REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-53/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, protiv tuženika CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja vlasništva i predaje u posjed te u pravnoj stvari tuženika/protutužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužitelja/protutuženika UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dine Čekada, odvjetnika u Puli te odvjetničkog vježbenika DC i tuženika/protutužitelja, 17. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj EC vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] pa tako i dijela te nekretnine koji je u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje geodetske struke Milke Kosanović od 7. listopada 2023., a koji je sačinjen za potrebe ovog predmeta, označen i prikazan plavom crtkanom linijom i to u fotografiji br. 1. te prilogu br. 8. odnosno skici lica mjesta navedenog nalaza i mišljenja, a koja fotografija i skica lica mjesta su sastavni dio izreke ove presude te je prikazan točkama – slovima: A-B-C-D-E-F-A ukupne površine 8m², a koji dio se sastoji od popločenog dijela (točke – slova: A-B-C-D-A, površine 2m²) i od dijela koji nije popločen, zemljani dio (točke – slova: A-D-E-F-A, površine 6m²), koji dio je sastavni dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku CC da tužitelju JC preda u posjed, slobodan od svih osoba i stvari, dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], koji je individualiziran i označen u točki 1. izreke ove presude, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

3. Zabranjuje se tuženiku CC da na bilo koji način koristi dio nekretnine koji je individualiziran i označen u točki 1. izreke ove presude, a koja zabrana stupa na snagu 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.".

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik/protutužitelj vlasnik dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u kopiji katastarskog plana označen plavom bojom, a koji dio će se posebno označiti u skici lica mjesta koju će za potrebe ovog postupka sačiniti vještak geodetske struke, pri čemu će skica biti sastavni dio presude.

2. Utvrđuje se da je tuženik/protutužitelj CC vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], pa tako i dijela te nekretnine koji je u presliku katastarskog plana označen zelenom bojom, koji je sastavni dio k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a koji će se posebno označiti u skici lica mjesta koju će za potrebe ovog postupka sačiniti vještak geodetske struke, pri čemu će skica biti sastavni dio ove presude.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed, slobodan od svih osoba i stvari, dio nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koji je u kopiji katastarskog plana označen zelenom bojom, koji će se posebno označiti u skici mjesta koju će za potrebe ovog postupka sačiniti vještak geodetske struke, pri čemu će skica biti sastavni dio izreke ove presude, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

4. Nalaže se tuženiku da o svom trošku ukloni zid i žičanu ogradu koji se nalazi u nekretnini označene kao kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i postavi novi zid ili ogradu na među između kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve u roku mjesec dana od dana pravomoćnosti ove presude.

5. Zabranjuje se tuženiku UC da na bilo koji način koristi dio nekretnine koji je individualiziran i označen u točki 1. i 2. ove presude.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana zaključenja glavne rasprave pa sve do isplate.".

III. Nalaže se tuženiku/protutužitelju CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju/protutuženiku JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 3.131,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu, povrh dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnina kč. br. [katastarska čestica]/2ZGR u naravi kuća i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine oduvijek su bile u vlasništvu tužitelja i njegove obitelji. Tužitelj je postao samovlasnikom predmetnih nekretnina i to najprije 1/3 dijela koju je stekao temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza svoje pok. majke LC (posl.br. O-1346/16, UPP-OS-75/16 od 29. rujna 2016.), da bi kasnije preostale suvlasničke udjele stekao temeljem kupoprodajnih ugovora sklopljenih sa svojom sestrom ĐC i bratom NC. Tuženik je vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vrt, k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi kuća, k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi dvorište i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi dvorište, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi obiteljska stambena zgrada i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi prolaz, dvorište obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik bez ikakvog razloga i bez ikakve pravne osnove, bez volje vlasnika i bez ikakvog pravnog temelja, koristi jedan dio nekretnine tužitelja, površine cca 8,25 m (dužine 5,5 m, širine 1,5 m), označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. [adresa], a koji je dio u skici lica mjesta označen plavom bojom. Tuženik ga uglavnom koristi za prolaz pješice te ga bez odobrenja tužitelja, kao vlasnika nekretnine, kosi. Predmetni dio nekretnine (sporan) se prirodno nalazi uz rub zgrade tužitelja izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. tj. pravi ravnu liniju svih nekretnina koje se nalaze na toj strani te nema nikakve potrebe da bude ,uvučen" u nekretninu tužitelja. Dakle, taj dio nekretnine sastavni je dio nekretnine tužitelja, U preglednoj skici i kopiji katastarskog plana označen je plavom bojom. Iz katastarskog plana čak proizlazi da se on nalazi više „uvučen" prema k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] (tužitelj). iz svih izvadaka iz katastra nekretnina taj je dio uvijek sastavni dio nekretnine tužitelja (k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. [adresa]) te nikada nije evidentiran kao dio neke nekretnine tuženika. U skici (katastarski plan) nekretnine tužitelja označene su žutom bojom, a nekretnine tuženika rozom. Na licu mjesta nalazi se žičana ograda koja omeđuje posjed tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], dok se izvan te ograde nalazi sporan dio nekretnine koji si tuženik svojata. Međutim, ograda nije međa, a kada ju je tužitelj želio maknuti tuženik se tom usprotivio, tako da je tužitelj primoran, radi zaštite svojeg vlasništva, pokrenuti postupak pred sudom. Odredbom iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom iz čl. 4. Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK) propisano je da je dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), te da sve što je sa zemljištem trajno povezano na površini ili ispod nje, u pravnom smislu, sastavni je dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu. S obzirom na činjenicu da tuženik odbija predati stvar (dio nekretnine) tužitelju kao vlasniku u posjed, to su se stekli uvjeti za podnošenje ove tužbe. Tužbeni zahtjev se u ovom trenutku označava sukladno dokazima i ispravama koju se priložene uz tužbu, dok će se tijekom glavne rasprave, a nakon izrade skice lica mjesta od strane vještaka mjernične (geodetske) struke posebno specificirati tužbeni zahtjev. Konačno zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] te naložiti tuženiku da predmetnu nekretninu preda tužitelju u posjed.

1.1. Podneskom od 19. siječnja 2024. tužitelj je uskladio odnosno specificirao tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem mjerničnog vještaka. Navedeno usklađenje suštinski predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, kojoj se tuženik nije usprotivio i koju je sud, na temelju odredaba članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopustio s obzirom da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Napominje da tužitelj nije cjelovito opisao tekstom i slikom koji je sporni dio. Na priloženoj skici ograde nije skicirana u cijelosti tj. zaokružena sporna površina crtama. Pri tomu navodi se sporna površina od 8,5 m2 za što nisu predočeni odgovarajući dokazi. Navodi se da je žičana ograda uvučena od crte poravnanja s pročeljem zgrade cca 1,5 m što nije istina već je na najširem dijelu tuženik izmjerio 1,3 m. VPS nije jasan. Tužitelj od tuženika nije tražio ustupanje spornog dijela nego je krenuo s tužbom. Nije istina da je tužitelj od tuženika tražio da on postavi novu ogradu na način da se poravna sa zapadnim pročeljem starog dijela zgrade. Tužitelj se nije očitovao o tuženikovu prijedlogu o utvrđivanju međa na osnovu postojećeg stanja ograda i zidova. Tužitelj nije predočio dokaze da je bilo tko od pravnih prednika tužitelja tražio sporni dio. Tužitelj nije predočio dokaze da je netko od pravnih prednika tuženika postavio žičanu ogradu, a da su se pravni prednici tužitelj tome protivili. Tužitelj bez ikakvih dokaza tvrdi da nije bilo razloga postavljanja ograde upravo na mjestu na kojem i jest tolike godine. Darovnim ugovorom iz 1964. između pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika svi prolazi u dvorištu i hodnici u kući su postali vlasništva tuženikovih pravnih prednika, a od 2012. vlasništvo tuženika. Posljedicama darovnog ugovora nisu bili zadovoljni braća ĆC i EC. NC je tužio (poslovni broj P-639/12) pokojnog oca tuženika GC za pravo prolaza i povrata darovanih k. č. [katastarska čestica]. NC je 2013. s tuženikom potpisao sporazum kojim je odustao od tužbe nad vlasništvom za darovane čestice. Tuženik je dao pravo prolaza TC. Tuženik naglašava da NC u svojoj tužbi nije potraživao sporni dio po ovoj tužbi. U čl. 5 Sporazuma jasno je napisano kuda tuženik daje pravo prolaza TC. U grafičkoj skici koja je prilog sporazuma jasno se vidi da je prolaz između zapadnog pročelja kuće tj. međe k. č. [katastarska čestica] i istočne međe k. č. [katastarska čestica] širok cca 3,3 m. Jasno se vidi da tuženik daje pravo prolaza na dijelu površine spornog dijela koja se nalazi ispred vratašca kroz koja se ulazi u dvorište k. č. [katastarska čestica], a NC svojim potpisom potvrđuje. Tuženik i njegovi pravni prednici sporni dio posjeduju kao svoje vlasništvo sigurno više od 30 godina. Pravni prednici tužitelja i tuženika su odredili među upravo na način kako se nekretnine posjeduju pa tako žičana ograda na istom mjestu stoji sigurno više od 30 godina. Tu nisku žičanu ogradu nisu postavili pravni prednici tuženika. Ograda je označena kao međa na presliku katastarskog plana i skici premjeravanja na osnovi geodetskog elaborata E-325. Na k. č. [katastarska čestica] duboko cca 1,4 m je postavio pravni prednik tužitelja zid sa žičanom ogradom udaljen cca 1,8 m od zapadnog pročelja starog dijela i kč [katastarska čestica] četiri ogradna zida obuhvaćaju ukupnu površinu od 85,6 m2,a sastoji se od k. č. [katastarska čestica] prema vl. listu od 74m2 i dio k. č. [katastarska čestica] u iznosu 11,6m2. Razvidno je da je tuženik time oštećen za 11,6 m2. Tužitelj je od strane tuženika obaviješten o tome usmeno i pisano putem maila u sklopu propalog dogovora o zamjeni vlasništva k. č. [katastarska čestica] za k. č. [katastarska čestica]. Prilikom dogovora o zamjeni vlasništva između tužitelja i tuženika tj. k.č 286/2 za k. č. [katastarska čestica] tuženik je jasno obavijestio tužitelja od kuda smatra da počinje k. č. [katastarska čestica], a to je crta u produžetku niske žičane ograde u smjeru sjever-jug, jasno mu je pokazao izračun površine za koju smatra da ima k. č. [katastarska čestica], jasno ga je obavijestio da površina unutar ogradnih zidova u kojima se nalazi i k. č. [katastarska čestica] ima cca 85m2. Privitak mailu je prijedlog tuženika o međama. Tužitelj nije imao usmenih niti pisanih primjedbi. Kroz sporni dio prolaze tuženikove instalacije i to cijev oborinskih voda, vodovodna cijev, cijevi kabeli električnih instalacija. Ispred tužiteljevih metalnih vratašca kroz koja tužitelj ulazi u svoje dvorište tuženik je dao postaviti popločenje i ugraditi odljevnu rešetku za oborinske vode. Tuženik je podigao razinu travnatog dijela svog dvorišta za cca 20 cm i tako izjednačio razinu travnatog dijela dvorišta s popločenjem. Tuženik sporni dio koristi kao prolazni dio dvorišta travnatu površinu vrta. Tijekom turističke sezone isto koriste i gosti tuženika. Tužitelj traži 8,5m2, a tuženik je oštećen za 11,6 m2 pa bi se praktično sporili za 3,1 m2. Dosljedno, tuženik predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen, a tužitelj obvezan na plaćanje parničnog troška i svih ostalih troškova proizašlih iz sudskog postupka.

3. Tuženik je odmah nakon podnošenja odgovora na tužbu podnio protutužbu u kojoj navodi da ustraje kod navoda da je dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiju predaju u posjed traži tužitelj, u kvalificiranom posjedu tuženika oko 40 godina te je navedeni dio tuženik stekao dosjelošću pa podnosi protutužbu u tom smjeru. Nadalje, kuća koju u [adresa] nazivaju Palac i dvorište kuće nalaze se na slijedećim česticama vlasništvo tuženika/protutužitelja k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća, k. č. [katastarska čestica] ZGR u naravi vrt, k. č. [katastarska čestica] ZGR u naravi spremište i vrt, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, prolaz i vrt sve upisane u zk.ui.br.2251 i k. č. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća, 176/4 u naravi kuća, prolaz, dvorište obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Tužitelj/protutuženik je vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća i vrt i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vrt upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine tuženika/protutužitelja su u cijelosti u vlasništvu istoga od 2012., a njegovih prednika od 1964. kada je baka tužitelja ŽC dobila drugu polovicu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] od djeda tužitelja- protutuženika UCF darovnim ugovorom. Otprilike 1,3 m u protutužiteljevoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a približno usporedno s međom između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađen je bez pravne osnove, bez suglasnosti tuženika/protutužitelja i njegovih prednika, zid sa žičanom ogradom čime se uzurpiralo cca 11,6m2 čestice tuženika/protutužitelja. Time je nekretnini tužitelja/protutuženika kč. br [katastarska čestica], a na štetu nekretnine tuženika- protutužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] faktično oduzet dio površine, na skici Geoportala, na kopiji katastarskog plana i na slici prikazan zelenom bojom. Tuženik- protutužitelj je u više navrata predlagao i zahtijevao od tužitelja/protutuženika da se zid izmjesti na među čestica. Spomenuo je to i u dokumentaciji sudskog spora P-53/2020. Naime EC je u predmetu P-53/2020 tužio AC radi kako tvrdi cca 8,5m2 jer je njegova majka dala postaviti ogradu cca.1,3m u k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sada vlasništvo EC. S obzirom na činjenicu da se tužitelj/protutuženik oglušio o zahtjev tuženika/protutužitelja i time mu odbija predati stvar (dio nekretnine) stekli su se uvjeti za podnošenje ove protutužbe, a sve obzirom da se radi o istim nekretninama koje su predmet odlučivanja povodom tužbenog zahtjeva. Protutužbenim zahtjevom tuženik/protutužitelj zahtijeva da sud donesene presudu kojom će utvrditi da je tuženik/protutužitelj vlasnik dijela predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te predaju u posjed iste. Također, zahtijeva da se naloži uklanjanje zida i žičane ograde na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i postavljanje novog zida ili ograde na među između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik/protutužitelj je na ročištu 12. studenog 2021. ispravio protutužbeni zahtjev u odnosu na oznaku nekretnina.

3.1. Tuženik/protutužitelj je na ročištu 12. studenog 2021. ispravio protutužbu odnosno specificirao protutužbeni zahtjev na način da ispravno naznačio nekretnine koje su predmet istog.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj/protutuženik navodi da postavljenom protutužbenom zahtjevu, pogotovo u dijelu koji se odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da se radi o nekretnini koja nije u vezi osnovnim tužbenim zahtjevom koji je postavljen od strane tužitelja, koji je podnijetim tužbenim zahtjevom postavio subjektivne i objektivne okvire ovog parničnog postupka. U odnosu na „sporni“ dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukazuje na činjenicu da je sam tuženik u spis dostavio Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti od 06.09.2013. sklopljen između njega i HC (brata tužitelja), a koji je za sada nepravomoćno utvrđen apsolutno nevaljanim te ističe da su stranke tog ugovora pristupile njegovom sklapanju nakon što je NC protiv tuženika CC pokrenuo postupak koji se pred naslovnim sudom vodio u predmetu pod posl. br. P-992/12, a u kojem je NC tražio utvrđenje prava vlasništva nad ½ nekretnina označenih k. č. br. [katastarska čestica]* i k. č. br. [katastarska čestica]* [adresa]. Taj postupak je, kao što je navedeno, okončan sklapanjem naprijed navedenog Ugovora, u kojem tuženik nikakvih prava ni na jednoj od predmetnih nekretnina nije tražio te je u čl. 2. tog Ugovora izričito navedeno: „… Ovim ugovorom ugovorne stranke suglasno rješavaju svoje međusobne odnose…“. Dakle, tuženik je tom svojom izjavom koja je sadržana u ništetnom ugovoru, pokazao da nikakvih prava niti pretenzija na nekretninama tužitelja (koje su tada bile upisane na ime HC s kojim je sklopio ugovor), a niti ih je ikada imao. Naime, radi se o tome da je prva pretpostavka stjecanja prava vlasništva poštenje odnosno savjesnost koju tuženik nema niti može imati, a sklapanju naprijed navedenog ugovora pristupio je u lošoj vjeri budući da je znao da je u tijeku sudski postupak pred naslovljenim sudom (P-2755/10) između HC i tužitelja, a koji je spor bio upisan u zemljišnim knjigama na nekretninama tužitelja (a upisan je i dan danas te nikada nije brisan), a bila je upisana i privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina. Iz tih razloga navedeni ugovor utvrđen je ništetnim. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]* [adresa] predstavlja u naravi vrt, ograđena i omeđena čvrstom ogradom - izgrađenim zidom i žicom koja se na njemu nalazi. Dakle, vlasništvo i posjed tužitelja jasno su ograđeni i takvo je stanje od uvijek na terenu, s time da je zid u stanju u kakvom je danas izgrađen prije 40 godina, dakle 1981. Podredno, taj je dio od strane tužitelja i njegove obitelji stečen i temeljem dosjelosti. Nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica]* [adresa] je cjelina te ona nije niti može biti dio neke druge nekretnine, kako to navodi tuženik u činjeničnom opisu protutužbe, te u samom protutužbenom zahtjevu. Tuženik nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojim navodima i zahtjevima, a vezano za temelj stjecanje prava vlasništva tuđih nekretnina, već samo i isključivo pokazuje neosnovane pretenzije prema tuđem vlasništvu, a koje ni na koji način ne može objasniti, a kamoli dokazati. Vezano uz dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]* [adresa], a koji je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, tužitelj ostaje pri svemu onome što je vezano uz tu nekretninu naveo u dosadašnjem tijeku postupka te dodatno ukazuje kako tuženik nije dokazao pravni temelj na kojem temelji protutužbu. Postavljanjem protutužbenog zahtjeva pod točkom I., tuženik je priznao da se radi o dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica]* [adresa], a koja je u cijelosti u vlasništvu tužitelja, što znači da tuženik jako dobro zna da se radi o dijelu nekretnine koja je oduvijek u vlasništvu tužitelja i njegove obitelji, a u svojem podnesku je kao nespornom označio tu činjenicu na stranici 2. odlomak i rečenica broj jedan. Tužitelj je pravo vlasništva nad nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica]* i k. č. br. [katastarska čestica]* [adresa] stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svoje pok. majke LC (1/3) te Ugovorima o kupoprodaji sa sestrom SC (1/3) i bratom HC (1/3), prilikom čega je postupao u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige. Tuženik bez ikakve pravne osnove svojata dijelove nekretnina tužitelja. Nekretnine tuženika i to k. č. br. [katastarska čestica]* i k. č. br. [katastarska čestica]* obje k. o. [katastarska općina], oduvijek su imale 16m², odnosno 85m², a to imaju i danas, ni više ni manje. ŽC, baka tuženika, a majka njegova oca VC, darovnim ugovorom darovala mu je 11.08.1987. naprijed navedene nekretnine i to vro precizno navedene i označene sa stvarnim stanje na terenu, namjenom, i površinom, sve kako slijedi: a) k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ulaz i stepenice površine 16m²; b) k. č. br. [katastarska čestica] u naravi prolaz i dvorište u naravi 85m². Dakle, daruje mu upravo ono što je i navedeno, a više nije niti mogla jer nije bila vlasnica (nemo plus iuris ad alterum transfere potest quam ipse habet- nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima). Prethodno je ČC darovao ŽC ½ tih nekretnina, ali samo tih ne, i drugih te je također u ugovoru vrlo jasno definirano što je predmet ugovora. Tuženik CC, obraćao se punomoćniku tužitelja e mailovima u kojima je iznosio svoje viđenje stvari, ali nikada nije spominjao ono što sada spominje u protutužbi, iako je u tim svojim dopisima detaljno analizirao stanje stvari. U odgovoru na tužbu u ovom postupku, tuženik izričito spominje prolaz između međe k. č. br. [katastarska čestica] i istočne međe k. č. br. [katastarska čestica] koji da je širok 3,3 metra, ali ni jednim dijelom ne spominje da bi bilo što bilo na bilo koji način predstavljalo spor. Na drugoj strani svojeg odgovora na tužbu, tuženik vrlo jasno označava i prikazuje da je međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], upravo zid: „… četiri ogradna zida…“, a sastoje se i od „… k. č. br. [katastarska čestica]…“, dakle sam tuženik izričito priznaje postojeće stanje, jer mu to naravno odgovara vezano uz tužiteljev tužbeni zahtjev, ali je tijekom postupka „zaboravio“ što je spomenuo i naveo u samom odgovoru na tužbu. To spominje i u daljnjem tijeku odgovora na tužbu: „… površina unutar ogradnih zidova u kojima se nalazi i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]…“.

Zaključno predlaže odbiti protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja.

5. Sud je, primjenom odredaba članka 189. ZPP-a, odlučio o protutužbi tuženika/protutužitelja raspravljati i odlučivati u ovom postupku s obzirom da je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom.

6. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišnih knjiga, izvod iz katastarskog plana, kopiju katastarskog plana, pregledava se fotografija uz tužbu, čita se Darovni ugovor, rješenje Z-75/65, Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti, preslik katastarskog plana, skica premjeravanja, e-mail korespondencija, pregledavaju se fotografije dostavljene uz odgovor na tužbu, pročitani su povijesni prikaz zemljišne knjige, pregledavaju se fotografije s lista 57 do 60 spisa, tužba tužitelja ĆC protiv GC, kopija katastarskog plana, pregledane su fotografije s lista 74 spisa, pročitani su Ugovor o kupoprodaji nekretnina, presuda posl.br. P-54/20, pregledane su fotografije s lista 57 do 100 lista, pročitani su izvadak iz zemljišne knjige, rješenje o nasljeđivanju pok. MC, e-mail, zapisnik s uviđaja, nalaz i mišljenje vještaka mjerničine struke, iskaz svjedoka SC, FC i OC, iskaz vještakinje te iskazi parničnih stranaka kao i druga dokumentacija priležeća spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, dok protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja nije osnovan.

8. Dakle, u ovom je sporu predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva isti s obzirom da obje stranke pretendiraju na pravo vlasništva istog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] i nastavno na predaju tog dijela u posjed. Uz to, tuženik/protutužitelj dodatno zahtijeva utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina].

9. Pri tom među strankama ovog postupka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su parnične stranke rođaci koji su u lošim međusobnim odnosima, kao i da tužitelj živi u [adresa], dok tuženik živi u [adresa],

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] ZGR i 286/2 obje k. o. [katastarska općina] koje je stekao dijelom (1/3) nasljeđivanjem iza pokojne majke Attilie Rosanda 2016., a ostatak je stekao 2019. kupoprodajom suvlasničkih udjela (1/3 + 1/3) od svoga brata HC i svoje sestre RC,

- da je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] ZGR i 176/4 ZGR k. o. [katastarska općina] koje je stekao darovanjem 2012. od svoga sada pokojnog oca GC, koji je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoje pokojne majke (bake tuženika) ŽC,

- da u naravi predmetne čestice stranaka predstavljaju kuće s okućnicom i dvorištem u staroj jezgri [adresa].

10. Sporno je kome pripada predmetni dio kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] s obzirom da tužitelj tvrdi da je predmetna parcela oduvijek u vlasništvu njegovih prednika, a tuženik protutužbenim zahtjevom pretendira na stjecanje prava vlasništva tog dijela nekretnine ističući da ga je stekao dosjelošću. Spornim se ukazuje jesu li na strani tuženika/protutužitelja ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje da je stekao vlasništvo dosjelošću.

10.1. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], zapravo je sporno je li tužitelj na neki način tuženiku uzeo dio te nekretnine odnosno pripadaj li taj sporni dio nekretnini tuženika kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] ili susjednoj nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Sud je na uviđaju vlastitim opažanjem utvrdio da su nekretnine koje su predmet postupka k. č. br. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] dio okućnice kuće koja se nalazi u staroj jezgri naselja Premantura (u blizini Pule). Nakon što su stranke na uviđaju pokazala nekretnine koje su predmet njihovih zahtjeva, vještakinja mjernične struke Milka Kosanović iste je, po nalogu suda, identificirala.

11.1. U nalazu i mišljenju vještakinje mjernične struke Milke Kosanović prikazano je kako predmetne kč. br. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] dolaze upisane u katastru te što predstavljaju u naravi. Tako je navedeno da se nalaze u centru [adresa] unutar ograđenog bloka sa više čestica. Vještakinja je ukazala na uviđaju, a potom je i detaljno elaborirala u svom nalazu okolnost da u odnosu na predmetne nekretnine postoji značajna deformacija katastarskog plana u odnosu na stanje u naravi. Radi u svrhu jasne predodžbe te deformacije vještakinja je prikazala (prilo5 list 154 spisa) kako izgleda sadašnji službeni digitalizirani katastarski plan u odnosu na nekadašnji stari analogni plan. Usporedbom ta dva plana jasno je da je digitalizacija starog analognog plana loše izvedena i zbog toga govori o deformacijama odnosno o odstupanjima. U prilog zaključku da je službeni digitalizirani plan pogrešan, govori stanje u naravi koje se nije mijenjalo što posljedično znači da nije smjelo biti promjena niti sa starog na novi digitalni plan. Naime, na kopiji plana nove izmjere (prilog 6 list 154 spisa) evidentirani su zidovi koji su zatečeni koji su zatečeni na terenu (i prikazani na fotografijama) te sporni dio dvorišta pripada kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], što je i u ravnini sa zidovima kuće. U odnosu na predmet protutužbenog zahtjeva i to dio kč. br. [katastarska čestica] na međi sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navedeno je da je nedvojbeno utvrđeno da sporni dio (kojeg je tuženik/protutužitelj) naznačio zelenom bojom na izvoru iz katastarskog plana (list 97 spisa) pripada tužiteljevoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještakinja je objasnila da je i u tom dijelu digitalizirani katastarski plan ispravan i to iz razloga jer stari analogni plan prati postojeće zidove kojima je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omeđena. Dakle, međa između tužiteljeve kč. br. [katastarska čestica] i tuženikove kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] je kameni zid koji je postojao od ranije što ukazuje na to da je digitaliziran plan pomaknut. I na to tuženik/protutuženik upire.

11.2. Tuženik/protutužitelj je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, zbog čega je sud odredio usmeno izlaganje nalaza i mišljenja. U svom iskazu vještakinja Milka Kosanović otklonila je prigovor tuženika u odnosu na mjerenje duljina kao neosnovane navodeći da je ona stručna osoba koja je potrebna mjerenja izvršila u skladu sa svojom strukom te da se pritom podrazumijeva i tolerancija u mjerenju od 0,1 metar, a sve primjedbe tuženika upravo su unutar te tolerancije odstupanja. Pojašnjava da su na uviđaju definirane točke koje su potom korištene pri izradi nalaza i mišljenja, a tuženik na uviđaju nije imao primjedbi na tako definirane točke niti na mjerenja izvršena na uviđaju. Dodatno je vještakinja objasnila da je, koristeći termin posjed u pisanom nalazu, govorila o korištenju i to konkretno da je utvrđeno da predmetni dio kč. br. [katastarska čestica] ZGR služi za pristup nekretnini tužitelja. U odnosu na pitanje što sve u naravi predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vještakinja je objasnila da je iz dva razloga utvrdila da ono što u naravi predstavlja terasu kamenim zidovima jest kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prvi razloga je taj što je do takvog zaključka došla korištenjem metode povezivanja stanja na terenu s analognim katastarskim planom, a takvo povezivanje prikaza daje rezultat da su zidovi kojima je okružena terasa međa unutar kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovdje je vještakinja naglasila, a što je učinila i u pisanom nalazu, da je digitalizirani katastarski plan vezano za to deformiran što znači da ne prati analogni katastarski plan, niti stanje na terenu. Objasnila je da je u konkretnom slučaju, prilikom digitalizacije ručnog (analognog) katastarskog plana, došlo do pomicanja međašnih točaka, čak i do dva metra, što je prijavila službeno odjelu katastra nadležnom za ispravke koji je odjel upravo za to formiran. Drugi razloga kojim je bila vođena je taj da su postojeći zidovi oko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kompaktni te je ocijenila da je riječ o jedinstvenom zidu. Zaključila je da za potrebu izrade nalaza i mišljenja koristila svu dostupnu važeću i arhivsku građu, sve planove kojima katastar raspolaže, plan stare izmjere te tzv. plan nove izmjere rađen od 1969. do 1974. koji nije na snazi, zbog čega je i korištena tzv. nova izmjera. Upravo je na planu nove izmjere naznačen pravac spornog zida, a koji odgovara pravcu zida i na planu stare izmjere tako se na planu nove izmjere uočavaju topografske oznake za zid (kvadratić). Vještakinja je, dakle, konačno ostala u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

11.3. Tuženik/protutužitelj je nakon usmenog saslušanja vještakinje predložio provođenje novog vještačenja, međutim sud je taj prijedlog odbio. Naime, vještakinja je argumentirano odgovorila na sve primjedbe tuženika, pri tom životno obrazlažući razloge svojih zaključaka na način da je sudu objasnila problematiku prikaza čestica u digitaliziranom katastarskog planu te deformacije do kojih je došlo prilikom same digitalizacije, a sud se vlastitim opažanjem stanja na terenu uvjerio u navode vještakinje. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje iznijela sukladno uputi suda i pravilima struke otklonivši argumentirano primjedbe tuženika i odgovorivši na prigovore tuženika konkretnim razlozima. Stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti.

12. Na okolnost osnova stjecanja prava vlasništva i posjedovanja predmetnih nekretnina, sud je saslušao svjedoke SC, FC, OC te parnične stranke.

13. Svjedokinja SC, sestra tužitelja, u svom iskazu navodi da je iza pok. majke naslijedila dio nekretnina u [adresa], ali s obzirom da su ona i brat EC imali problema s bratom ĆC, odlučila je svoj dio prodati bratu Aldu 2017. Ona je u [adresa] dolazila od kada je bila mala i to učestalo do 2000., a nakon toga počela je rjeđe dolaziti, posebice nakon što je umrla majka 2010. Sada dolazi, ali rijetko. Za fotografiju s lista 42 spisa navodi da je riječ o kući koja je bila od njene majke, a sada je to kuća njenog brata UC. Objašnjava da su se prikazanim ulaznim vratašcima koristili za ulazak u ljetnu kuhinju, ali postoji ulaz i s druge strane u kuću. Žičanu ogradicu postavili su njeni roditelji 1980-ih kada su rađeni radovi, kako bi si osigurali intimu i privatnost jer je teta ŽC počela svoj dio kuće iznajmljivati turistima koji su onda šetali posvuda, a njima je to smetalo. Ta je ograda postavljena baš na tom mjestu jer se morala povući malo unutra u odnosu na zid kuće zato što je tada na tom prolazu bio jedan poprečni zidić koji bi priječio put pa je to učinjeno zbog širine prolaza. Navodi da su dijelom nekretnine od ograde do oznake vještaka po podu (sporan dio) prolazili svi. Taj dio i ovaj drugi dio bio je zajednički za prolaz. Misli da je zidić kojeg je spomenula srušio CC, ne zna točno kada. Taj komad zemlje ispred ograde je od njene obitelji. Za zidove na k. č. br. [katastarska čestica] na fotografiji s lista 43 spisa navodi da su ih ogradili njeni roditelji jer su se turisti tete U znali koristiti tim djelom, a to je bilo njihovo. Tako da su to roditelji ogradili da turisti tu ne bi dolazili. CC i teta ŽC nisu se koristili tim djelom. Na tom betoniranom i ograđenom dijelu boravila je njena ljeti, tu je majka stavljala sušiti robu, iznosila madrace i slično. Nikada nije vidjela da CC koristi ovaj betonirani dio, a sada kada je došla vidjela je da tu ima svega, kanti za smeće, nereda, raznih stvari. Po prvi puta je saznala da postoji problem vezano za betonirani dio dvorišta na fotografiji s lista 43 spisa, kada joj je brat rekao da CC smatra da je to njegovo. Nikada prije nije postojao problem oko toga, između tete U i njene mame nikada nije postojao problem oko toga. Moja majka nije se odrekla ovog dijela dvorišta ispred ograde. Ograda je tako bila postavljena radi komoditeta prolaska, a taj prolaz koristili su svi i oni su na tom dijelu ispred ograde sušili robu i prolazili do svoje cisterne, prolazila je i teta ŽC do svog skladišta. Nikakav poseban dogovor vezano za to nije postojao. Za prolaz se koristila i travnata zona na fotografiji s lista 42 spisa. Kada su počeli dolaziti turisti nastala je ta potreba za privatnošću. Ovu betoniranu površinu koristio je njen pok. nono PC, njena pok. majka C i ona od kada je bila mala. Pored te betonirane površine postojao je vrt koji se na fotografiji ne vidi, a kojeg je obrađivao moj pok. nono PC. Nikada nije vidjela da je Brankov otac D koristio niti taj vrt, a niti betoniranu terasu. Otac CC zvao se D, on je živio u [adresa], viđala ga je da dolazi ljeti. Između E i njene pok. majke J nije bilo problema.

14. Svjedok OC u svom iskazu navodi da je CC njegov prijatelj iz gimnazije, a intenzivnije su se počeli družiti 2000.-te. Dolazi kod njega u [adresa] godišnje nekoliko puta. Znao je viđati njegovog pok. oca. Kada me pitate je li mi poznato što vezano za problematiku vlasništva, korištenja dvorišta između stranaka, mogu reći da mi je CC mu je rekao da postoji spor oko dvorišta, a zapamtio je da je riječ o nešto sitno malo kvadrata. Misli da je riječ o dijelu dvorišta koji se nalazi uz žičanu ogradu, a vezano za to mu je poznato da su to CC i njegov otac koristili. Kada je dolazio vidio je da tuda slobodno prolaze i hodaju, znali su i odložiti neke stvari, daske, a nije mu poznato da bi i netko drugi to koristio. Na izričit upit suda navodi da se ne sjeća da je postojao i poprečni zidić. Pamti da je nekada uz ovu žičanu ogradu gdje je sada trava, bio beton. Nije mu poznato da bi između stranaka bilo sporno nešto i vezano za ograđenu popločenu terasu. Nego mu je poznato da između CC i UC postoji dogovor da CC koristi taj dio, a to mu je rekao CC. Viđao je CC da tu odlaže neke stare daske, kante, materijal. Ranije je viđao i njegovog oca da tu isto odlaže neke stare stvari. UC i nekog drugog nije viđao da to koristi. Nije mu poznato tko je sagradio zidić s vratima prema popločanom prolazu. Počeo je tamo dolaziti 2000.-ih i tada je Brankov otac koristio terasni dio, a CC ga je počeo koristiti nakon što je dobio kuću. Pamti da je Brankov otac na ovom terasom dijelu odlagao stare kante, stare daske, stari ormar, nešto što mu nije trebalo, isto tako i CC. Ne pamtim da bi se s tim dijelom nešto mijenjalo, da bi se nešto radilo, ograđivalo, pamtim da je to uvijek isto. Ta je terasa u vlasništvu JC, a ne zna što je točno problem vezano za to.

15. Tužitelj EC u svom iskazu navodi da je s tuženikom u lošim odnosima, tuženik ga je čak i udario. Odlučio je podnijeti ovu tužbu kada je 2019. skidao staru fasadu i kante s farbom odložio upravo na sporni dio za koji tvrdi da mu pripada nakon čega mu je supruga tuženika počela govoriti da ne smije to tu staviti jer da je to njihovo, a kada se vratio dočekao je te kante boje prebačene iza ograde na 176/2. Taj sporni dio je tako pušten i ograda je pomaknuta unutar 176/2 radi mogućnosti prolaza jer je nekada prije postojao poprečni zid. Taj zid srušio je tuženik i tuženik je počeo svojatati taj dio nekretnine i zbog toga je odlučio podnijeti tužbu. Taj sporni dio koristi jer tuda ulazi u svoju kuću, a sada dok traje ovaj postupak na sudu to ne koristi jer ne želim probleme. Niti CC to ne koristi jer je samo od sebe izraslo neke granje. Prije podnošenja ove tužbe, njegova je majka na tom djelu imala štrik za sušenje robe koji je išao od dijela kuće do cisterne. Ne zna koristi li CC taj sporni dio zemlje. Parcele 176/2 ZGR i 286/2 naslijedio je iza pokojne majke MC, zajedno s bratom TC i sestrom SC, a oni su mu naknadno svoje trećine prodali tako da je sada vlasnik tih čestica u cijelosti. Mama L to je naslijedila od svoga oca PC. U [adresa] dolazi od kada je bio mali dječak. Vezano za nekretninu 286/2 navodi da je njegova, da je sada omeđuju četiri zida, zid prema cesti i zid prema česticama 176/5 i 176/4 su stari suhozidi, a zidovi prema 286/1 i 176/4 su zidani. Ne zna tko je zidao zid prema 286/1 ni kada, sjeća se da je na početku nekada bio čempres koji su potom maknuli. Taj zid prema 286/1 oduvijek je bio na pola jer je pridržavao zemlju koja je bila na ovoj mojoj 286/2. Dio parcele 286/2 uz cestu koristio se kao vrt i onda je taj zid pridržavao tu zemlju jer je bilo razlike u nivelu. Zid prema 176/4, za koji tuženik tvrdi da je njegovo, su sazidali njegovi preci, misli nono PC jer taj zid pamti od kada je bio mali. Upravo na tom zidu je ulaz, pomična vrata i kao djeca tu su se igrali. Taj zid nikada nije rušen niti je ponovno građen. Niti je to učinjeno nakon 1974. Riječ je uvijek o istom zidu kojeg pamti od malena. Vrt, terasu i prostor na čestici 286/2 koristila je samo njegova obitelj, taj prostor nikada nije koristila Brankova obitelj. CC je počeo stavljati svoje stvari na tu parceli nakon što je pobacao one kante boje koje sam prethodno spomenuo. Navodi da se njegova obitelj nikada nije odrekla spornog djela nekretnine 176/2 (list 156 spisa). Kada je otkupio suvlasničke dijelove brata i sestre, platio im je tu površinu. Dok je postajao poprečni zid nije bilo druge mogućnosti za CC i njegovu obitelj da dođu do drugog djela nekretnine osim po ovom spornom djelu, jedino su mogli preskočiti zid pa je takav dogovor postojao. Ne zna zašto CC smatra da mu taj dio pripada, može samo pretpostaviti da on to svojata jer njih većinom nema, a on tamo živi. Njegovi preci i on dopuštali su CC i njegovoj obitelji, dok je postojao poprečni zidić, da ovuda prolaze, jer drugačije ne bi mogli, ali nikada se navedeno nije odnosilo na dogovor oko vlasništva, a sada kada zidića nema takav prolaz nije potreban. Tu žičanu ogradu postavila je još njegova mama jer se htjela ograditi kako joj ispod prozora i u njen dio ne bi dolazili turisti kojima su Đ iznajmljivali kuću. S Brankovim ocem GC nije bilo problema vezano za ove moje parcele 176/2 i 286/2. GC nikada nije tvrdio da je to bilo njegovo niti su to tvrdili njegovi roditelji. Majka L nije srušila zid i postavila žičanu ogradu do ruba kuće, jer zid nije bio njihov.

16. Tuženik CC u svom iskazu navodi da je njegov odnos tužiteljem loš jer se tužitelj loše ponaša i ima aspiracije na nekretnine koje je naslijedio od svojih predaka. Njih dvoje, dok su još bili u korektnim odnosima, usmeno su dogovorili da će zamijeniti dvije parcele tako da će tužitelj njemu prepustiti parcelu 286/2, a on će tužitelju zauzvrat dati 176/6 i da će to napraviti kada tužitelj razriješi odnose s bratom i sestrom i postane vlasnik u cijelosti. Kada je postao vlasnik u cijelosti, 2016. ili 2017., priča se promijenila i tražio je da mu prepusti za ništa i dio parcele 176/4, a on to nije htio pa je podnio ovu tužbu. Od kad pamti u [adresa] je u kući živjela njegova nona ŽC i to do svoje smrti 2000. Njegov otac GC bio je vojno lice i došao je tamo živjeti 1987. kada mu je nona ŽC prepisala to imanje. Godinu dana kasnije 1988. tamo je došao živjeti i on, a njegova supruga 1989. Nije mu poznato tko je sagradio zidić koji je srušen, a protezao se u pravcu žute strelice kako je prikazano na fotografiji 2 N/M, list 157 spisa. Taj zidić pamti oduvijek, a dao ga je srušiti 2013. kako bi prolaz bio slobodan jer je smatrao da je to ljepše s obzirom da se bavi turizmom. Dok je taj zidić bio tamo njegova obitelj i on prolazili su preko ovog spornog dijela i tako pristupali drugim parcelama te im to nitko nije branio. Misli da ova žičana ograda tamo postoji od 1970-tih jer se to vidi u planu nove izmjere. Na izričiti upit suda o tome iz kojeg razloga smatra da je sporni dio njegovo vlasništvo, tuženik je naveo da zna da međa ide po plavoj iscrtanoj liniji, ali polaže pravo na taj dio jer su ga koristili. Navodi da on i njegova obitelj pritom nisu mislili da je to njihovo, nisu mislili ništa, ali su prolazili i zato polaže pravo na to. Tuda su morali prolaziti kako bi došli do dna gdje je drvarnica i spremište koje je sagradila još njegova nona. Izgled parcele 286/2 nije osobito mijenjao posljednjih 40 do 50 godina. Ta parcela sastoji se od dva djela, dio koji se obrađivao, kao neka zelena površina i betonirani dio koji se koristio kao terasa. Tu parcelu oduvijek je koristila njegova nona ŽC i njihova obitelj. Njegovi su roditelji koristili tu parcelu jer su obrađivali taj vrt od 2000. do 2012. U vrtu na dijelu 286/2 njegovi su roditelji sadili pomidore, salatu i drugo. Sporni zid dala je izgradit L kako turisti njegove none U ne bi dolazili na tu terasu. Tu parcelu koristila je nona ŽC od 1960.-te za potrebe turizma. Na upit suda o tome iz kojeg bi razloga L sagradila zid i ogradila parcelu koju po navodima tuženika nije koristila, navodi da je htjela onemogućiti turistima da tu dolaze. Nisu tada znali čije je to, to tada nije bilo važno. Nekada je taj prostor, terasni dio parcele 286/2 koristila i Atillia za sušenje robe, ali to samo nekada. I njegova nona je to koristila za sušenje robe, nakon što je zid sagrađen. Nakon što je sagrađen zid, taj prostor više nisu koristili turisti U, nego samo nona ŽC. Njegovi preci su mu rekli da je N smetalo da to koriste turisti. Ona je gradnjom zida uzurpirala 2,2 metra širine njihovog prostora. Taj zid nakon što je jednom izgrađen nije ponovno rušen i nadograđivan, uvijek je riječ o istom zidu. Na upit o tome iz kojeg razloga smatra da je sporni dio 286/2 njegov, navodi da to smatra jer desetinama godinama to koristi. Traži samo taj manji dio jer je razmak do kuće bio 4 metra i takav treba biti i tu je bila terasa, a ostalo ne traži.

17. U odnosu na sporni dio kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], sud je iz, u tom dijelu sukladnih iskaza svjedokinje SC te parničnih stranaka, utvrdio da su predmetni dio dugi niz godina koristili pravni prednici obiju parničnih stranaka za prolaz. Njihovi su iskazi sukladni u dijelu u kojem navode da je ranije postojao poprečni zidić koji je onemogućavao drugačiji prolaz odnosno koji je uvjetovao da se do ostatka nekretnine dolazi upravo preko predmetnog spornog dijela. Niti jedan od saslušanih svjedoka i stranaka ne zna kada je taj poprečni zidić sagrađen, ali svi suglasno navode da ga je tuženik dao srušiti 2013., a rušenjem tog zidića omogućen je normalan prolaz. Taj je dio njihovog iskaza sukladan materijalnim dokazima i to fotografiji (list 58 spisa) koja prikazuje nekadašnje stanje na terenu odnosno poziciju poprečnog zidića. Uzimajući u obzir da navedeno između stranaka zapravo nije sporno, vjerodostojan je iskaz svjedokinje SC i tužitelja u dijelu u kojem objašnjavaju da su njihovi roditelji odnosno njihova majka (prednica tužitelja) pokojna Ć postavila žičanu ogradu i dvorišna vrata, koja je uočena i na uviđaju (fotografija na listu 156 spisa), upravo na tom mjestu (uvučeno) jer drugačije, zbog postojanja tada poprečnog zidića, nije bilo moguće. Nadalje, svjedokinja SC i tužitelj uvjerljivo i sukladno objašnjavaju da je njihova majka tu ogradu odlučila postaviti kako bi se "zaštitila" odnosno kako bi osigurala privatnost s obzirom da je baka tuženika (pokojna ŽC) svoj dio kuće iznajmljivala turistima pa nije htjela da šetaju ispred ulaza u njenu kuću. Dakle, iz njihovih je iskaza utvrđeno da su i pravni prednici tuženika i tuženik koristili predmetni sporni dio za prolaz, ali je također utvrđeno da nije postojao nikakav drugačiji dogovor vezano za pitanje vlasništva tog dijela nekretnine između prednika stranaka. U tom smislu upravo je iz iskaza tuženika utvrđena ključna činjenica da su i tuženik i njegovi prednici znali da predmetni dio nekretnine nije njihov.

18. Nadalje, vezano za protutužbeni zahtjev koji se odnosi na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], valja ukazati da tuženik/protutužitelj tvrdi da se njegova kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] proteže i preko ogradnog zida vanjske terase, kako je to sam tuženik prikazao na fotografiji s lista 100 spisa. Dakle, smatra da je pravna prednica tužitelja/protutuženika zidanjem zida (kojim je ogradila terasu) uzurpirala dio njegove kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], a dodatno smatra da upravo takva međa proizlazi iz postojećeg digitaliziranog katastarskog plana.

18.1. Takvi navodi tuženika utvrđeni su neosnovanima. Već je u ranijim točkama obrazloženja objašnjeno te ja na temelju nalaza i mišljenje vještakinje mjernične struke Milke Kosanović utvrđeno da se predmetna terasa koja je sa svih strana okružena zidovima nalazi na tužiteljevoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom dijelu sud je u potpunosti prihvatio obrazloženje vještaka da su stanje na teretnu i analogni katastarski plan sukladni, a vještak je do takvog zaključka došao na temelju evidentiranih međašnih točaka i to zidova, za koje je utvrđeno da nisu nikada rušeni. Pa je praćenjem pravca tih zidova utvrđeno da digitalni katastarski plan na kojem tuženik temelji svoj zahtjev nije točan jer je digitalizacijom došlo do "pomaka". U tom smislu tuženik/protutužitelj nije uspio dokazati pravo vlasništva spornog dijela.

18.2. Nadalje, nisu osnovani niti navodi tuženika o tome da su njegovi prednici i on sam koristili sporni dio terase. Naime, vezano za korištenje tog dijela terase iz iskaza svjedokinje SC i tužitelja utvrđeno je da su predmetnu terasu uvijek koristili prednici tužitelja. Tako je iz iskaza tužitelja utvrđeno da se ta terasa nekada koristila dijelom kao vrt, a dijelom kao terasa te da su dva ogradna zida stari suhozidi, dok su preostala dva zida naknadno zidana s time da je zid prema kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojao oduvijek (jer je pridržavao zemlju), ali je bio niži. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje SC, a što uostalom potvrđuje i tuženik u svom iskazu, utvrđeno je da su zid s ulaznim vratima (koji se nalazi između kč. br. [katastarska čestica]/4ZGR, a čije rušenje tuženik protutužbenim zahtjevom zahtjeva) dali sazidati prednici tužitelja (njegov djed ili njegova majka) kao i da niti jedan od ogradnih zidova nije rušen odnosno ponovno građen. Međutim, iskazi svjedokinje SC i tužitelja s jedne strane te iskaz tuženika s druge strane, suprotni su vezano za korištenje predmetnog dijela terase. Pa tako u svom iskazu tuženik navodi da su njegovi roditelji predmetni dio koristili kao vrt od 2000. do 2012., a da je prethodno i njegova baka ŽC koristila tu terasu. Taj dio iskaza tuženika nije vjerodostojan te je konstruiran za potrebe ovog postupka, a što proizlazi iz kontradikcija u koje je tuženik tijekom iznošenja iskaza "upadao", a na što mu je sud odmah ukazao postavljanjem pitanja radi pokušaja razjašnjenja kontradikcija, međutim iste nisu razjašnjene. Tuženik tako potvrđuje da je pregradni zid dala izgraditi majka tužitelja kako ne bi turisti njegove bake U dolazili na tu terasu, a takav njegov navod je u kontradikciji s tvrdnjom da je njegova baka tu terasu najviše koristila. Naime, nije logično da bi prednica tužitelja dala sagraditi zid i da bi to baka tuženika dopustila, da je smatrala da je riječ o nekretnini prednice tuženika. U tom dijelu uvjerljivi su, logični i vjerodostojni iskazi svjedokinje SC i tužitelja o tome da su njihovi prednici sazidali zid kako bi se "zaštitili" od turista prednice tuženika i time zaštitili svoje. Da su imali potrebe "zaštiti" svoje nekretnine, proizlazi i iz činjenice da su se zaštitili postavljanjem žičane ograde na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Čak i svjedok OC u svom iskazu navodi da mu je poznata da je terasa u vlasništvu tužitelja.

18.3. Iskazi svjedokinje SC i tužitelj su međusobno sukladni te sukladni materijalnim dokazima u spisu, iskazivali su uvjerljivo i sigurno, dok je iskaz tuženika vezano za terasu neuvjerljiv te je tuženik iskazivao očito motiviranim uspjehom po protutužbi. Svjedok OC nije imao mnoga neposredna saznanja o predmetu ovoga spora, jer uglavnom iskazuje o posrednim saznanjima odnosno ono o čemu mu je tuženik govorio. Ipak se ukazuje da je svjedok iskazivao vjerodostojno.

19. Dakle, i tužitelj i tuženik u ovom postupku pretendiraju na utvrđenje prava vlasništva (dijela) k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koji je označen i prikazan na skici lice mjesta vještakinje slovima A-B-C-D-E-F-A (list 154 spisa). Tužitelj tvrdi da je taj dio oduvijek sastavni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koja je u njegovom vlasništvu, dok s druge strane tuženik/protutužitelj tvrdi da je isti posjedovanjem svojih prednika i vlastiti stekao dosjelošću.

19.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinja Milke Kosanović utvrđeno je, kako je to već obrazloženo u točki 11. obrazloženja, da je sporni komad (označen slovima A-B- C-D-E-F-A na skici lica mjesta mjerničnog vještaka) dio čestice tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Tuženik, s druge strane, nije dokazao da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

19.2. Prema čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u nastavku: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.). Za stjecanje vlasništva nekretnine potrebno je vrijeme od 10 godina godine ako posjed ima kvalitete zakonitosti, istinitosti i poštenja, a vrijeme od 20 godina ako je posjed samo pošten (st. 2. i 3.).

19.3. Ovaj je sud utvrdio da su tuženik i njegovi prednici koristili predmetni dio nekretnine za prolaz, međutim isti su koristili svjesni činjenice da prolaze po tuđoj nekretnini i to nekretnini prednika tužitelja, a potom samog tužitelja. I u svom iskazu, na izričit upit suda, tuženik navodi da zna da je predmetno zemljište dio čestice tužitelja, ali misli da na isto ima pravo jer je taj dio koristio. Iz navedenog se zaključuje da tuženik ne razumije što znači institut dosjelosti, smatrajući da je za stjecanje vlasništva dosjelošću dovoljno da nešto koristiš pri tom zanemarujući okolnost da je ključno da to činiš kao pošteni posjednik, što bi značilo da koristiš nekretninu u uvjerenju da je tvoja.

19.4. Navodi tuženika o tome da ima valjani temelj posjedovanja predmetnog dijela nekretnine ocijenjeni su neosnovanima. Naime, da tuženik nije pošteni posjednik utvrđeno je i uvidom u Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti kojeg je sklopio 6. rujna 2013. s bratom tužitelja BC (dok je isti još bi suvlasnik predmetne nekretnine), a kojim je ugovorom osnovana služnost upravo u korist sada tužiteljeve nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] na teret tuženikove nekretnine. Dakle, tuženik je bio svjestan tko je vlasnik predmetne nekretnine. Ukazuje se i to da sporna nekretnina nije bila predmet Darovnog ugovor od 11. rujna 1964., na koji tuženik/protutužitelj upire. Iz svega navedenog ovaj je sud utvrdio, a što uostalom tuženik izričito potvrđuje u svom iskazu, da tuženik nije vlasnik spornog dijela predmetne čestice i zna da sporni dio nekretnine predstavlja dio upravo predmetne čestice.

19.5. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik spornog dijela zemljišta te da isto pripada tužiteljevoj k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. S obzirom da je tuženik problematizirao ispravnost katastarskog plana prigovorima koji su otklonjeni kao neosnovani i s obzirom da i sam tuženik/protutužitelj pretendira protutužbom na utvrđenje prava vlasništva istog dijela nekretnine, sud smatra da je oportuno bilo meritorno odlučiti o deklaratornom dijelu zahtjeva tužitelja te istog prihvatiti, stoga je odlučeno kao u točki I.1. izreke presude.

19.6. S obzirom da je utvrđeno da je tužitelj vlasnik spornog dijela te da isti tuženik drži u suposjedu, sud je na temelju odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja na predaju u posjed te je u točki I.2. izreke naloženo tuženiku da tužitelju predmetni dio nekretnine preda u posjed, dok je u točki I.3. izreke tuženiku zabranjeno daljnje korištenje iste.

20. Posljedično ovakvoj odluci o pitanju vlasništva predmetnog dijela kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tuženikov/protutužiteljev zahtjev na utvrđenje prava vlasništva istog dijela nekretnine te zahtjev na predaju tog dijela u posjed neosnovan te je taj dio zahtjeva tuženika/protutužitelja odbijen u točki II.1. izreke presude.

21. U nastavku je valjalo odlučiti o preostalom dijelu protutužbenog zahtjeva kojim tuženik/protutužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], predaju u posjed iste, uklanjanje zida i žičane ograne te postavljanje novog zida i žičane ograde na među između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik zapravo smatra da je tužitelj uzurpirao dio njegove k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i proširio se u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, utvrđeno je da tuženikovi navodi u tom smislu nisu osnovani.

21.1. Vezano za to, sud je vlastitim opažanjem na uviđaju te iz nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke Milke Kosanović utvrdio da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja česticu pravilnog oblika, koja se koristi kao vanjska terasa i koja je sa sve četiri strane ograđena kamenim zidovima. Suprotno navodima tuženika, iz nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Milke Kosanović utvrđeno je da sporni dio kojeg je tuženik/protutužitelj označio na fotografiji s lista 100 spisa nije dio njegove kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], što je sve obrazloženo u točki 11. i 18. obrazloženja. Nadalje, tuženik/protutužitelj nije uspio dokazati niti da je po nekoj drugoj osnovi stekao pravo vlasništva predmetnog dijela jer je utvrđeno da predmetni dio nekretnine tuženikovi prednici nisu koristili kao svoj niti je to činio tuženik, stoga u tom smislu nisu bili pošteni posjednici pa nema uvjeta za utvrđenja prava vlasništva niti po osnovi dosjelosti.

21.2. Slijedom navedenog, utvrđeno je da nije osnovan protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja kojim zahtijeva da se utvrdi vlasnikom predmetnog dijela nekretnine, potom predaju u posjed, uklanjanje zida i žičane ograde i postavljanje novih kao niti zabrana tužitelju/protutuženiku korištenja spornih dijelova nekretnina. Time je protutužbeni zahtjev tuženik/protutužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

22. Ostali dokazi u ovom predmetu nisu posebno cijenjeni jer je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju već izvedenih i cijenjenih dokaza. S obzirom da je tuženik inzistirao na saslušanju svjedokinje FC, sud je odredio provođenje predmetnog dokaza i to saslušanjem svjedokinje u njenom domu uzimajući u obzir da je vrlo stara i nepokretna. Svjedokinja je bila lucidna i mogla je iskazivati, međutim njen iskaz u konačnici nije cijenjen jer ista nije imala nikakvih saznanja o predmetu ovoga spora.

22.1. Preostali dokazni prijedlozi stranaka (osobito prijedlozi tužitelja na listu 110 i 111 spisa) odbijeni su kao nepotrebni, uzimajući u obzir da su relevantne činjenice utvrđene na temelju ovako provedenog dokaznog postupka. Sud je raspravnim rješenjem od 19. ožujka 2026. odlučio da se kao dokaz neće koristiti dokumentacija koju je tuženik/protutužitelj dostavio uz podnesak od 16. ožujka 2026., s obzirom da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio u ovoj parnici u cijelosti pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove postupka. Napominje se da je vrijednost predmeta spora po tužbi ona koju je naznačio tužitelj te da sud nije našao, unatoč određenim navodima tuženika (o tome da mu VPS nije jasan), da bi vrijednost predmeta spora (uzimajući u obzir sporne površine) bila suviše visoko ili nisko naznačena.

23.1. Tužitelj je zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu se priznaje nagrada u visini od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), za sastav podnesaka od 20. ožujka 2020., 26. srpnja 2021., 25. listopada 2021., 19. siječnja 2024. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 16. rujna 2021., 12. studenog 2021., 7. srpnja 2022., 22. svibnja 2025., 3. prosinca 2025. i 19. ožujka 2026. (Tbr.9.1. Tarife). Time je tužitelju priznato ukupno 1100 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 2.750,00 eura.

23.2. Tužitelju se dodatno priznaje trošak uplaćenih i utrošenih predujmova za uviđaj, nalaz i mišljenja vještaka te trošak tumača u iznosu od 273,76 eura (dok će ostatak neutrošenog predujma tužitelju biti vraćen). Pored toga tužitelju se priznaje trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 53,09 eura (400,00 kuna) te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 eura (prema "novoj" Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi NN broj 50/26), koji iznos predstavlja polovinu "punog" iznosa pristojbe, s obzirom da će tužitelj moći iskoristiti privilegij plaćanja polovine iznosa pristojbe na presudu, a isti je kao stranka u postupku dužan, sukladno članku 10. ZPP-a, voditi računa da se postupak provede sa što manje troškova.

23.3. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom ukupnog iznosa od 3.131,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

24. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 3. prosinca 2025. dva puta, s obzirom da je suštinski riječ o jednom raspravi koja je održana istoga dana o čemu je sačinjen jedan zapisnik. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen. Odbijen je i dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na predujam i pristojbe, kako je to već obrazloženo.

25. Odbijen je, posljedično, zahtjev tuženika/protutužitelja za naknadu troškova na ime pristojbi istaknut u protutužbi, o čemu je odlučeno u sklopu točke II. izreke ove presude.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz R/sudsku pristojbu na presudu (o tužbi) uz točku II.

2. Tuženiku uz R/sudsku pristojbu na presudu (o protutužbi) uz točku II.