REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1762/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vidanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Silviji Gnjidić, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Vidana, odvjetnika i punomoćnika tuženika Silvije Gnjidić, odvjetnice, dana 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 24. listopada 2019., izmijenjena Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava od 14. studenoga 2019., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku 15 (petnaest) dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.494,45 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17.6.2026. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži vraćanje na radno mjesto Direktora u OJ Malo i srednje poduzetništvo , kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u neprekidnom radnom odnosu s tuženikom od dana 1. listopada 2017 temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog za radno mjesto "Direktor u OJ Malo i srednje poduzetništvo" nastavno na koji je zbog tužiteljevih postignuća na poslovnom planu između tužitelja i tuženika dana 1. srpnja 2018. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto (dalje u tekstu: "Ugovor o radu"). Tuženik je dana 24. listopada 2019.g. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom je otkazao Ugovor o radu, utvrdio otkazni rok u trajanju od mjesec dana od dana dostave odluke, oslobodio tužitelja obveze rada (dolaska na posao i obavljanja poslova) počevši od dana donošenja odluke, obvezao se tužitelju redovito isplaćivati naknadu plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, isplatiti mu naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora, a ujedno je tužitelju ponudio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "Menadžer za poslovanje s ključnim klijentima u OJ Pravne osobe" (dalje u tekstu: "Odluka o otkazu"). Tužitelj je protiv navedene Odluke o otkazu dana 31. listopada 2019. tuženiku uputio zahtjev za zaštitu prava, te je tužitelj 19. listopada 2019. zaprimio tuženikovu odluku kojom se Zahtjev za zaštitu prava djelomično usvaja u dijelu koji se odnosi na trajanje otkaznog roka, te na pravo tužitelja na otpremninu.

2. U Odluci o otkazu tuženik u bitnome navodi sljedeće:

- kako se tužitelj nalazi u radnom odnosu s tužiteljem od 1 srpnja 2018.;

- kako s obzirom na trajanje radnog odnosa, tužitelju pripada pravo na otkazni rok od mjesec dana pri čemu se ne navodi da ima pravo na otpremninu;

- kako je utvrdio da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa;

- da je tužitelj dana 2. listopada 2019. uputio e-mail u kojem je očitovao svoja svojstva kako nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze;

- kako nije primjereno i kako ne dolikuje razini poslova tužitelja to što je tužitelj izrazio nezadovoljstvo što ne putuje na službeni put u inozemstvo;

- da tužitelj očito nema svojstva osobe kojoj su temeljem ugovora o radu povjereni poslovi direktora u OJ jer nije primjereno sumnjati da nadležne osobe nisu pročitale sadržaja tema konferencije, kao što nije primjereno nametati zaključak da nadležne osobe tuženika nisu uopće pročitale poziv za razliku od mađarskih kolega;

- da isticanjem primjedbi u odnosu na kolegicu D tužitelj očituje svoj osobni stav da nema svojstva za obavljanje povjerenih poslova;

- da iznošenjem stava kako je "SME" segment zapostavljen u Banci tužitelj pokazuje kako nije svjestan važenja OJ u kojoj je direktor;

- da isticanjem mišljenja kako nema podršku kao direktor u OJ 501 Malo i srednje poduzetništvo tužitelj dokazuje kako nije svjestan radnog okruženja te da nema svojstva koja bi smjestila njegova razmišljanja u stvarnost jer da je upravljanje tuženikom kao bankom konzistentno, jasno i usmjereno prema daljnjem jadanju što tužitelju mora biti poznato;

- da je ističući zabrinutost o odljevu kvalitetne radne snage iz tuženika tužitelj pokazao kako se bavi pitanjima koja mu nisu povjerena;

- da isticanjem stava kako je teško dovesti novog klijenta, tužitelj očituje svoja svojstva koja ga onemogućuju u obavljanju posla;

- da se analizirajući sadržaj e-maila nameće zaključak kako tužitelj propušta voditi računa da je njegova odgovornost osigurati primjerenu realizaciju ciljeva koji su definirani u tuženikovoj Poslovnoj strategiji Sektora za malo i srednje poduzetništvo kao i upravljati tim sektorom i nadzirati tržište;

- kako temeljem e-maila tuženik zaključuje da kod tužitelja ne postoje potrebna svojstva za obavljanje poslova na temelju Ugovora o radu pa u konkretnom slučaju zaključuje da nije u mogućnosti obavljati povjerene poslove uz obrazloženje da je njegova narav takva da očito ne može sagledati svoju poziciju unutar tuženika jer je njegova narav očitovana u dostavljenom e-mailu, pa se zaključuje da nema takve osobine i sposobnosti koje će mu omogućavati uredno izvršavanje povjerenih poslova iz radnog odnosa;

- da je tužitelj u vise navrata usmeno upozoravan od strane tuženika da se ne dere na sastancima te da je uslijed svega navedenog tuženika u potpunosti izgubio povjerenje u njega kao radnika.

3. Dalje tužitelj ističe kako navodi na kojima tuženik temelji Odluku o otkazu te Odluku o zahtjevu za zaštitu prava i na koje se poziva kao razlog za otkazivanje Ugovora o radu nisu od takvog značenja da bi predstavljale opravdani razlog za otkazivanije ugovora o radu primjenom instituta osobno uvjetovanog otkaza te stoga uslijed navedenih nedostataka nije ostvaren uvjet za valjanost redovitog otkaza iz čl. 115 st. 1 t.2 Zakona o radu. Nadalje, osim što slanje dopisa od 29. listopada 2019. ne može biti temelj za osobno uvjetovani otkaz, temelj za donošenje odluke o otkazu mogu biti isključivo one činjenice koje su postojati i bile poznate poslodavcu u trenutku donošenja odluke o otkazu i kao takve navedene u obrazloženju odluke o otkazu, a nikako ne činjenice koje su nastale nakon donošenja odluke o otkazu. Naime, čl. 115 st. 1 t.2 Zakona o radu određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), dok je čl. 123. st. 7 Zakona o radu određeno da se odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz primjenjuju i na otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. S tim u vezi, tužitelj ističe kako razmatranjem sadržaja obrazloženja Odluke o otkazu veći na prvi pogled nije jasno da li tuženik temelji Odluku o otkazu na trajnim osobinama ili (ne)sposobnosti tužitelja, a posebice se ističe kako tuženik niti jednom riječju nije obrazložio temeljem čega zaključuje i zašto smatra da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa niti konkretno naveo koje to obveze preuzete Ugovorom o radu tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati, a što je preduvjet da bi se osobno uvjetovani otkaz smatrao opravdanim. Da je tužitelj itekako u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa jasno je već iz činjenice da je umjesto prvotnog ugovora o radu za radno mjesto "Direktor u OJ Malo i sredn je poduzetništvo" sklopljenog na određeno vrijeme, upravo iz razloga da se ustanovi je li tuženik sposoban obavljati ugovorene poslove, 1. srpnja 2018. tužitelj sa tuženikom sklopio novi Ugovor o radu za isto radno mjesto međutim ovog puta na neodređeno vrijeme, a to stoga što je tužitelj već u prvoj godini poslovnog odnosa ostvario iznimne rezultate u segmentu poslovanja banke ("SME") za što je bio nadležan i odgovoran. U svrhu potvrde tužiteljevih poslovnih uspjeha i postignutih rezultata navodi se da je tužitelj dana 19. lipnja 2019. od strane predsjednika uprave Tuženika, g. UT primio osobnu čestitku za postignute rezultate, konkretno dostizanje portfelja vrijednosti 100 milijuna eura kredita, a radi čega je u srpnju u 2019. g. UT u prostorijama banke organizirao i proslavu na koju su pozvani svi B-1 (rukovoditelji odjela neposredno ispod uprave društva), cijela uprava tuženika i cijeli "SME" tim. Navedeno nepobitno dokazuje da su upravo tužiteljeve trajne osobine, komunikacijske vještine i sposobnosti, a s kojima je tuženik itekako bio upoznat prilikom sklapanja Ugovora o radu, doprinijeli pozitivnom poslovnom rezultatu tuženika, a budući da su iznimni rezultati ostvarivani već i u prvoj godini radnog odnosa, bile su logično i odlučujući motiv tuženiku da s tužiteljem sklopi novi Ugovor o radu (na neodređeno vrijeme). Već i navedeno ukazuje na krajnju neuvjerljivost tuženikovoga postupka da zbog navodnih trajnih osobina i (ne)sposobnosti tužitelja otkaže Ugovor o radu tužitelju iako su samo godinu dana ranije kao što je vidljivo iz gore priloženih dokaza očito ti isti razlozi bili odlučni prilikom donošenja odluke o zapošljavanju tužitelja na neodređeno vrijeme. Budući da je tužiteljeva plaća od 1. siječnja 2019.g. uvećana sa iznosa od 41.000,00 kuna bruto na iznos od 46.000,00 kuna bruto, to je jasno da je tužitelj upravo svojim stručnim radom i zalaganjem (dakle, uslijed vlastitih trajnih osobina i sposobnosti), uredno, savjesno i pravovremeno izvršavajući svoje Ugovorom o radu preuzete obveze iz radnog odnosa, ostvario predviđene ciljeve (KPI-eve), tako da nije ostvaren osnovni preduvjet za osobno uvjetovani otkaz, a to je nemogućnost urednog izvršavanja obveza iz radnog odnosa. Govoreći o tužiteljevoj posvećenosti obavljaniju radnih zadataka, ističe se da je tužitelj u kolovozu 2019.g., dakle samo dva mjeseca prije nego mu je otkazan Ugovor o radu jer navodno nije sposoban izvršavati obveze iz radnog odnosa, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora s jednog otoka na moru doputovao u Zagreb te time prekinuo godišnji odmor kako bi dana 14. kolovoza 2019.g. odradio iznimno bitan posao za tuženika, konkretno prisustvovao solemnizaciji za tuženika mandatnog ugovora sklopljenog sa U pred javnom bilježnicom Tihanom Sudar zajedno s NT (pravnicom zaposlenom kod tuženika), a koja je trajala od prijepodne do kasnih popodnevnih sati. Dakle, tužitelj je jedan cijeli dan svog godišnjeg odmora proveo obavljajući zadatke za tuženika ne tražeći pritom od tuženika nikakvu dodatnu naknadu plaće niti dodatni dan godišnjeg odmora, stoga su tužiteljeva motivacija, usmjerenost rezultatu i želja za obavljanjem radnih zadataka povezani s radnim mjestom na kojem je bio zaposlen, nedvojbeni. Stoga tužitelj navodi da Odlukom o otkazu nije obrazloženo kroz koje vremensko razdoblje tužitelj nije obavljao svoje obveze iz radnog odnosa, niti koje su to obveze iz radnog odnosa koje tužitelj ne bi izvršavao, niti zbog kojih to trajnih osobina ili sposobnosti tužitelj nije ispunjavao svoje obveze iz radnog odnosa. Proizlazi da je tuženik Odluku o otkazu donio zbog tužiteljevog izražavanja nezadovoljstva, isticanja primjedbi, iznošenja stava, te isticanja mišljenja i zabrinutosti, te da navedeno predstavlja razloge zbog kojih tuženik smatra da kod tužitelja postoje trajne osobine, odnosno nesposobnosti za uredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa. Tužiteljevo osobno i argumentirano mišljenje ili iskazane sumnje u odnosu na određene poslovne odluke nisu i ne mogu biti osnova za osobno uvjetovani otkaz, pa stoga pobijana odluka o otkazu ne sadrži valjane razloge koji bi opravdavali otkazivanje temeljem instituta osobno uvjetovanog otkaza iz čl. 115. st.2. toč. 1. i 2.

4. Stoga predlaže Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 24.10.2019., izmijenjenu Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava od 14.11.2019. utvrditi nedopuštenom, te naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad na dotadašnje poslove, podredno ukoliko isto nije moguće na druge odgovarajuće poslove, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, te u bitnome ističe da je na strani tužitelja nedvojbeno postojao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu, a koji proizlazi iz ponašanja tužitelja koji je 02.10.2019. uputio e-mail nadređenoj osobi DTZ, a iz kojeg maila je tuženik zaključio kako tužitelj, s obzirom na svoje trajne osobine i sposobnosti, nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Iz ponašanja tužitelja, odnosno načina njegova izražavanja iznesenih stavova i mišljenja, proizlazi da isti očito nema osobina i sposobnosti nužne za odgovornu funkciju direktora u OJ Malo i srednje poduzetništvo, a koja mu je povjerena ugovorom o radu. Opisano postupanje tužitelja upućuje na zaključak da isti ne može obavljati povjerene poslove zbog osobina svoje ličnosti, koje se odražavaju u tome da ne poštuje ostale kolege, autoritet nadređenih osoba, niti uobičajena pravila ponašanja na radnom mjestu i u radnom okruženju. Prije donošen ja pobijane Odluke tuženik je proveo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. Zakona o radu, te se glavna sindikalna povjerenica očitovanjem od 24.10.2019. nije protivila predmetnoj Odluci o otkazu. Stoga predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelost i kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovore o radu, Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 24.10.2019., Zahtjev za zaštitu prava, presliku povratnice, Odluku tuženika od 14.11.2019., e-mail korespondenciju, dokumentaciju, Pravilnik o radu, ovjerene prijevode dokumentacije s engleskog jezika, Očitovanje glavne sindikalne povjerenice od 24.10.2019., Izvadak iz Pravilnika o sistematizaciji tuženika, saslušani su svjedoci DTZ i ŠT, izvršen je uvid u podatke iz sudskog registra za tuženika, saslušan je tužitelj, te je izvršen uvid u isplatne liste za tužitelja i zahtjeve i rješenja za godišnji odmor.

7. Sud je odbio prijedloge za saslušanjem svjedoka CT, ET, HT, LT, AT, ĆT, OT, UT, RT, UTZ, JT, NTZ, ŠTZ, ST, VT kao nepotrebne, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, pa su isti dokazi ocjenjeni nepotrebnima, te kao takvi odbijeni. U odnosu na prijedlog tužitelja s ročišta 14.11.2025. za dostavom dokumentacije, valja navesti kako se tuženik o istom očitovao na ročištu 14.4.2026. na način da isto (osim što je dostavio rješenje za godišnji odmor i isplatne liste tužitelja), nije u mogućnosti dostaviti jer se ista dokumentacija ne nalazi kod tuženika, uslijed organizacijskih promjena.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka došlo je do promjene naziva tuženika iz Sberbank d.d. u Nova hrvatska banka d.d., što su stranke učinile nespornim, a sud utvrdio uvidom u podatke iz sudskog registra, te je tužitelj kao tuženika na ročištu 21.9.2022. naznačio kao tuženika Novu hrvatsku banku d.d. Nadalje, rješenjem od 27.11.2023. određen je prekid postupka u odnosu na tuženika Nova hrvatska banka d.d., obzirom je isti pripojen dana 3.7.2023. Hrvatskoj poštanskoj banci, te je postupak pravomoćnim rješenjem od 27.11.2023. nastavljen u odnosu na tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.

10. Među strankama nije sporno da je tužba tužitelja podnesena u zakonskom roku iz čl.133. Zakona o radu, odnosno pravodobno (list 178 spisa).

11. Iz dopisa sindikalnom povjereniku za savjetovanjem od 24.10.2019. vidljivo je da je tuženik prije otkazivanja postupio u skladu s odredbom čl.150. ZR, odnosno dostavio na savjetovanje nacrt namjeravane odluke o otkazu (list 228-233 spisa), te da se isti očitovao dopisom od 24.10.2009. na način da se ne protivi odluci poslodavca (list 234 spisa).

12. Prema čl. 115.st.1. točka 2. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

13. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 24.10.2019. utvrđeno je kako razlog za otkaz tužitelja predstavlja okolnost što je isti dana 2. listopada 2019. uputio e-mail u kojem očituje svoja svojstva da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze. Pritom se u odluci o otkazu navodi da u tom e-mailu radnik izražava svoje nezadovoljstvo što ne putuje na službeni put u inozemstvo, to nije primjereno i ne dolikuje razini poslova koje radnik obavlja, jer je morao znati da nije osoba koja odlučuje o takvoj vrsti službenog putovanja.

14. Pritom se u odluci o otkazu navodi da, kada se sagleda e-mail u cjelini, da se zaključuje da radnik propušta voditi računa da je njegova odgovornost osigurati primjerenu realizaciju ciljeva koji su definirani u poslovnoj strategiji Sektora za malo i srednje poduzetništvo, te kao i upravljanje tim sektorom, te nadzor tržišta.

15. Nadalje se u Odluci o otkazu navodi da na temelju toga e-maila poslodavac zaključuje da kod radnika ne postoje potrebna svojstva za obavljanje poslova na temelju ugovora o radu, pa se u konkretnom slučaju zaključuje da radnik nije u mogućnosti obavljati povjerene poslove. Naime, narav radnika je takva da radnik očito ne može sagledati svoju poziciju u okviru banke, te je njegova narav očitovana u dostavljenom e-mailu, te se zaključuje da radnik nema takve osobine i sposobnosti koje će mu omogućavati uredno izvršavanje povjerenih obveza iz radnog odnosa.

16. Prema tome, iz pobijane Odluke o osobno uvjetovanom otkazu tužitelju, s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, jasno proizlazi da poslodavac svoju odluku temelji isključivo na tome što je tužitelj kao radnik poslodavcu uputio e -mail od 2. listopada 2019., a sadržaj kojeg e-maila poslodavac ocjenjuje neprimjerenim u mjeri da smatra da iz istog proizlaze razlozi za osobno uvjetovani otkaz tužitelju kao radniku.

17. Uvidom u e-mail od 2. listopada 2019. koji je tužitelj isti dostavio DTZ, proizlazi da je u istom tužitelj izrazio svoje nezadovoljstvo i ogorčenje time što nije upućen na konferenciju u Kazahstan, već je upućena gospođa N od strane poslodavca, pri čemu na pomalo ironičan način izražava svoje nezadovoljstvo takvom odlukom poslodavca.

18. Iz iskaza tužitelja i svjedoka DTZ proizlazi da je ista bila nadređena tužitelju, pri čemu je tužitelj u svom iskazu naveo kako nikada od strane tuženika nije bilo nikakvih primjedbi na njegov rad, nije dobio niti pisane niti usmene opomene niti bilo kakve pritužbe, dok je tužitelj obrazložio da je gospođa N koja se spominje u spornom e-mailu bila upućena na konferenciju iako je ona bila direktor sektora za velika društva, a on je bio na čelu sektora za male i srednje poduzetnike, pa je obzirom na navedeno smatrao da bi trebao biti upućen on na tu konferenciju, a ne ona, te da je on taj e-mail uputio samo DTZ koja mu je bila nadređena, i u njemu je prije svega izrazio nezadovoljstvo što nije pozvan na konferenciju iz razloga što je smatrao da bi odlaskom na istu mogao pomoći banci, dok je u drugom dijelu tražio podršku prve nadređene radi ostvarivanja ciljeva banke jer je u to vrijeme velik dio klijenata se žalio da se njihovi predmeti ne rješavaju pa je i u tom smislu reagirao u e-mailu u interesu da se ti problemi riješe, htio je dobiti podršku nadređene. Pritom je tužitelj iskazao i da ga, nakon što je uputio taj mail svojoj nadređenoj, nitko od strane nadređenih nije zvao niti išta rekao u vezi tog e-maila, niti mu je ikada itko od strane tuženika nakon tog e-maila rekao koje bi to njegove osobine bile koje ne bi bile prihvatljive za obavljanje poslova za koje je imao sklopljen ugovor o radu. I svjedok DTZ u bitnome je potvrdila navode tužitelja, te navela da prije tog e-maila od 2.10.2019. ona kao nadređena tužitelju nije uočila bilo kakve osobine tužitelja zbog kojih on ne bi bio u mogućnosti obavljati poslove na ko jima je radio po ugovoru o radu.

19. Iako je svjedok DTZ, na upit koje su to osobine i sposobnosti tužitelja zbog kojih on nakon ovog maila od 2.10.2019. ne bi više mogao obavljati dotadašnje poslove, navela da je on obavljao poslove u kojima je bio u kontaktu s klijentima, trebao je provoditi implementaciju, a on je izražavao neslaganje sa strategijom banke i nije ju implementirao, to je bilo od trećeg mjeseca 2019., te da on nije u rokovima implementirao ciljeve no ne sjeća se do kada su ti rokovi bili, ista je iskazala i da su se poslovni rezultati SME odjela u vrijeme dok je bio u nadležnošću tužitelja kretali u pozitivnom smjeru, te od kada je došla kod tuženika to je bilo 2018. u SME odjelu za kojeg je bio nadležan tužitelj došlo je do porasta plasmana, da je tužitelj pohvaljen za rad na postignute rezultate od strane nadređenih, to je bila takva praksa kod tuženika da se za svaki pozitivni pomak zahvali radniku, te da je tužitelj postigao odnosno ostvario ciljeve postavljene u ugovoru o radu, a nakon tog e-maila od 2.10.2019. da je nastavio sudjelovati na sastancima i obavljati poslove svog radnog mjesta i dalje.

20. Prema tome, iz iskaza nadređene tužitelju i samog tužitelja jasno proizlazi da kod tužitelja i nisu postojale takve osobine i sposobnosti koje bi opravdavale upravo osobno uvjetovani otkaz, pri čemu se tuženik niti ne poziva na neka ranija utvrđenja, upozorenja tužitelju, opomene i slično, već svoju odluku o osobno uvjetovanom otkazu temelji isključivo na sadržaju e-maila koji je tuženik uputio DTZ, kao svojoj nadređenoj.

21. Iako sadržaj toga e-maila u nekom dijelovima i ne bi bio primjeren službenoj komunikaciju na nivou Banke, valja uzeti u obzir dio iskaza tužitelja gdje isti navodi kako je isti e-mail uputio isključivo DTZ, te da je komunikacija između njih i inače uvijek bila neformalnija pa da je zato i pisao taj e-mail slobodnijom formom, odnosno da isti nije formalno napisao kao što bi npr. napisao e-mail predsjedniku Uprave tuženika.

22. No, neovisno o navedenom, ukoliko je tuženik smatrao da bi tužitelj tim e - mailom neprimjereno komunicirao, vrijeđao bilo koga i slično, isti je, po ocjeni ovoga suda, eventualno imao na raspolaganju institut otkazivanja zbog skrivljenog postupanja, ukoliko je smatrao da isto postoji.

23. Osobno uvjetovani otkaz predstavlja institut koji se primjenjuje ukoliko radnik više nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz ugovora o radu zbog određenih osobina i sposobnosti, pri čemu se mora raditi o trajnim osobinama i sposobnostima radnika.

24. Dakle, da bi postojali razlozi za osobno uvjetovani otkaz, moraju postojati takve trajne osobine i sposobnosti koje radnika onemogućavaju u daljnjim obavljanju poslova za koje je sklopio ugovor o radu, pri čemu se ne radi o skrivljenom postupanju radnika, već isključivo o njegovoj nemogućnosti obavljanja poslova.

25. To što je tužitelj u e-mailu od 2.10.2019. izrazio svoje osobne stavove i nezadovoljstvo, bez obzira je li sadržaj istoga primjeren službenoj komunikaciji ili nije, ne može ni u kom slučaju predstavljati trajne osobine i sposobnosti za nemogućnost tužitelja da obavlja dosadašnje poslove. Isto tako, to što tuženik u odluci o otkazu navodi kako "na temelju tog e-maila poslodavac zaključuje da kod radnika ne postoje potrebna svojstva za obavljanje poslova na temelju odgovora o radu, pa se u konkretnom slučaju zaključuje da radnik nije u mogućnosti obavlja ti povjerene poslove", kao i da radnik u spornom e-mailu od 2.10.2019. " očituje svoja svojstva da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze", ne predstavlja ni u kom slučaju trajne osobine i sposobnosti tužitelja radi kojih on ne bi mogao raditi dotadašnje poslove, obzirom nije ni navedeno koje bi to uopće trajne osobine i sposobnosti bile, te kao takvo ni u kom slučaju ne opravdava upravo osobno uvjetovano otkazivanje tužitelju.

26. Prema tome, kako je utvrđeno da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje pobijane odluke, odnosno osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, to je utvrđeno da je odluka o otkazu nedopuštena i da radni odnos nije prestao, kao pod točkom I. izreke presude.

27. Iskaz svjedoka ŠT nije posebno cijenjen, obzirom isti nije imao saznanja o razlozima otkazivanja tužitelju.

28. Dakle, kako je utvrđeno da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje pobijane odluke, odnosno da nisu postojale trajne osobine i sposobnosti kod tužitelja za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, to je utvrđeno da je odluka o otkazu nedopuštena i da radni odnos nije prestao, kao pod točkom I. izreke presude.

29. Kako vraćanje tužitelja na rad, uslijed statusnih promjena kod tuženika, objektivno nije moguće, a ispunjeni su uvjeti iz čl.124.st.1. ZR, to je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva vraćanje na rad na dotadašnje poslove, dok je usvojen drugi (alternativni) tužbeni zahtjev da se tužitelja vrati na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, sukladno čl.188.st.2. ZPP-a.

30. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. i IV. izreke presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, pa su tužitelju sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.7.2. OT za četiri parnične radnje (sastav tužbe, sastav podneska od 6.12.2019., podneska od 10.3.2020., te pristupa na ročište 12.10.2020.), te pristup na ročišta 21.9.2022., 27.11.2023., 14.11.2025., 12.12.2025., 14.4.2026. - svako po 50 bodova (Tbr.7.2. OT), te sastav zahtjeva za zaštitu prava - 50 bodova, odnosno ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.100,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.375,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i troškove prijevoda u iznosu od 119,45 eura (900,00 kn), prema priloženom računu na listu 167 spisa, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 1.494,45 eura.

32. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl.30.st.2. OZ-a.

33. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika