Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Stalna služba u Imotskom

Pn-177/2019-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu tog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice ZC, [adresa] OIB. [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, zastupano po opunomoćenicima iz OD Grgić&partneri u Splitu , radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane 11. svibnja 2026., na ročištu za objavu održanom 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 12.210,64 EUR (dvanaesttisućadvjestodeset eura i šezdesetčetiri centa), s zakonskom zateznom kamatom teče od 1. lipnja 2018. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelj ici parnični trošak u iznosu od 10.727,91 EUR (desettisućasedamstodvadesetsedam eura i devedesetjedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 6. prosinca 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika 1. JC te 2. Jadranskog osiguranja d.d. koje je tijekom postupka promijenilo tvrtku koja sada glasi kao u uvodu i izreci presude. U odnosu na tuženika ad.1. tužiteljica je povukla tužbu prije nego li je navedeni uopće zaprimio tužbu na odgovor. U tužbi se navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 05.lipnja 2017., u mjestu Srđani, regionalna cesta R 419a Tomislavgrad -Kongora (BiH) dok se tada malodobna tužiteljica nakon izlaska iz autobusa nalazila do kolnika u namieri prelaska ceste i odlaska kući, vozilo kojim upravlja JC marke,,Chrysler reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo se kreće iz pravca Tomislavgrada, naglo i bez racionalnog objašnjenja prelazi u desno i zahvaća tužiteljicu te je odbacuje u pravcu kretanja kada tužiteljica biva teško povrijeđena. Vozač kao optuženik je pred Općinskim sudom u Livnu priznao krivnju. Vozilo reg.oznake i br. [registarska oznaka], osigurano je kod osiguravatelja(tuženika ad.2) policom osiguranja(zeleni karton) br.HR /06/4424319. U toj nesreći da je mal. tužiteljica teško povrijeđena zadobivši teške ozljede i to više komadni komplicirani prijelom lijeve potkoljenice i prijelom lateralnog maleola desne potkoljenice te više ogrebotina i udaraca po tijelu. Izvršen je operativan zahvat a kako se radi o teškom prijelomu sa infrakcijom ulomaka kosti to su ugrađeni implantati naravno uz prijelome koji su reponirani. Liječenje da je nastavljeno uz stalnu kontrolu i fizikalnu terapiju, no i dalje da je prisutna bolnost(slabo i necjelovito zarastanje) snaga mišića potkoljenice i natkoljenica je oslabljena tako da oštećena uz mirovanje trpi izuzetne bolove pa i pored uzimanja analgetika uz preporuku dječjeg kirurga tek od 13.09.2017.,da se oprezno opire na noge uz upotrebu štaka sve uz nadzor roditelja. Hod tužiteljice da je bolan, otekline da se nisu vratile, a ograničenje kretanja u zglobu noge da su ograničene. Poslijeoperacijski ožiljci da su prisutni i jako izraženi dok je slabost u nogama evidentno prisutna poradi hipotrofije pripadne muskulature i nakon što je provedena fizikalna terapija. Tužiteljica odštetnim zahtjevom zahtijeva isplatu na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu poradi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s tim što prilikom odlučivanja o visini pravične naknade s treba uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih povreda i okolnost slučaja, dakle, treba uzeti kriterije(mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti slučaja fizičke bolove, duševne bolove poradi smanjene životne aktivnosti, strah, naruženost itd. jer težina, intenzitet i trajanje povreda opravdavaju traženje kao i traženje na ime izdataka koje je tužiteljica imala na ime imovinske štete(tuđa njega i pomoć te troškovi liječenja). Posebno se dodaje da je povrede tužiteljica zadobila u 11 god., života sa svim ograničenjima u toj životnoj dobi(sport, izlasci, rad i dr.). Na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje 30.000,00 kuna, na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 33.000,00 kuna, na ime duševnih bolova zbog naruženosti 22.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha 15.000,00 kuna, na ime tuđe njege i pomoći 10.000,00 kuna, a na ime troškova liječenja 5.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i sam osnov odgovornosti. Međutim, spori se visina tužbenog zahtjeva s te se ističe da se u konkretnom slučaju radi o "direktnoj" tužbi, dakle slučaju u kojem se tužiteljica nije obraćala tuženiku zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku pa iz toga da proizlazi da do trenutka primitka tužbe tuženik nije znao niti za nezgodu, sudionike nezgode te da nije imao mogućnost utvrditi visinu, karakter i obujam štete. Tuženik ističe da su dva posebno važna pitanja - izravno vezana za pravo oštećene osobe na naknadu štete - koje ZOOP/05 zasebno uređuje: jedno je pitanje prava i uvjeta na izravno podnošenje odštetnog zahtjeva protiv odgovornog osiguravatelja članak podnošenje tužbe stopa je i dalje određena člankom 29. st.2. Z00/05, a metoda obračuna člankom 3. Zakona o zateznim kamatama i to je pitanje uredio člankom 12.

11., a drugo je pitanje prava na zateznu kamatu i tijek (dospijeće) tih kamata te pod naslovom »>Postupak i rokovi rješavanja odštetnih zahtijeva te pravo oštećene mjerodavne norme zakonodavac je u konačnom prijedlogu Zakona ZOOP/05. Tuženik detaljno obrazlaže svoj pravni stav o primjeni pravnih propisa vezanih za tijek kamata te ukazuje sudu da mora prepoznati situaciju u kojoj će se morati primijeniti pravo Europske Unije. Nadalje predlaže da bi sud, ukoliko bi mu bile sporne odredbe koje je tuženik naveo u svom odgovoru na tužbu, sukladno članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, zatraži tumačenje odredbi I-VI-Direktive AO koje se odnose na obvezu osiguratelja od automobilske odgovornosti na plaćanje zateznih kamata.

3. Tužiteljica je podneskom od 5. srpnja 2018. (prije zaključenja prethodnog postupka) precizirala tužbeni zahtjev na način da na ime naruženosti potražuje iznos od 37.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 30.000,00 kuna te za troškove liječenja 12.000,00 kuna. Dakle, kao pravičnu naknadu za neimovinsku štetu potražuje 164.000,00 kuna, a na ime imovinske štete 42.000,00 kuna.

3.1. Tuženik se protivio naprijed navedenom povećanju tužbenog zahtjeva, međutim, uzevši u obzir članak 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje- ZPP) i činjenicu da je tužbeni zahtjev povećan prije zaključenja prethodnog postupka, sud je takvu preinaku dozvolio.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica trpi zbog ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. lipnja 2017. u BiH. Među strankama je sporna visina tužiteljeva potraživanja.

5. U ovom postupku nesporno je da se 5. lipnja 2017. u mjestu Srđani, regionalna cesta R 419a Tomislavgrad-Kongora (BiH) dogodila prometna nesreća na način da je tada malodobnu tužiteljicu nakon izlaska iz autobusa, u namieri prelaska ceste i odlaska kući, udarilo vozilo kojim je upravljao JC marke,,Chrysler reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika. Tom prigodom tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede. Nesporno je i da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za nastanak nezgode, i da je tuženik tijekom postupka i to dana 9. ožujka 2023. isplatio tužiteljici s osnova neimovinske štete isplatio iznos od 7.697,92 eura ili 8.000,00 kuna, a s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 1.327,23 eura ili 10.000,00 kuna.

6. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela kako je zadobila čitav niz tjelesnih povreda i to baš- višekomadni komplicirani prijelom lijeve potkoljenice i prijelom lateralnog maleola desne potkoljenice te više ogrebotina i udaraca po tijelu. Izvršen je operativan zahvat a kako se radi o teškom prijelomu sa infrakcijom ulomaka kosti to su ugrađeni implantati naravno uz prijelome koji su reponirani. Liječenje da je nastavljeno uz stalnu kontrolu i fizikalnu terapiju, no i dalje da je prisutna bolnost(slabo i necjelovito zarastanje) snaga mišića potkoljenice i natkoljenica je oslabljena tako da oštećena uz mirovanje trpi izuzetne bolove pa i pored uzimanja analgetika uz preporuku dječjeg kirurga tek od 13.09.2017.,da se oprezno opire na noge uz upo trebu štaka sve uz nadzor roditelja. Hod tužiteljice da je bolan, otekline da se nisu vratile, a ograničenje kretanja u zglobu noge da su ograničene. Poslijeoperacijski ožiljci da su prisutni i jako izraženi dok je slabost u nogama evidentno prisutna porad i hipotrofije pripadne muskulature i nakon što je provedena fizikalna terapija

7. U provedenom postupku sud je pročitao Zapisnik o očevidu PU Tomislavgrad od 05.06.2017 god.,presuda Općinskog suda u Livnu br.K 042734 17K od 09.10.2017., Otpusno pismo KB Split,Nalazi i kontrolni pregledi KB Split, liječnika specijalista kirurga, traumatologa, neurologa, fizijatra, psihijatra, Otpusno pismo Spec. Bolnice Biokovka Makarska, nalazi i mišljenja sudskih vještaka dr. GC, dr. IC, dr. Marinka Ercega i dr. Časlava Lončara, kao i dopune istih. Također, vještaci dr. Erceg i dr. Lončar su saslušani pred sudom.

8. Sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

8.1. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8.2. U ovoj pravnoj stvari valjalo je utvrditi je li tuženik isplatom iznosa od 9.025,15 eura isplatio adekvatan iznos s obzirom na zadobivene ozljede.

8.3. Što se tiče navoda tuženika iz odgovora na tužbu, posebice na "dva važna pitanja" kako ih je tuženik označio, i to pitanje prava i uvjeta na izravno podnošenje odštetnog zahtjeva protiv odgovornog osiguranja, odnosno eventualne preuranjenosti predmetne tužbe, te pitanja prava na zateznu kamatu, ističe se da je pravo na naknadu štete materijalno pravo svakog oštećenika, da procesna okolnost da prethodno nije upućen odštetni zahtjev osiguratelju ne može sama po sebi dovesti do gubitka prava na naknadu štete, da svrha čl. 12. ZOOP-a i odgovarajućih EU direktiva nije odbijanje odštetnih zahtjeva nego zaštita oštećenika i omogućavanje izvansudskog rješavanja štete te da eventualna posljedica neprovođenja prethodnog postupka može biti samo pitanje tijeka zateznih kamata, ali ne i odbijanje samog zahtjeva za naknadu štete. Odredbe članka 12. ZOOP-a uređuju postupak i rokove rješavanja odštetnog zahtjeva te pitanje dospijeća obveze i zateznih kamata, dok je temeljno pravo oštećenika na naknadu štete zajamčeno odredbama ZOO-a, ZOOP-a i pravom Europske unije. Svrha predmetnih odredbi nije uskratiti sudsku zaštitu oštećeniku, već omogućiti izvansudsko rješavanje zahtjeva i zaštititi osiguratelja od posljedica zakašnjenja prije nego što mu se omogući razmatranje zahtjeva.

8.4. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za dosudu zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, već od dana dostave tužbe tuženiku osiguratelju. Iz stanja spisa proizlazi da se tužiteljica prije pokretanja parničnog postupka nije obratila tuženiku osiguratelju odštetnim zahtjevom niti je na drugi način pozvala tuženika na ispunjenje obveze naknade štete. Slijedom toga, do trenutka dostave tužbe tuženik nije bio upoznat s postojanjem, osnovom ni visinom potraživanja tužiteljice. Prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a kada rok nije određen, nakon što ga vjerovnik pozove na ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju takav poziv nije prethodio podnošenju tužbe pa je tužba prvi akt kojim je tuženik pozvan na ispunjenje tražbine. Međutim, sam čin podnošenja tužbe sudu ne proizvodi učinke prema tuženiku prije nego što mu tužba bude uredno dostavljena. Tek dostavom tužbe tuženik stječe saznanje o postavljenom zahtjevu te mu postaje moguće dobrovoljno ispuniti tražbinu ili osporavati njezinu osnovanost i visinu. Stoga se ne može smatrati da je tuženik pao u zakašnjenje prije trenutka kada je za zahtjev saznao odnosno kada mu je tužba dostavljena. Dosuđivanje kamata od dana podnošenja tužbe dovelo bi do situacije u kojoj bi tuženik bio u zakašnjenju u razdoblju kada objektivno nije znao za postojanje tražbine niti je imao mogućnost njezina dobrovoljnog ispunjenja, što je protivno svrsi instituta zateznih kamata kao građanskopravne posljedice zakašnjenja dužnika, spa slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u zakašnjenje mogao doći najranije danom primitka tužbe i zateznu kamatu dosudio od dana dostave tužbe tuženiku pa do isplate. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da zakonske kamate ne mogu početi teći prije 13. kolovoza 2018. kada je prema dr. IC završeno liječenje tužiteljice, ističe se da završetak liječenja predstavlja okolnost relevantnu za utvrđivanje opsega i visine pretrpljene štete, osobito neimovinske štete, ali sam po sebi ne određuje trenutak dospijeća obveze naknade štete niti početak dužnikova zakašnjenja. Pitanje visine štete i pitanje dospijeća tražbine pravno su odvojena pitanja. Činjenica da je zdravstveno stanje tužiteljice postalo konačno tek završetkom liječenja ne znači da tek od toga trenutka nastupa zakašnjenje dužnika. Za ocjenu početka tijeka zateznih kamata odlučno je kada je tuženik pozvan na ispunjenje obveze i kada je stekao mogućnost upoznati se s postavljenim zahtjevom.

9. Prvotno je medicinsko vještačenje u ovom predmetu povjereno stalnom sudskom vještaku dr. GC, liječniku ortopedu, na suglasan prijedlog stranaka.

9.1. Navedeni vještak je u nalazu i mišljenju zaprimljenom 28. prosinca 2012. naveo da je kod tužiteljice došlo do povrede osobnosti u smislu trpljenja fizičkih bolova ( zaostaje naruženost srednjeg stupnja-primjetno šepanje zbog produženja lijeve noge- potkoljenice 1 cm, oslabljena snaga i obujam mišića obje potkoljenice, postoperativni ožiljci lijeve potkoljenice slabog stupnja). Procjenjuje da umanjenje životne aktivnosti iznosi (ukočenost nožnog zgloba obostrano 5%+2,5%-7,5 %, te skraćenje noge 1 cm (polovina od 3%-1,5%), sveukupno 9%. Tužiteljica da je trpila bolove jakog intenziteta jedan dan u trajanju od dva sata, srednje jakog intenziteta tri tjedna jedan sat, te lakog intenziteta povremeno kroz tri mjeseca. Povremeni bolovi slabijeg intenziteta da traju i dalje. Tuđa pomoć i njega druge osobe da je bila potrebna (nakon operacije lijeve noge i postavljanje gips-sadrene potkoljenične imobilizacije, te nekrvave repozicije vanjskog gležnja desne potkoljenice te također gips-sadrena imobilizacija i desne potkoljenice) cjelodnevno (12 sati) tijekom ležanja u krevetu dok je tužiteljica bila hospitalizirana 15 dana,potom još tjedan dana kućne njege 3-4 sata, potom kroz 2 mjeseca do 2 sata dnevno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna i dok je išla na kontrolne preglede (dječji kirurg, psihijatar, fizijatar), te pri obavljanju fizikalne terapije i rehabilitacije u Biokovka Makarska.

9.2. Na takav nalaz i mišljenje tuženik nije imao značajnijih primjedbi i prigovora, osim onih koji se odnose na naruženost. Ističe da se skraćenost noge do 1 cm u sudskomedicinskoj praksi ne cijeni kao trajni funkcijski deficit, a niti predstavlja naruženost srednjeg stupnja.

9.3. Tužitelj je u cijelosti osporio naprijed navedeni nalaz i mišljenje te predložio da se angažira netko od njegovih kolega za izradu novog nalaza i mišljenja navodeći da je ovakvo vještačenje neupotrebljivo.

9.4. U dopuni nalaza i mišljenja zaprimljenoj **.**.2020. dr. ŠC očitovao se na primjedbe stranaka i naveo da je sekundarni strah kod tužiteljice jačeg intenziteta trajao 2 sata kroz tjedan dana, srednjeg intenziteta kroz tri mjeseca do dva sata, dok je strah slabijeg intenziteta povremeno bio do jedan sat, ali je također prisutan do danas. Zaostaje anksioznost, nelagoda i fobični strah naročito vezan uz promet. Smetnje spavanja uz košmarne snove i elemente traume su prisutne. Funkcionalne smetnje pažnje i koncentracije također. Potrebna joj je daljnja psihoterapija i uvođenje psihofarmaka u liječenje. Umanjenje životne aktivnosti je prema njegovoj procjeni sljedeće:

-smanjena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba obostrano 5% +2,5% -7,5 % -skraćenje noge 1 cm (polovina od 3%-1,5%)

-poremećaj biomehanike pri hodu (otežano podizanje stopala od podloge zbog slabosti- pareze oba lisna (peroneus) živca te posljedično otežano savladavanje stepenica i prepreka, ograničenje hodanja, trčanja i čučanja -1/2 od potpune paralize iznosi 10%;

-fobijske manifestacije straha i ponašanje vezano uz izbjegavanje iznosi 6% Preostala funkcionalna sposobnost se može realizirati na nekim aktivnostima, iako je životno funkcioniranje bitno smanjeno -srednje teško umanjenje životne aktivnosti sveukupno iznosi 25%.

9.5. Takvoj dopuni nalaza i mišljenja u cijelosti je prigovarao tuženik navodeći da u spornim dijelovima nije logična. Nakon zaprimljene dopune nalaz i mišljenja, sada je i tuženik predlagao da se izvede novo medicinsko vještačenje.

9.6. Tužiteljica ističe da je dopuna nalaza i mišljenja vještaka dr. GC naprosto pokušaj ispravke očitovanja vještaka na primjedbe tužiteljice Nalazu od 27.12.2018 god., ali da i ovim naknadnim očitovanjem vještak nije dao objektivno (težinu i trajanje) trajnih posljedica kao i o naruženosti ne samo što je lijeva noga kraća, već zbog izraženih ožiljaka na nozi te ograničene gibljivosti nožnog zgloba, što je dovelo do šepavosti. Ističe da vještak ne daje niti cijeni na dovoljan način objektivnu težinu povreda, jačini i trajanju povreda koje su izazvale tako intenzivnu duševnu bol poradi teškog umanjenja životnih aktivnosti djeteta te dobi(r.2006 god.) koju dijete osjeća u svojoj duhovnoj sferi kada su istoj ograničenja takva. Također, prigovara nalazu vještaka i u pogledu izjašnjenja o trajanju fizičkih bolova i u buduće kao i izjašnjenju u pogledu trajnih posljedica straha.

10. Slijedom navedenog, sud je imenovao novog vještaka u osobi dr. IC, sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju. On je u nalazu i mišljenju zaprimljenom 14. listopada 2020. u bitnom naveo sljedeće:

da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila ozljede, i to višeiverni otvoreni prijelom donjeg okrajka lijeve potkoljenice koji je operiran,prijelom čekićastog nastavka desne lisne kosti, te ozljede donjeg dijela duboke grane listnog živca na obje potkol jenice. Nakon završenog liječenja kod tužiteljice su zaostale duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti od 7% što se očituje u skraćenju lijeve noge od 1 cm i parezi prstiju lijevog stopala.

Tužiteljica da će imati poteškoće kod dužeg hodanja i kod svake sportske aktivnosti koja zahtjeva trčanje.

Pretrpljeni fizički bolovi su prema njegovoj procjeni sljedeći:

Bolovi jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 tjedna,

lakog intenziteta 2 mjeseca.

Duševne boli zbog naruženja:

Postoji naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo kod nošenja odjeće koja seže poviše koljena,a sastoji se od gore tri opisana ožiljka na lijevoj potkoljenici.

Tuđa njega i pomoć

Tužiteljici je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice 20.06.2017. do 16.08.2017. u vremenu dok je bila u krevetu,nosila imobilizaciju 2 sata dnevno. Od 16.08.2017. do 08.12.2017. jedan sat dnevno,dok se morala služiti štakama.

Duševne boli zbog pretrpljenog straha:

- primarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 sat

- sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 dan

-srednjeg intenziteta kroz 8 mjeseci

-slabog intenziteta kroz 6 mjeseci

10.1. U odnosu na nalaz i mišljenje dr. IC, tuženik je prigovarao vještakovoj procjeni trajanja i intenziteta pretrpljenog straha srednjeg i blagog intenziteta te procjeni stupnja naruženosti.

10.2. Tužiteljica je u cijelosti prigovarala naprijed navedenom nalazu i mišljenju, te navela da je isti uopće nije pregledao. Ističe da jačina i trajanje povredom prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje izazvanih povredama kao kvalifikatornim elementima nije cijenjena pojedinačno niti u cjelini, uvažavajući posebne okolnosti da se radi o povredi i posljedicama kod djeteta.

10.3. Vještak Ivica Bandalovć je podneskom od 22. studenog 2021. naveo da ostaje pri svemu navedenom u svom nalazu i mišljenju od 13. listopada 2020. Podnesak je naslovljen kao „odgovor na podneske tužitelja i tuženika…“ i vještak se uistinu očitovao na određene primjedbe parničnih stranaka, međutim, u tom podnesku je vještak više obrazlagao svoj način postupanja nego činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Svakako, bitno je za napomenuti da vještak prema medicinskoj dokumentaciji u spisu zaključuje da je liječenje završeno 13. kolovoza 2018.

11. Uzevši u obzir razilaženja vještaka dr. GC i dr. IC, sud je sukladno članku 261. stavku 2. ZPP-a, odredio novog vještaka dr. Marinka Ercega.

11.1. Treći imenovani vještak u spisu i sam je imao primjedbe na svoje kolege koje su ranije vještačili u spisu navodeći da su vještačenjem zadirali u „grane“ medicine u odnosu na koje nisu specijalisti, pritom misleći na psihijatrijski dio. Dr. Marinko Erceg utvrdio je da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede lijeve potkoljenice i desnoga gležnja. Lijeva je potkoljenica liječena operacijski. Zbog činjenice da se radilo o malodobnoj osobi još u intenzivnom rastu, prijelom lijeve potkoljenice je doveo do pojačane cirkulacije ozlijeđenog dijela kosti i do pojačanog rasta lijeve potkoljenice u odnosu na zdravu desnu potkoljenicu. Do današnjeg dana (jer rast tužiteljice još nije završen) lijeva je potkoljenica (dakle lijeva je noga) dulja od desne za preko 2 cm. Inegalitet (nejednaka duljina) nogu remeti biomehaničke odnose lokomotornog sustava; zglobovi koljena, kukovi i vrh zdjelice više nisu u istoj ravnini na lijevoj i desnoj strani tijela, nego je sve podignuto na lijevoj strani za spomenutu veću duljinu lijeve potkoljenice. To dovodi do nespretnosti u hodu tužiteljice, osobito pri bržem hodu, trčanju i pojačanim fizičkim i tjelesnim aktivnostima, uz značajno šepanje. Ovakav inegalitet nogu se načelno rješava ortopedskim uloškom ili ortopedskom postolom, na strani zdrave (kraće) noge, uz određene probleme, koji prate ovakvo liječenje:

a) Ortopedski uložak debljine preko 2 cm ne dopušta stopalu duboki stav pete u obući i noga se Izuva iz obuće. Ovakav se debeo uložak može koristiti jedino u dubokoj, zimskoj obući. Druga je mogućnost staviti povišenje na đon ispod obuće, odnosno koristiti ortopedsku obuću, gdje su jedna i druga postola različite. To nitko ne voli, a pogotovo mlade, ženske osobe.

b) Povišenje kraće noge spomenutim načinom (uloškom ili ortopedskom postolom) se ne može primijeniti ako bi primjene uloška ili ortopedske postole dovele do iskrivljenja slabinske kralježnice, odnosno do skolioze, koju tužiteljica za sada nema c) S obzirom da rast tužiteljice još nije završen, ne isključuje se mogućnost da lijeva potkoljenica naraste još više i da bude dulja od desne preko 2,5-3 cm. Ovolika razlika u duljini nogu (od 2,5-3 cm) po načelima struke zahtijeva operacijsko liječenje i to: kod osoba visokog rasta operacijom ,,skratiti" lijevu potkoljenicu za 2,5-3 cm, a kod osoba nižeg rasta operacijom za toliko produljiti" zdravu (kraću) nogu. Takve operacije nisu bez rizika.

Zato je konkretan slučaj veoma složen.

Što se tiče umanjenja tjelesnih aktivnosti, vještak navodi da je ozljeda u tužiteljice dovela do trajnih posljedica umanjenja tjelesnih aktivnosti, odnosno do invaliditeta, koji ne proizlaze nužno od smanjenja kretnji nožnih zglobova, nego u prvom redu kao posljedica produljenja lijeve noge pojačanim rastom na mjestu prijeloma za preko 2 cm i poremećene biomehanike cijelog lokomotornog sustava, uključujući i smanjenje opsega kretnji lijevoga nožnog zgloba do 1/3 opsega, blagi poremećaj osovine u LL projekciji lijeve potkoljenice, te bolova u desnom gležnju uz oskudno smanjenje kretnji (2° dorzalne i 2° plantarne fleksije). Njezina koljena, kukovi i zdjelica nisu u istoj razini desne i lijeve strane tijela i to je uzrok njezinog umanjenja tjelesnih aktivnosti. Iz tog razloga vještak ukupno umanjenje tjelesnih aktivnosti tužiteljice u ovom momentu cijeni na 15% i ne nalazi neurološkog ispada kod tužiteljice. S obzirom da rast još nije završen, ovaj se postotak može nešto i povećati.

U odnosu na bolove koje je tužiteljice trpila kao posljedicu prometne nesreće, vještak ističe da je trpila jake bolove na dan ozljede od momenta ozljede do dolaska u bolnicu, zatim tijekom priprema za operacijski zahvat, te još 2 sata nakon prvog operacijskog zahvata, 6 sati vezano za prvu operaciju. Zatim je imala jake bolove i 2 sata nakon druge operacije, ukupno je imala jake bolove 8 sati. Bolove srednje jakosti je imala 3 mjeseca po 3 sata dnevno (uključuje previjanja operirane noge, provođenje i nakon prve i nakon druge operacije fizikalne terapije, često odlaženje na kontrole). Bolove srednje jakosti ukupno je imala 90 x 3 = 270 sati. Bolove slabije jakosti je imala još 3 mj. po 2 sata dnevno, također uključuje pojačanu fizikalnu terapiju i postupno dulje hodanje za svakodnevno funkcioniranje. Ukupno bolovi slabije jakosti 90 x 2 = 180 sati. Opisani nalaz odnosno činjenica da tužiteljica ima dulju lijevu nogu za preko 2 cm, kao i činjenice da njezina koljena, kukovi i zdjelica ne stoje u istoj ravnini (Iijevo-desno), te pitanje hoće li se u tužiteljice moći primijeniti uložak odnosno ortopedska postola za nadomjestak „izgubljene" duljine zdrave desne noge (jer je lijeva duža) i hoće li nošenjem povišenja doći do iskrivljenja slabinske kralježnice, kao i činjenice da rast tužiteljice još nije završen, dakle da se stanje može još pogoršati do završetka rasta, sve to ovaj predmet i stanje tužiteljice suviše komplicira. Sada je njezina figura asimetrična, zdjelica stoji nagnuta desno, a podignuta lijevo, lijevi kuk stoji naviše od desnoga, lijevo koljeno stoji naviše od desnoga. Sada, bez povišenja pod desnu nogu slabinska kralježnica stoji uspravno, bez znakova skolioze. Planira se (to je preporuka vještaka) bolesnici napraviti novu Rtg snimku slabinske kralježnice i vrha zdjelice stojeći s povišenjem pod desnu nogu 2 cm i vidjeti kako će se ponašati slabinska kralježnica. Ako bi povišenje uzrokovalo iskrivljenje kralježnice (skoliozu) onda bi se od ovakvog povišenja trebalo odustati ili staviti manji uložak i pratiti stanje do završetka rasta. Zato ja naruženost tužiteljice u ovom momentu cijenim na naruženost srednjeg do jakog stupnja. Ovakvoj mojoj procjeni naruženosti doprinosi i činjenica da se radi o mladoj djevojci, koja bi mogla posljedice svojih ozljeda,,sakriti" jedino zimskom odjećom, dubokim postolama sa većim ili manjim uloškom i polaganim hodanjem, a svako drugo godišnje doba izvrgava ju pogledima okoline, naročito nošenje ljetne odjeće, kupanje na plaži i sl. Ne može se ne primijetiti jaka asimetrija zdjelice uz asimetriju Lorenzovih trokuta iznad zdjelice, nakupine masno-mišićnog tkiva sa lijeve strane glutealne regije, koja je izbočena, a hod naprosto šepav. Ovo je stanje konačno, a još se može pogoršavati do završetka rasta.

11.2. Tuženik je, nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka Ercega prvotno istaknuo da je neprimjereno nakon gotovo 5 godina od nesreće i pokretanja postupka , kao i nakon zaključenja prethodnog postupka, dostavljati u spis novu medicinsku dokumentaciju. Ističe da se radi o nezakonitim dokazima. Nadalje prigovara dijelu nalaza i mišljenja u pogledu procjene trajanja potrebe za nemedicinskom tuđom njegom i pomoći kao i procjene stupnja naruženosti kao neutemeljenoj i nepravilnoj. Kao i u dosadašnjem tijeku postupka, ističe da se ni ovaj vještak nije očitovao na trajanje samog liječenja. Osporava da bi radnje za koje bi tužiteljici bila potrebna tuđa njega trajale toliko vremena koliko procjenjuje vještak Erceg. Ne spori da bi kod tužiteljice zaostala naruženost koja se odnosi na povišenu nogu i asimetriju zdjelice, ali u blagom stupnju.

11.3. Tužiteljica se u odnosu na navode tuženika na eventualne nezakonite dokaze pozvala na članak 299. st.2. ZPP-a. Ističe da nema nikakvog razloga ne prihvatiti procjenu vještaka dr. Ercega, koji doista egzaktno objašnjava u čemu se sastoje ograničenja životnih aktivnosti i koje napore tužiteljica treba poduzeti da bi obavila pojedine životne radnje, naglašeno radi se o osobi rođ.2006.

12. Konačno, nakon provedenih vještačenja i dopuna istih, stranke su bile suglasne da se provede psihijatrijsko vještačenje na okolnosti straha i duševnih bolova kod tužiteljice kao zaostalih posljedica prometne nesreće. Za vještaka je određen dr. Časlav Lončar.

12.1. On je u svom nalazu i mišljenju zaključio na temelju analize svih dostupnih podataka o psihičkim smetnjama kao posljedici predmetnog traumatskog događaja da je doživljaj primarnog straha"jakog intenziteta mogao trajati 2-3 minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prvih dva dana, a prvih 8 sati je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta, a kasnije životnom dobi tužiteljice (bila je u razdoblju iznimno vulnerabilnog razdoblja svog odrastanja, stara 11.godina). Strah srednjeg intenziteta je mogla sve vrijeme trpljenja boli srednje jakosti tj. 5 tjedana, a strah blagog intenziteta do završetka psihijatrijskog liječenja 06. rujna 2022. Vještak je uzeo u obzir i vještačenja vještaka tjelesne medicine pa navodi se može kazati da je zbog ograničenja koja su procijenjena od strane vještaka tjelesne medicine(ortopeda) došlo do trajne povrede njenog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje. ZC ni uz ulaganje dodatnih osobnih napora i osiguranje dodatne terapijske podrške više ne uspijeva potpuno neutralizirati taj utjecaj pa njene smetnje vidljivo(kontinuirano) ograničavaju njeno osobno i socijalno funkcioniranje u više područja. Kod tužiteljice da je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog do srednje teškog, a što procjenjuje s 20%-25%. Kao posljedica predmetne prometne nezgode da je došlo i do naruženosti, a suglasan je s procjenom vještaka ortopeda.

12.2. Tuženik je naprijed navedenom nalazu i mišljenju prigovarao u odnosu na procjene trajnih posljedica te trajanja straha blagog intenziteta. Ne osporava da bi tužiteljica pretrpjela strah kao i da bi kroz određeni vremenski period imala određene duševne smetnje, međutim, ni u kom slučaju da iste nisu niti prevladavajuće niti pretežite, a posebno ne da bi bile konstantne kroz vremenski period kojeg navodi vještak psihijatar. Ističe da ovakvo postupanje vještaka svojevrsno „preuzimanje primata.“

12.3. Tužiteljica je, očitujući se na prigovore i primjedbe tuženika, navela da se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvom preuzimanju „primata“ ili važnosti kod vještačenja od strane vještaka psihijatrijske struke već konkretno kako i sam vještak navodi, posljedice na psihičkom planu mogu se javiti nakon traumatskog događaja ovise o intenzitetu i trajanju stresa za svaku pojedinačnu osobu, dok je za tužiteljicu psihijatrijsko liječenje zasigurno povećalo prag tolerancije za frustracije time zreliji mehanizam obrane. Tužiteljica u svom podnesku postavlja pitanje bi li tuženik isticao prigovor doprinosa u posljedici pozivom na čl.1047 ZOO-a da se za vrijeme trajanja ovog postupka nije liječila i paralelno s tim dostavljala dokumentaciju u spis. Što se tiče „dvostrukog“ cijenjenja duševnih bolova poradi smanjenja životnih aktivnosti( invalidnosti) i duševnih bolova zbog naruženosti, tužiteljica ističe da se ne radi o „dvostrukoj ocjeni“, već jednom i drugom elementu pomoću kojeg se cijeni sveukupna povreda(posljedica) prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl.19 i čl.1047 i čl.1100 ZOO-a.

13. Na raspravi održanoj 9. ožujka 2023. tužiteljica je obavijestila sud da je tuženik 27. veljače 2023. uplatio iznos od 9.025,15 eura, a ovaj je specificirao izvršenu uplatu navevši da je s osnova neimovinske štete isplatio iznos od 7.697,92 eura ili 8.000,00 kuna, a s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 1.327,23 eura ili 10.000,00 kuna. Tuženik navodi da nije sporno da bi tužiteljica pretrpjela tjelesnu i psihičku traumu povodom predmetne prometne nesreće, međutim temeljna povreda i liječenje provedeno je temeljem tjelesnih oštećenja, slijedom čega je potpuno neprimjereno, nelogično, neutemeljeno i nepravilno da se posljedice navedenog događaja isključivo i pretežito cijene od strane vještaka psihijatra. Povremeni odlasci liječniku, obavljanje kontrola, povremeno uvođenje suporta ili određene farmakologije da ne predstavlja kontinuirano, stalno i obvezno liječenje.

13.1. Radi očitovanja na primjedbe tuženika, na sudu su 27. svibnja 2025. saslušani dr. Marinko Erceg i dr. Časlav Lončar. Detaljno su se izjasnili na prigovore te odgovorili na pitanja tuženika (listovi 215-218 spisa). Dakle, predmetni vještaci su se izjasnili u čemu se sastoje povrede fizičkog i psihičkog integriteta tužiteljice uz zaključak da nema elemenata za promjenu njihovih inicijalnih nalaza i mišljenja.

13.2. Slijedom navedenog, tužiteljica je podneskom od 3. rujna 2025. uredila tužbeni zahtjev kojim potražuje - na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 20.000,00 EUR-a, na ime naruženosti (srednji do jaki stupanj) iznos od 8.000,oo EUR-a, na ime straha iznos od 3.000,00 EUR-a, na ime materijalne štete (tuđa pomoć i njega , kao i izdaci s osnove prijevoza vozilom, danguba, hrana i sl.)troškova liječenja iznos od 3.000,00 EUR-a. Tuženik se protivio preinaci te je istaknuo prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika, ističe se da predmetna tražbina proizlazi iz istog štetnog događaja

– prometne nezgode od 2017. godine – te se tijekom cijelog postupka temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Naknadno povećanje tužbenog zaht jeva nije posljedica isticanja nove štete niti novog štetnog događaja, već proizlazi iz naknadno provedenih medicinskih vještačenja kojima su preciznije utvrđene posljedice predmetnog štetnog događaja i njihov opseg. Podnošenjem tužbe prekinut je tijek zastare za cjelokupno potraživanje koje proizlazi iz iste činjenične osnove. Posebno se ističe da je visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu ovisna o nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka te se često može konačno utvrditi tek nakon provedbe vještačenja i ocjene svih posljedica štetnog događaja.

13.3. Zbog izmjene u osobi raspravnog suca, rasprava za ispravak se 4. rujna 2025. ponovno otvorila te je počela iznova, sve u smislu odredbi čl. 305 i 315 ZPP -a, a stranke su pozvane izjasniti se jesu li suglasne da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza. Tužiteljica je bila suglasna te je predložila zaključenje postupka, a tuženik se protivio čitanju posljednjeg nalaza i mišljenja vještaka Ercega i Lončara. Bez obzira na protivljenje tuženika, sud je uzeo u obzir "pobijane" nalaze i mišljenja dr. Ercega i dr. Lončara budući da su se isti detaljno očitovali na primjedbe tuženika, a njihove navode sud je cijenio kao logične i životne.

13.4. Tuženik je i dalje ustrajao u izvođenju dokaza novim psihijatrijskim vještačenjem, naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o matematičkom zbrajanju procijenjenih postotaka trajnih posljedica, također ističući da je dr. Lončar sumpsumirao procjenu vještaka ortopeda. Nadalje, dao je i osvrt na rad dr. Lončara i u ostalim parničnim predmetima, što ovaj sud smatra potpuno irelevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

13.5. Konačno, pozvani su dr. Erceg i dr. Lončar da se usuglase te daju jedinstvenu ocjenu ukupnog postotka invalidnosti. Svakako, sud je stava da bi izvođenje daljnjih vještačenja bilo suprotno načelu ekonomičnosti i da bi se takvim postupanjem postupak vodio u nedogled, iščekujući da obje parnične strane budu donekle zadovoljne s vještačenjem. Na taj način svaki predmet radi naknade štete trajao bi desetljećima uz ogromne parnične troškove.

13.6. Dr. Lončar je procijenio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice kao posljedicu predmetne ozljede na 20-25%, a dr. Erceg je naveo "Ja prihvaćam prijedlog dr. Časlava Lončara i opredjeljujem se da ovaj iznos bude 25% kao naš zajednički stav, iz razloga što se radi o mladoj djevojci, koja je ozlijeđena kao dijete; nikad nije bila upozorena da će imati dulju operiranu nogu ni iskrivljenu zdjelicu, da će morati cijeli život nositi ortopedsku obuću da nadoknadi sada kraću, zdravu, desnu nogu. Nažalost to da nije bilo primijećeno do mog vještva. Sada je u dobi kad će stalno misliti na to i imati psihičke smetnje, više će patiti zbog toga, nego zbog samog fizičkog oštećenja." Za napomenuti je da je dr. Lončar naveo da „ne postoji i nikada neće postojati znak jednakosti između tjelesne ozljede i duševne ozljede.” Također je zaključio da stres kod tužiteljice traje i trajat će cijeli život.

14. S obzirom na nesporne činjenice o nastanku štetnog događaja među strankama, a koji nastanak nije bio sporan, u nastavku je valjalo izložiti o visini štete ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

15. Dosljedno, u postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci dr. Erceg i dr. Lončar, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano su se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća.

16. Tijekom cijelog postupka sud je maksimalno uvažavao prigovore i primjedbe stranaka, svi vještaci su se nakon izrade nalaza i mišljenja pisano očitovali ili su dodatno saslušani. Naime, tuženik je u nekoliko navrata uz prigovore davao primjedbe sa zaključcima koje bi ipak trebale donositi stručne osobe, odnosno specijalisti medicine u svom području. Isti u podnesku od 14. rujna 2022. navodi da "ožiljci nisu vidljivi konstantno, nisu upadljivi, te se ne vide u svakoj situaciji, dok je u pogledu asimetrije za prihvaćanje mišljenja vještaka, isto potrebno objektivno provjeriti i klasificirati. Naime, tužiteljica ne šepa vidljivo dok se asimetrija zdjelice vidi tek pri obnaženosti, pa je nepravilna, neutemeljena i nelogična procjena o srednjem do teškom naruženju." Također "predlaže učiniti nespornim blagi do srednji stupanj naruženja, vidljiv u određenim situacijama." Iz citiranog proizlazi da tuženik daje uputu vještaku što i kako treba procijeniti kao da je sam pregledavao tužiteljicu i davao procjenu.

16.1. U odnosu na prigovore usmjerene na nalaz i mišljenje dr. Časlava Lončara, ističe se da je neosnovana tvrdnja tuženika da je vještak psihijatar svoje mišljenje temeljio isključivo na nalazima ortopedskih vještaka. Iz samog nalaza proizlazi da je vještak izvršio vlastitu stručnu procjenu psihičkog stanja tužiteljice, analizirajući psihijatrijsku dokumentaciju nastalu tijekom više godina nakon štetnog događaja, kao i dijagnoze postavljene od strane liječnika psihijatra. Naime, iz medicinske dokumentacije proizlazi da su kod tužiteljice nakon predmetne prometne nezgode evidentirane psihičke smetnje te postavljene dijagnoze. Posebno je neosnovan navod tuženika da izostanak kontinuiranih psihijatrijskih pregleda znači da psihičke posljedice ne postoje ili da su prestale. Učestalost liječničkih pregleda nije jedini niti odlučujući kriterij za utvrđivanje postojanja psihičkih posljedica. Psihičke smetnje mogu trajati i nakon završetka intenzivnijeg liječenja, a njihovo postojanje, intenzitet i trajanje procjenjuje upravo sudski vještak psihijatrijske struke na temelju medicinske dokumentacije, stručnog pregleda i pravila medicinske znanosti. Tuženik u svom podnesku ne iznosi nikakve stručne medicinske argumente koji bi doveli u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja dr. Lončara. Nadalje, činjenica da je vještak prilikom procjene psihičkih posljedica uzeo u obzir težinu zadobivenih tjelesnih ozljeda ne predstavlja nikakvu nepravilnost, već upravo suprotno, odgovara pravilima medicinske struke jer se psihičke posljedice traumatskog događaja procjenjuju u kontekstu ukupnih okolnosti štetnog događaja i njegovih posljedica na oštećenu osobu.

16.2. U odnosu na navode tuženika da se samo vještak dr. IC očitovao o datumu završetku liječenja, navodi se da je vještak Erceg jasno napisao da rast lijeve potkoljenice kod tužiteljice nije završen, a time i ponašanje tijela koje visi u desno kod tužiteljice, što sve upućuje na skoliozu. Isto tako hoće li doći u obzir skraćivanje lijeve potkoljenice ili pak produživanje desne da je sasvim neizvjesno.

16.3. Neosnovano tuženik zaključuje (rasprava od 9. ožujka 2023.) da psihičke posljedice nisu mogle trajati kroz duže vremensko razdoblje samo zato što tužiteljica nije bila na kontinuiranom psihijatrijskom liječenju. Takav zaključak nije medicinski utemeljen niti proizlazi iz bilo kojeg stručnog nalaza u spisu. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da su kod tužiteljice tijekom godina nakon prometne nezgode dijagnosticirani poremećaji prilagodbe, sumnja na posttraumatski stresni poremećaj te konačno panični poremećaj, što potvrđuje postojanje trajnih psihičkih posljedica uzrokovanih predmetnim štetnim događajem. Posebno se ukazuje da je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila dijete u dobi od 11 godina, zbog čega je predmetni događaj na nju mogao ostaviti snažnije i dugotrajnije psihičke posljedice nego što bi to bio slučaj kod odrasle osobe. Upravo je tu okolnost sudski vještak psihijatar uzeo u obzir prilikom donošenja svog stručnog zaključka. Navodi tuženika kojima uspoređuje posljedice kod tužiteljice s posljedicama osoba izloženih ratnim stradanjima potpuno su neprimjereni i irelevantni jer se svako vještačenje temelji na individualnoj procjeni konkretne osobe, njezinih osobnih karakteristika, dobi, okolnosti štetnog događa ja i posljedica koje je pretrpjela.

17. Kao što je već ranije navedeno, tužiteljica je podneskom od 3. rujna 2025. povisio tužbeni zahtjev na način da je zatražio, pored već „dobivenog“ iznosa od 9.025,15 eura, isplatu iznosa od 27.302,08 eura na ime neimovinske štete te iznos od 3.000,00 eura na ime imovinske štete, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, što bi ukupno bilo 39.327,33 eura, umjesto u tužbi zatraženih 27.340,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom, a kojoj preinaci se tuženik protivio, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 190. stavka 2. i 3. ZPP-a, ovaj sud istu dopustio, budući da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, već tek po dostavljenom nalazu i mišljenju predmetnih sudskih vještaka, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe.

18. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

18.1. Tužiteljici je radi predmetne nezgode nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta), kao i imovinska šteta.

18.2. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18.3. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.4. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i mišljenje naprijed navedenih sudskih vještaka, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručne, objektivne, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljevu dob (u vrijeme prometne nezgode je imala 11 godina), uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima, potrebom odlaska na preglede, mirovanjem i pretrpljenim strahom, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravl je valjalo utvrditi iznos od 19.044,50 eura.

Tužitelju iz ovog vida tuženik je isplatio 7.697,92 eura, pa je isti u obvezi, prema stavu ovog suda, isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 11.346,67 eura na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u skladu s orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su doneseni na sjednici građanskog odjela 29. studenog 2002., a koji su izmijenjeni na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. pri čemu je potrebno naglasiti da ovaj sud nije samo mehanički primjenjivao navedene orijentacijske kriterije već ih je kao što njihov naziv ukazuje, uzeo kao orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

18.5. Posebno se ističe da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu upravo onako kako je postavljen, bez obzira ukazuju li predmetni nalazi da bi tužiteljici pripalo više po određenom osnovu. Ovo se posebice odnosi na isplatu pravične naknade za fizičke bolove budući da je u odnosu na isplatu s tog osnova tužiteljica potraživala iznos od 4.000,00 eura.

19. Imovinska šteta sastoji se u troškovima tuđe njege i pomoći. Tuđa njega i pomoć tužitelju je kako je utvrđeno vještačenjem bila potrebna nakon otpusta iz bolnice 20. 06. 2017. do odlaska na stacionarnu fizikalnu terapiju u Biokovku 19. 10. 2017. i to: 2 mjeseca 3 x 2 sata dnevno (60 x 6 sati dnevno= 360 sati), te još 2 mjeseca 3 x 1 sat dnevno (60 x 3 sata dnevno = 180 sati). Nakon toga po povratku iz Biokovke tuđa pomoć i njega su joj bile potrebne još 2 mjeseca po 2 sata dnevno (60 x 2 sata dnevno = 120 sati, uključuje odvoženje i dovoženje na kontrole i na ambulantnu fizikalnu terapiju, pa je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka valjalo utvrditi da je tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 660 sati.

19.1. Parnične stranke su se tijekom postupka usuglasile da cijena jednog sata tuđe njege i pomoći 3,32 eura.

19.2. Naime, u slučaju kada je visina nenovčane imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege utvrđena od strane suda, u nominalnom iznosu prema kriterijima u trenutku pružanja takve usluge, tužitelju pripada zatezna kamata od dana kada su troškovi nastali, odnosno od dana pružanja te pomoći i njege (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 298/24-2 od 11. lipnja 2024.), a ukoliko je visina nenovčane imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege utvrđena od strane suda, u nominalnom iznosu prema kriterijima u trenutku donošenja prvostupanjske presude, tada tužitelju pripada zatezna kamata od presuđenja. Međutim, u konkretnom slučaju visina štete nije bila utvrdiva bez stručnog medicinskog vještačenja, budući da je tek tijekom postupka utvrđen broj sati potrebne tuđe pomoći i njege. Tužitelj stoga nije mogao ranije precizno odrediti visinu svog potraživanja, a tužen ik nije mogao biti u zakašnjenju prije nego što je upoznat s postavljenim zahtjevom. Slijedom navedenoga, zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos tužiteljici pripada od dana primitka tužbe.

19.3. Dakle, tužitelju bi s obzirom na opseg potrebe za tuđom njegom i pomoći pripadao iznos od 2.191,20 eura, umanjen za iznos koji mu je tuženik tijekom postupka uplatio po toj osnovi (1.327,23 eura), a razlika navedenog iznosi 863,97 eura.

20. Imovinska šteta sastoji se i u troškovima liječenja. Tužitelju pripadaju troškovi liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a predstavljaju troškove odlaska na preglede i nazad. Budući da je u tužbenom zahtjevu jasno označeno da se na ime materijalne štete (tuđa pomoć i njega , kao i izdaci s osnove prijevoza vozilom, danguba, hrana i sl. )kao i troškova liječenja potražuje iznos od 3.000,00 eura, koji je „izračunat“ prilikom utvrđivanja visine nenovčane imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, to sud nije razmatrao daljnje troškove po ovom osnovu.

21. Nije sporno da je tuženik za vrijeme trajanja ovog postupka djelomično udovoljio tužiteljevom traženju isplaćujući mu iznos od 9.025,15 eura (neimovinska šteta- 7.697,92 eura i na ime tuđe njege i pomoći- 1.327,23 eura) dok na preostali iznos tužiteljica traži zateznu kamatu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva.

22. Kako tužitelj upravo tužbom na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupni iznos od 38.000,00 eura, umanjen za iznos koji mu je uplatio tuženik za vrijeme trajanja postupka, a kako je ovaj sud utvrdio da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 19.044,59 eura umanjen za iznos uplaćen za vrijeme trajanja ovog postupka, a na ime troškova tuđe pomoći i njege iznos od 2.191,20 eura umanjen za iznos uplaćen za vrijeme trajanja ovog postupka, to je ovaj sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev, sukladno odredbi članka 2. ZPP-a.

23. Zahtjev tužiteljice za zatraženu kamatu je odbijen u dijelu u kojem predlaže početak tijeka kamate od dana podnošenja tužbe, a sve iz razloga navedenom u točki 8.4. obrazloženja.

24. O prigovoru tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koje je istaknuo tuženik pozivajući se na recentnu praksu Vrhovnog suda, ovaj sud nije odlučivao budući da u konkretnom slučaju tužiteljici nije dosuđeno više nego li je to tražila prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno nije usvojen preinačeni tužbeni zahtjev u cijelosti, tj. dosuđen iznos nije viši od prvotno označenog iznosa iz tužbe.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154., 155. i 164. ZPP-a. Tužitelj je popisao trošak za sastav tužbe i za sastav devet podnesaka ( 5.srpnja 2018., 7. svibnja 2020., 22. srpnja 2020., 4. studenog 2020., 23. siječnja 2021., 28. rujna 2022., 6. ožujka 2023., 3. rujna 2025., 8. svibnja 2026.) u iznosu od po 500 eura (250 bodova), za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (5. srpnja 2018., 30. kolovoza 2018., 24. siječnja 2019., 29. svibnja 2020., 4. studenog 2020.8. travn ja 2021., 16. prosinca 2021., 5. listopada 2022., 9. ožujka 2023., 27. svibnja 2025., 4. rujna 2025., 9. listopada 2025., 11. svibnja 2026., u iznosu od po 500,00 eura, za pristup na ročište 16. siječnja 2026. i 20. studenog 2025. po 100,00 eura, sve uvećano za PDV 25% iznosi 14.625,00 eura. Također, tužitelj je popisao i troškove za sudsku pristojbu tužbe i presude(397,69 eura), kao i troškove vještačenja (1.229,18 eura).

26. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a određeno je da ukoliko su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27.1. Uvažavajući činjenicu da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 56% (78% (osnov+visina/2)tužitelj – tuženik 22% (44% (osnov+visina/2), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

28. Sud je tužitelju obistinio i materijalne troškove, i to za sudsku pristojbu tužbe i presude(397,69 eura), kao i troškove vještačenja (1.229,18 eura).

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Imotski, 17. lipnja 2026

SUDAC

Duje Karaman

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika