REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-975/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mario Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Zagreb, Avenija Marina Držića 1, OIB: 7793121656, kojega zastupa punomoćnik Petar Kriste, odvjetnik u Zagrebu, radi otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Maria Kovačevića, odvjetnika u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika GŽ, odvjetničke vježbenice, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Zagreb, Avenija Marina Držića 1, OIB: 77931216562 vratiti tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad na radno mjesto „vršitelj dužnosti rukovoditelja proizvodne jedinice tisak“.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu pod točkom I. tužbenog zahtjeva tužitelja koja glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem), tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Zagreb, Avenija Marina Držića 1, OIB: 77931216562, od 27. svibnja 2024., ur. broj 750/24, kojom se otkazuje ugovor o radu tužitelju NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena, te se utvrđuje da radni odnos tužitelju nije prestao.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vršitelj dužnosti rukovoditelja proizvodne jedinice tisak te da mu je dana 27.05.2024. tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika protiv koje Odluke je podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik oglušio. Navodi da je tuženik prije otkazivanja tužitelja pozvao na iznošenje obrane koje pravo je tužitelj iskoristio te dao detaljnu i obrazloženu obranu, ali je tuženik nije uzeo u obzir. Također navodi da je prethodno dana 21.06.2023. tuženik tužitelju izdao i pisano Upozorenje o navodnim povredama obveza iz radnog odnosa na koje je tužitelj dao svoje očitovanje koje je tuženik također ignorirao. Tužitelj objašnjava da je i 30.11.2023. dao detaljan izvještaj, međutim isti tuženik nije uvažio. Smatra da se radi o konstruiranju situacije za otkazivanje tužitelju te da je Odluka o otkazu nedopuštena pa tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da naloži tuženiku da ga vrati na rad na radno mjesto vršitelj dužnosti rukovoditelja proizvodne jedinice tisak, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka određenog Zakonom o radu te da je treba odbaciti. Objašnjava da je tuženik tužitelju uručio Odluku o otkazu 27.05.2024., da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava te da ga je tuženik zaprimio 11.06.2024. i da na njega nije odgovorio, dok je tužba predana ovome sudu 15.07.2024. Podredno, ukoliko sud ne odbaci tužbu, ističe da su navodi tužitelja neosnovani. Objašnjava da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu vršitelja dužnosti rukovoditelja proizvodne jedinice tisak te da je odgovaran za izvršavanje odluka ravnatelja ustanove. Tuženik navodi da je tužitelj opetovano kršio radnopravne obveze zbog čega mu je 21.06.2023. izrečeno i pisano Upozorenje, te da je nakon toga tuženik zaprimio više formalnih i neformalnih prigovora na rad tužitelja, a zatim ga i pozvao na iznošenje obrane u vezi četiri predmeta. Tuženik je zaprimio obranu tužitelja 29.04.2024. te je prihvatio u dijelu tri predmeta, dok je u preostalom dijelu zaključio da su navodi tužitelja neosnovani pa da se njegovo postupanje ne može opravdati zbog čega mu je otkazao ugovor o radu. Ističe da ne samo da tužitelj nije izvršio radne obveze vezane za stavljanje strojeva u funkciju koji su pribavljeni po prijedlogu tužitelja, već da je i dostavio neistinite podatke, odnosno lažno prikazao stanje stvari kako bi tuženika doveo u zabludu oko stanja opreme i radnih procesa unutar jedinice kojom rukovodi, a što predstavlja kršenje radnih obveza i opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu. Osim toga, tuženik navodi da je uslijed takvog postupanja tužitelja trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužitelja. Predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužba nedopuštena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da je otkaz nedopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, dok tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da ga sud vrati na rad na radno mjesto vršitelj dužnosti rukovoditelja proizvodne jedinice tisak nije osnovan.

5. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, da je tuženik donio Odluku o otkazu od 27.05.2024. protiv koje je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava, kao i da tuženik na njega nije odgovorio.

6. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da u slučaju da poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

7. Dakle, radi se o kogentnoj zakonskoj odredbi koja podnošenje zahtjeva za zaštitu prava u zakonskom roku, kao i podnošenje tužbe u zakonskom roku propisuje kao procesnu pretpostavku za odlučivanje. Sud na pravovremenost i dopuštenost tužbe pazi po službenoj dužnosti neovisno o tome prigovara li tome tuženik ili ne.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 27.5.2024. koja prileži uz tužbu, sud je utvrdio da je na istoj naznačeno da je primljena po tužitelju dana 27.5.2024., a što nije sporno među strankama. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava sud je utvrdio da isti datira od 6.6.2024., a u Potvrdu o primitku da ga je pošta zaprimila 10.6.2024. radi dostave tuženiku. Sam tuženik navodi da je Zahtjev za zaštitu prava zaprimio 11.6.2024., a to proizlazi i iz izlista iz urudžbene knjige tuženika - da je pošiljaka od Lozo i partneri d.o.o., i to Zahtjev za zaštitu prava zaprimljena 11.6.2024. pod ur. broj: 2743, a koji izlist su uzima kao vjerodostojan.

9. Slijedom navedenog, s obzirom da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava zaprimio 11.6.2024., to je tuženik imao 15 dana da odgovori na njega, što nesporno među strankama nije učinio pa je tužitelj imao daljnjih 15 dana da podnese tužbu, što bi bilo do 11.7.2024. Kako je tužba podnesena tek 15.7.2024., to je ista nepravovremena temeljem čl. 133. st. 2. ZR-a.

10. Navod tužitelja da bi iz ispisa Hrvatske pošte o praćenju pošiljke te primitku iste bilo razvidno da je Zahtjev za zaštitu prava primljen 13.6.2024. nije osnovan. Ovo stoga što je sud uvidom u taj ispis utvrdio da je u njemu navedeno da je dostava izvršena na adresu 48000 Koprivnica. Kako je adresa tuženika Avenija Marina Držića 1, 10000 Zagreb, to sud ne može prihvatiti kao vjerodostojan ispis na kojem je adresa dostave naznačena Koprivnica. Konačno, iz dopisa Hrvatske pošte proizlazi da za tuženika nije pronađen zbirni potpis pošiljaka na dan 11.6.2024. te da im trebaju dodatne informacije.

11. Kako je tuženik dokazao da bi Zahtjev za zaštitu prava zaprimio 11.6.2024., a tužitelj nije dokazao svoj navod da bi to bilo 13.6.2024. te imajući u vidu da je teret dokaza pravodobnosti podnošenja tužbe na tužitelju, to sud smatra da tužitelj nije dokazao da je pravodobno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari pa je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

12. Kako je Odluka o otkazu na snazi, neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto vršitelja dužnosti rukovoditelja proizvodne jedinice tisak, pa je taj dio zahtjeva valjalo odbiti kao u izreci presude.

13. S obzirom da je sud odbacio tužbu u dijelu u kojem tužitelj traži da se Odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom, nije posebno cijenio ostale dokaze usmjerene na utvrđivanje osnovanosti tog zahtjeva.

14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je u cijelosti izgubio spor.

15. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika i odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje.

16. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR, što uz 25% PDV- a (125,00 EUR) iznosi 625,00 EUR.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku