Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-162/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo obrane, zastupanog po ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja i zastupnice tuženika, na ročištu radi objave presude 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplati neto iznos od 1.352,98 eura (slovima: tisuću tristo pedeset dva eura i devedeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operaci je refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 18,27 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 18,27 eura od 15.06.2019. godine

- na iznos od 18,27 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 18,72 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 18,72 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 18,72 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 18,72 eura od 15.11.2019. godine

- na iznos od 18,72 eura od 15.12.2019. godine

- na iznos od 18,72 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 18,85 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 18,85 eura od 15.03.2020. godine

- na iznos od 18,85 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 18,85 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 18,85 eura od 15.06.2020. godine

- na iznos od 18,85 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 19,12 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 19,12 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 19,12 eura od 15.10.2020. godine

- na iznos od 19,12 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 19,12 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 19,12 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 19,22 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 19,22 eura od 15.03.2021. godine

- na iznos od 19,22 eura od 15.04.2021. godine

- na iznos od 19,22 eura od 15.05.2021. godine

- na iznos od 19,22 eura od 15.06.2021. godine

- na iznos od 19,22 eura od 15.07.2021. godine

- na iznos od 19,70 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 19,70 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 19,70 eura od 15.10.2021. godine

- na iznos od 19,70 eura od 15.11.2021. godine

- na iznos od 19,70 eura od 15.12.2021. godine

- na iznos od 19,70 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 28,78 eura od 15.02.2022. godine

- na iznos od 28,78 eura od 15.03.2022. godine

- na iznos od 28,78 eura od 15.04.2022. godine

- na iznos od 28,78 eura od 15.05.2022. godine

- na iznos od 28,78 eura od 15.06.2022. godine

- na iznos od 28,78 eura od 15.07.2022. godine

- na iznos od 30,56 eura od 15.08.2022. godine

- na iznos od 30,56 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 30,56 eura od 15.10.2022. godine

- na iznos od 30,56 eura od 15.11.2022. godine

- na iznos od 30,56 eura od 15.12.2022. godine

- na iznos od 30,56 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.02.2022. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.03.2023. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.04.2023. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.05.2023. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.06.2023. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.07.2023. godine

- na iznos od 35,09 eura od 15.08.2023. godine

- na iznos od 35,09 eura od 15.09.2023. godine

- na iznos od 35,09 eura od 15.10.2023. godine

- na iznos od 35,09 eura od 15.11.2023. godine

- na iznos od 35,09 eura od 15.12.2023. godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.987,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 17. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi podnesenoj 2. kolovoza 2024. naveo da je bio zaposlenik kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do dana 01.04.2017. godine, kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću.

Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni.

Dana 27.11.2023. godine tužitelj je podnio pred nadležnom službom HZMO zahtjev za obnovu postupka za donošenje novog rješenja o visini mirovine, u kojem bi se trebali obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći . Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno do donošenja tog novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao jer mu u ranijem obračunu mirovine nisu ušle u obračun osnovice plaće a time i mirovinske osnovice i iznosi utvrđeni citiranim sudskim odlukama.

Zbog ne uplate utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome , tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.04.2019. godine pa do dana 01.12.2023. godine, kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno. Slijedom čega predlaže da se presudom naloži tuženiku da za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. prosinca 2023. isplati neutvrđeni neto iznos tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 18. rujna 2025. (l.br. 186-188 spisa) specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju neto iznos od 1.352,98 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu (l.br. 61-63 spisa) naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare prava na naknadu štete, stoga jer je mirovina po svojoj pravnoj naravi povremena tražbina. Naime, sukladno odredbi članka 227. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Prema stavku 2. istog članka kada zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtjeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. U tom smislu tumačenje je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 110/07-2 od 12. ožujka 2008. Tuženik nadalje ističe i prigovor zastare potraživanja temeljem odredbe članka 230. stavak 1. ZOO-a. Naime, temeljem članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Sukladno članku 230. stavak 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisno je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s donošenjem presude odnosno s isplatom mirovine time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik. Neosnovano je stoga potraživanje naknade štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje jer bi obzirom na odredbu članka 230. stavak 1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. U tom smislu pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud u presudi broj Rev 748/2022 od 7. lipnja 2023. Nadalje, prema odredbi članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.), ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Obzirom na navedeno, tuženik ističe prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva. Slijedom iznijetog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao preuranjen odnosno podredno da isti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (l.br. 4-5 spisa), rješenja (6-7 spisa), priloga rješenju-ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosti bodova po godinama (l.br. 8-10 spisa), presuda (l.br. 11-49 spisa), rješenja (l.br. 52-53 spisa), priloga rješenju-ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosti bodova po godinama (l.br. 54-56 spisa)nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (l.br. 174-179 spisa).

6.Tužitelj se zahtjevom za mirno rješenje spora od 18. travnja 2024. obratio Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel Karlovac, čime je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog parničnog postupka propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku.

7.Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu Klasa: UP/I 140-02/17-01/03428163457, ur.broj:341-20-05/3-17-37559 od 27. studenog 2017. tužitelju je kao djelatnoj vojnoj osobi, priznato, počevši od 1. travnja 2017. pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 3.022,07 kuna mjesečno.

8.Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1500/2010-34 od 2. studenog 2012. je naloženo tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju CS na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati iznos od 42.901,34 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose.

9.Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1551/2013-25 od 8. studenog 2016. je pod točkom 15. naloženo tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆS na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 6.072,40 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose.

10.Iz potvrde o zaprimljenim dokumentima od 27. studenog 2023. proizlazi da je tužitelj CS Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu podnio zahtjev za novi obračun mirovine (prema sudskoj presudi).

11.Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu od 25. srpnja 2024. je tužitelju CS, djelatnoj vojnoj osobi određena, počevši od 1. prosinca 2023. starosna mirovina u iznosu od 598,40 eura mjesečno.

12.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., utvrđeno da je tužitelj protiv tuženika podnio više tužbi za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću te je presudama Općinskog suda u Karlovcu i Županijskog suda u Zagrebu, tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznose po traženim osnovama. Tužitelj je ostvario pravo na starosnu mirovinu, no zbog neizvršenih obveza tuženika po navedenim presudama, utvrđena razlika plaće nije ušla u obračun mirovinske osnovice tužitelja zbog čega je tužitelj primao manju mirovinu od one koju bi primao da mu je tuženik pravovremeno plaćao prekovremene sate i druge dodatke na plaću i na njih obračunao i uplatio odgovarajući iznos doprinosa i poreza.

Zbog navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike između mirovine koju bi primao po navedenim elementima i mirovine koju je stvarno primio u razdoblju od 1. travnja 2019. do 1. prosinca 2023.

U Rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, broj spisa: 32228 od 25. srpnja 2024. (list broj 52-55 spisa), tužitelju je određena nova svota mirovine u čiji obračun su uzeti iznosi koje je tuženik isplatio po predmetnim presudama.

S obzirom da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje već izračunao svotu mirovine koja bi tužitelju pripadala s uključenim traženim elementima u obračunu, ti iznosi mirovina uzeti su kao pretpostavljena mirovina tužitelja koja je zatim retrogradno usklađena s periodičkim povećanjima mirovine kako bi se dobio odgovarajući iznos pretpostavljenih mirovina kroz traženo razdoblje.

Na temelju svega navedenog, u nalazu je sačinjen izračun razlike između pretpostavljenih mirovina koje bi bile određene tužitelju da su u obračun mirovinskih osnovica ušle razlike plaća koje je tuženik isplatio po presudama specificiranim u tužbenom zahtjevu tužitelja, a zatim je ista uspoređena s primljenom mirovinom prema podacima iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. srpnja 2024. (naknadno pribavljeno, priložen u spis predmeta uz ovaj nalaz i mišljenje), za razdoblje od travnja 2019. do prosinca 2023.

Zaključno vještak je mišljenja da razlika između starosnih mirovina koje je tužitelj primio i iznosa mirovina koje bi primio da su neisplaćeni dodaci na plaću specificirani u presudama navedenim u tužbenom zahtjevu, uzeti u obzir prilikom izračuna prosječnih vrijednosnih bodova i mirovinske osnovice tužitelja, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. prosinca 2024. ukupno iznosi 1.352,98 eura neto, a pojedini mjesečni iznosi razlika dati su u stupcu 'd' s datumima dospijeća u stupcu 'e' Tabele 1 iz nalaza.

13.Odredbom članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) je propisano:

(1) Ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti;

(2) Prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

14.Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na mirovinu i određivanju isplate mirovine u iznosu od 3.022,07 kuna mjesečno od 1. travnja 2017. godine, stekao mogućnost da upotrijebi pravomoćne presude ovog suda kojima mu se zbog dosude dodataka na plaću i neisplaćenih naknada za godišnji odmor uvećava mirovinska osnovica, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu (1. travnja 2017.) nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka dana 27. studenog 2023.

15.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva naknadu štete protiv tuženika Republike Hrvatske jer smatra da mu je krivnjom tuženika nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presuda i mirovine koja mu je bila određena prvim rješenjem HZMO-a.

16.Nije sporno da tuženik, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnim presudama, nije uplatio obvezne doprinose, poreze i prireze niti je do tada podnio obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanim primanjima tužitelja koja su utvrđena pravomoćnim presudama nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljevih primitaka uplatio tek kasnije, nakon pravomoćnosti presuda.

17.Obveza tuženika kao poslodavca tužitelja da obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja i bruto naknade za godišnji odmor koji su utvrđeni pravomoćnim sudskim presudama, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa primitaka navedenih u pravomoćnim sudskim presudama.

18.Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

19.Odredbom članka 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

20.Nesporno je da tuženik nije na vrijeme izvršio obveze iz navedenih odredbi.

21.Slijedom navedenog, proizlazi da tuženik kao poslodavac nije tužitelju na vrijeme isplatio razlike bruto plaća i doprinose na razliku bruto plaća te razlike naknada za godišnji odmor i o tome nije na vrijeme obavijestio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Tuženik kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovao štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivao plaće, naknade za godišnji odmor i doprinose na plaću i naknadu za godišnji odmor u pripadajućim iznosima kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

22.Visina razlike mirovine je utvrđena nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., a na koji obračun stranke nisu imale primjedbi, slijedom čega sud prihvaća navedeni izračun i smatra da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 1.352,98 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke.

23.Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj zatražio time da je Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete .

24.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se u predmetnom postupku radi o zahtjevu tužitelja za naknadu štete radi isplate izmakle koristi jer tuženik nije tužitelju isplaćivao sve pripadajuće dodatke na plaću i pripadajuće naknade za godišnji odmor za koje je trebao obračunati i uplatiti pripadajuće doprinose i poreze, radi čega je tužitelju utvrđena manja mirovinska osnovica i posljedično isplaćivana manja mirovina.

25.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja.

26. Odredbom članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

27. Odredbom članka 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.)

28. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

29.Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

30. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada , te je kontinuirano u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. studenog 2023. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

31. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 27. studenog 2023. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući navedene presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. prosinca 2023. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 25. srpnja 2024. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Opisanim radnjama koje su poduzete za utvrđivanje tražbine dovele su do prekida zastare potraživanja sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te je zastara ponovno počela teći dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, a kada je tužitelj i doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

32. Prema tome, najstarije potraživanje je dospjelo 15. svibnja 2019., a tužitelj je, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, prekinuo zastaru 27. studenog 2023. podnošenjem prijedloga za ponovnim određivanjem mirovine ( l.br. 50 spisa), pa je od pravomoćnosti rješenja od 25. srpnja 2024. o utvrđivanju novog iznosa mirovine ponovno počeo teći petogodišnji zastarni rok, te isti nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 2. kolovoza 2024.

33.Prema priloženom troškovniku (l.br. 189 spisa), tužitelj potražuje parnične troškove u iznosu od 1.800,00 eura te za zastupanje na ročištu od 11. svibnja 2026. u iznosu od 250,00 eura.

34. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 30. rujna 2024. (25%)

u iznosu od 62,50 eura,

-za sastav podneska od 3. prosinca 2024.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 16. travnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 18. rujna 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 11. svibnja 2026.

u iznosu od 250,00 eura,

-za pristup ročištu radi objave presude od 17. lipnja 2026. u iznosu od 125,00 eura, odnosno ukupno iznosu od 1.687,50 eura.

35.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vješ tačenje u iznosu od 300,00 eura.

36.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 1.987,50 eura.

37.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 17. lipnja 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnik Anto Pecirep, Zagreb, Bužanova br. 6d

2.ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel

Nakon pravomoćnosti:

1.Porezna uprava Karlovac (nakon pravomoćnosti)