Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-252/2024-55

(raniji broj: Pr-369/2017)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva - Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja i zastupnice tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.679,21 eura (slovima: dvije tisuće šesto sedamdeset devet eura i dvadeseti jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu), po kamatnoj stopi, za razdoblje od 01.07.2011.godine pa do 31.07.2015.godine, iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijed ila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

-na iznos od 35,11 eura od 15.04.2012. godine

-na iznos od 677,88 eura od 15.06.2012. godine

-na iznos od 83,97 eura od 15.09.2012. godine

-na iznos od 480,87 eura od 15.10.2012. godine

-na iznos od 222,51 eura od 15.11.2012. godine

-na iznos od 236,13 eura od 15.12.2012. godine

-na iznos od 274,97 eura od 15.01.2013. godine

-na iznos od 4,48 eura od 15.02.2013. godine

-na iznos od 5,15 eura od 15.03.2013. godine

-na iznos od 9,12 eura od 15.05.2013. godine

-na iznos od 5,02 eura od 15.08.2013. godine

-na iznos od 29,08 eura od 15.09.2013. godine

-na iznos od 66,31 eura od 15.12.2013. godine

-na iznos od 28,37 eura od 15.01.2014. godine

-na iznos od 148,98 eura od 15.03.2014. godine

-na iznos od 84,24 eura od 15.04.2014. godine

-na iznos od 287,02 eura od 15.05.2014. godine, pa sve do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 4.144,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 17. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske s redišnje banke, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 12. lipnja 2017. naveo da je kao djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane, Hrvatskoj kopnenoj vojsci te da mu tuženik nije platio dodatke na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, slijedom čega predlaže da se presudom naloži tuženiku da plati tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Podneskom od 29. rujna 2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od mjeseca ožujka 2012. do mjeseca travnja 2014. plati bruto iznos od 2 .679,21 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu od 28. studenog 2017. (broj P -DO-1030/2017 MM/MM) naveo da ističe prigovor zastare dijela potraživanja sukladno članku 139. Zakona o radu jer smatra da je nastupila zastara potraživanja tužitelja zaključno sa danom 12. rujna 2012.

Tuženik ističe da je u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. bila na snazi Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 118/09). Navedenom Odlukom/09 je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. U odnosu na službu dežurstva točkom V. Odluke /09 je propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom 24 - satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu i sl.). Isto tako, stražarska služba na kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno od kojih može stvarno raditi najviše 12 sati također se ne smatra prekovremenim radom. U stražarskoj službi djelatne vojne osobe ostvaruju i pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe koji isključuje dodatak za aktivno dežurstvo. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (Narodne novine br. 73/13, 75/15 dalje: ZS OSRH/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je u članku 155. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego isti ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. U razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. tužitelju se dodatak za vojnu službu obračunava i isplaćuje prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Tuženik navodi da su tužitelju tijekom utuženog razdoblja u cijelosti isplaćeni propisani dodaci slijedom čega predlaže da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenja spora (l.br. 4-5 spisa), Odluke o rasporedu (l.br. 6), podataka (l.br. 13-18 spisa), kartice djelatnika (l.br. 19-24 spisa), knjigovodstvene kartice (l.br. 25 spisa), očitovanja (l.br. 26), podataka (l.br. 27-28 spisa), dnevne evidencije radnog vremena djelatnih vojnih osoba (l.br. 29-52 spisa), mjesečne evidencije radnog vremena djelatnih vojnih osoba i naloga o korištenju slobodnih dana (l.br. 53-87 spisa), dnevne evidencije radnog vremena (l.br. 100-183 spisa), podataka (l.br. 188-197 spisa), saslušanjem svjedoka RS (l.br. 205 spisa), svjedoka ZS (l.br. 205-206 spisa), svjedoka HS (l. br. 293-294 spisa), svjedoka ES (l.br. 302-303 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (l.br. 222-231 spisa), saslušanjem tužitelja kao parnične stranke (l.br. 206 i 294- 295 spisa).

6.Iz Odluke o rasporedu Ministarstva obrane RH, Hrvatska kopnena vojska, Gardijska oklopno mehanizirana brigada od 22. svibnja 2014. proizlazi da je tužitelj raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Gardijska oklopno mehanizirana brigada, na ustrojstveno mjesto zapovjednik desetine.

7.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od mjeseca ožujka 2012. do mjeseca travnja 2014.

8.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. je utvrđeno da među strankama nije sporno da je tužitelj ostvario prekovremene sate rada za koje je izvršena preraspodjela radnog vremena to jest da su se prekovremeni sati kompenzirali slobodnim danima, već je među strankama sporno radno vrijeme ostvareno na terenu, pa prema tome i broj ostvarenih prekovremenih sati te posljedično broj slobodnih dana. Tužitelju nije obračunata i isplaćena naknada za sate prekovremenog rada niti dodaci za ostvarene sate rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom. Tužitelj je prema evidencijama rada u promatranom razdoblju iskoristio 34,7 slobodnih dana više od ostvarenih. Kako spisu predmeta nisu priloženi nalozi i Odluke o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje, vještak nije mogao utvrditi s koje osnove je korišten pojedini slobodni dan i na koji rad u kojem razdoblju se odnosi razlika slobodnih dana. Tužitelju su u utuženom razdoblju svi evidentirani prekovremeni sati rada (teren i tzv. specifični rad na terenu) evidentirani u dnevnim evidencijama rada, preraspodijeljeni u vidu slobodnih dana i prema tome se ti slobodni dani utvrđuju kao nesporni. Na temelju utvrđene razlike neevidentiranih prekovremenih sati rada, te sati rada koje je tužitelj ostvario noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (također uzimajući u obzir radno vrijeme evidentirano u dnevnim evidencijama te radno vrijeme prema prijedlogu tužitelja), je sačinjen obračun tako ostvarenih, a neplaćenih sati rada. Zaključno vještak navodi da za razdoblje od mjeseca ožujka 2012. do mjeseca travnja 2014. neisplaćeni bruto iznosi za sate rada tužitelja s osnove prekovremenog rada na terenu iznose 2.679,21 eura/20.186,54 kuna koji iznos je utvrđen sukladno radnom vremenu prema prijedlogu tužitelja. Dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa je do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

9.Tijekom predmetnog razdoblja su bili na snazi i to:

-Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09-u daljnjem tekstu: ZSOS/02);

-Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 73/13 -u daljnjem tekstu: ZSOS/13).

10.Kako je tužitelj djelatna vojna osoba, to se na njegov radnopravni status imaju primijeniti odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe provedbenih propisa donesenih na temelju tog Zakona kao specijalni propisi.

11.Prema odredbi članka 97. stavak 5. ZSOS/02, koji je stupio na snagu 6. travnja 2002., djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad odnosno rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavku 2. na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

12.Odredbom članka 155. ZSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, u turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom članka 139. ovoga Zakona.

13.Odredbom članka 219. ZSOS/13 je propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje će se određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02 kojima se uređuje to područje, te je odredbom članka 218. stavak 2. ZSOS/13 propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOS/02 ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojima nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

14.Sukladno navedenim odredbama, prekovremeni rad na terenu je i nakon stupanja na snagu ZSOS/13 bio reguliran Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. te Odlukom o Izmjeni ove odluke (Narodne novine 118/12) koja je stupila na snagu 1. studenog 2012., a koje su ostale na snazi sve do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) koja je stupila na snagu dana 1. lipnja 2014.

15.Prema tome, do 1. lipnja 2014. se za prekovremeni rad na terenu imaju primijeniti Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12).

16.Točkom XII. stavak 1. do 5. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OSRH:

-kad je rad organiziran na drugi odgovarajući način smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-kada je rad pripadnika OSRH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, svaki sat rada dulji od 8,00 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom;

-kada je rad pripadnika OSRH organiziran u smjenama ili u turnusu, svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

te da se o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec, časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OSRH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuje mjesečnim izvješćima o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj služi radi isplate.

Točkom XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 min. i za rad u turnusu, u za to pripadajućim postotcima.

17.Člankom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14 i dr.) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS/13.

18.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je u predmetno vrijeme bio pripadnik Treće mehanizirane satnije, Prva mehanizirana bojna, Gardijska oklopno mehanizirana brigada. U predmetno vrijeme je sudjelovao u ciklusima po 2 tjedna u pripremama za Afganistan-misija ISAF, koje pripreme su provodili na vojnom poligonu u Gašincima i u Slunju. Prije potpisivanja obrasca mjesečne evidencije radnog vremena je uočio da u toj evidenciji postoje nepravilnosti jer mu nije bio evidentiran jutarnji rad od 6,00 sati do 8,00 sati. Na te evidencije je imao prigovore i na poleđini obrasca je pisao da se ne slaže sa radnim vremenom odnosno da se ne slaže sa tom evidencijom. Isto tako, mu nije priznato u prekovremeni rad sudjelovanje na sahranama, pripreme za dolazak na sahranu i vrijeme potrebno za povratak sa sahrana koje su bile izvan radnog vremena i vikendom.

19.Svjedok RS (l.br. 205 spisa) u svom iskazu je naveo da je u utuženom periodu bio s tužiteljem u istoj vojnoj postrojbi koja je bila stacionirana u [adresa]. Tužitelj je radio na terenu i prekovremeno, bio na terenu na poligonu Gašincima i na poligonu Slunju, godišnje su imali 2 ili 3 terena, koji su trajali u pravilu po 2 tjedna, a nekada i više. Radno vrijeme radnim danom je bilo od 06,00 do 18,00 ili 19,00 sati, subotom od 06,00 do 15,00 sati, a nedjeljom od 06,00 do 13,00 sati. Tužitelj je sudjelovao u pomaganju na poplavama, više puta, u Gunji i Jasenovcu. Tereni u Gunji su trajali 5 dana, a u Jasenovcu 3 dana. Tu nije bilo radnog vremena, a dnevno je tužitelj radio po 18 i više sati. Tužitelj je sudjelovao u sahranama umrlih hrv. branitelja i imao je po 5 ili 6 sahrana mjesečno. U vojarni radno vrijeme je bilo od 8,00 do 16,00 sati, a tužitelj se sa sahrana vraćao nakon 16,00 sati u različito vrijeme ovisno o udaljenosti mjesta sprovoda od vojarne u [adresa]. Tužitelj je na sahrane išao i subotama i nedjeljama. Tužitelj je dobivao slobodne dane za prekovremeni rad na terenu, a po zapovijedi zapovjednika pisala su se samo 2 sata prekovremenog rada dnevno, iako su radili po 6 ili više sati dnevno, radi čega tužitelj nikada nije dobio slobodnih dana koliko je imao stvarno odrađenih prekovremenih sati. Za teren u Slunju od 2 tjedna su dobili 5 dana slobodno, pri čemu 4 dana vikenda i samo 1 radni dan. Za sahrane se pisalo 1,6 sati prekovremeno, pa je tužitelj morao ići na 5 sahrana koje su trajale nakon radnog vremena da bi dobio 1 slobodan dan. Za prekovremeni rad vikendom tužitelj je dobivao dan za dan.

20.Svjedok ZS (l.br. 205-206 spisa) u svom iskazu je naveo da je u utuženom periodu bio sa tužiteljem u istoj vojnoj postrojbi koja je bila stacionirana u [adresa], zajedno su radili na terenu, bili na pripremama za misiju ISAF u Afganistanu, pripreme su bile na poligonu u Gašincima i poligonu u Slunju. Pripreme u Gašincima su trajale u 5 ili 6 ciklusa po 2 tjedna. Počele su početkom rujna 2012., a završile početkom veljače 2013. Tužitelj je sudjelovao u velikom broju sahrana, oko 20 sahrana godišnje. Redovno radno vrijeme u vojarni bilo je od 8,00 do 16,00 sati. Na poligonima u Gašincima i Slunju su radili od 06,00 do 18,00 sati, subotom od 6,00 do 15,00 sati, nedjeljom od 06,00 do 13,00 sati. Imali su i noćne vježbe u pripremama za misiju u Afganistanu. Za radni dan se pisalo 2 sata prekovremeno, a trebalo je 5 sati za 1 slobodan dan, vikendom su dobivali dan za dan. To znači da je tužitelj radio puno više prekovremenih sati nego što se pisalo u evidenciji. Za sahrane koje su bile vikendom se dobivao dan za dan, a radnim danom se pisalo točno onoliko sati u koliko se tužitelj vratio sa sahrane, pa je za to dobivao slobodne dane. Tužitelj nije dobivao slobodne dane po nekoj drugoj osnovi.

21.Svjedok HS (l. br. 293-294 spisa) u svom iskazu je naveo da je u predmetno vrijeme bio zapovjednik zapovjedne satnije Gardijsko oklopne mehanizirane brigade, Prve mehanizirane bojne-Sokolovi te da je ispred svoje brigade sudjelovao u pripremama za postrojbe koje su išle u misiju u Afganistan. Za prekovremeni rad na terenu im je plaćen terenski dodatak, dobivali su slobodne dane. Radno vrijeme na terenu je bilo od 6,30 sati pa do 18,00 sati. Na terenu su se odvijale pripreme za odlazak u Afganistan i to tijekom 6 mjeseci po 2 tjedna odnosno 2 tjedna su bili na terenu, a 2 tjedna su bili slobodni ili radili u postrojbi u radno vrijeme od 08,00 sati do 16,00 sati. Tvrdi da je evidenciju nazočnosti rada na terenu vodio točno. Svaki pripadnik postrojbe je dobivao svoju evidenciju na uvid, da ju pregleda i potpiše. Od strane tužitelja nikada nije bilo primjedbi na evidenciju koju je svjedok vodio. Ovo što je prethodno iskazivao u vezi priprema za odlazak u Afganistan se odnosi na razdoblje od mjeseca srpnja 2012. do mjeseca veljače 2013. Svjedok pojašnjava da je u 6,30 sati bila tjelovježba koja je trajala do 7,00 sati, doručak je bio od 7,00 sati do 7,30 sati, i redovno radno vrijeme je počinjalo u 8,00 sati.

22.Svjedok DS (l.br. 302-303 spisa) u svom iskazu je naveo da kao djelatna vojna osoba radi na Vojnom poligonu u Gašincima. Bio je zapovjednik tužitelju do 31. svibnja 2012. godine. Radno vrijeme na terenu ponekad je počinjalo u 5,00 ili 6,00 sati i trajalo do 18,00, 19,00 ili 20,00 sati, ovisno o godišnjem dobu, a radili su i u noćnim uvjetima. Subota je u svim terenskim uvjetima bila radni dan, a nedjelja je znala biti za prakticiranje vjerskih aktivnosti, odmora i drugo. Vezano za dobivanje slobodnih dana za prekovremeni rad na terenu i uopće za rad na terenu računalo se na način da se za 1 dan rada na terenu ostvarivalo pravo na 1,6 sati, a kada se skupilo 8 sati odnosno 5 takvih dana dobivao se 1 dan slobodno. Subota, nedjelja i blagdani su bili drugačije regulirani, to je bilo dan za dan odnosno 1 dan rada, 1 dan slobodno. Rad na terenu nikada nije trajao 8 sati, već je bilo duže od toga. Poznato mu je da se većina djelatnika na poleđini mjesečnih evidencija za utuženo razdoblje pisal i svoje očitovanje da nisu suglasni s mjesečnom evidencijom koje očitovanje su bili dužni potpisati.

23.Sud je u pogledu rada na terenu prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja temeljem kojih je utvrdio da je radno vrijeme tužitelja na terenu bilo duže od redovnog osmosatnog radnog vremena, odnosno da je na terenu radio prekovremeno, i da svi prekovremeni sati rada na terenu nisu evidentirani u evidencijama tuženika, već je tuženik u pravilu rad na terenu evidentirao kao redovni rad od 8,00 do 16,00 sati, iako je radno vrijeme na terenu bilo duže.

24.Tijekom postupka tužitelj je prigovarao dostavljenim evidencijama radnog vremena tvrdeći da su te evidencije nepotpune jer ne odražavaju stvarni rad na terenu odnosno da tužitelju nisu točno evidentirani svi prekovremeni sati rada na terenu.

25.Budući da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu je bilo duže od evidentiranog u mjesečnim evidencijama radnog vremena, to sud smatra da je iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka valjalo prihvatiti kao istinite i vjerodostojne smatrajući da se radi o specifičnim aktivnostima i specifičnom radu na terenu i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe, pa tako ni tužitelj radili osmosatno radno vrijeme odnosno od 8,00 do 16,00 sati u okviru redovnog radnog vremena, a kako je to evidentirano u službenim evidencijama tuženika.

26.Iskazi saslušanih svjedoka i iskaz tužitelja su učinili vjerojatnima svoje tvrdnje u pogledu rada na terenu, trajanju terena, radnog vremena na terenu, slobodnih dana koje je dobivao, a tuženik s druge strane, kao poslodavac, nije dokazao da je svoju evidenciju vodio ispravno i na propisani način u smislu da su potpuno i točno evidentirani sati rada na terenu i prekovremeni rad.

27.Ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženika, uključujući i prekovremeni rad je na tuženiku sukladno odredbi članka 131. stavak 4. Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavak 1. i 2. Zakona o radu dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Prema odredbi članka 131. stavak 4. Zakona o radu u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio jer je temeljem iskaza svjedoka i iskaza tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima tužitelja (sudska praksa Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020 od 16. rujna 2020.).

28.Županijski sud u Rijeci je u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj Gž R- 391/2018-2 od 13. prosinca 2018. godine, a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: "S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka, u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja…".

29.Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 317/2019-3 od 1. rujna 2020.

30.Sud je prihvatio prigovore tužitelja u pogledu netočnosti tj. nepotpunosti evidencije o radnom vremenu tužitelja na terenu koje je upisano u evidenciji tuženika, te je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu bilo duže od evidentiranog u dostavljenim evidencijama tuženika te da je tužitelj takvoj evidenciji prigovarao.

31.Prilikom izračuna sudski vještak je umanjio prekovremeni rad za slobodne dane jer iz nalaza vještaka proizlazi da je prilikom izračuna uzeo u obzir da je tužitelj koristio slobodne dane odnosno da je dolazilo do preraspodijele radnog vremena i u izračun je vještak uključio iskorištene slobodne dane koji su tužitelju dati za ostvareni prekovremen rad.

32.Sud smatra da tužitelju pripada razlika bruto plaće prema izračunu vještaka za razdoblje od mjeseca ožujka 2012. do mjeseca travnja 2014. godine po osnovi prekovremenog rada na terenu u iznosu od 2.679,21 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

33.Sud poklanja vjeru pisanom nalazu i mišljenju knjigovodstvo-financijskog vještaka nalazeći da je vještačenje sačinjeno objektivno, stručno i argumentirano.

34.S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja te da tužitelj za sve prekovremene sate nije ostvario slobodne dane, kao i da tužitelju nije obračunata niti isplaćena naknada za sve sate prekovremenog rada, to sud smatra da tužitelju na temelju utvrđene razlike neevidentiranih prekovremenih sati rada, a koje sate rada je tužitelj ostvario na temelju izračuna vještaka pripada neisplaćeni bruto iznos od 2.679,21 eura.

35.Slijedom navedenog, sud smatra da tužitelju za utuženo razdoblje na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i rad na terenu pripada bruto iznos naveden pod točkom I. izreke presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od 16. -tog u mjesecu do isplate budući da je posljednji dan roka za isplatu plaće 15.-ti u mjesecu za prethodni mjesec.

36.Na dosuđene iznose tužitelju pripada zakonska zatezna kamata sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kojim je propisano (1) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate.

37.Odredbom članka 84. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) je propisano ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15. - tog dana u idućem mjesecu, pa s obzirom da je posljednji dan roka za isplatu plaće odnosno naknade plaće 15-ti u mjesecu za prethodni mjesec, to zakonska zatezna kamata teče od 16.-tog u mjesecu.

38.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja budući je najstarije tužiteljevo potraživanje dospjelo 15. travnja 2012., tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora dana 12. rujna 2016., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 12. lipnja 2017., pa s obzirom da se na predmetno potraživanje primjenjuje petogodišnji zastarni rok te da se vrijeme zastoja zastare ne ubraja, to proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja za iznose koji su dospjeli nakon 12. ožujka 2012.

39.Prema priloženom troškovniku tužitelj potražuje parnične troškove u iznosu od 5.644,31 eura.

40.Sukladno članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 70/19) omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

41.Tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, pa mu pripada parnični trošak u cijelosti.

42.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 18. prosinca 2017.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2018.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 11. rujna 2018.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 29. listopada 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 29. rujna 2020.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 17. studenog 2020.

u iznosu od 250,00 eura,

-za pristup ročištu radi objave 19. siječnja 2021.

u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav žalbe od 19. siječnja 2021.

u iznosu od 312,50 eura,

-za sastav podneska od 31. prosinca 2024.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 19. veljače 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 2. rujna 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 30. rujna 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 11. svibnja 2026.

u iznosu od 250,00 eura,

-za pristup ročištu radi objave presude od 17. lipnja 2026. u iznosu od 125,00 eura odnosno u ukupnom iznosu od 3.812,50 eura.

43.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 eura.

44.Slijedom navedenog tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 4.144,31 eura.

45.Tužitelju nisu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka budući da je odredbom članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, a osim toga Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 8. je propisano da se odvjetniku priznaje nagrada za sastavljanje obraloženih podnesaka u kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku, slijedom čega sud smatra da tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav ostalih podnesaka koji su navedeni u prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja o trošku.

46.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 17. lipnja 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnik Anto Pecirep, Zagreb, Bužanova br. 6d

2.ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel

Nakon pravomoćnosti:

1.Porezna uprava Karlovac