REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2558/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja HE, vl. [obrt], obrt za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o. Zagreb, Lovinčićeva ulica 3 protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s objavom presude održanom 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju, [obrt] obrt za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, vlasnik HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 446,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, koja na ranije navedeni iznos teče od 14.08.2025. godine do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju HE, vlasniku [obrt] obrta za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 4. studenog 2025. navodi da je dana 14. kolovoza 2025. u štetnom događaju oštećeno vozilo PEUGEOT 108 1.0 VTI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu PE. Štetu je, prema tužbi, prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika policom automobilske odgovornosti broj 8105710271. Oštećenik je tuženiku podnio odštetni zahtjev 14. kolovoza 2025., a tuženik je obrazloženom ponudom od 9. rujna 2025. priznao pravnu osnovu zahtjeva i isplatio nesporni iznos od 1.617,55 EUR. Tužitelj tvrdi da je sporna samo razlika do potpune naknade štete.

2. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na Ugovoru o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. rujna 2025., kojim je oštećenik PE prenio na tužitelja potraživanje prema tuženiku. Tuženik je o ustupu obaviješten zajedničkom obavijesti od istog dana, dostavljenom uz prigovor na obrazloženu ponudu od 23. rujna 2025., koji je tuženik odbio.

3. Tužitelj navodi da je oštećeniku pružio uslugu popravka vozila te izdao račun broj 94/1/1 u iznosu od 2.064,25 EUR. Budući da je tuženik isplatio samo 1.617,55 EUR, tužitelj potražuje razliku od 446,70 EUR.

4. Pravna argumentacija tužitelja temelji se na tvrdnji da oštećenik ima pravo na potpunu naknadu štete, odnosno na iznos potreban da se njegova imovinska situacija dovede u stanje u kojem bi bila da nije bilo štetnog događaja. Tužitelj se poziva na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, ali u biti argumentira i načelo potpune naknade štete. Tvrdi da je oštećenik imao pravo slobodno odabrati servis, da tuženik ne može određivati satnicu autoservisa i da se izbor skupljeg servisa ne može smatrati doprinosom vlastitoj šteti.

5. Isprave koje je tužitelj dostavio uz tužbu su kako slijedi: Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. rujna 2025. (list 7 i 8 spisa), Obavijest o ustupu potraživanja dužniku od 13. rujna 2025. (list 9 spisa), prigovor tužitelja od 23. rujna 2025. (list 10 i 11 spisa), ponuda tuženika od 9. rujna 2025. (list 12 spisa), izvid štete br. 250510514053/2 (list 13 spisa), preslika prometne dozvole PE (list 14 i 15 spisa), račun tužitelja br. 94/1/1 od 9. rujna 2025. ( list 16 spisa), radni nalog tužitelja od 3. rujna 2025. (list 17 spisa), cjenik tužitelja (list 18 spisa), mišljenje Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. (list 19 do 22 spisa) te sudska praksa (list 23 do 65 spisa).

6. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 5. prosinca 2025. Odgovor na tužbu je usmjeren gotovo isključivo na visinu štete, odnosno na opravdanost cijene sata rada koju je tužitelj obračunao.

7. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju ni odgovornost za naknadu štete. Također ne osporava da je u mirnom postupku već isplatio iznos od 1.617,55 EUR. Sporna je, prema odgovoru na tužbu, samo visina štete, odnosno razlika koju tužitelj potražuje.

8. Tuženik tvrdi da je sporna cijena sata rada iz računa tužitelja broj 94/1/1, u kojem je tužitelj obračunao sat rada limara i lakirera po cijeni od 56,78 EUR.

9. Prema tuženiku, ta cijena nije realna ni uobičajena, jer tužitelj za slučajeve u kojima štetu treba platiti osiguravajuće društvo primjenjuje višu cijenu sata rada nego prema drugim strankama.

10. Kao ključan prigovor tuženik navodi da je tužitelj samo osam dana ranije, računom broj 87/1/1 od 25. kolovoza 2025., kupcu Mirnovec Pirotehnika d.o.o. obračunao sat rada limara po cijeni od 27,00 EUR. Iz toga tuženik izvodi zaključak da tužitelj ima dvostruku praksu obračuna cijene rada: jednu za “obične” stranke, a drugu, znatno višu, kada potraživanje preuzima cesijom od oštećenika i naplaćuje ga od osiguratelja.

11. Tuženik zato tvrdi da je cjenik na koji se tužitelj poziva zapravo fiktivan, odnosno da ga tužitelj ne primjenjuje dosljedno, nego samo u sporovima prema osiguravajućim društvima. Poziva se i na praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, osobito rješenje poslovni broj Pž-76/2025-2 od 14. travnja 2025, u kojem je, prema navodu tuženika, već zauzeto stajalište u sličnim situacijama.

12. Od dokaza tuženik predlaže da se od tužitelja zatraži dostava računa za popravke vozila prema fizičkim i pravnim osobama u 2025. godini, zajedno s dokazima o plaćanju tih računa, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja. Predlaže i financijsko vještačenje na okolnost stvarne cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje, kao i prometno odnosno financijsko vještačenje na okolnost uobičajene cijene sata rada limara i lakirera u mjestu i vrijeme popravka vozila, u ovlaštenim i neovlaštenim servisima.

13. Tuženik dodatno osporava i tijek zatezne kamate, navodeći da traženi tijek kamata nije prenesen cesijom.

14. Tužitelj se podneskom od 10. prosinca 2025. očitovao na odgovor na tužbu i u cijelosti osporio tuženikove navode o visini štete.

15. U bitnome navodi da tuženik ne osporava odgovornost za štetni događaj, nego samo tvrdi da tužitelj ne postupa po vlastitom cjeniku, već proizvoljno izdaje račune. Tužitelj smatra da su ti navodi neosnovani, činjenično netočni i pravno promašeni.

16. Tužitelj ističe da je njegov cjenik valjan, sastavljen prema pravilima struke, usklađen s tržišnim uvjetima i javno objavljen u poslovnim prostorijama. Prema njegovu stajalištu, račun izdan oštećeniku u ovom predmetu izdan je upravo prema tom cjeniku, a broj sati rada odgovara izvidu štete koji je napravio procjenitelj tuženika.

17. Na prigovor tuženika da je u drugom slučaju obračunao nižu satnicu, tužitelj odgovara da ima pravo s pojedinim klijentima ugovoriti drukčiju cijenu ili odobriti popust, osobito kada se radi o stalnim klijentima, većem opsegu posla ili ekonomskom interesu tužitelja. Smatra da davanje popusta u pojedinim slučajevima ne znači da je cjenik fiktivan niti da tužitelj redovno naplaćuje niže cijene. Tužitelj posebno naglašava da tuženik ne može određivati ni cijene iz njegova cjenika ni to kada će tužitelj dati popust pojedinoj stranci. Smatra da bi eventualno nepridržavanje cjenika moglo biti predmet drugih postupaka, ali nije odlučno za ovaj spor.

18. U odnosu na rješenje VTS-a na koju se tuženik poziva, tužitelj navodi da ona ne potvrđuje tuženikove tvrdnje, nego samo ukazuje da treba utvrditi je li oštećenik ugovorio naknadu znatno višu od tržišne cijene. Tužitelj smatra da u ovom predmetu to nije slučaj.

19. Sud je izvedene dokaze ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), te je na temelju tako provedene ocjene zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Među strankama nije sporno da je dana 14. kolovoza 2025. došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo PEUGEOT 108 1.0 VTI, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu PE. Nije sporno ni da je štetni događaj prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8105710271. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku priznao osnovu zahtjeva i isplatio oštećeniku nesporni iznos naknade štete od 1.617,55 EUR.

21. Nije sporno ni da je PE kao oštećenik s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. rujna 2025., kojim je na tužitelja prenio tražbinu prema tuženiku, te da je tuženik o ustupu obaviješten. Stoga sud prihvaća da je tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati isplatu eventualnog preostalog dijela tražbine, sukladno odredbama članka 80. i članka 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 , 155/23 i 145/24; dalje: ZOO).

22. Tuženik je pasivno legitimiran jer je u vrijeme štetnog događaja vozilo štetnika bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a tuženik svoju pasivnu legitimaciju niti osnovu odgovornosti u ovom postupku nije osporio. Pravni odnos stranaka stoga se ocjenjuje prema pravilima ZOO-a o naknadi štete i pravilima Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23).

23. Sporna je isključivo visina štete, odnosno pitanje je li tuženik, povrh već isplaćenog iznosa od 1.617,55 EUR, dužan tužitelju isplatiti još 446,70 EUR, koliko tužitelj potražuje kao razliku između računa broj 94/1/1 u iznosu od 2.064,25 EUR i iznosa koji je tuženik isplatio u mirnom postupku.

24. Prema članku 1085. stavku 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Prema članku 1090. ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu potrebnom da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Međutim, navedeno ne znači da je osiguratelj uvijek dužan platiti svaki iznos koji je servis obračunao, neovisno o tome je li taj iznos u konkretnim okolnostima bio stvarno potreban i tržišno opravdan za uspostavu prijašnjeg stanja.

25. Tužitelj visinu utuženog iznosa temelji na računu broj 94/1/1 od 3. rujna 2025. i na vlastitom cjeniku, prema kojem je sat rada limara i lakirera obračunan po cijeni od 56,78 EUR. Međutim, tuženik je u ovom postupku konkretno osporio upravo navedenu cijenu sata rada te je u prilog tom prigovoru dostavio račun istog tužitelja broj 87/1/1 od 25. kolovoza 2025., iz kojeg proizlazi da je tužitelj drugom kupcu, društvu Mirnovec Pirotehnika d.o.o., u gotovo istom vremenskom razdoblju obračunao sat rada limara po cijeni od 27,00 EUR.

26. Time tuženik nije ostao na paušalnom prigovoru da je cijena tužitelja previsoka, niti je samo tvrdio da bi osiguratelj priznavao nižu satnicu prema vlastitim internim kriterijima. Naprotiv, tuženik je dostavio konkretnu ispravu samog tužitelja iz koje proizlazi da isti tužitelj, za istu vrstu rada i u istom mjesecu, obračunava znatno nižu cijenu sata rada od one na kojoj temelji tužbeni zahtjev u ovom postupku. Takav dokaz, po ocjeni suda, bio je dostatan da dovede u pitanje tužiteljevu tvrdnju da je upravo cijena od 56,78 EUR stvarna redovna i tržišno opravdana cijena rada koja je bila potrebna za uspostavu prijašnjeg stanja na vozilu.

27. Sud pritom ne prihvaća stajalište da je samo postojanje javno objavljenog cjenika dovoljno za dokazivanje visine štete u okolnostima u kojima je druga strana dostavila račun istog servisa iz gotovo istog razdoblja s bitno nižom satnicom. Cjenik gospodarskog subjekta može biti relevantan dokaz cijene njegovih usluga, ali ne predstavlja neoboriv dokaz tržišne opravdanosti svake pojedine fakturirane cijene. Ako iz drugih isprava proizlazi da isti gospodarski subjekt za istu vrstu rada primjenjuje bitno različite cijene, tada sud mora ocijeniti jesu li razlike opravdane konkretnim okolnostima ili se radi o tome da cjenik nije cijena koju tužitelj redovno primjenjuje u svom poslovanju.

28. Tužitelj je u podnesku od 10. prosinca 2025. naveo da ima pravo pojedinim klijentima odobriti popust, osobito stalnim klijentima, klijentima s većim obujmom posla ili kada za to ima poseban ekonomski interes. Sud prihvaća da gospodarski subjekt načelno slobodno određuje cijene svojih usluga i da može pojedinom kupcu odobriti popust. Međutim, u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je račun broj 87/1/1 od 25. kolovoza 2025. doista izdan u posebnim okolnostima koje bi opravdavale tako znatno nižu cijenu sata rada. Tužitelj nije dokazao da je društvo Mirnovec Pirotehnika d.o.o. bilo stalni klijent, da je postojao veći obujam posla, da je bio ugovoren poseban popust, niti da je postojao drugi konkretan poslovni razlog zbog kojeg bi cijena sata rada bila gotovo dvostruko niža od cijene obračunane u predmetnom računu.

29. Stoga se tužiteljevo očitovanje svodi na općenitu tvrdnju da servis ima pravo davati popuste. Takva tvrdnja sama po sebi nije sporna, ali nije dovoljna za dokazivanje da je u konkretnom slučaju satnica od 56,78 EUR bila stvarna, redovna i tržišno opravdana cijena potrebna za popravak vozila. Upravo suprotno, račun broj 87/1/1 upućuje na zaključak da tužitelj u svom poslovanju, barem u pojedinim slučajevima, za istu vrstu rada primjenjuje znatno nižu cijenu.

30. Sud je pri tome imao u vidu pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Pž-76/2025-2 od 14. travnja 2025. U toj je odluci drugostupanjski sud ukazao da, kada osiguratelj dostavi račune istog servisa iz kojih proizlazi da servis za istovrsne radove primjenjuje različite satnice, prvostupanjski sud ne može bez obrazloženja prihvatiti samo cjenik i račun na kojem se temelji tužba, nego mora ispitati prigovor da je oštećenik ugovorio naknadu znatno višu od tržišne cijene i time pridonio povećanju štete. Visoki trgovački sud posebno je istaknuo da u takvoj situaciji treba ispitati tržišnu naknadu, odnosno cijenu radova u vrijeme kada su radovi obavljeni, neovisno o samom cjeniku servisa.

31. U ovom predmetu činjenična situacija je usporediva u odlučnom dijelu, jer tuženik ne osporava pravo oštećenika da izabere servis, nego osporava da je cijena sata rada iz računa tužitelja ujedno i dokaz visine štete koju je tuženik dužan nadoknaditi. Tuženik je svoj prigovor potkrijepio konkretnim računom istog tužitelja, izdanog samo nekoliko dana ranije, s bitno nižom satnicom. Slijedom toga, sud je bio dužan ocijeniti taj prigovor i dokaz, a ne samo prihvatiti tužiteljev cjenik kao dostatan dokaz visine štete.

32. Sukladno članku 84. stavku 2. ZOO-a, dužnik može prema primatelju tražbine isticati i prigovore koje je mogao isticati prema ustupitelju do časa kada je saznao za ustup. Budući da je tužitelj tražbinu stekao cesijom od oštećenika, tuženik i prema tužitelju može isticati prigovor da oštećenik prema njemu ne bi imao pravo na naknadu iznosa koji prelazi stvarno potrebnu i tržišno opravdanu cijenu popravka.

33. Prema članku 1085. stavku 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema članku 1090. ZOO -a sud dosuđuje naknadu u iznosu potrebnom da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz tih odredaba proizlazi načelo potpune naknade štete, ali i granica te naknade: nadoknađuje se onaj iznos koji je potreban za uspostavu prijašnjeg stanja, a ne nužno svaki iznos koji je oštećeniku ili cesionaru fakturiran ako je vjerodostojnost i tržišna opravdanost takvog iznosa konkretno dovedena u pitanje.

34. Sud posebno naglašava da se ovom odlukom ne prihvaća stajalište da osiguratelj može samostalno određivati cijenu rada autoservisa, niti da oštećenik mora vozilo popravljati u servisu koji odredi ili preporuči osiguratelj. Oštećenik ima pravo slobodno odabrati servis. Međutim, slobodan izbor servisa ne znači da je osiguratelj dužan bezuvjetno nadoknaditi svaki iznos koji servis obračuna, osobito kada je isti servis u istom vremenskom razdoblju za istu vrstu rada obračunavao znatno nižu cijenu, a tužitelj nije dokazao konkretne razloge te razlike.

35. Teret dokazivanja visine štete je na tužitelju, sukladno članku 7. stavku 1. i članku 219. stavku 1. ZPP-a. Tužitelj je morao dokazati da iznos od 446,70 EUR predstavlja stvarno nenamirenu štetu, odnosno da je satnica od 56,78 EUR bila potrebna i tržišno opravdana za uspostavu prijašnjeg stanja na vozilu. Po ocjeni suda, tužitelj taj teret dokazivanja nije ispunio. Račun broj 94/1/1 i cjenik tužitelja nisu dostatni za dokazivanje visine štete u okolnostima u kojima je tuženik dostavio drugi račun istog tužitelja iz gotovo istog razdoblja s bitno nižom cijenom sata rada, a tužitelj nije dokazao da se taj račun odnosio na izniman popust ili posebne poslovne okolnosti.

36. Sud pritom prihvaća da davanje popusta pojedinim klijentima nije samo po sebi nedopušteno niti nezakonito, ali u ovom postupku nije odlučno ima li tužitelj pravo davati popust, nego je odlučno je li dokazao da cijena obračunana oštećeniku predstavlja stvarno potrebnu i tržišno opravdanu štetu koju je tuženik dužan naknaditi.

37. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze, osobito financijsko ili prometno vještačenje. Naime, odlučna činjenica u ovom predmetu nije tehnički opseg popravka, broj sati rada niti potreba izvođenja pojedinih radova, nego pitanje je li tužitelj dokazao da je upravo obračunana satnica od 56,78 EUR stvarna i tržišno opravdana cijena potrebna za uspostavu prijašnjeg stanja. Budući da je tuženik konkretnim računom istog tužitelja doveo u pitanje redovnu primjenu te satnice, a tužitelj na taj konkretan dokaz nije odgovorio konkretnim dokazima o posebnom popustu ili posebnim okolnostima, sud ocjenjuje da izvođenje vještačenja, prema stanju spisa i dokaznim prijedlozima stranaka, ne bi bilo potrebno za odluku, jer tužitelj nakon konkretnog prigovora tuženika nije ponudio konkretne činjenice ni dokaze o tome zbog čega je u računu broj 87/1/1 primijenjena znatno niža satnica, niti je predložio dokaz radi utvrđenja da je satnica od 56,78 EUR tržišno uobičajena i opravdana. Sud u parničnom postupku ne utvrđuje odlučne činjenice po službenoj dužnosti, nego odlučuje u okviru tvrdnji i dokaznih prijedloga stranaka. Osim toga, riječ je o sporu male vrijednosti u kojem sud, sukladno načelu ekonomičnosti i koncentracije postupka, ne provodi dokaze koji nisu potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.

38. Sud je imao u vidu i da je tuženik već isplatio iznos od 1.617,55 EUR, koji tužitelj ne dovodi u pitanje kao iznos koji je isplaćen u mirnom postupku. Utužena razlika temelji se isključivo na razlici između tužiteljeva računa i iznosa koji je tuženik priznao. Budući da tužitelj nije dokazao da upravo ta razlika predstavlja stvarno potrebnu i tržišno opravdanu štetu, sud nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

39. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje nenamirene štete u iznosu od 446,70 EUR. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan. Budući da je odbijen zahtjev za isplatu glavnice, neosnovan je i akcesorni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

40. Tužitelj, budući da je u cijelosti izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već je, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP -a, dužan naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku.

41. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23; dalje: OT), i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 54 OT) te za pristup ročištu održanom 12. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 54 OT), što uz uvećanje za porez na dodanu vrijednost ukupno iznosi 250,00 EUR.

42. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude ako su uredno obaviještene o ročištu za objavu presude, odnosno od dana primitka pisanog otpravka presude ako nisu bile uredno obaviještene o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

DNA

- Odvj. Aleksandar Aleksovski u OD Juršetić & Aleksovski d.o.o. Zagreb, Lovinčićeva ulica 3

- Odvj. Damir Salahović u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282