REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-998/2024

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, sa sjedištem u [adresa], protiv tužene GB, [adresa], koju zastupa punomoćnik Nedjeljko Tutavac, odvjetnik u Pločama, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane dana 7. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da vlastoručna oporuka ostaviteljice MB rođ.Ć od 11.studenog 2018.godine, a koja je pohranjena pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod Posl.br.Pi-40/2018 i proglašena 19.rujna 2023.godine, nije istinita i pravno valjana, odnosno da ne predstavlja posljednju volju ostaviteljice."

i  r i j e š i o

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je oporuka ostaviteljice pok.MB koja je naslovljena kao "Testament" i koja počinje riječima: "Ja MB rođ.Ć (**.**.1937.)...", a završava riječima "..-zemljište kčzem 825-zajedničko...", potpisana od ostaviteljice i dvaju svjedoka, datirana sa 09.10.2011.godine i koja je proglašena dana 18. travnja 2024. godine pred Javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli, istinita i pravno valjana, te predstavlja posljednju volju ostaviteljice."

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je pred ovim sudom u tijeku ostavinski postupak iza smrti MB pod pos.br. O-909/2023 i da su tužitelji rješenjem od 27. kolovoza 2024. upućeni pokrenuti parnicu protiv tužene radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice od 11. studenog 2018. pohranjena pred sudom pod br. Pi-40/18 i proglašena dana 19. rujna 2023. nije istinita i pravno valjana. Istom je oporukom, tvrde tužitelji, pok. MB svoju nepokretnu imovinu u [adresa] ostavila tuženoj, no to raspolaganje ne predstavlja njezinu posljednju volju jer je naknadno u listopadu 2019. sačinila novu oporuku pred svjedocima pri čemu je na toj kasnijoj oporuci pogrešno naznačen datum 9. listopada 2011. Ovo saznanje da je riječ o oporuci napisanoj kasnije s pogrešno naznačenim datumom, ističu dalje tužitelji, oni crpe iz kazivanja svjedoka navedene oporuke pa je, smatraju tužitelji, time opozvana ranija oporuka.

1. 1. Pozivajući se tako na tvrdnju da oporuka od 11. studenog 2018. nije pravno valjana, tužbom od 2. prosinca 2024. tužitelji su zatražili da se utvrdi da je pravno nevaljana oporuka pok. MB proglašena u ostavinskom postupku dana 19. rujna 2023., a pobliže označena u izreci ove presude. Takvu deklaratornu tužbu tužitelji su podnijeli protiv tužene sukladno uputi ostavinskog suda.

1. 2. Istom tužbom tužitelji su postavili tužbeni zahtjev pobliže označen u točki I. rješenja te traže da se utvrdi da je pravno valjana oporuka pok. MB koju je potpisala ostaviteljica u nazočnosti dva svjedoka, na kojoj je datum 9. listopada 2011. i koja je proglašena 18. travnja 2024. Obrazlažući ovakav zahtjev tužitelji tvrde da bi ova oporuka trebala predstavljati posljednju volju ostaviteljice jer je na istoj krivo naznačen datum sastavljanja te ustraju u tvrdnji da je ova oporuka sačinjena u listopadu 2019.

2. Tužena se usprotivila tužbi s prijedlogom da se tužbeni zahtjev upravljen na pravnu valjanost ostaviteljičine vlastoručne oporuke od 11. studenog 2018. odbije kao neosnovan, a da se u preostalom dijelu tužba odbaci. U odgovoru na tužbu ona navodi da tužitelji ničim nisu potkrijepili tvrdnju da bi oporuka proglašena dana 19. rujna 2023., a prethodno pohranjena pred ovim sudom pod br. Pi-40/2018 bila ništetna odnosno da bi ta oporuka bila opozvana. Ujedno smatra da tužiteljica ovakvu tužbu može podnijeti isključivo u skladu s rješenjem br. O-909/2023 od 27. kolovoza 2024. kojim je ostavinski postupak prekinut i kojim je upućena u parnicu i da stoga nije dopušteno raspravljati o pravnoj valjanosti oporuke pred svjedocima na kojoj je naznačen datum 9. listopada 2011.

3. Proveden je dokaz pregledom isprava u spisu i pregledom cjelokupnog ostavinskog spisa ovog suda pod br. O-909/2023.

4. Ocjenom provedenih dokaza odlučeno je kao u izreci, a nakon što je u postupku utvrđeno:

- da je MB umrla **.**.2023. te je iza njezine smrti pokrenut ostavinski postupak pod posl.br. O-909/2023

- da je u ostavinskom postupku koji je povjeren javnom bilježniku u Korčuli utvrđeno da su zakonski nasljednici umrle njezina sestra po majci GB, nećakinja OB te nećak ĆB

- da je dana 19. rujna 2023. proglašena pred ovim sudom oporuka ostaviteljice čiji je prijepis priložen u ostavinskom spisu na listu tog spisa br. 8

- da je riječ o vlastoručnoj oporuci koja je bila pohranjena pred ovim sudom pod br. Pi-40/2018 i na kojoj je datum 11. studenog 2018.

- da iz sadržaja te oporuke proizlazi da je ostaviteljica naznačila da svoju kuću i dvorište u [adresa] ostavlja u cijelosti svojoj sestri po majci JB rođenoj **.**.1947.

- da je u istom ostavinskom postupku dana 18. travnja 2024. proglašena oporuka čiji je preslik u spisu na listu br. 12

- da je isto pismeno datirano 9. listopada 2011., nazvano testament, potpisano od sad pok. MB te su na istome potpisi svjedoka KB i HB

- da prema sadržaju ovog pismena MB svoju kuću i okućnicu u [adresa] ostavlja snahi EB i to donji dio kuće te sestri GB i to gornji dio kuće

- da su tijekom ostavinskog postupka nasljednici ĆB i EB osporili vlastoručnu oporuku ostaviteljice s tvrdnjom da postoji kasnija oporuka

- da je ostavinski predmet iza pok. MB od strane javnog bilježnika u Korčuli vraćen ovome sudu nakon čega je rješenjem od 27. kolovoza 2024. pod posl. br. O-909/2023 prekinut postupak, a nasljednici ĆB i EB upućeni u parnicu (list spisa br. 8-10)

5. Očito je, dakle, da je tijekom ostavinskog postupka među nasljednicima nastao spor oko pravne valjanosti i istinitosti oporuke ostavitelja zbog čega je sud odredio prekid postupka sukladno odredbi čl. 222. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 - dalje ZN) i nasljednike čije pravo smatra manje vjerojatnim uputio u parnicu.

5. 1. Podnesenom tužbom tužitelji u prvom redu zahtijevaju da se utvrdi da je oporuka ostaviteljice proglašena dana 19. rujna 2023. pravno nevaljana.

6. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZN-a valjana je samo ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Kriterij valjanosti vlastoručne oporuke propisan je odredbom čl. 30. ZN-a pa je vlastoručna oporuka pravovaljana ukoliko ju je oporučitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao. Pri tome za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena. Što se pak tiče sadržaja oporuke o tome govore odredbe čl. 42. i 43. citiranog Zakona te je ostavitelj ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života a oporukom može odrediti jednoga ili više nasljednika.

7. Tužitelji ni u tužbi a ni tijekom postupka nisu naveli niti jedan valjani razlog iz čl. 26. do 29. ZN-a u kojima su navedene pretpostavke za valjanost oporuke (sposobnost oporučivanja, mane oporučiteljeve volje, oblik oporuke), već ističu da ovu oporuku ne priznaju s obzirom da postoji kasnija oporuka. Prema tome tužitelji se ovdje pozivaju isključivo na primjenu pravila nasljednog prava o odnosu ranije i kasnije oporuke u smislu čl. 65. ZN-a. Međutim, to pitanje ne može biti predmetom ovog postupka već se o primjeni pravila nasljednog prava o odnosu ranije i kasnije oporuke odlučuje isključivo u ostavinskom postupku sukladno odredbi čl. 222. st. 3 ZN-a.

7. 1. S druge pak strane oporuka ostaviteljice od 11. studenog 2018. udovoljava svim uvjetima za valjanost vlastoručne oporuke u smislu čl. 30. ZN-a. Zbog toga je ovakav tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer tužitelji nisu dokazali činjenice radi kojih su iz ostavinskog postupka upućeni u ovu parnicu, a što su kao tužitelji bili dužni sukladno odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP). Slijedom tog presuđeno je kao u izreci.

8. Podnijevši tužbu nakon što je ostavinski postupak prekinut tužitelji su ujedno postavili deklaratorni zahtjev da se utvrdi da je pravno valjana oporuka pok. MB naslovljena kao testament, datirana sa 9. listopada 2011., a proglašena tijekom ostavinskog postupka dana 18. travnja 2024.

8. 1. U tom je dijelu sud podnesenu tužbu odbacio kao nedopuštenu. Ovo stoga jer, a kako to proizlazi iz sadržaja ostavinskog spisa pod br. O-909/2023, među nasljednicima nije sporna pravna valjanost ove oporuke već je sporno da li je ona sačinjena dana 9. listopada 2011. kako je to naznačeno na istom pismenu ili je pak sačinjena kasnije i to nakon vlastoručne oporuke od 11. studenog 2018. Sporno je, dakle, postoji li u ovom slučaju kasnija oporuka i je li ostaviteljica naknadno novom oporukom raspolagala svojom imovinom na drugi način i tako opozvala odredbe ranije oporuke.

8. 2. Međutim, tužitelji nisu u tom smislu postavili tužbeni zahtjev kojim bi tražili da se utvrdi postojanje kasnije oporuke odnosno da se utvrdi da je pismeno priloženo na listu br. 12 sastavljeno u listopadu 2019. Predmetnom su tužbom oni zatražili da se utvrdi da je takva oporuka s naznačenim datumom 9. listopada 2011. pravno valjana, a upravo tužitelji određuju predmet raspravljanja i odlučivanja te sud odlučuje u granicama takvog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

8. 3. Ocijenivši da je ovako postavljeni zahtjev nedopušten i da je postavljen izvan upute ostavinskog rješenja br. O-909/203 od 27. kolovoza 2024. sud o istome nije niti raspravljao. Upravo iz tog razloga, a primjenom načela o ekonomičnosti postupka, sud je odbio provedbu dokaza na okolnost sastavljanja oporuke čiji je prijepis priložen na listu spisa br. 12 te nije bilo potrebe saslušavati parnične stranke odnosno svjedoke naznačene u tužbi. Nepotrebno je i određivati provedbu grafološkog vještačenja kako to predlažu tužitelji jer to nije odlučno kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je tužba odbačena.

9. O parničnim je troškovima sud odlučio temeljem čl. 154. st.1 ZPP-a te obvezao tužitelje naknaditi tuženoj troškove koji su bili potrebni radi vođenja ovog postupka. Odmjereni se troškovi sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a sastoje od izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu s propisanom tarifom i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova te za zastupanje na ročištu od 7. svibnja 2026. – 250 bodova što ukupno iznosi 1.000,00 €, a koji je iznos uvećan za pripadajuću stopu PDV-a (250,00 €). Tuženoj nisu priznati izdaci za sastav podneska od 21. kolovoza 2025. jer je riječ o podnesku koji zapravo predstavlja dopunu odgovora na tužbu te takav izdatak nije bio neophodan u ovoj parnici.

10. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Korčuli, 17. lipnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).