Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-94/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, koga zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Lovačka udruga "JELEN" Đurđevac, OIB: 23177289921, Đurđevac, Vinogradska 86, koga zastupa Massimo Činić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 36, umješač na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 koga zastupa Katarina Ileković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin I., Varaždin, Zagrebačka 63, radi 477,80 EUR, nakon javne i glavne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "JELEN" Đurđevac, OIB: 23177289921, Đurđevac, Vinogradska 86, da tužitelju CROATIA OSIGURANJU d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 477,67 EUR (četiristosedamdesetsedameurašezdesetsedameurocenti) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku Lovačkoj udruzi "JELEN" Đurđevac isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJU d.d. iznos od 0,13 EUR (trinaesteurocenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "JELEN" Đurđevac da tužitelju CROATIA OSIGURANJU d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.167,90 EUR (tisućustošezdesetsedameuraidevedeseteurocenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2026. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Lovačke udruge "JELEN" Đurđevac za naknadu parničnog troška u iznosu 750,00 EUR (sedamstopedeseteura) s pripadajućim zateznim kamatama.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača, EUROHERC osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu 500,00 EUR (petstoeura) s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj CROATIA OSIGURANJE d.d. podnio je tužbu Općinskom sudu u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, a u kojoj navodi da se 5. svibnja 2022. u mjestu Čepelovac na cesti ŽD-2213 dogodila prometna nezgoda uslijed naleta divljači – srne, na vozilo marke ŠKODA OCTAVIA [registarska oznaka], kojim je upravljao TO. Tužitelj ističe da je srneća divljač koja uginula na mjestu događaja na kolnik istrčala iz lovišta kojim upravlja tuženik, a da je u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] vlasništvo ŽO i koje je na dan prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Tužitelj navodi da je 6. lipnja 2022. štetu koja je u predmetnom događaju nastala na navedenom vozilu u iznosu od 477,80 EUR, isplatio vlasniku vozila. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran tuženik, jer gospodari lovištem iz kojeg je istrčala divljač, koja na javnoj cesti predstavlja opasnu stvar te odgovara za nastalu štetu tuženik po objektivnoj odgovornosti, sukladno odredbama Zakona o lovstvu i članak 1063., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da dogovornost lovačkih društva valja cijeniti kroz odredbe Zakona o lovstvu i ZOO-a kako to proizlazi iz Rješenja Ustavnog suda RH broj: UI/ 6264/14 OD 4. ožujka 2015. u kojem je iznijeto stajalište Ustavnog suda da se članak 50. stavak 1. Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na pitanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima odnosno da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena i nadalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, a članak 50. stavak 1. Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Tužitelj naglašava da divljač odnosno u konkretnom slučaju srneća divljač, koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar te da prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da mu isplati iznos od 477,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu s obzirom na da se radi o sporu između pravnih osoba, a za koji spor je stvarno nadležan trgovački sud. Nadalje, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. T

uženik ističe kako

Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu) te ukazuje da u slučaju sraza dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja sudska praksa zauzela stajalište da se takve situacije rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Tuženik ukazuje da je stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. Nastavno, tuženik ističe kako je provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Tuženik, ističe i to kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, a imajući u vidu činjenicu da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Tuženik iznosi prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio, jer osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 90 km/h. Također, tuženik predlaže da se o predmetnoj parnici obavijesti trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“ s obzirom na to da bi tuženik mogao imati regresni zahtjev prema navedenom trgovačkom društvu jer tuženik kod označenog društva ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, a koja polica pokriva i štete nastale na motornom vozilu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istog obvezati na naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem poslovni broj: P-204/2024-11 od 8. srpnja 2025. Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovome predmetu i ustupio spis ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje.

4. Podneskom od 23. rujna 2025. umješač EUROHERC osiguranje d.d. obavijestilo je naslovni sud da ima pravni interes za sudjelovanjem u predmetnoj parnici, s obzirom na to da je tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti lovačkog društva za štete počinjene trećim osobama s periodom važenja od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Umješač na strani tuženika navodi da nije sporno da je 5. svibnja 2022. na otvorenom djelu županijske ceste došlo do naleta vozila [registarska oznaka] na životinju/srneću divljač, ali osporava pasivnu legitimaciju. Nadalje navodi da osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Umješač također, osporava odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu osiguranom kod tužitelja nije nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova tako da iz citirane odredbe proizlazi da pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova je to da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Kako predmetna šteta nije nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, umješač zaključuje da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Umješač ukazuje da odredba članka 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Umješač napominje da se lex specialis primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Stoga, umješač smatra kada je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljač snosi prvenstveno vozač (ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku ), dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, pa ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete (VTS Pž-5032/2021-3 od 5. rujna 2022. i VTS Pž-4222/2019 od 7. veljače 2023.) Nadalje, umješač ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini (županijska cesta), pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Prema tumačenju Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. Slijedom navedenog, umješač smatra da lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj s obzirom na to da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik (ŽS u Puli u presudi Gž -2327/15 od 14. lipnja 2017.) Stoga umješač ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, umješač ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. nadležne uprave za ceste, jer nije postupila sukladno zakonskim odredbama prema kojima javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena. Umješač na strani tuženika ne osporava visinu štete nastalu na vozilu, ali osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući da prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti. Imajući u vidu naprijed navedeno, umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske postaje Đurđevac od 31. svibnja 2022. (list 10-11 spisa), zapisnik o alkotestiranju od 5. svibnja 2022. (list 12 spisa), izvid štete od 18. svibnja 2022. (list 13 spisa), prijava štete od 12. svibnja 2022. (list 14-15 spisa), polica automobilske odgovornosti broj: 016245243084 (list 16 spisa), presliku vozačke dozvole (list 17 spisa), presliku prometne dozvole (list 18-19 spisa), dopis tužitelja o isplati od 6. lipnja 2022. (list 20 spisa), nalog za doznaku od 6. lipnja 2022. (list 21 spisa), izvadak po transakcijskom računu od 6. lipnja 2022. (list 22 spisa), regresni zahtjev od 8. rujna 2022. (list 23 spisa), uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 24-31 spisa), fotografije (list 31-35 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH Zagreb, broj Pž- 5032/2021-3 od 5. rujna 2022. (list 45-48 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH Zagreb, broj Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. (list 49-54 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, broj: Klasa: 011-04/16-01/96, Urbroj: 525-11/1026-16-2 od 2. lipnja 2016. (list 93 spisa), dopis Županijske uprave za upravljanje županijskim i lokalnim cestama Koprivničko-križevačke županije od 30. listopada 2025. (list 105 spisa), dopis Policijske postaje Đurđevac od 27. studenog 2025. sa cjelokupnim spisom i fotodokumentacijom (list 106-121 spisa), iskaz svjedoka TO na ročištu 12. prosinca 2025. (list 123 spisa), iskaz z.z. tuženika LO na ročištu 12. prosinca 2025. (list 124-125 spisa), iskaz svjedoka FO na ročištu 12. prosinca 2025. (list 125-126 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Maria Pažina od 17. siječnja 2026. (list 134-140 spisa), presuda VTS RH Zagreb, broj: Pž- 3861/2024-2 od 19. studenog 2024. (list 148-153 spisa), presuda VTS RH Zagreb, broj: Pž-1812/2024-2 od 19. kolovoza 2024. (list 154-160 spisa), presuda VTS RH Zagreb, broj: Pž-2086/2022-6 od 19. studenog 2024. (list 161-166 spisa), odgovor vještaka Maria Pažina od 24. veljače 2026. na podnesak tuženika (list 169 -170 spisa), iskaz vještaka Maria Pažina na ročištu 28. travnja 2026.

6. Sud tijekom postupka nije provodio dokaz saslušanjem policijskih službenika koji su obavljali očevid na mjestu nezgode s obzirom na to da smatra da nije potrebno saslušavati navedene svjedoke zbog načela ekonomičnosti, te imajući u vidu da se okolnosti o kojima policijski službenici imaju saznanja vezano za predmetnu prometnu nezgodu mogu utvrditi iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu,

7. Također, sud nije provodio vještačenje po vještaku za lovstvo sa zadatkom da se utvrdi da li je mjesto događaja područje na kojem je moguće uspostaviti lovište ili ne, te da li je ili nije moguće provoditi lov sukladno odredbama Zakona o lovstvu jer su navedene činjenice pravno pitanje o kojem je sud odlučio u presudi, kao što nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka SO na okolnost promašene pasivne legitimacije, provođenja skupnog lova, te prednosti primjene Zakona o lovstvu u odnosu na Zakon o obveznim odnosima s obzirom na to da su predložene činjenice o kojima bi se svjedok trebao saslušati pravno pitanje, te iz razloga što sud smatra da je činjenično stanje u tom dijelu dovoljno utvrđeno.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je 5. svibnja 2022. u mjestu Čepelovac, na cesti ŽD-2213 došlo do prometne nezgode uslijed naleta divljači – srne, na osobno vozilo marke ŠKODA OCTAVIA registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao TO, a kojom prilikom je na navedenom vozilu u vlasništvu ŽO nastala imovinska šteta. Također, za umješača na strani tuženika nije sporna visina štete nastala na vozilu.

10. Između stranka nije sporno da na dan 5. svibnja 2022. i u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgoda u lovištu tuženika nisu provođene nikakve lovne aktivnosti.

11. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva i visina štete, zatim pasivna legitimacija tuženika te razdoblje za koje tužitelj potražuje zatezne kamate.

12. Sukladno članku 7. točki 11., 10. i 17. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19. i 32/20.; dalje: ZL) lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ZL-a, a lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači.

13. Prema članku 17. stavku 1. i 2. ZL-a zajednička lovišta ustanovljuju se na površinama na kojima nisu ustanovljena državna i privatna lovišta ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta, dok se ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju prekidom zemljišta u smislu ustanovljenja iz stavka 1. ovoga članka.

14. Prema članku 80. stavku 6. ZL za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Člankom 76. stavak 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

16. Prema članku 1063. i 1064. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

17. Člankom 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

18. Odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 114/2022., 4/2023. i 133/2023.; dalje ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljači odgovora po osnovi krivnje. U stavku 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

19. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

20. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

22. Uvidom u očitovanje Županijske uprave za upravljanje županijskim i lokalnim cestama Koprivničko-križevačke županije od 30. listopada 2025. sud je utvrdio da navedena uprava nema izrađen program zaštite divljači prema članku 47. Zakona o lovstvu, te da sukladno potvrdi PU Koprivničko - križevačke, Policijske postaje Đurđevac navedena Županijska uprava za ceste ima provedene sve potrebne mjere zaštite od naleta na divljač kako bi omogućila sigurno kretanje vozila na predmetnoj cesti koje su proveden sukladno članku 50. ZC-a.

23. U svome iskazu svjedok TO vezano za predmetni događaj navodi da je prije tri godine oko 5,00 sati ujutro upravljao osobnim vozilom marke Škoda Octavia u vlasništvu njegove supruge ŽO, te se kretao iz mjesta Sirova Katalena u mjesto Đurđevac. U osobnom vozilu bio je sam, a prije trenutka prometne zgode bila je noć i vremenske prilike su bile u redu odnosno nije bilo magle niti padalina, te je kolnik bio suh. Imajući u vidu da se je kretao izvan naselja imao je upaljena duga svjetla, te se je kretao maksimalnom brzinom od 65 km/h. Također napominje da je cesta bila otvorena, te da je prije zavoja kroz usjek naletjela srneća divljač i udarila mu u lijevi bok osobnog vozila. Svjedok navodi da je srneća divljač praktički udarila osobni automobil odnosno da nije na istu naletio. Napominje da se tom prilikom kretao desnom trakom, a da mu je srneća divljač naletjela s njegove lijeve strane. Svjedok navodi da je srneća divljač istrčala iz usjeka koji se nalazi prije gore navedenog zavoja, te da ju je vidio prije udara u vozilo. Također, navodi da je tom prilikom intenzivno kočio, ali da nalet divljači u vozilo nije mogao izbjeći. Nakon prometne nezgode kontaktirao je nadležnu policijsku postaju, te je uginulog srndaća iz lijeve trake povukao u desnu traku nekih metar i pol kako na istog ne bi naletjela vozila koja su dolazi iz suprotnog smjera. Svjedok naglašava da se mjesto Čepelovac nalazi prije mjesta prometne nezgode, te da je otprilike 400 metara iz izlaska iz mjesta Čepelovac naletio na srneću divljač, a da nakon izlaska iz mjesta Čepelovac postoji znak opasnosti od naleta na divljač kojega je vidio prije navedene prometne nezgode. Svjedok napominje još i to da je policija došla nekih sat i pol nakon prometne nezgode te da su nakon toga obavili očevid, s time da ne zna tko je preuzeo uginulu životinju jer je nakon dolaska policije i provedenog očevida napustio mjesto događaja s gore navedenim osobnim vozilom. Nakon naleta divljači na osobno vozilo svjedok navodi da su nastala oštećenja na osobnom vozilu i to: puknuće prednjeg lijevog fara, udubljenje na prednjem lijevom blatobranu, te da je također bio udubljen i branik. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko je preuzeo uginulu životinju mogu reći. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja svjedok navodi da je tužitelj za oštećenja na vozilu koja su nastala prilikom predmetne prometne nezgode isplatio iznos oko 3.500,00 kn, a ne može se sjetiti je li na račun njegove supruge ili na njegov račun. Na posebno pitanje punomoćnika svjedok navodi da je prije prometne nezgode s lijeve strane bio voćnjak, zatim da je nakon voćnjaka usjek put iz kojeg je srneća divljač iskočila na cestu pred njega, a prije voćnjaka se nalazi se jedna klijet, a koja klijet je udaljena 100 metara od mjesta naleta.

24. U svome iskazu FO lovnik u Lovačkoj udruzi Jelen Đurđevac vezano za sami sporni slučaj navodi da ga je oko 5,00 sati ujutro policijska postaja Đurđevac obavijestila da je došlo do naleta na srneću divljač na cesti Čepelovac - Đurđevac te da je za nekih 15-tak minuta došao do mjesta događaja i vidio uginulu srnu kako leži na lijevoj stranci ceste. Svjedok napominje da uginulu srneću divljač nije vagao, ali po njegovoj procjeni ista je bila oko 20 kilograma. Nakon što je preuzeo srneću divljač i potpisao policijski zapisnik napustio je mjesto događaja, te je na propisani način zbrinuo uginulu srneću divljač. Koliko se sjeća prilikom dolaska na mjesto događaja nije se više tamo nalazio osobni automobil niti vozač koji je naletio na srneću divljač. Koliko je njemu poznato od izlaska iz mjesta Čepelovca u smjeru mjesta Đurđevca pa do mjesta predmetne prometne nezgode ima nekih 600 metara. Svjedok navodi da je do 2017. godine na tom mjestu bilo lovište tuženika te da po kartama lovišta to mjesto još uvijek spada u lovište tuženika, ali lovci tuženika tamo više ne love zadnjih pet godina, jer se nalaze privatni posjedi odnosno vikendice s lijeve strane ceste i zemljište pravne osobe Osatina grupa d.o.o. s desne strane ceste. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedok navodi da na području gdje se prometna nezgoda dogodila tuženik odnosno lovačka udruga Jelen Đurđevac ne smije provoditi bilo kakve lovne aktivnosti, te da na navedenom mjestu lovačka udruga Jelen ne provodi nikakve lovne aktivnosti. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li je na području gdje se dogodila prometna nezgoda područje na kojem je zabranjeno ustanovljenje lovišta svjedok odgovara da po njemu je to zabranjeno, ali po kartama iz 2017. godine to je tako kako je naveo. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja svjedok navodi da nije upoznat da li postoji program zaštite divljač za lovište tuženika, te koliko mu je poznato da lovačke udruge nisu obvezne izrađivati, već su to dužne izraditi grad ili općina. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedok navodi da su ga znali zvali iz Grada Đurđevca da preuzme uginulu srneću divljač s njihovog područja.

25. Sud prihvaća iskaz svjedoka TO kao vjerodostojan jer je kao jedini sudionik prometne nezgode iskazivao detaljno, životno i uvjerljivo o relevantnim činjenicama o kojim ima neposredna saznanja, te iz razloga što je njegov iskaz u skladu s izvedenim dokazima tijekom postupka, a posebice s priloženom fotodokumentacijom i skicom mjesta događaja.

26. Isto tako, sud je prihvatio iskaz svjedoka FO kao vjerodostojan u dijelu u kojem je iskazivao suglasno s iskazom svjedoka TO odnosno jedinim sudionikom predmetne prometne nezgode te u dijelu u kojem svjedok navodi da mjesto prometne nezgode još uvijek po kartama spada u lovište tuženika.

27. Vezano za spornu činjenicu mjesta prometne nesreće odnosno je li došlo do naleta srneće divljači na vozilo osiguranika tužitelja u lovištu tuženika sud je ponajprije iz iskaza lovnika tuženika FO, ali i iz spisa predmeta broj:

88-80/2022 PU Koprivničko - križevačke, Policijske postaje Đurđevac, zaključio da se lovište tuženika nalazi s obje strane ceste pa tako i gdje je istrčala srneća divljač odnosno gdje se dogodila predmetna prometna nesreća, tako da se smatra da je sukladno članku 7. točki 10., 11. i 17. ZL-a i članku 17. ZL-a srneća divljač živjela u lovištu tuženika te da tuženik kao lovoovlaštenik i kao vlasnik opasne stvari-divljači odgovora za štetu nastalu na vozilu tužiteljevog osiguranika sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. Naime, iz navedenih zakonskih odredbi ZL-a sud utvrđuje da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta, jer odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište zato što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela i na čijem se području nezgoda dogodila.

28. Također, sud ukazuje da navodi tuženika i umješača da se prometna nezgoda dogodila blizu naseljenog područja i jedne klijeti nisu relevantni u ovom postupku jer lovoovlaštenik odgovara tužitelju za štetu na temelju činjenice što je štetu prouzročila divljač iz njegovog lovišta.

29. Nadalje, odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku utvrđuje se također prema propisima Zakona o lovstvu, a u slučaju kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, na rješenje upućuje odredba članka 76. stavka. 2. ZL - a odnosno primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se srneća divljač na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a.

30. Također, sud ukazuje da navodi tuženika i umješača na strani tuženika da se prometna nesreća dogodila na cesti ŽD-2213 i da je navedena cesta trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik te da se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) i da je za konkretni štetni događaj odgovorna osoba ovlaštena za upravljanje navedenom javnom cestom nisu relevantni u ovom postupku jer lovoovlaštenik odgovara tužitelju za štetu na temelju činjenice što je štetu prouzročila divljač iz njegovog lovišta sukladno odredbama ZL-a i ZOO-a.

31. S obzirom na to da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da 5. svibnja 2022. u trenutku predmetne prometne nesreće nije bilo organiziranog lova od strane tuženika, da bi se tuženik kao lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na srneću divljač kada se nije provodio lov, on je morao u smislu članka 1067. ZOO-a tijekom postupka dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno, dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

32. Kako bi se utvrdilo je li šteta na predmetnom vozilu nastala radnjom vozača ujedno i supruga oštećenice sud je za utvrđenje spornih činjenica vezanih za eventualno nepravilno postupanje vozača odnosno na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode izveo pravovremeni predloženi dokaz prometno -tehničkog vještačenja koje je obavio ovlašteni sudski vještak prometne struke MARIO PAŽIN dipl. ing. iz Virovitice.

33. U svom nalazu i mišljenju od 17. siječnja 2026. vještak Mario Pažin u bitnom navodi da je vozač osobnog vozila mogao uočiti srnu na udaljenosti 10,47 m od mjesta udara pri brzini od 65 km/h, te da je u tom trenutku započeo s kočenjem, a zaustavni put je iznosio 34,25 m. Isto tako, vještak navodi da na mjestu nezgode nisu bili zabilježeni tragovi kočenja osobnog vozila, a da je vozač vozila udario prednjim lijevim dijelom vozila u srnu koja se kretala okomito na smjer kretanja vozila. Kako je raspoloživo vrijeme za reakciju 0,58 sekunde, a vrijeme reakcije vozača i vozila iznosi 0,8 sekundi, vještak ističe da je sudar bio neizbježan. Stoga, vještak zaključuje da bi sudar bio izbjegnut da se vozilo kretalo brzinom 29,98 km/h i svakom manjom brzinom. U odnosnu na visinu štete nastale na predmetnom vozilu uslijed štetnog događaja, vještak utvrđuje da je na predmetnom vozilu nastala totalna šteta, a da njena visina na dan pisanja nalaza i mišljenja, kao i na dan nastanka štete iznosi 477,67 EUR.

34. U podnesku od 24. veljače 2026. vještak je odgovorio u bitnom na prigovore punomoćnika tuženika iz podneska od 5. veljače 2026. navodeći da se na osnovu visine oštećenja na vozilu i položaja vozila nakon nesreće, može uzeti da je približna brzina kretanja vozila u trenutku naleta iznosila oko 65 km/h. Vještak pojašnjava da se brzina kretanja vozila može se odrediti na temelju oštećenja na vozilu, a da oštećenja na konkretnom osobnom vozilu odgovaraju brzini kretanja vozila oko 65 km/h. Također, vještak pojašnjava da se oštećeno vozilo kretalo brzinom višo od 65 km/h oštećenja na predmetnom vozilu bila bi viša od nastalih oštećenja, a zaustavni put bi s porastom brzina bio duži. Nadalje, vještak navodi da se prosječan vozač osobnog automobila mogao kretati brzinom većom od 90 km/h na predmetnoj dionici, ali da bi na taj način ugrozio sigurnost vozila i svoju osobnu sigurnost. U odnosnu na intenzitet kočenja vozača predmetnog osobnog vozila vještak navodi da intenzitet kočenja nije uvjetovan brzinom kretanja vozila i da intenzitet označava silu kojom pritišćemo papučicu kočnice. Dakle, kod naleta na divljač normalna reakcija (instinktivna) je forsirano kočenje, pa vještak zaključuje da je brzina vozila prije naleta bila jednaka naletnoj brzini. U odnosnu na daljnje prigovore tuženika, vještak navodi da na dijelovima prometnica gdje postoji znak 'divljač na cesti', vozač mora obratiti pozornost i na rubnjake ceste (bankine) odnosno da nije dovoljno da promatra samo prometnicu te da je kod izračuna vremena i mjesta gdje je morala biti uočena srneća divljač uzeo u obzir da je to mjesto gdje i kada je srna stupila na putnu rubnjak ceste (bankinu) s lijeve strane prometnice. Također, vještak navodi da na predmetnoj dionici postoji znak 'divljač na cesti' te da je ograničenje brzine je određeno na temelju prometnog pravila te da se prometni znakovi postavljaju se na temelju prometnih studija, dok na našim prometnicama nije praksa da se postavlja znak o smanjenju brzina uz znak divljač na cesti.

35. Utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka sud je u cijelosti prihvatio s obzirom na to da je vještak uzimajući u obzir sve dokaze izvedene tijekom postupka i dokumentaciju koja prileži spisu detaljno objektivno, stručno i nepristrano dao odgovore na sve sporne činjenice koje se tiču dinamike predmetne prometne nesreće i visine štete nastale na predmetnom osobnom vozilu.

36. Budući da je vještak u nalazu i mišljenju na temelju raspoloživih podataka, mjerenja policijskih službenika i iskaza vozača kao jedinog sudionika prometne, jasno utvrdio da prema okolnostima nastanka predmetne nesreće nije bilo mogućnosti da vozač krećući se dopuštenom brzinom od 65 km/h, a koja je na tom dijelu ceste ograničena na 90 km/h, pravovremeno reagira na istrčalu srneću divljač iz lovišta tuženika pored naseljenog mjesta Čepelovac niti je bilo za očekivati da vozač zbog noćnih uvjeta vožnje i postavljenog znaka opasnost od naleta na divljač na tom dijelu ceste značajno uspori brzinu kretanja za više od 66 % od dopuštenog ograničenja brzine odnosno na 29,98 km/h, sud smatra da u postupanju vozača nije bilo nepravilnog postupanja.

37. Kako sud tijekom postupka nije utvrdio niti jedan ekskulpacijski razlog za oslobođenje od odgovornosti za štetu tuženika predviđen odredbom članka 1067. ZOO-a, u konkretnom slučaju tuženik kao lovoovlaštenik sukladno članku 1064. ZOO-a odgovora za štetu koju počini srneća divljač koja potiče iz njegovog lovišta na javnoj cesti.

38. Budući da je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju, koji je sud u cijelosti prihvatio, da visina štete nastala u predmetnom na dan štetnog događaja iznosi 477,67 EUR, a pri tome sukladno izvatku iz transakcijskog računa tužitelja i regresnog zahtjeva (list 22 i 23 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužitelj platio vlasnici vozila ŽO **.**.2022. na ime predmetne prometne nezgode iznos 3.600,00 kn odnosno 477,80 EUR, to tužitelj na temelju odredbe članka 963. ZOO -a osnovano od tuženika na ime naknade isplaćene štete potražuje ukupni iznos od 477,67 EUR, dok je u preostalom iznosu od 0,13 EUR tužbeni zahtjev tužitelja s pripadajućom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan.

39. Kako tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 1086. ZOO-a te odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, dužan je platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate tekuće od 6. lipnja 2022. na iznos od 477,67 EUR kao dana od kada je tužitelj isplatio iznos štete vlasnici osobnog vozila na ime imovinske štete nastale u predmetnom događaju pa do isplate.

40. Iz navedenih razloga valjalo je pretežnom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te za neznatni dio od 0,13 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

41. S obzirom na to da je tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. stavka ZPP-a tuženik mu je dužan kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) i vrijednosti predmeta spora odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 11. prosinca 2024., 23. listopada 2025., 12. prosinca 2025. i 28. travnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. OT), na trošak PDV-a u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46. OT), zatim na trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 26,54 EUR za svaku pristojbu te na trošak pristupa svjedoka TO u iznosu od 15,00 EUR i na trošak sudskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 1.167,00 EUR-a.

42. Na priznate parnične troškove sukladno članku 151. stavka 3. ZPP -a tužitelju su dosuđene i zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 2. ZOO -a i prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

43. S obzirom na to da tuženik nije uspio u postupku to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR odbijen kao neosnovan.

44. Isto tako, s obzirom na to da umješač na strani tuženika nije uspio u postupku to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III., IV i V. izreke presude.

U Bjelovaru 17. lipnja 2026.

Sudac

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e -Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, Savska cesta 62, a putem ovog suda. Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.