REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

76. P-2245/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja FLAMTRON d.o.o. Kutina, Ulica kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 57903066772 kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, Kneza Trpimira 4 protiv tuženika FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST, Zagreb, Radnička 80, OIB: 85828625994, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pezo & partneri d.o.o. Zagreb, Vrbani 4, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije vodi na temelju osnove - bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem OV -1437/24 dana 9.4.2024. g. i bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem, OV-1438/24 dana 9.4.2024. g. proglašavaju se nedopuštenim.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 150.663,60 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 10.06.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju FLAMTRON d.o.o. Kutina, Ulica kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 57903066772, naknaditi tuženiku Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zagreb, Radnička 80, OIB: 85828625994, trošak parničnog postupka u iznosu od 6.170,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.170,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj FLAMTRON d.o.o. podnio je protiv tuženika Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim te radi isplate iznosa od 150.663,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj navodi da je tuženik 9. lipnja 2025. Financijskoj agenciji dostavio radi naplate dvije bjanko zadužnice, i to zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Ive Medić pod brojevima OV-1437/2024 i OV-1438/2024, obje potvrđene 9. travnja 2024. Prema tužitelju, tuženik je u dopisima FINA-i neistinito naveo da prema tužitelju ima tražbinu u iznosu od 150.000,00 eura po svakoj zadužnici, iako za popunjavanje zadužnica i njihovu izravnu naplatu nije postojala pravna osnova.

3. Tužitelj navodi da je, nakon provedene izravne naplate, podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te da je zaključkom Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-374/2025-2 od 24. rujna 2025. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

4. U pogledu same naplate, tužitelj tvrdi da su na temelju zadužnice OV-1437/2024 zaplijenjeni iznosi od 331,80 eura i 75.000,00 eura, a na temelju zadužnice OV - 1438/2024 iznosi od 331,80 eura, 16.203,89 eura, 52,12 USD odnosno 45,60 eura, 58.616,13 eura i 135,57 eura. Navodi da je FINA prijenos zaplijenjenih sredstava u korist tuženika provela 11. kolovoza 2025.

5. Bit tužbenih navoda je da su predmetne zadužnice predane tuženiku u postupku javne nabave evidencijski broj E-VV-8/2023/R, kao jamstvo za ozbiljnost ponude, u kojem je tužitelj nastupao kao član Zajednice ponuditelja zajedno s društvom DE-FOS d.o.o.

6. Tužitelj tvrdi da u trenutku slanja zadužnica na naplatu postupak javne nabave više nije bio u fazi u kojoj bi se jamstvo za ozbiljnost ponude moglo aktivirati, da je ponuda tužitelja bila odbijena kao neprihvatljiva, te da je valjanost ponude istekla. Prema tužitelju, nisu bile ispunjene pretpostavke za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude iz članka 214. stavka 1. točke 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16 i 114/22; dalje: ZJN). Tužitelj naglašava da jamstvo za ozbiljnost ponude može biti naplaćeno samo u slučajevima propisanim zakonom i Dokumentacijom o nabavi, a ti slučajevi, prema tužitelju, nisu nastupili.

7. Tužitelj osobito tvrdi da je ponuda Zajednice ponuditelja već u fazi pregleda ponuda bila odbijena kao neprihvatljiva, pozivom na članak 291. ZJN-a. U tom smislu poziva se na točku 12. Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda od 7. lipnja 2024., u kojoj je, prema tužitelju, utvrđeno da ponuda ne ispunjava uvjete iz članka 291. stavka 1. točke 2. ZJN-a. Tužitelj iz toga izvodi zaključak da takva ponuda nije mogla biti rangirana kao ekonomski najpovoljnija ponuda, niti se od ponuditelja mogla tražiti dostava ažurirane popratne dokumentacije u smislu članka 263. ZJN-a.

8. Tužitelj nadalje tvrdi da je ponuda prestala obvezivati ponuditelja protekom roka njezine valjanosti. Navodi da je rok za dostavu ponuda bio 4. ožujka 2024., da je rok valjanosti ponude iznosio osam mjeseci, te da je ponuda, a s njom i jamstvo za ozbiljnost ponude, prestala važiti 5. studenoga 2024. Budući da je tuženik zadužnice poslao na naplatu 9. lipnja 2025., tužitelj tvrdi da je to učinjeno više od sedam mjeseci nakon prestanka valjanosti ponude i jamstva.

9. Tužitelj se u tom dijelu poziva i na članak 160. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), prema kojem prestankom glavne obveze prestaju jamstvo, zalog i druga sporedna prava. Prema tužitelju, jamstvo za ozbiljnost ponude ima akcesornu narav, pa prestankom obveze iz ponude prestaje i obveza iz jamstva. Kao dodatan argument tužitelj navodi članak 217. ZJN-a, prema kojem je naručitelj dužan vratiti jamstvo za ozbiljnost ponude ponuditeljima najkasnije u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi. Budući da je ugovor s odabranim ponuditeljem sklopljen 29. svibnja 2025., tužitelj tvrdi da su zadužnice u trenutku slanja na naplatu već trebale biti vraćene tužitelju.

10. Tužitelj predlaže da sud proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenima, da naloži tuženiku isplatu 150.663,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. lipnja 2025. do isplate, te naknadu parničnog troška.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu sadržanom u podnesku od 24. studenog 2025. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Tuženik navodi da je u otvorenom postupku javne nabave “Radovi uklanjanja otpadne troske na lokaciji Crno brdo, Biljane Donje”, evidencijski broj E-VV-8/2023/R, kao ekonomski najpovoljnija ponuda najprije utvrđena ponuda Zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. i FLAMTRON d.o.o.

13. Tuženik tvrdi da je, sukladno članku 263. stavku 1. ZJN-a, dopisom od 25. travnja 2024. pozvao Zajednicu ponuditelja da u roku do 7. svibnja 2024. dostavi ažurirane popratne dokumente. U tom zahtjevu, prema navodima tuženika, Zajednici ponuditelja je naznačeno da je njezina ponuda ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija, te da će, ako ažurirani popratni dokumenti ne budu dostavljeni ili njima ne bude dokazano ispunjenje uvjeta iz Dokumentacije o nabavi, ponuda biti odbijena sukladno članku 263. stavku 3. ZJN-a.

14. Tuženik dalje navodi da je Zajednica ponuditelja 7. svibnja 2024. dostavila određenu dokumentaciju, ali ne i sve tražene ažurirane popratne dokumente. Tuženik navodi više nedostataka, među ostalim nedostavljanje dokaza nekažnjavanja za osobu povezanu s gospodarskim subjektom WEG KOLEKTOR d.o.o. iz Republike Srbije, nedostavljanje dokaza o podmirenju poreznih i javnih davanja za taj subjekt, nedostavljanje potvrda druge ugovorne strane za popis izvršenih radova, nedostavljanje potvrde o upisu u imenik inženjera gradilišta odnosno voditelja radova za predloženog stručnjaka, te nedostavljanje potpisane i ovjerene izjave o nepostojanju okolnosti iz točke 8.13. Dokumentacije o nabavi.

15. Prema tuženiku, nakon što Zajednica ponuditelja nije dostavila sve tražene ažurirane popratne dokumente, njezina je ponuda odbijena sukladno članku 263. stavku 3. ZJN-a. Tuženik tvrdi da je ponuda prethodno bila rangirana kao ekonomski najpovoljnija, a da je neprihvatljivom ocijenjena tek nakon što nije dostavljena potpuna ažurirana dokumentacija.

16. Tuženik osporava tumačenje tužitelja prema kojem bi iz točke 12. Zapisnika proizlazilo da je ponuda bila neprihvatljiva prije rangiranja. Prema tuženiku, iz cjelokupnog tijeka postupka, osobito iz zahtjeva za dostavu ažuriranih popratnih dokumenata i odgovora Zajednice ponuditelja, proizlazi da je tuženik postupao po članku 263. ZJN-a, dakle nakon što je ponuda Zajednice ponuditelja ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija.

17. U pogledu važenja zadužnica, tuženik navodi da bjanko zadužnica, za razliku od bankarske garancije, nema naznačen rok važenja. Prema tuženiku, činjenica da na zadužnicama nije naveden rok trajanja znači da jamstvo nije prestalo protekom roka valjanosti ponude. Tuženik tvrdi da je jamstvo za ozbiljnost ponude upravo sredstvo osiguranja koje dospijeva na naplatu nastupanjem osiguranog slučaja, a osigurani slučaj ovdje je, prema tuženiku, nedostavljanje ažuriranih popratnih dokumenata.

18. U odnosu na navod tužitelja da je zadužnice trebalo vratiti najkasnije desetog dana nakon sklapanja ugovora, tuženik ističe da je deseti dan bio 8. lipnja 2025., koji je pao u nedjelju. Poziva se na članak 58. stavak 3. ZJN-a, prema kojem, ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, subotu ili nedjelju, rok istječe protekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana. Budući da je sljedeći radni dan bio 9. lipnja 2025., tuženik tvrdi da zadužnice nisu bile aktivirane nakon isteka roka za njihovo držanje. Tuženik stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti i naknadu troška postupka.

19. Tužitelj u podnesku od 11. prosinca 2025. očitovao na odgovor na tužbu ostavši kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

20. Tužitelj ističe da tuženik nije osporio da je u točki 12. Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda utvrđeno da ponuda Zajednice ponuditelja ne ispunjava uvjet iz članka 291. stavka 1. točke 2. ZJN-a i da je ocijenjena neprihvatljivom. Tužitelj smatra da tuženik ne može relativizirati sadržaj Zapisnika koji je sam sastavio.

21. Tužitelj tvrdi da je prema Zapisniku ponuda najprije ocijenjena neprihvatljivom, zatim unatoč tome rangirana, a potom ponovno odbijena kao neprihvatljiva. Prema tužitelju, takav redoslijed nije zakonit jer ponuda koja nije prošla provjeru iz članka 291. ZJN-a ne može ući u rangiranje prema članku 296. ZJN-a.

22. Tužitelj nadalje naglašava razliku između mogućnosti tehničke naplate zadužnice kao sredstva osiguranja i materijalnopravne osnovanosti takve naplate. Prema tužitelju, činjenica da bjanko zadužnica kao javnobilježnički potvrđena isprava može biti upućena na naplatu ne znači da za njezinu naplatu postoji pravna osnova. Tužitelj ističe da bi prema logici tuženika jamstvo za ozbiljnost ponude moglo biti naplaćeno i devet godina nakon isteka valjanosti ponude, što tužitelj smatra neprihvatljivim.

23. Tužitelj ponavlja da u trenutku naplate zadužnice više nije postojala obveza jamčenja za ozbiljnost ponude, jer je glavna obveza prestala istekom roka valjanosti ponude. Stoga se ponovno poziva na članak 160. stavak 2. ZOO-a, kao i na članke 216. stavak 2. i 280. stavak 9. ZJN-a.

24. U odnosu na članak 217. ZJN-a, tužitelj navodi da se zadužnica morala vratiti u roku od deset dana od sklapanja ugovora, te da je tuženik bio dužan organizirati povrat zadužnice tako da ona u tom roku bude u posjedu tužitelja. Tužitelj smatra da činjenica da je zadužnica upravo 9. lipnja 2025. poslana na naplatu, nakon proteka više od sedam mjeseci od isteka roka valjanosti ponude i nakon sklapanja ugovora s odabranim ponuditeljem, potvrđuje nezakonitost postupanja tuženika.

25. Tuženik u daljnjem podnesku od 2. veljače 2026. osporava navode tužitelja iz prethodnog očitovanja. Tuženik ističe da je već u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, te smatra netočnim navod tužitelja da osnovanost tužbe nije osporena.

26. Tuženik nadalje smatra netočnim da je tvrdio kako je Zapisnik pogrešno sastavljen. Prema tuženiku, tužitelj pogrešno interpretira redoslijed i sadržaj Zapisnika.

27. Tuženik se poziva na tekst točke 12. Zapisnika u kojem se, prema njegovim navodima, govori o “prvotno prvorangiranom ponuditelju”. Iz toga tuženik zaključuje da je Zajednica ponuditelja najprije bila prvotno prvorangirana kao ekonomski najpovoljnija, a da je tek nakon nedostavljanja svih ažuriranih popratnih dokumenata njezina ponuda odbijena.

28. Tuženik ponavlja da je nedostavljanjem ažurirane dokumentacije nastupio uvjet za naplatu jamstva iz točke 7.3.1. Dokumentacije o nabavi, kao i iz članka 214. ZJN-a.

29. U odnosu na vrijeme naplate, tuženik tvrdi da je jamstvo naplaćeno u roku od deset dana od sklapanja ugovora, odnosno u roku iz članka 217. ZJN-a. Tuženik iznosi stav da je intencija zakonodavca bila omogućiti naručitelju naplatu jamstva u roku do njegova povrata, odnosno u roku od deset dana od sklapanja ugovora ako postoji osnova za naplatu. Prema tuženiku, da je zakonodavac htio ograničiti naplatu jamstva isključivo do isteka roka valjanosti ponude, propisao bi da se jamstvo vraća po isteku valjanosti ponude, a ne u roku od deset dana od sklapanja ugovora.

30. Tuženik u sljedećem podnesku od 19. ožujka 2026. dostavlja ovosudnu presudu poslovni broj P-2603/2025 od 19. ožujka 2026., donesenu u postupku koji je pokrenulo društvo DE-FOS d.o.o., član iste Zajednice ponuditelja.

31. Tuženik navodi da se taj predmet vodio o istoj pravnoj stvari, na temelju istih činjenica i dokaza, s razlikom da se radilo o zadužnici koju je izdao DE-FOS d.o.o.

32. Prema navodima tuženika, sud je u tom predmetu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik izdvaja da je sud u toj presudi zauzeo stajalište da je ponuda Zajednice ponuditelja bila ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija, ali je zatim odbijena temeljem članka 263. stavka 3. ZJN-a jer Zajednica ponuditelja nije dostavila ažurirane popratne dokumente.

33. Tuženik također navodi da je u toj presudi zauzeto stajalište da pravilnost provođenja postupka javne nabave i primjene materijalnog i procesnog prava u postupku javne nabave nadzire Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, a ne sud u parničnom postupku.

34. U pogledu roka vraćanja zadužnica, tuženik navodi da je u presudi P-2603/2025 zauzeto stajalište da zadužnice nisu bile ograničene rokom trajanja ponude, jer na njima nije bio naznačen rok trajanja jamstva. Prema navodima tuženika, sud je zaključio da je naručitelj imao obvezu vratiti jamstvo u roku propisanom člankom 217. ZJN-a, a ne već istekom roka valjanosti ponude.

35. Tuženik se poziva i na stajalište iz te presude prema kojem je ZJN lex specialis u odnosu na ZOO, pa se tužitelj neosnovano poziva na članak 160. stavak 2. ZOO -a. Stoga tuženik predlaže da sud i u ovom predmetu odbije tužbeni zahtjev u cijelosti .

36. Tužitelj u podnesku od 28. travnja 2026. potvrđuje da je donesena nepravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev društva DE-FOS d.o.o. u predmetu P-2603/2025. Međutim, tužitelj navodi da je DE-FOS d.o.o. protiv te presude izjavio žalbu, koju dostavlja u privitku. Budući da se, prema tužitelju, radi o istom pravnom i činjeničnom pitanju koje se može riješiti samo na jedan način prema oba člana Zajednice ponuditelja, tužitelj predlaže da se, radi ekonomičnosti postupka i osiguravanja jedinstvene primjene prava, zakazano ročište odgodi, odnosno da se ovaj postupak prekine do donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH povodom žalbe DE-FOS d.o.o.

37. Na ročištu za glavnu raspravu stranke su u bitnome suglasno navele da je predmet spora pravne naravi i da se odlučne činjenice utvrđuju iz isprava u spisu.

38. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se ovaj postupak prekine do donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povodom žalbe izjavljene protiv presude ovog suda poslovni broj P-2603/2025. Naime, odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu P-2603/2025 ne predstavlja prethodno pitanje o kojem bi ovisila mogućnost odlučivanja u ovoj parnici. Presuda donesena u tom predmetu nije obvezujuća za ovaj sud, a ovaj sud je u ovom postupku dužan odluku donijeti na temelju utvrđenja iz provedenih dokaza u ovom spisu. Stoga nisu postojali razlozi za prekid postupka, već je, radi načela ekonomičnosti i koncentracije postupka, glavnu raspravu valjalo zaključiti nakon provedenog dokaznog postupka.

39. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz uvidom u isprave u spisu, osobito u predmetne bjanko zadužnice OV-1437/2024 i OV-1438/2024, dopise tuženika upućene Financijskoj agenciji radi naplate zadužnica, obavijesti Financijske agencije i izvode o provedenoj naplati, Dokumentaciju o nabavi, Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od 7. lipnja 2024., Zahtjev za dostavu ažuriranih popratnih dokumenata od 25. travnja 2024., dopis Zajednice ponuditelja od 7. svibnja 2024., isprave iz postupka javne nabave o sklapanju ugovora s odabranim ponuditeljem, zaključak Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-374/2025-2 od 24. rujna 2025., kao i u presudu ovog suda poslovni broj P-2603/2025 i žalbu izjavljenu protiv te presude.

40. Predmet spora u ovom postupku jest pitanje je li pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja, provedena na temelju bjanko zadužnica potvrđenih pod poslovnim brojevima OV-1437/2024 i OV-1438/2024, bila dopuštena, odnosno je li tuženik imao valjanu materijalnopravnu osnovu za popunjavanje navedenih zadužnica i njihovo podnošenje Financijskoj agenciji radi naplate, kao jamstva za ozbiljnost ponude u postupku javne nabave evidencijskog broja E-VV-8/2023/R.

41. Među strankama nije sporno da su bjanko zadužnice OV-1437/2024 i OV- 1438/2024 predane tuženiku kao jamstvo za ozbiljnost ponude u postupku javne nabave evidencijskog broja E-VV-8/2023/R, u kojem je tužitelj nastupao kao član Zajednice ponuditelja zajedno s društvom DE-FOS d.o.o. Također nije sporno da je tuženik predmetne zadužnice dostavio Financijskoj agenciji radi naplate te da je po njima provedena pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja.

42. Sporno je bilo je li tuženik u trenutku podnošenja zadužnica FINA-i imao valjanu materijalnopravnu osnovu za njihovu naplatu, odnosno je li nastupio slučaj za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude.

43. Prema ocjeni suda, tužbeni zahtjev nije osnovan. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik imao valjanu materijalnopravnu osnovu za naplatu predmetnih bjanko zadužnica kao jamstva za ozbiljnost ponude.

44. Iz Dokumentacije o nabavi proizlazi da je kao jamstvo za ozbiljnost ponude bila predviđena zadužnica odnosno bjanko zadužnica, a da je jamstvo bilo predviđeno, među ostalim, za slučaj nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ZJN-a.

45. Takvo uređenje odgovara članku 214. stavku 1. točki 1. ZJN-a, prema kojem javni naručitelj može zahtijevati jamstvo za ozbiljnost ponude, među ostalim, za slučaj nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ZJN-a.

46. Iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda od 7. lipnja 2024. proizlazi da je ponuda Zajednice ponuditelja u analitičkom prikazu ponuda ocijenjena prema kriteriju za odabir ponude te da je ostvarila 96,00 bodova, slijedom čega je označena kao ekonomski najpovoljnija ponuda. Iz istog Zapisnika proizlazi i da je Zajednica ponuditelja bila označena kao prvotno prvorangirani ponuditelj.

47. Tužitelj ne osporava da je takav poziv upućen, niti osporava da je Zajednica ponuditelja na njega odgovorila dopisom od 7. svibnja 2024. Međutim, iz Zapisnika i navedenog dopisa proizlazi da Zajednica ponuditelja nije dostavila sve tražene ažurirane popratne dokumente, među ostalim dokumente koji su se odnosili na gospodarski subjekt WEG KOLEKTOR d.o.o., na čiju se sposobnost Zajednica ponuditelja oslanjala, kao ni pojedine dokaze tehničke i stručne sposobnosti i izjave tražene Dokumentacijom o nabavi. Slijedom toga, ponuda Zajednice ponuditelja odbijena je temeljem članka 263. stavka 3. ZJN-a.

48. Iz isprava u spisu proizlazi da je Zajednica ponuditelja DE-FOS d.o.o. i FLAMTRON d.o.o. u predmetnom postupku javne nabave prvotno bila ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija ponuda, odnosno kao prvotno prvorangirana ponuda. Upravo je zato tuženik, kao javni naručitelj, dopisom od 25. travnja 2024. pozvao Zajednicu ponuditelja na dostavu ažuriranih popratnih dokumenata, sukladno članku 263. ZJN - a.

49. Sud prihvaća stajalište tuženika da iz sadržaja Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, promatranog u cjelini i u vezi s prethodnom komunikacijom stranaka, proizlazi da ponuda Zajednice ponuditelja nije bila odbijena prije poziva na dostavu ažuriranih popratnih dokumenata, već je ponuda bila prvotno prvorangirana, a zatim je odbijena upravo zbog nedostavljanja traženih ažuriranih popratnih dokumenata.

50. Okolnost na koju se poziva tužitelj, da je u točki 12. Zapisnika navedeno da ponuda ne udovoljava kriterijima za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, ne dovodi do drukčijeg zaključka. Naime, iz sadržaja Zapisnika, osobito iz dijelova u kojima se Zajednica ponuditelja označava kao prvotno prvorangirani ponuditelj, te iz zahtjeva za dostavu ažuriranih popratnih dokumenata od 25. travnja 2024. i odgovora Zajednice ponuditelja od 7. svibnja 2024., proizlazi da je neprihvatljivost ponude utvrđena upravo kao posljedica nedostavljanja svih traženih ažuriranih popratnih dokumenata. Stoga sud ne prihvaća tužiteljev zaključak da je ponuda već ranije bila isključena iz daljnjeg postupka na način koji bi onemogućavao primjenu članka 263. ZJN-a.

51. Drugim riječima, činjenica da je ponuda u konačnici ocijenjena neprihvatljivom ne znači da prije toga nije mogla biti utvrđena kao prvotno ekonomski najpovoljnija ponuda u smislu članka 263. ZJN-a. Upravo je svrha instituta ažuriranih popratnih dokumenata da naručitelj od ponuditelja čija je ponuda prema kriteriju odabira najpovoljnija zatraži dokazivanje okolnosti koje su prethodno iskazane, a ako ponuditelj te dokumente ne dostavi ili njima ne dokaže ispunjenje uvjeta, posljedica je odbijanje ponude.

52. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju nastupio slučaj predviđen Dokumentacijom o nabavi i člankom 214. stavkom 1. točkom 1. ZJN-a, odnosno nedostavljanje ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ZJN - a. Time je nastupila osnova za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude.

53. Neosnovan je i prigovor tužitelja da je tuženik izgubio pravo na naplatu jamstva zato što je istekao rok valjanosti ponude.

54. Tužitelj se u tom dijelu poziva na članak 160. stavak 2. ZOO-a, prema kojem prestankom glavne obveze prestaju jamstvo, zalog i druga sporedna prava. Međutim, u konkretnom slučaju riječ je o jamstvu za ozbiljnost ponude u postupku javne nabave, čiji su uvjeti davanja, slučajevi naplate i rok povrata posebno uređeni odredbama ZJN- a. Stoga se opća odredba ZOO-a o prestanku sporednih prava ne može primijeniti na način koji bi isključio posebna pravila ZJN-a o naplati jamstva za ozbiljnost ponude.

55. Člankom 216. stavkom 1. ZJN-a propisano je da javni naručitelj određuje trajanje jamstva za ozbiljnost ponude sukladno roku valjanosti ponude, ali i da gospodarski subjekt može dostaviti jamstvo koje je duže od roka valjanosti ponude. Iz predmetnih bjanko zadužnica ne proizlazi da bi njihovo trajanje bilo ograničeno rokom valjanosti ponude. Riječ je o bjanko zadužnicama kao sredstvu osiguranja na kojima nije naznačen rok trajanja istovjetan roku valjanosti ponude.

56. Stoga se ne može prihvatiti stajalište tužitelja da je samim istekom roka valjanosti ponude prestala mogućnost naplate jamstva, osobito imajući u vidu da je osigurani slučaj, odnosno nedostavljanje ažuriranih popratnih dokumenata, nastupio tijekom postupka javne nabave.

57. Neosnovano je i pozivanje tužitelja na članak 217. ZJN-a.

58. Prema toj odredbi, javni naručitelj obvezan je vratiti ponuditeljima jamstvo za ozbiljnost ponude najkasnije u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi, odnosno okvirnog sporazuma, ili dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora o javnoj nabavi.

59. U konkretnom slučaju ugovor o javnoj nabavi s odabranim ponuditeljem sklopljen je 29. svibnja 2025. Deseti dan od sklapanja ugovora padao je 8. lipnja 2025., koji je bio nedjelja. Primjenom pravila o računanju rokova iz članaka 56. do 58. ZJN-a, osobito članka 58. stavka 3. ZJN-a, rok je istekao protekom sljedećeg radnog dana, odnosno 9. lipnja 2025.

60. Budući da su zadužnice podnesene na naplatu upravo 9. lipnja 2025., ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da ih je tuženik aktivirao nakon isteka roka u kojem ih je smio držati. Pritom je odlučno da je prije isteka toga roka već postojala osnova za naplatu jamstva, jer Zajednica ponuditelja nije dostavila sve tražene ažurirane popratne dokumente.

61. Sud nije prihvatio ni tvrdnju tužitelja da tuženik nije smio aktivirati jamstvo jer nije donio posebnu formalnu odluku o naplati zadužnica. Naime, odlučno je je li za naplatu postojala materijalnopravna osnova u Dokumentaciji o nabavi i ZJN-u, a ne je li tuženik donio posebnu odluku o aktiviranju jamstva. Iz postupka javne nabave i isprava u spisu proizlazi da je osnova za naplatu bila nedostavljanje ažuriranih popratnih dokumenata. Naime, ni ZJN ni Dokumentacija o nabavi ne propisuju donošenje posebne formalne odluke o aktiviranju jamstva kao pretpostavku za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude. Odlučno je je li nastupio slučaj za naplatu jamstva i je li za naplatu postojala materijalnopravna osnova.

62. Također, u ovoj parnici sud ne ispituje pravilnost svih radnji i odluka javnog naručitelja u postupku javne nabave na način na koji bi to činilo nadležno tijelo za kontrolu postupaka javne nabave, već odlučuje o tome je li postojala osnova za provedenu izravnu naplatu po zadužnicama. U tom okviru sud je utvrdio da je osnova za naplatu postojala.

63. Sud u ovoj parnici ne provodi sveobuhvatnu kontrolu zakonitosti postupka javne nabave na način na koji je to u sustavu pravne zaštite javne nabave povjereno nadležnom tijelu, nego odlučuje o zahtjevu tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U tom okviru sud ispituje je li, na temelju isprava iz postupka javne nabave i sadržaja predanih zadužnica, postojala valjana pravna osnova za provedenu izravnu naplatu. Sud je utvrdio da je takva osnova postojala.

64. Sud je imao u vidu i nepravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj P - 2603/2025 od 19. ožujka 2026., donesenu u usporedivom predmetu po tužbi društva DE-FOS d.o.o., drugog člana iste Zajednice ponuditelja. Međutim, navedena presuda nije obvezujuća za ovaj sud, pa je odluka u ovom predmetu donesena samostalno, na temelju dokaza provedenih u ovom postupku i ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja FLAMTRON d.o.o.

65. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je tuženik imao valjanu materijalnopravnu osnovu za popunjavanje i podnošenje predmetnih bjanko zadužnica Financijskoj agenciji radi naplate, kao jamstva za ozbiljnost ponude u postupku javne nabave E-VV-8/2023/R.

66. Budući da je naplata zadužnica bila osnovana, nije osnovan ni zahtjev tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim. Posljedično nije osnovan ni zahtjev za isplatu iznosa od 150.663,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama, jer tuženik navedeni iznos nije stekao bez pravne osnove, već na temelju valjano aktiviranog jamstva za ozbiljnost ponude. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

67. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a.

68. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu potrebnih troškova postupka.

69. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23; dalje: OT), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.268,00 EUR, pristupa na ročište održano 12. svibnja 2026. u iznosu od 2.268,00 EUR te sastava podnesaka od 2. veljače 2026. i 19. ožujak 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki, sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.234,00 EUR, što ukupno iznosi 6.170,00 EUR. Podnesci od 2. veljače 2026. i 19. ožujka 2026. nisu priznati u punoj nagradi za obrazložene podneske, jer se njima ne iznose odlučne nove činjenice niti nova pravna argumentacija od bitnog značenja za rješenje spora, već se njima u bitnom očituje na protivne navode, odnosno ukazuje na odluku donesenu u srodnom predmetu. Stoga su ti troškovi priznati kao troškovi ostalih podnesaka prema Tbr. 8/3 OT-a. Tuženiku nije priznat trošak na ime sudskih pristojbi, jer taj trošak nije određeno zatražen sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

70. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 5.170,00 EUR, odbijen je kao neosnovan.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvj. Bojan Grahek, Kutina, Kneza Trpimira 4

- Odvj. Ivica Pezo, OD Pezo & partneri d.o.o. Zagreb, Vrbani 4