REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-P-8840/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić u Zagrebu, protiv tuženika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate., nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Josipa Poparića, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Petra Markovića, odvjetnika, dana 17. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o operativnom leasingu, broj: 1004502, od 02. listopada 2008., sklopljenog između tuženika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB 23780250353, kao davatelja leasinga, tužitelja MO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelja leasinga, te ĐO, kao solidarnog jamca, te se utvrđuje da su ništetne odredbe Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koji su sastavni dio prethodno navedenog ugovora o operativnom leasingu, za predmet leasinga – AUDI A3 SPORTBACK 1.6 AMBITION C&S, broj šasije:

WAUZZZ8O39A040628, godina proizvodnje: 2008, a kojim odredbama je ugovorena valuta uz koji je vezana ukupna naknada za leasing švicarski franak (CHF), te kojim je ugovorena valuta uz koji je vezana obveza plaćanja mjesečnog obroka/naknade za leasing švicarski franak (CHF), i to:

- da je ništetna odredba prethodno navedenog Ugovora o operativnom leasingu, broj: 1004502, od 02. listopada 2008., i Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koji su sastavni dio prethodno navedenog ugovora o operativnom leasingu, u dijelu u kojem je naveden ukupne naknade za leasing u iznosu od 41.625,52 CHF (s PDV-om), u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja (čl. 5. ugovora i članak 6.5 općih uvjeta),

- da je ništetna odredba prethodno navedenog Ugovora o operativnom leasingu, broj: 1004502, od 02. listopada 2008., i Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koji su sastavni dio prethodno navedenog ugovora o operativnom leasingu, u dijelu u kojem je navedena obveza plaćanja mjesečnog obroka/naknade za leasing u iznosu od 554,57 CHF + 122,01 CHF (PDV) = 676,58 CHF, u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja (čl. 5. ugovora i članak 6.5 općih uvjeta),

- da je ništetna odredba članka 5. Ugovora o operativnom leasingu, broj: 1004502, od 02. listopada 2008., koja glasi: „Obroci naknade za leasing plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja.“,

- da je ništetna odredba članka 6.2. Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koja glasi: „Primatelj leasinga je dužan plaćanje naknade za leasing vršiti u skladu s Ugovorom o leasingu i usklađivanjima naknade za leasing (toč. 7 Općih uvjeta). Davatelj leasinga će Primatelju leasinga izdavati račune za plaćanje naknade za leasing i ako po njima postupi smatrat će se da je Primatelj leasinga postupio u skladu s odredbom prethodne rečenice, a u slučaju da ih ne primi ili ne postupi po njima, Primatelj leasinga je dužan plaćati naknadu u skladu s odredbom prethodne rečenice.“,

- da je ništetna odredba članka 6.3. Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koja glasi: „Visinu naknade za leasing određuje Davatelj leasinga prema visini kupovne cijene objekta leasinga i svim izdacima, troškovima i posebnim naknadama koje je podmirio u vezi s poslom leasinga, a koji ulaze u naknadu za leasing, trajanju leasinga, vrijednosti dodatnih usluga uključenih u leasing koje financira Davatelj leasinga te elementima financijskog karaktera. Elementi financijskog karaktera su: visina kamatne stope (koja je promjenjiva u skladu s internim aktima Davateja leasinga), visina valutnih razlika koje proizlaze iz svođenja plaćanja u drugim valutama na ugovornu valutu, ako se plaćaju kroz naknadu za leasing, te drugi financijski elementi koje odredi Davatelj leasinga. Davatelj leasinga određuje i koji izdaci, posebne naknade i troškovi ulaze u naknadu za leasing.“,

- da je ništetna odredba članka 6.5 Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koja glasi: „Ako je valuta obveze u Ugovoru o leasingu izražena u stranoj valuti, Primatelj leasinga će plaćanja obroka naknade za leasing vršiti u kunskoj protuvrijednosti u skladu s ugovorenom valutnom klauzulom. Ako Primatelj leasinga ne izvrši plaćanje u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća, onda je dužan plaćanje izvršiti u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja.“,

- da je ništetna odredba članka 7.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koja glasi: „Davatelj leasinga ima pravo uskladiti naknadu za leasing u slučaju promjene bilo kojeg elementa na temelju kojeg određuje visinu naknade za leasing (toč. 6.3), i to neovisno o tome kada su se promjene glede tog elementa dogodile.“,

- da je ništetna odredba članka 7.2. Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koja glasi: „Davatelj leasinga će obavijestiti Primatelja leasinga o tome da je izvršio usklađenje naknade za leasing na jedan o sljedećih načina: a)

– određivanje/izmjena visine akontacije, b) – izmjena visine iznosa obroka naknade za leasing, c) – određivanje dodatnog jednokratnog iznosa naknade za leasing.“,

- da je ništetna odredba članka 7.3. Općih uvjeta o operativnom leasingu, OL-POK-02, koja glasi: „Davatelj leasinga će obavijedtiti Primatelja Leasinga o tome da je izvršio usklađenje naknade za leasing; u slučajevima iz toč. a) i c) prethodnog stavka izdat će poseban račun i pozvati Primatelja leasinga da ga podmiri u roku naznačenom u računu a u slučaju iz toč. b) prethodnog stavka dostavit će obavijest o izmjeni visine obroka. U svezi s usklađenjem neće se sačinjavati dodtatak Ugovora o leasingu.“

II. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, isplatiti tužitelju MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.311,80 EUR, sa zateznim kamatama prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku:

- na iznos od 26,39 EUR, od 11.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR, od 11.12.2008. do isplate,

- na iznos od 33,91 EUR, od 11.01.2009. do isplate,

- na iznos od 39,64 EUR, od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 49,41 EUR, od 12.03.2009. do isplate,

- na iznos od 32,63 EUR, od 12.04.2009. do isplate,

- na iznos od 32,97 EUR, od 12.05.2009. do isplate,

- na iznos od 28,40 EUR, od 13.06.2009. do isplate,

- na iznos od 31,75 EUR, od 11.07.2009. do isplate,

- na iznos od 26,96 EUR, od 11.08.2009. do isplate,

- na iznos od 33,57 EUR, od 12.09.2009. do isplate,

- na iznos od 26,87 EUR, od 13.10.2009. do isplate,

- na iznos od 29,43 EUR, od 12.11.2009. do isplate,

- na iznos od 30,59 EUR, od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 39,75 EUR, od 13.01.2010. do isplate,

- na iznos od 45,29 EUR, od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 43,43 EUR, od 11.03.2010. do isplate,

- na iznos od 51,96 EUR, od 11.04.2010. do isplate,

- na iznos od 54,80 EUR, od 12.05.2010. do isplate,

- na iznos od 67,09 EUR, od 11.06.2010. do isplate,

- na iznos od 79,65 EUR, od 13.07.2010. do isplate,

- na iznos od 66,96 EUR, od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 96,46 EUR, od 12.09.2010. do isplate,

- na iznos od 83,46 EUR, od 10.10.2010. do isplate,

- na iznos od 88,35 EUR, od 13.11.2010. do isplate,

- na iznos od 103,63 EUR, od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 123,94 EUR, od 13.01.2011. do isplate,

- na iznos od 103,02 EUR, od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 110,06 EUR, od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 103,86 EUR, od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 115,67 EUR, od 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 143,86 EUR, od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 162,10 EUR, od 21.07.2011. do isplate,

- na iznos od 222,95 EUR, od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od 155,88 EUR, od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 140,83 EUR, od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 140,77 EUR, od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 142,49 EUR, od 18.12.2011. do isplate,

- na iznos od 149,82 EUR, od 13.01.2012. do isplate,

- na iznos od 158,49 EUR, od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 157,91 EUR, od 18.03.2012. do isplate,

- na iznos od 155,94 EUR, od 13.04.2012. do isplate,

- na iznos od 159,93 EUR, od 17.05.2012. do isplate,

- na iznos od 164,00 EUR, od 13.06.2012. do isplate,

- na iznos od 159,17 EUR, od 20.07.2012. do isplate,

- na iznos od 157,91 EUR, od 17.08.2012. do isplate,

- na iznos od 152,87 EUR, od 27.09.2012. do isplate,

- na iznos od 153,98 EUR, od 13.10.2012. do isplate,

- na iznos od 158,71 EUR, od 20.11.2012. do isplate,

- na iznos od 160,36 EUR, od 19.12.2012. do isplate,

- na iznos od 156,01 EUR, od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 150,07 EUR, od 26.02.2013. do isplate,

- na iznos od 152,68 EUR, od 14.03.2013. do isplate,

- na iznos od 158,96 EUR, od 19.04.2013. do isplate,

- na iznos od 149,46 EUR, od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 144,52 EUR, od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 140,61 EUR, od 20.07.2013. do isplate,

- na iznos od 144,81 EUR, od 17.08.2013. do isplate,

- na iznos od 151,89 EUR, od 27.09.2013. do isplate,

- na iznos od 152,70 EUR, od 12.10.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.433,41 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2026. godine do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 02. listopada 2008. godine tuženik, kao davatelj leasinga, tužitelj, kao primatelj leasinga, te ĐO, kao solidarni jamac, sklopili su Ugovor o operativnom leasingu, broj: 1004502 (dalje u tekstu – „Ugovor o leasingu“), za predmet leasinga – AUDI A3 SPORTBACK 1.6 AMBITION C&S, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje: 2008. U Ugovoru o leasingu navedena je nabavna vrijednost vozila, neto/bruto:

30.721,93 CHF / 37.480,75 CHF, obrok naknade za leasing: 676,58 CHF (bruto) (554,57 CHF (neto) + 122,01 CHF (PDV)), trošak obrade: neto/bruto 844,85 CHF / 1.030,72 CHF, iznos ukupne naknade za leasing neto/bruto: 41.625,52 CHF (bruto) (34.119,28 CHF (neto) + 7.506,24 CHF (PDV)), dakle sve u valuti CHF. U članku 5. Ugovora o leasingu navedeno je da se obroci naknade za leasing (60 obroka) plaćaju u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP banke d.d. na dan plaćanja. Predmetni Ugovor o leasingu, s Općim uvjetima, kao sastavnim dijelom Ugovora o leasingu, sklopljen je prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 96 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 102. st. 1. navedenog zakona, nepoštena ugovorna odredba je ništetna. U Ugovoru o leasingu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica/ukupna naknada za leasing, odnosno, obveza plaćanja mjesečne naknade za leasing, švicarski franak, a tuženik (koji je Ugovor o leasingu sklopio u svojstvu trgovca) uopće nije informirao tužitelja (koji je Ugovor o leasingu sklopio u svojstvu potrošača) o riziku ugovaranja leasinga s valutnom klauzulom vezanoj za švicarski franak, pa tužitelj nije mogao znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze, pa da bi na temelju takve procjene mogao donijeti informiranu odluku o tome hoće li ugovor s takvom odredbom sklopiti ili neće. Imajući u vidu ništetnost odredbe/odredbi Ugovora o leasingu i pripadajućih općih uvjeta o valutnoj klauzuli u CHF, tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka Ugovora o leasingu do dana plaćanja zadnjeg mjesečnog obroka/naknade za leasing, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja leasinga primjenjivala otplata mjesečnih obroka/naknada za leasing bez valutne klauzule u CHF. Naime, tuženik je za cijelo vrijeme trajanja leasinga obračunavao tužitelju obroke naknade za leasing u kunama, uz primjenu enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu imovinsku korist. Tužitelj je za potrebe ovog postupka i provođenja dokaza financijskim vještačenjem pribavio od tuženika svu potrebnu dokumentaciju. Sukladno odredbi čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), a identično glasi i odredba čl. 323 st. 1 sada važećeg Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka trećeg istog članka Zakona određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, s time da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja (čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima). Gore opisanim jednostranim i protupravnim postupanjem tuženik je stekao, bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu (Ugovoru), nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 6.309,62 EUR / 47.539,66 kn, za koji iznos je umanjena imovina tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj, temeljem odredbe čl. 1111 st. 1, u vezi odredbe čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika isplatu ukupnog preplaćenog iznosa od 6.309,62 EUR / 47.539,66 kn, sa zateznim kamatama, tekućim od (prvog dana nakon dana) uplate svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog obroka naknade do isplate.

2. Tužbenim zahtjevom u podnesku od 22. kolovoza 2024. godine tužitelj traži da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o financijskom leasingu od 13. prosinca 2007. godine kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF. Također da se utvrdi ništetnim odredba Općih uvjeta te naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.311,80 eur s osnove promjene valute s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe kao i sam tužbeni zahtjev i to u cijelosti u pogledu pravne osnove i u pogledu visine. Ističe da tužitelj koristi argumentaciju iz potrošačkih kolektivnih sporova koje su vodile udruge potrošača protiv banaka, zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu i pri tome u potpunosti zanemaruje da se u ovom slučaju ne radi o kreditu, već o UGOVORU O OPERATIVNOM LEASINGU koji je najbliži ugovoru o najmu. Također, ovdje tuženik nije ni bio stranka navedenih sporova pa se navedena argumentacija uopće ne može primjenjivati u ovom sporu. Isto tako tužiteljevo pozivanje na Zakon o zaštiti potrošača posve promašeno. Naime, predmetni ugovor je ugovor o operativnom leasingu, a Zakon o potrošačkom kreditiranju u čl. 3. st.1 toč. b) propisuje da se isti zakon ne primjenjuje na ugovore o operativnom leasingu osim kada isti propisuje obveznu kupnju. Isto u ovom ugovoru zasigurno nije slučaj, a što proizlazi i iz odredbi ugovora, odredbi Zakona o leasingu (čl. 5 st. 3.). Nadalje, ugovor o operativnom leasingu je bitno različit od ugovora o kreditu te u istom nema mogućnosti stjecanju prava vlasništva nad objektom leasinga od strane primatelja leasinga. Stoga je Ugovor o operativnom leasingu po svojim karakteristikama blizak ugovoru o najmu, a nikako ne ugovoru o kreditu. Tako primatelj leasinga (ovdje tužitelj) nije zajmoprimac niti primatelj kredita već isti plaća korištenje predmeta leasinga, a u slučaju raskida ugovora primatelj leasing vraća predmet leasinga, a u slučaju da primatelj leasinga za cijelo vrijeme trajanja leasinga uredno plaća naknadu za leasing, nakon isteka operativnog leasinga, ne postaje vlasnikom navedenog predmeta leasinga. Samim time i posljedice aprecijacije i deprecijacije tečaja o kojima govori tužitelj, kod ugovora o kreditu i ugovora o operativnom leasingu su u potpunosti različite. Ističe kako tužitelj nije prezentirao ni jedan razlog za ništetnost predviđen Zakonom o obveznim odnosima, a koji zakon se jedino može primjenjivati u konkretnom slučaju, pa smatra predmetnu tužbu u potpunosti neosnovanom. Napominjemo da je čl. 22. Zakona o obveznim odnosima propisana valutna klauzula te je ugovaranje iste u potpunosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima te kao takva ista ne može biti predmet ispitivanja ništetnosti. Također, tuženik ističe kako je upravo na tužitelju teret dokaza, a ne na tuženiku, a tužitelj nije ni pokušao dokazati ni jednu od tvrdnji koje su navedene u tužbi. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik ističe kako tužitelj nije obrazložio kako je došao do utuženih iznosa, te tuženik ističe da osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naposljetku tuženik ističe kako tužitelj u tužbi zanemaruje činjenicu da je ugovor sklopljen još 2008.g. te da su svi rokovi zastare prošli, prvenstveno zastara prava tužitelja vezana uz predmetni ugovor, a zatim, nesporno je da je je većina spornih uplata izvršena prije više od tri godine. Čak da se i primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, jasno je da su cjelokupni iznosi u zastari, budući da je zadnji anuitet po istom ugovoru naplaćen u 2013. godini, posve je jasno kako je cjelokupni tužbeni zahtjev u zastari. Sukladno svemu navedenom, tuženik ističe prigovor zastare.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o operativnom leasingu broj 1004502, Opće uvjete ugovora o operativnom leasingu, karticu partnera za Ugovor 1004502, dopise tuženika, obavijest tuženika o promjeni leasing obroka, izvješće Uprave o poslovanju Grupe za 2022. godinu, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., izvršen je uvid u očitovanje vještaka, proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka te tužitelja.

5 Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Nije sporno da je sklopljen Ugovor o operativnom leasingu broj: 1004502 (dalje u tekstu – „Ugovor o leasingu“), za predmet leasinga – AUDI A3 SPORTBACK 1.6 AMBITION C&S, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje: 2008. U Ugovoru o leasingu navedena je nabavna vrijednost vozila, neto/bruto: 30.721,93 CHF / 37.480,75 CHF, obrok naknade za leasing: 676,58 CHF (bruto) (554,57 CHF (neto) + 122,01 CHF (PDV)), trošak obrade: neto/bruto 844,85 CHF / 1.030,72 CHF, iznos ukupne naknade za leasing neto/bruto:

41.625,52 CHF (bruto) (34.119,28 CHF (neto) + 7.506,24 CHF (PDV)), dakle sve u valuti CHF. U članku 5. Ugovora o leasingu navedeno je da se obroci naknade za leasing (60 obroka) plaćaju u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP banke d.d. na dan plaćanja.

7. Sporno je da li su odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu zajedno sa odredbama Općih uvjeta koji su sastavni dio Ugovora o financijskom leasingu ništetne, te da li tužitelju zbog izvršenih plaćanja po osnovi ništetnih odredbi pripada pravo potraživati isplatu te u kojem iznosu.

8. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. Prema odredbi čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

10. Prema odredbi čl. 296. st. 2. ZOO-a prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

11. Svjedok AO u svom iskazu navodi kako im je predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog automobila te su u auto kuću otišli zajedno suprug i ona, izabrali automobil, a oni su nam ponudili financiranje putem leasinga. Navedeni automobil bio im je potreban za osobne potrebe. Nakon toga su otišli u leasing kuću, gdje su potpisali ugovor i to suprug kao korisnik kredita, a ona kao jamac, odnosno sudužnik. Prihvatili su navedeni ugovor u CHF iz razloga što im je tako to bilo ponuđeno i nitko ih nije upozoravao na neke opasnosti vezano uz tu valutu. Nisu mogli mijenjati pojedine odredbe Ugovora. Ugovor su pročitali. U vrijeme sklapanja Ugovora niti ona, a niti njezin suprug, nismo bili vlasnici nekog trgovačkog društva niti obrta. Ugovor sa valutnom klauzulom u CHF su sklopili jer su im to ponudili kao sigurno. Nisu imali nejasnoća prilikom sklapanja Ugovora. Uzeli su operativni leasing jer je to bio način za kupiti auto. Rata im je s vremenom sve više rasla i bilo je teško, ali su uspjeli otplatiti kredit.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi suglasno svjedokinji AO. Došli su u auto kuću, a potom u leasing kuću te su im potpisani Ugovor prezentirali kao najpovoljniju opciju za njih. Zapravo i nisu imali drugih opcija osim te opcije. Nisu ga upozoravali na ekonomske faktore koji utječu na promjenu tečaja, već je rečeno da je švicarac sigurna valuta. Nisu ga upozoravali da je HNB štitio tečaj hrvatske kune u odnosu na euro, ali ne i u odnosu na CHF. Nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora. Ugovor je pročitao. U vrijeme sklapanja Ugovora nije bio vlasnik obrta niti član nekog trgovačkog društva. U principu zna što je valutna klauzula. Prije ovog kredita nije imao drugi kredit sa valutnom klauzulom. Nije imao nikakvih specijalnih nejasnoća. Prihvatili su operativni leasing iz razloga što im je bio ponuđen kao najpovoljnija opcija.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka i tužitelja kao iskrene i uvjerljive te u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

14. Prije svega valja reći da je tuženik točno naveo da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015., kojim je pravomoćno utvrđeno da su tuženici u tom predmetu (banke) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je ništava. Ovo stoga što tuženik u tom postupku nije bio stranka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revd-2379/2021 od 01. lipnja 2021.). Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi jesu li ništetne odredbe Ugovora o financijskom leasingu te Općih uvjeta koji su sastavni Ugovora, na koje se poziva tužitelj.

15. U vrijeme sklapanja pravnog posla između tužitelja i prednika tuženika na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača od 18. srpnja 2007. godine (Narodne novine broj 79/07, dalje u tekstu: ZZP).

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. navedenog Zakona, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

17. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj kao fizička osoba sklopio Ugovor sa prednikom tuženika i to radi kupnje vozila koje mu je bilo potrebno u privatne svrhe, to isti ima svojstvo potrošača.

18. Za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na kreditora, dijele jednaki, podređeni položaj. Isto tako prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.

19. Prednik tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora sa tužiteljem nije imao svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor nije ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. ZOO-a.

20. Prema čl. 5. st. 3. tada važećeg Zakona o leasingu (Narodne novine broj 135/2006) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, posao financijskog leasinga je pravni posao iz stavka 1. ovoga članka u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objeta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednosti objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku.

21. Stoga se po svojoj pravnoj prirodi radi o potrošačkom ugovoru jer je primatelj leasinga (potrošač) dužan davatelju leasinga plaćati naknadu u iznosima, rokovima i na način određen Ugovorom o leasingu, te se radi o financijskom leasingu koji prvenstveno ima funkciju kreditiranja.

22. Takav ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.

23. Prema odredbi čl. 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

24. Prema odredbi čl. 71. ZZP-a ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.

25. Iz navedenog proizlazi da se i u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru na koji se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača (ZZP)

26. Prema odredbi čl. 96. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

27. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

28. Prema odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

29. Odredba čl. 96. ZZP-a temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 91/13).

30. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.

31. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96. ZZP-a smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U situaciji kada se radi o unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika, ne može se ugovor tumačiti na štetu tužitelja radi činjenice što isti nije pročitao, jer je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu bi bio dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, što tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio.

32. Na temelju provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nisu objašnjene relevantne odredbe ugovora te mehanizam promjene tečaja niti su mu bile ponuđene druge mogućnosti sklapanja ugovora.

33. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

34. Time što je tužitelj znao da ugovara kredit uz valutnu klauzulu i što je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, ne znači da je taj institut potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem bio razumljiv na način da bez prethodno predočenih točnih, jasnih, razumljivih kriterija može razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.

35. Dakle, tuženik prije sklapanja Ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

36. Takve ugovorne odredbe iz Ugovora su stoga bile lako uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive.

37. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 99. ZZP te navedene odredbe podliježu testu poštenosti.

38. Naime, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisnicima zajma pruži dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke.

39. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač može razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit izražen, već da može i procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

40. Konkretno, korisnik kredita mora, s jedne strane, biti jasno obaviješten o činjenici da se, sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti, izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak, u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam. S druge strane, pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti (vidjeti u tom smislu presudu od **.**.2017., M i dr., C-186/16, EU:C:2017:703, t. 50.).

41. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

42. Dakle, ne ispituje se sposobnost predviđanja tečaja, nego je li odredba jasna i razumljiva (formalno i gramatički) i ekonomski transparentna na način da potrošač može razumjeti kakav točno financijski rizik preuzima stupanjem u ugovorni odnos.

43. Nadalje, okolnost što je u konkretnom slučaju zaključen operativni leasing ne znači da je tuženik kao trgovac oslobođen obveze objasniti potrošaču financijske posljedice ugovaranja odredbe s valutnom klauzulom.

44. Ovo stoga što je predmetni Ugovor o operativnom leasingu potrošački ugovor i za potrošača ima isti financijski učinak poput kredita - dugoročna otplata i valutni rizik na potrošaču.

45. Stoga je prednik tuženika sklapanjem Ugovora povrijedio pravo tužitelja kao potrošača, jer je u njemu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

46. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

47. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu usvojiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

48. Kako su odredbe Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetne, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema ništetnim odredbama te iznosa obračunatom prema početnoj stopi i valutnom tečaju.

49. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka trajanja leasinga iznosi 47.556,28 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 6.311,80 EUR. Za cijelo vrijeme trajanja operativnog leasinga ne dolazi do razdoblja u kojem je primijenjeni tečaj na dan plaćanja obroka leasing manji od primijenjenog tečaja na dan početka trajanja leasinga.

50. Stalni sudski vještak u svom očitovanju na podnesak tuženika od 22. studenog 2024. godine navodi kako je zadatak suda slijedeći: − utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu od 02. listopada 2008. godine, ako bi se kao tečaj valute CHF uzeo onaj tečaj na dan isplate te primijenio na čitavo ugovorno razdoblje trajanja kredita. Ujedno je potrebno iskazati pozitivne i negativne tečajne razlike, s time da negativne tečajne razlike iskaže u posebnoj tablici Predmet ovog spora je razlika bruto obroka s osnove primjene valutne klauzule, odnosno razlika između iznosa koje je tužiteljica platila tuženiku na ime porasta tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužiteljica platila da je tečaj CHF prema HRK ostao onakav kakav je bio na dan početka trajanja leasinga. Izračun je napravljen na način da su stvarno plaćeni bruto obroci prikazani u kunskoj protuvrijednosti po primijenjenom tečaju te su uspoređeni s stvarno plaćenim bruto obrocima prikazanim u kunama po tečaju na dan početka trajanja leasinga te tako dobivene razlike između dva navedena iznosa predstavljaju razlike bruto obroka s osnove primjene valutne klauzule. Vještak je koristio bruto obroke po obračunu banke kako bi izračunao razlike s osnove primjene valutne klauzule pošto je za po tim bruto obrocima stvarno zadužen i naplaćen dug. Predmet ovog spora nije razlika bruto obroka s osnove promjene kamatne stope, stoga nije potrebno umanjivati bruto obroke za razliku zbog promjene kamatne stope, što je razvidno i iz zadatka suda te iz tužbe.

51. Povodom prigovora tuženika proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo da ostaje u potpunosti kod danog pisanog nalaza i očitovanja. U odnosu na pitanje tuženika odgovaram kako je nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda, a u konkretnom slučaju primjena početnog otplatnog plana ne bi mogla biti niti moguća, jer u razdoblju od 02.01.2009.g. pa do 01.05.2012.g. anuiteti koje je plaćao tužitelj su manji od anuiteta po početnom otplatnom planu pa se ne bi mogla izračunati valutna klauzula po početnom otplatnom planu za plaćene anuitete jer isti nisu plaćeni u cijelosti pa bi se računao jedino naplaćeni iznos koji iznos je identičan iznosu koji se utvrđivao u nalazu.

52. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim pisanim i usmenim očitovanjima otklonio prigovore tuženika.

53. Naime, tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak.

54. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu stečenog bez osnove s obzirom na ništetnost odredbe koji se odnosi na promjenu valutne klauzule u iznosu od 2.698,46 eur usvojiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

55. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 08.01.2024.g., 26.06.2024.g., 22.08.2024.g. i 10.07.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podnesaka od 06.03.2024.g., 20.05.2024.g., 09.07.2024.g. i 31.10.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 50,00 eur, te za zastupanje na ročištima 09.07.2024.g., 28.01.2026.g. i 07.05.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.800,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 450,00 eur ukupno iznosi 2.250,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 54,78 eur te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 109,55 eur, tako da trošak tužitelja iznosi 2.433,41 eur.

57. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.