Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-1719/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu protiv tuženice VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 6. svibnja 2026., u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 17. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 1/6 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel u Pagu, knjiga položenih ugovora Pag, broj [broj poduloška], broj zk. uloška [broj ZK uloška], koji predstavlja dvosobni stan na trećem katu, lijevo od ulaza, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje ukupne površine od 60,45 m2, koja nekretnina se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici: [katastarska čestica], što mu je tužena dužni priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici VĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.735,81 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel u Pagu, knjiga položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška], broj zk. uloška [broj ZK uloška], koji predstavlja dvosobni stan na trećem katu, lijevo od ulaza, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje ukupne površine od 60,45 m2. Nekretnina se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici: [katastarska čestica].Tuženica je stan iz točke I ove tužbe stekla na temelju Ugovora o darovanju nekretnine, potvrđen kod javnog bilježnika Katarine Oguić iz [adresa], pod brojem: OU-5/22-1, sklopljenog u [adresa] dana 17. studenog 2022. godine, a koji ugovor je zaključen sa ocem ovdje parničnih stranaka ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. ČĆ, rođen **.**.1937.g., umro je 2024.g., te je pred Naslovnim sudom u tijeku ostavinski postupak O-1625/2024. Otac stranaka ČĆ stan iz točke I ove tužbe stekao je na temelju Ugovora o kupoprodaji stana, zaključen sa Solanom " [adresa], broj ugovora 24/92, od dana 21. rujna 1992.g., a koji ugovor je zaprimljen kod Zemljišnoknjižnog odjela u Pagu pod brojem S-20/92, dana 02. studenog 1992.g.Novac za plaćanje navedenog stana izvršen je plaćanjem obveznica, koji potječe od deviznih depozita koji predstavljaju bračnu stečevinu bračnih drugova ČĆ i ZĆ. Devizni depoziti pretvarali su se u obveznice sukladno Uredbi o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 71/91). Stan iz ove tužbe otkupljen je po osnovi Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, a sa novcem bračnih drugova. Stanarsko pravo na predmetnom stanu stekla je majka stranaka ZĆ na temelju Ugovora o korištenju stana, zaključenim dana 15. listopada 1971. godine. ZĆ umrla je 06. lipnja 1988. godine. Prema shvaćanju mnogobrojne sudske prakse (a tako i u odluci Ustavnog suda poslovni broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.) polazište u ocjeni pitanja predstavlja li određena imovina bračnu stečevinu predstavljaju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 45/89. i 59/90., dalje: ZBPO), odnosno odredbe ObZ. Odredbom članka 252. ObZ je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi čl. 243. ObZ bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 277. ZBPO bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Iz obiju navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su bitna obilježja bračne stečevine da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice (koji će se zakonski režim primijeniti na određenu imovinu ovisi o vremenu stjecanja te imovine - čl. 363. st. 2. ObZ). Bračnu stečevinu ne čini samo ona imovina koju su supružnici stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, nego i ona koja proistječe iz te imovine, pa i u slučaju kad to novo stjecanje bude u korist jednog od supružnika nakon prestanka bračne zajednice. Nadalje, stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.). Iz svega gore navedenog proizlazi kako otac stranaka ČĆ nije mogao raspolagati sa stanom u odnosu na ½ jer je ista bila vlasništvo ZĆ. Dio od ½ ZĆ steklo su tužitelj u 1/3, što u odnosu na cijeli stan predstavlja 1/6 idealnog dijela, zatim u istom omjeru stekla je tužena te otac stranaka te suprug ČĆ. Stoga ovom tužbom tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom predmetnog stana u visini 1/6 idealnog dijela.

2.Tuženica u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka navodi kako spori navode tužitelja gdje tužitelj navodi, kojim novcem i od čega potječe novac, kojim je kupljen stan iz prethodne točke. Majka parničnih stranaka, te supruga oca stranaka, sada pok. ČĆ i to gospođa ZĆ je sklapanjem Ugovora o korištenju stana u [adresa] dana 15. listopada 1971. godine, stekla svojstvo nositelja stanarskog prava na stanu opisanom u Ugovoru o korištenju stana, kojeg je priložio u predmet tužitelj uz tužbu. Majka stranaka sada pok. ZĆ rođ. Ć, umrla je dana 06. lipnja 1988. godine, te je danom njene smrti prema članku 64. st. 3. ZSO otac stranaka ČĆ, kao bračni drug, zadržao stanarsko pravo na stanu kojeg je na korištenje prethodno dobila njegova supruga. Stanarsko pravo na tom stanu pok. ČĆ imao je sve do trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 21. rujna 1992. godine pod br. 24/92 sa prodavateljem Solanom "Pag" Pag, nakon čega je otac stranaka ČĆ ostvario i uknjižbu prava vlasništva na tom stanu na svoje ime, a sve sukladno odredbi članka 23. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dakle, od trenutka smrti majke stranaka, pa do trenutka kada je otac stranaka sklopio Ugovor o kupoprodaji stana, prošlo je više od četiri godine, tako da apsolutno nije moguće povezati smrt majke stranaka, sa Potvrdom Riječke banke d.d. od 02. 10. 1992. godine, iz koje potvrde proizlazi da je otac stranaka započeo s otkupom tog stana dana 30. lipnja 1995. godine, a niti je moguće zaključiti, kako vlasništvo "obveznica" Republike Hrvatske iz navedene Potvrde, potječu ili imaju ikakve veze s imovinom ostaviteljice, tada već pok. majke stranaka ZĆ. Prema odredbi članka 128. st. 1., Zakona o nasljeđivanju, važećeg u trenutku smrti majke stranaka smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo. Međutim, ostavinski postupak iza smrti majke stranaka, pokrenut je tek nakon 20 godina od njene smrti pred javnim bilježnikom Elizabetom Škunca u [adresa] pod posl.br. O-52/08, UPP/OS-64/2008, u kojem je postupku održana rasprava dana 26. lipnja 2008. godine, kada je doneseno rješenje postalo pravomoćno, jer su se nasljednici suprug ČĆ, te parnične stranke kao djeca odrekle prava na podnošenje prigovora protiv tog rješenja o nasljeđivanju. Ukoliko novčani iznosi, koji se spominju u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ZĆ pod "pokretninama iz toč. I.", imaju bilo kakvu vezu s novčanim iznosima, ili "obveznicama RH" iz priložene potvrde Riječke banke izdane u [adresa] dana 02. 10. 1992. godine, koju vezu tužitelj ničim ne dokazuje u tužbi činjenica je da je upravo otac parničnih stranaka sada pok. ČĆ naslijedio ta novčana sredstava iza smrti svoje supruge i to u cijelosti. To znači da su novčana sredstva na kojima je bila kao vlasnik upisana ostaviteljica ZĆ, tim rješenjem o nasljeđivanju raspoređena u vlasništvo njezinom suprugu sada pok. ČĆ. Konačno, i protek vremena od dana smrti pok. ZĆ, pa do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza njene smrti (više od 20 godina), proizveo je određene pravne učinke i po odredbama ZN, ZPSPSP, ZVDSP i ZOO, koji se odnose na nasljeđivanje, vlasništvo, zastaru i sl., što je sudu sigurno poznato, po načelu "iura novit curia". U tom ostavinskom postupku iza smrti pok. ZĆ, ni jedan od nasljednika, pa tako ni tužitelj, nisu isticali bilo kakav prigovor, ni u pogledu imovine ostaviteljice, a niti u pogledu nasljeđivanja, pa stoga nije moguće sada isticati bilo kakav prigovor od strane nasljednika iza pok. ZĆ, jer im to ne dopušta odredba članka 232. ZN. Iz svega naprijed navedenog proizlazi jasan pravni zaključak, prema kojem je tužbeni zahtjev tužitelja, kojim on traži utvrđenje prava suvlasništva od 1/6 dijela, na stanu kojeg je ugovorom o darovanju nekretnine od 17. studenog 2022. godine otac stranaka sada pok. ČĆ kao darovatelj, prenio u vlasništvo tuženoj kao obdarenici, pozivajući se pri tom na navodno novčana sredstva pok. ZĆ, umrle četiri godine prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana, pored svih drugih navedenih činjenica, ne samo da nije osnovan, već je gotovo jedinstven slučaj takvog osnova potraživanja, za kojeg do sada, punomoćnik tužene nije znao. Iz činjenica naprijed navedenih u ovom odgovoru na tužbu, jasno je da je pok. ČĆ mogao raspolagati sa cijelim stanom, opisanim u tužbenom zahtjevu, jer su mu u tom pravcu pružile zaštitu, odredbe ZSO, ZN, ZPSPSP, ZVDSP, Potvrde Riječke banke, a konačno i pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ZĆ. Iako navodima u tužbi i u tužbenom zahtjevu, tužitelj ne ide u pravcu, da bi mu u ostavinskom postupku iza smrti ostavitelja pok. ČĆ bio umanjen zakonski nužni dio koji ga pripada po Zakonu o nasljeđivanju, ali to nagovještava "u drugoj parnici, nakon što sud uputi stranke u parnicu". Tužena se ne plaši ni te parnice koju je tužitelj najavio, ali smatra potrebnim naglasiti, kako je ostavitelj ČĆ svoj suvlasnički udio od 1/2 dijela, kojeg je imao u vlasništvu, te udio kojeg je dobio prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruge ZĆ, a koji iznosi 1/3 dijela, odnosno ukupno 4/6 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvorište, ukupne površine 660 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovorom o darovanju nekretnina ovjerenog pred javnim bilježnikom Elizabetom Škunca u [adresa] dana 10. lipnja 2013. godine, prepustio na jednake dijelove parničnim strankama. Tužitelj je dakle od oca dobio u vlasništvo 2/6 dijela navedene nekretnine, koja se vrijednost uračunava tužitelju u njegov nasljedni dio iza smrti pok. oca ČĆ, prema odredbo članka 89. ZN, a koja vrijednost znatno premašuje vrijednost nužnog dijela, kojeg će tužitelj navodno potraživati u posebnoj parnici. Međutim, valja ukazati tužitelju, ali isto tako i sudu, da se navodna povreda nužnog dijela ne utvrđuje u parnici, već u ostavinskom postupku koji se vodi iza smrti ostavitelja. Stoga, nije za vjerovati u pretpostavku tužitelja, kako će sud stranke uputiti u parnicu "radi povrede nužnog dijela“.

3. Podneskom od 12. rujna 2025. tužitelj je povukao tužbu u predmetnoj stvari, na koje povlačenje tuženica nije pristala, obrazlažući to činjenicom da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka predložio tom sudu izvođenje dokaza, pored onih predloženih u tužbi, još i brojnih svjedoka, a uz to još i očevid na licu mjesta. Kada se doda naprijed navedenom činjenica, da je tužitelj protiv tužene pred Općinskim sudom u Zadru pokrenuo i drugi parnični postupak pod posl.br. P-918/2025, radi predaje u posjed, na što je tužena uzvratila podnošenjem svoje tužbe protiv tužitelja kao tuženika, pred istim sudom pod posl.br. P-1020/2025, radi predaje u posjed i isplate, to tužena nema povjerenja u tužitelja, da tužitelj neće, kada pribavi isprave koje je predložio da ih sud prihvati kao dokaz u postupku, poslužiti se primjenom odredbe članka 193. st. 9. ZPP- a, koja mu odredba dopušta ponovno podnošenje tužbe sa istim tužbenim zahtjevom protiv tužene. Ukoliko tužitelj ozbiljno misli prekinuti vođenje parničnog postupka prema tuženici radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnom stanu, kako je zatražio u tužbenom zahtjevu od 07. kolovoza 2024. godine, tada tužitelj može takvu svoju namjeru prema tuženoj i sudu izraziti i dostavom podneska u smislu članka 331.a st. 1. ZPP-a, u kojem se podnesku tužitelj odriče tužbenog zahtjeva, a što tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije učinio.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja prileži ovom spisu i to: zk izvatka za predmetnu nekretninu (l.s.4-5), ugovor o darovanju nekretnine od 17.11.2022.(l.s.6-89, ugovor o kupoprodaji stana od 21.9.1992. (l.s.9- 12), ugovor o korištenju stana (l.s.13-16), potvrdu riječke banke (l.s.17), otpusno pismo za pok. ČĆ (l.s.35), dopis SIZ-a za stambeno kom. ovlasti Pag od 26.8.1986.,(l.s.70), ugovor o darovanju sklopljen između majke stranaka i tužitelja od 8.4.1988. 3. ugovor o darovanju sklopljenog između oca stranaka pok. ČĆ i ovih stranaka u postupku 10.6.2013. (l.s.66-69), rješenje općinskog sekretarijata za poslove uprave od 3.2.1992. (l.s.62), izvadak iz z.k. s povijesnim prikazom za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],(l.s.74-79), liječnička potvrda dr. med. TĆ od 10.12.2024.(l.s.73).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj vlasnik 1/6 idealnog dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja dvosobni stan na trećem katu, lijevo od ulaza, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje ukupne površine od 60,45 m2 sagrađen na kat. čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i kojim novcem i od čega potječe novac kojim je kupljen predmetni stan.

7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelj na tvrdnji da otac stranaka ČĆ nije mogao raspolagati sa nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel u Pagu, knjiga položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška], broj zk. uloška [broj ZK uloška], koji predstavlja dvosobni stan na trećem katu, lijevo od ulaza, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje ukupne površine od 60,45 m2, koja nekretnina se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici:

1315/3, u odnosu na ½ dijela jer je ista bila vlasništvo ZĆ, pok. Majke stranaka, te da je dio od ½ ZĆ stekao tužitelj, što u odnosu na cijeli stan predstavlja 1/6 idealnog dijela, te u istom omjeru tužena i otac stranka ČĆ.

8. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel u Pagu, knjiga položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška], broj zk. uloška [broj ZK uloška], koji predstavlja dvosobni stan na trećem katu, lijevo od ulaza, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje ukupne površine od 60,45 m2. Nekretnina se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici: [katastarska čestica]/3

- da je tuženica je predmetni stan iz stekla na temelju Ugovora o darovanju nekretnine, potvrđen kod javnog bilježnika Katarine Oguić iz [adresa], pod brojem: OU- 5/22-1, sklopljenog u [adresa] dana 17. studenog 2022. godine, a koji ugovor je zaključen sa ocem ovdje parničnih stranaka ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

- da je majka parničnih stranaka, te supruga oca stranaka, sada pok. ČĆ gospođa ZĆ sklapanjem Ugovora o korištenju stana u [adresa] dana 15. listopada 1971. godine, stekla svojstvo nositelja stanarskog prava na stanu opisanom u Ugovoru o korištenju stana,

- da je majka stranaka pok. ZĆ rođ. Ć, umrla dana **.**.1988., te je danom njene smrti otac stranaka ČĆ, kao bračni drug, zadržao stanarsko pravo na stanu kojeg je na korištenje prethodno dobila njegova supruga.

-da je pok. ČĆ imao stanarsko pravo na predmetnom stanu sve do trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 21. rujna 1992. godine pod br. 24/92 sa prodavateljem Solanom "Pag" Pag, nakon čega je otac stranaka ČĆ ostvario i uknjižbu prava vlasništva na tom stanu na svoje ime

- da je ostavitelj ČĆ svoj suvlasnički udio od 1/2 dijela, kojeg je imao u vlasništvu, te udio kojeg je dobio prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruge ZĆ, a koji iznosi 1/3 dijela, odnosno ukupno 4/6 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvorište, ukupne površine 660 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovorom o darovanju nekretnina ovjerenog pred javnim bilježnikom Elizabetom Škunca u [adresa] dana 10. lipnja 2013. godine, prepustio na jednake dijelove parničnim strankama.

9. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09 – dalje u tekstu: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Tuženica je dakle, predmetni stan iz stekla na temelju Ugovora o darovanju nekretnine, potvrđen kod javnog bilježnika Katarine Oguić iz [adresa], pod brojem: OU-5/22-1, sklopljenog u [adresa] dana 17. studenog 2022. godine, a koji ugovor je zaključen sa ocem ovdje parničnih stranaka ČĆ, dotadašnjim vlasnikom predmetnog stana.

10. Prema odredbi članka 64. Zakona o stambenim odnosima (NN 051/85) stanarsko pravo na jedan stan može imati samo jedna osoba. Kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih parova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug. Kad jedan od bračnih drugova – stanara umre ili trajno prestane koristiti stan, drugi bračni drug zadržava stanarsko pravo, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Kako je pok. ZĆ rođ. Ć, umrla je dana 06. lipnja 1988. godine, te je danom njene smrti sukladno navedenom članku, otac stranaka ČĆ, kao bračni drug, zadržao stanarsko pravo na stanu kojeg je na korištenje prethodno dobila njegova supruga.

11.Člankom 23. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, dalje: ZPSPSP) propisano da pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišne knjige nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, ako taj postupak već ranije nije proveden. Slijedom navedenog na predmetnom stanu pok. ČĆ imao je sve do trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 21. rujna 1992. godine pod br. 24/92 sa prodavateljem Solanom "Pag" Pag, stanarsko pravo, koje je stekao nakon smrti supruge pok. ZĆ, nakon čega je ČĆ ZĆ ostvario i uknjižbu prava vlasništva na tom stanu na svoje ime. Slijedom navedenog, kako je pok. ČĆ bio vlasnik predmetnog stana, istim je mogao nesmetano raspolagati, a što je i učinio.

12. Člankom 232. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. Nadalje, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Kako je ostavinski postupak iza pok. ZĆ pravomoćno okončan, te kako je tužitelj kao stranka u tom postupku vezan pravomoćnošću tog rješenja, to sad tužitelj ne može isticati bilo kakav prigovor ni u pogledu imovine ostaviteljice, a niti u pogledu nasljeđivanja.

13. Prema odredbi čl. 77. st. 1. ZN-a, nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog dijela, a prema odredbi čl. 78. ZN- a, kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganje oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio, s tim da se prvo umanjuje raspolaganje oporukom, pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi. Nadalje, odredbom članka 89. istog Zakona propisano je da se svakom zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Kako je otac stranaka ČĆ svoj suvlasnički udio od 1/2 dijela, kojeg je imao u vlasništvu, te udio kojeg je dobio prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruge ZĆ, a koji iznosi 1/3 dijela, odnosno ukupno 4/6 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvorište, ukupne površine 660 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovorom o darovanju nekretnina ovjerenog pred javnim bilježnikom Elizabetom Škunca u [adresa] dana 10. lipnja 2013. godine, prepustio na jednake dijelove parničnim strankama, to se o ovom slučaju ne može govoriti o povredi nužnog dijela tužitelja, budući je tužitelj od oca dobio u vlasništvo 2/6 dijela navedene nekretnine, koja se vrijednost uračunava tužitelju u njegov nasljedni dio iza smrti pok. oca ČĆ.

14. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud ne nalazi istinitom i osnovanom činjeničnu osnovu tužbe, smatrajući da tužitelj nije uspio dokazati osnovanost iste, a što je i sam priznao, kada je podneskom od 12. rujna 2025. tužbu i povukao, iako za navedeno povlačenje nije dobio suglasnost tuženice, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod. I.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14.000,00 EUR, po kojima je tuženici valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), sastav podnesaka od 23.1.2025., 15.9.20259.11.2023.u iznosu od 250 bodova i 11.3.2024. u iznosu od po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te za zastupanje na ročištima od 2.12.2024., 24.3.2025. i 6.5.2026, svaki u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno 1.275 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) čini ukupno 2.550,00 EUR, čemu je valjalo pridodati plaćeno sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 185,81 Euro, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 2.735,81 EUR, koji je tuženici dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja presude pa do isplate.

Pag, 17. lipnja 2026.

Sudac

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćniku.