisano razdoblje ne samo prije sklapanja navedenog Ugovora, nego i nakon sklapanja istog i uknjižbe tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine.

43. Polazeći od čl. 18. st. 5. ZV i čl. 11. st. 2. ZV, kao i od iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da članovima obitelji UZ nitko nikad nije osporavao posjed predmetne nekretnine, a koju su tužiteljica i njezini pravni prednici uživali kao vlasnici, pri čemu tuženik nije ničime osporio samostalnost i poštenost tužiteljičinog posjeda predmetne nekretnine, sud je ocijenio da je tužiteljica predmetnu nekretninu imala u samostalnom i poštenom posjedu tijekom barem 20 godina, a konkretno od 1970tih do podnošenja predmetne tužbe, te je temeljem čl. 159. st. 3. ZV odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

44. U odnosu na toč. II. izreke ove presude valja istaknuti da između stranaka ne postoji kakav ugovorni odnos usmjeren na prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine s tuženika na tužiteljicu, a na kojem bi pravnom temelju tužiteljica temeljila svoj zahtjev za izdavanje tabularne isprave koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja obveznopravni zahtjev, te je uvjetovan postojanjem kakvog ugovornog odnosa između stranaka, već da tužiteljica stjecanje svojeg vlasništva predmetne nekretnine temelji na ispunjenju zakonom propisanih pretpostavki za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a u kojem slučaju je isključivo ovlaštena prema tuženiku postaviti zahtjev za trpljenje upisa tužiteljevog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (sudska praksa – rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1114/2007 od 18. ožujka 2008.).

45. Slijedom navedenog, sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelj ice za izdavanjem tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelj ice na predmetnoj nekretnini.

46. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

47. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelj ici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 10. lipnja 2025. i 19. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima dana 10. srpnja 2025., 28. listopada 2025. i 13. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 eur, za trošak vještačenja u iznosu od 674,48 eur, te za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur i na presudu u iznosu od 110,00 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 2.311,03 eur.

48. Sud tužiteljici kao potreban nije priznao trošak sastava podneska od 15. srpnja 2025., a s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 2. ZPP, to iz razloga što je sadržaj istog tužiteljica mogla iznijeti na ročištima u odnosu na koja mu je priznat trošak zastupanja po punomoćnici, te trošak zastupanja po punomoćnici na ročištu za objavu, a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude.

49. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelj ici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

50. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica, po punomoćnici Tanji Krašovec, odvjetnici iz Novog Marofa 2/ Tuženik, po punomoćniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku iz Novog Marofa