Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-196/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja BISTRA d.o.o. Đurđevac, Antuna Radića 8C, OIB: 54591734025, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika DULY d.o.o. Ludbreg, Frankopanska ulica 81, OIB: 31301868525, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer odvjetnik iz Koprivnice, radi isplate 14.229,63 eura, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 667/2025 (sudski predmet OVRV-8032/2025) od 30. srpnja 2025. kojim je naloženo tuženiku DULY d.o.o. Ludbreg, Frankopanska ulica 81, OIB: 31301868525 da tužitelju BISTRA d.o.o. Đurđevac, Antuna Radića 8C, OIB: 54591734025 plati iznos od 14.229,63 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.07.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 745,38 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 30. srpnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.350,53 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Zabranjuje se banci da tuženiku – protivniku osiguranja DULY d.o.o., Ludbreg, Frankopanska ulica 81, OIB: 31301868525 ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegovog računa, koji se vodi pod osobnim identifikacijskim brojem 31301868525, novčani iznos od 14.229,63 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.07.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se provedba ovog rješenja Financijskoj agenciji.

III. Dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji smatra se da je ova prethodna mjera provedena, a žalba protiv iste ne odgađa provođenje prethodne mjere.

IV. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

V. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja u banci (ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa) za koji je određena zabrana isplate, ne smije se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim namirenja osigurane tražbine (članak 335. st. 4 Ovršnog zakona).

VI. Ova prethodna mjera određuje se do proteka 15 dana od dana pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu u pravnoj stvari radi isplate između predlagatelja osiguranja kao tužitelja i protivnika osiguranja kao tuženika pod poslovnim brojem Povrv- 196/2025.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Zvijezdana Rauš Klier iz Varaždina donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-667/2025 (sudski predmet OVRV-8032/2025) od 30. srpnja 2025. na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 124/1/1 od 30. lipnja 2022. (str. 21. spisa), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 14.229,63 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 745,38 eura također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Protiv rješenja o ovrsi je ovršenik, sada tuženik, podnio prigovor u kojem navodi da osporava osnovu i visinu tužiteljeve tražbine te ističe prigovor zastare. Smatra da tužitelj nije imao nikakve osnove izdati utuženi račun , jer tuženik nije odgovoran za bilo kakve nedostatke u radovima.

3. U povodu prigovora, javni bilježnik je spis dostavio Općinskom sudu u Varaždinu, koji je potom dostavio spis ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-196/2025-6 od 14. siječnja 2026. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 11. studenoga 2025. obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova, sklopljenog dana 06.03.2020., a predmet kojeg je bilo izvođenje betonskih i armirano betonskih radova na izgradnji upravno-proizvodne zgrade te aneksa proizvodne hale u mjestu Kalinovac. Predmetne radove je tuženik kao izvođač izvodio za potrebe tužitelja kao naručitelja pri čemu je krajnji korisnik (investitor i naručitelj) bilo trgovačko društvo RASCO d.o.o. Sukladno sklopljenom Ugovoru tuženik je tužitelju izveo radove u ukupnoj vrijednosti od 894.815,65 kn, a koji radovi su predani tužitelju 17.11.2020. Sukladno odredbama čl. 19. i 20. Ugovora, tuženik je tužitelju dao jamstvo na kvalitetu i solidnost izvedenih radova i to za razdoblje od dvije godine od dana primopredaje istih te se obvezao, na zahtjev tužitelja (ili trgovačkog društva RASCO d.o.o., kao krajnjeg investitora), u roku od osam dana, otkloniti sve nedostatke koji su posljedica nesolidnog rada ili nekvalitetnog materijala. Za vrijeme trajanja jamstvenog roka, odnosno ubrzo nakon primopredaje radova, na izvedenim radovima su se pokazali nedostaci u vidu nekontroliranih površinskih pukotina armirano betonske ploče u fazi korištenja objekta. Nakon što je tužitelj tuženika dopisom od dana 20.01.2021. obavijestio o utvrđenim nedostacima, tuženik je predmetne nedostatke djelomično i otklonio krajem mjeseca svibnja, međutim i radove otklanjanja ranije utvrđenih nedostataka, izveo je sa (novim) nedostacima u vidu pogrešne nijanse završnog sloja poda komercijalnog naziva RASICO. Dana 02.06.2021. tužitelj ponovno upućuje tuženiku dopis za otklanjanjem nedostataka i to kako završnog sloja poda RASICO tako i ranije utvrđenih nedostataka nekontroliranih površinskih pukotina, međutim tuženik se oglušuje na predmetni dopis i zahtjev. S obzirom na tuženikovo odbijanje ispunjenja njegove ugovorne obveze otklanjanja nedostataka, tužitelj je bio primoran izvesti predmetne radove putem drugog izvođača radova, pri čemu je prethodno (u slučaju tuženikovog kasnijeg osporavanja njegove odgovornosti) pokrenuo postupak osiguranja dokaza radi utvrđenja samih nedostataka na radovima te uzroka istih. Tužitelj posebno napominje kako je predmetne radove otklanjanje nedostataka ugovorio po drugom izvođaču iz razloga jer je tuženik odugovlačio sa izvođenjem predmetnih radova te onemogućavao krajnjeg korisnika (investitora RASCO d.o.o.) da koristi predmetni objekt, a uslijed čega je od strane istog došlo i do prijetnje naplate bankarske garancije koju je tužitelj predao krajnjem korisniku - investitoru RASCO d.o.o. na ime jamstva za otklanjanje nedostataka. Navedeni postupak osiguranja dokaza je proveden od strane Trgovačkog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem R1-10/2022 te je u istome i provedeno vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka Damira Milobara, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, koji je u svom nalazu naveo da su radovi od strane tuženika izvedeni sa nedostacima koje je bilo potrebno otkloniti. Kako je tuženik odbio izvesti sanaciju svih utvrđenih nedostataka to su isti izvedeni od strane drugog izvođača radova – trgovačkog društva IN-POD Marelja d.o.o. te obračunati ovdje tužitelju temeljem računa 50-01-01 od dana 21.06.2022.g.. Tužitelj je uredno podmirio troškove otklanjanja nedostataka drugom izvođaču radova te za iste, temeljem čl. 24. Ugovora, teretio ovdje tuženika i to temeljem utuženog računa R1 124/1/1 od dana 30.06.2022.g. sa naznačenim dospijećem računa od dana 30.07.2022.g. u iznosu od 296.694,75 kn. Tužitelj napominje kako je predmetni račun djelomično podmiren i to podnošenjem na naplatu zadužnice kao predanog sredstva osiguranja za otklanjanje nedostatka i to u iznosu od 100.000,00 kn te naplatom iznosa (prijebojem) depozita koji je ostao u posjedu tužitelja radi otklanjanja nedostataka i to u iznosu od 89.451,87 kuna, slijedom čega je preostalo za naplatiti iznos koji je predmetom ovog postupka. Tužitelj također posebno napominje kako tuženik niti prilikom naplate djela računa podnošenjem na naplatu zadužnice, kao niti prilikom naplate djela računa putem prijeboja, nije osporavao predmetno tužiteljevo pravo, odnosno poduzimao bilo kakve radnje radi sprečavanja naplate ili povrata naplaćenih sredstava. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi uz naknadu nastalih parničnih troškova uvećanih za pripadajuće zatezne kamate.

6. Tuženik u podnesku od 25. ožujka 2026. ističe da je sve radove na objektu Rasco izveo sukladno pravilima struke i u ugovorenim rokovima i nije odgovoran za bilo kakve nedostatke u radovima. Navodi da problemi s pucanjem betona nisu nastali zbog bilo kakvog tuženikovog propusta, već zbog manjkavosti projekta jer da u projektu projektant nije detaljno specificirao izvedbu vanjskih betonskih ploča terase, projekt je napisan kao da projektant nije upoznat sa Certificiranom proizvodnjom betona, jer nije napisan u skladu sa zahtjevima norme HRN EN 13670, HRN EN 206 i HRN 1128 za izvođenje vanjskih AB ploča terase (razredi izloženosti betona), a za što da a za što da ne može biti odgovoran tuženik, već se radi o propustu projektanta. Tuženik nadalje ističe da u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka koje je provedeno u postupku osiguranja dokaza nisu uzete u obzir sve okolnosti, jer se u nalazu ne spominju nedostaci projekta, nedostaci vrste betona te odgovornost nadzornog inženjera koji nije upisao u dnevnik nedostatke tijekom izvedbe. Tuženik je u spis dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Donke Würth i naveo da je potpuno suprotno nalazu i mišljenju iz osiguranja dokaza. Osim toga tuženik ističe da sve i kada bi postojali određeni nedostaci, a tuženik ih ne bi uklonio po pozivu tužitelja, tužitelj je, sukladno članku 610. ZOO-a, mogao postaviti novčani zahtjev prema tuženiku u visini troškova uklanjanja nedostataka, ali tek ako i kada je sam uklonio nedostatke, a ne i prije toga, pa je po stavu tuženika predmetna tužba s ovako postavljenim tužbenim zahtjevom preuranjena. Tuženik se protivi donošenju prethodne mjere jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku, smatra da je argumentima i dodatnim vještačenjem koje je sam pribavio dokazao da nije odgovoran za nedostatke te da potraživanje tužitelja nije osnovano.

7. Tužitelj se na navode tuženika o nedostatku projekta i projektne dokumentacije očitovao u podnesku od 17. travnja 2026. u kojemu ističe da je tuženik prilikom izvođenja predmetnih betonskih i armirano betonskih radova trebao postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle pažnjom dobrog stručnjaka iz čl. 10. ZOO-a, a s obzirom da se radi o radovima iz njegove profesionalne djelatnosti. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 2. Ugovora koja glasi: „Izvoditelj potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je pregledao lokaciju i gradilište, proučio projektno-tehničku dokumentaciju i troškovničke opise i količine, kao i ostale uvjete i odredbe koje se odnose na ugovorene radove, te izjavljuje da nema primjedbi i ograničenja kojima se ugovorene grupe radova ne bi izvele u obimu i kvaliteti predviđenom dokumentacijom na osnovu koje je izdana dozvola gradnje. Potpisom ovog Ugovora Izvoditelj potvrđuje da je u cijelosti upoznat s projektom i ugovornim troškovnikom…“. Nadalje, u čl. 13. Ugovora izvoditelj izjavljuje da su mu poznate sve okolnosti izvođenja radova i dokumentacija između investitora i naručitelja, dok iz čl. 47. Ugovora proizlazi kako su projektna dokumentacija s prilozima, općim i tehničkim uvjetima te ugovorni troškovnik bili sastavni dijelovi Ugovora. Nadalje tužitelj ističe da u slučaju da su i postojali bilo kakvi nedostaci u projektnoj dokumentaciji ili ugovornom troškovniku, tuženik je sukladno odredbi čl. 596. st. 3. ZOO-a bio dužan na to upozoriti tužitelja kao naručitelja, kao i da se sada tuženik ne može pozivati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke u smislu čl. 607. ZOO-a. U odnosu na tuženikove navode o preuranjenosti tužbe, odnosno da tužitelj nije dostavio dokaz o tome da bi imao trošak uklanjanja nedostataka, tužitelj ističe kako je sve potrebne dokaze o istome dostavio uz svoj podnesak od 11. studenoga 2025., radi se o računu broj 50-01-01 od dana 21.06.2022. koji je izdan od strane drugog izvođača radova – trgovačkog društva IN-POD Marelja d.o.o., a uz koji je priložen zapisnik jasno navedeno kako se radi o sanaciji pukotina na upravno-proizvodnoj zgradi u mjestu Kalinovac. Tužitelj dodatno napominje kako je predmetni račun 50-01-01 od dana 21.06.2022. sa pripadajućim zapisnikom bio uredno priložen uz tužiteljev račun R1 124/1/1 od dana 30.06.2022. koji je predmetom ovog postupka.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.229,63 eura, na ime naknade za otklanjanje nedostataka u betonskim i armirano-betonskim radovima koje je tuženik izvodio za tužitelja temeljem Ugovora o izvođenju radova od 06.03.2020.

9. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o izvođenju radova od 06.03.2020. (str. 106-115) u kojem je tužitelj naručitelj, a tuženik izvođač betonskih i armirano-betonskih radova na Upravnoj zgradi trgovačkog društva RASCO d.o.o. u Kalinovcu, da su na izvedenim radovima nastali problemi s pucanjem betona te da je tužitelj za sanaciju angažirao treću osobu IN-POD Marelja d.o.o.

10. Sporna je pravna osnova, odnosno odgovornost tuženika kao izvođača za nedostatke na objektu, kao i visina tužbenog zahtjeva te pitanje zastare.

11. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to račun broj 124/1/1 od 12.7.2022. (str. 21), e-mail od 20. siječnja 2021. (str. 52), izjava o prijeboju (str. 54), dopis tužitelja od 15.11.2021. (str. 55), e-mail prepisku (str. 57-63), elaborat o osiguranju dokaza iz R1-10/22 Trgovačkog suda u Bjelovaru (str. 65-97), zahtjev za izravnu naplatu uz bjanko zadužnicu (str. 98-105), Ugovor o izvođenju radova od 06.03.2020. (str. 106-115) uz popratnu dokumentaciju (str. 117- 131), narudžbenicu za sanaciju uz ponudu (str. 132-134), Ugovor o građenju od 29.10.2019. (str. 135- 159), nalaz i mišljenje vještakinje Donke Würth (str. 175-180 spisa).

11.1. Osim uvida u dokumentaciju u spisu tužitelj je predlagao još i saslušanje odgovornih osoba IN-POD Marelja d.o.o. te financijsko knjigovodstveno vještačenje, a tuženik saslušanje stranaka te građevinsko vještačenje, no sud je ocijenio da je na temelju stanja spisa stanje stvari razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o meritumu (iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja) te je nakon analize dokumentacije u spisu zaključio glavnu raspravu i našavši tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim presudio kao u izreci.

12. Iz elaborata stalnog sudskog vještaka Damira Milobara, dipl.inž.građ. sačinjenog u postupku o osiguranju dokaza broj R1-10/2022 provedenog kod Trgovačkog suda u Bjelovaru u svibnju 2021. (str. 65-97), proizlazi da su se nakon primopredaje predmetnih radova pojavili određeni nedostaci u radovima koje je izvodio tuženik i to na armirano-betonskim pločama vanjskih terasa, koji nedostaci se sastoje u pojavi pukotina, nepravilno izvedenim dilatacijskim fugama i nedovoljnom broju dilatacija te u nepravilnostima kod izvođenja završnog sloja RASICO.

13. Tuženik je tijekom ovoga postupka prigovorio da u navedenom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka nisu uzete u obzir sve okolnosti, da se u nalazu i mišljenju ne spominju nedostaci projekta, nedostaci vrste betona te odgovornost nadzornog inženjera koji nije upisao u dnevnik nedostatke tijekom izvedbe. No, ovi prigovori tuženika nisu doveli u pitanje stručnost, vjerodostojnost i relevantnost navedenog dokaza, budući da je nalaz napravljen na temelju neposrednog opažanja vještaka uviđajem obavljenim u na licu mjesta Kalinovcu uz sudjelovanje suda, kao i na temelju relevantne građevinske dokumentacije koju je vještak pribavio. Tuženik nije ovome nalazu prigovorio nakon što mu je isti dostavljen niti je sudjelovao u postupku osiguranja dokaza te je sada nakon četiri godine od njegovog provođenja i izvedenih radova sanacije nedostatka bespredmetno navođenje prigovora koji se tiču manjkavosti nalaza.

13.1. Nadalje, tuženik je u prilog svojih tvrdnji o tome da je nalaz vještaka iz postupka osiguranja dokaza manjkav, u spis dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Donke Würth (str. 175-180 spisa), kojeg je sam pribavio. Tužitelj je prigovorio dokaznoj snazi navedenog nalaza, no sud je u isti izvršio uvid i cijenio ga tijekom dokaznog postupka kao ispravu u spisu (a ne kao vještački nalaz) , budući da se radi o jednostrano pribavljenom vještačenju od strane tuženika . Iz navedenog nalaza proizlazi da je vještakinja mišljenja da projekt nije napisan u skladu sa zahtjevima normi za izvođenje vanjskih AB ploča te da je do pojave pukotina došlo jer projektant nije odvojio podnu ploču u potpunosti od zidova.

13.2. Međutim, po stavu ovoga suda, da tome i jest tako, odnosno da se u konkretnom slučaju eventualno i radilo o manjkavosti projekta, tuženik se kao izvođač, u konkretnom slučaju ne može sada pozvati na otklanjanje svoje odgovornosti za nedostatke u svojim radovima zbog manjkavosti projekta, jer se radi o činjenici koja mu je bila poznata, ili mu nije mogla ostati nepoznata (čl. 607. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje u tekstu: ZOO-a). To zato što je potpisom predmetnog Ugovora o izvođenju radova tuženik potvrdio da je u cijelosti upoznat s projektno-tehničkom dokumentacijom i ugovornim troškovnikom, da je istu proučio i da nema primjedbi ni ograničenja da se ugovoreni radovi ne bi izveli u obimu i kvaliteti prema predviđenoj dokumentaciji (čl. 2., čl. 13. i čl. 47. Ugovora). S obzirom na dužnu pažnju kojom je tuženik trebao pristupiti izvođenju predmetnih radova, odnosno pažnju dobrog stručnjaka, njemu nisu smjele ostati nepoznate okolnosti koje se odnose na eventualnu manjkavost projektne dokumentacije, ukoliko je ista postojala. Neovisno o tuženikom stavu o projektantovom umijeću, on je zasigurno trebao biti upoznat sa certificiranom proizvodnjom betona, a s obzirom da se radi o njegovoj profesionalnoj djelatnosti, slijedom čega je bio dužan uočiti takve okolnosti koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje te je temeljem čl. 596. st. 3. ZOO-a bio i dužan upozoriti naručitelja na iste, pod prijetnjom svoje odgovornosti za štetu.

14. Iz dokumentacije u spisu (e-mail prepiska između stranaka od siječnja 2021. do studenoga 2021.-str. 52-63 spisa te dopis tužitelja tuženiku od 15. studenoga 2021.-str. 55 spisa) proizlazi da je tužitelj sukladno čl. 604. ZOO-a obavijestio tuženika o utvrđenim nedostacima, da tuženik nedostatke nije otklonio, nakon čega je tužitelj predmetne radove otklanjanje nedostataka povjerio drugom izvođaču (IN-POD Marelja d.o.o.), budući da je bez saniranja nedostatka krajnji investitor (RASCO d.o.o.) bio onemogućen koristiti predmetni objekt (uslijed čega je od strane istog došlo i do prijetnje naplate bankarske garancije koju mu je tužitelj predao na ime jamstva za otklanjanje nedostataka).

14.1. Radovi sanacije koje je prema narudžbi tužitelja izveo IN-POD Marelja d.o.o. (ponuda i narudžbenica – str. 132 i 133 spisa) iznosili su 296.694,75 kn (prema računu IN-POD Marelja d.o.o. 50-01-01 od 21.06.2022.) te ih je tužitelj u cijelosti prefakturirao tuženiku svojim računom broj 124/1/1 od 12.7.2022. (str. 21). Predmetni račun tužitelj je djelomično naplatio od tuženika i to podnošenjem na naplatu zadužnice kao predanog sredstva osiguranja za otklanjanje nedostatka i to u iznosu od 100.000,00 te prijebojem depozita koji je ostao u posjedu tužitelja radi otklanjanja nedostataka i to u iznosu od 89.451,87 kuna (izjava o prijeboju od 13.7.2022. – str. 54 spisa), slijedom čega je preostao iznos od 107.242,88 kn, koji je predmetom ovog postupka (preračunato u eure). Tuženik tijekom ovoga postupka nije osporio djelomično podmirenje, a niti je isticao da bi prilikom naplate djela računa podnošenjem na naplatu zadužnice, kao niti prilikom naplate d ijela računa putem prijeboja, osporavao predmetno tužiteljevo pravo, odnosno poduzimao bilo kakve radnje radi sprečavanja naplate ili povrata naplaćenih sredstava.

15. Slijedom svega iznijetoga, po stavu ovoga suda, tužitelj se, kao naručitelj, nakon što tuženik kao izvođač, na njegov poziv nije otklonio nedostatke, osnovano koristio svojim pravom izbora iz čl. 610. st. 3. ZOO-a te je nedostatke otklonio po drugom izvođaču, a na račun tuženika kao izvođača. Trošak sanacije iznosio je ukupno 296.694,75 kn (prema računu IN-POD Marelja d.o.o. 50-01-01 od 21.06.2022.), te je tužitelj osnovano tuženiku ispostavio račun broj 124/1/1 od 12.7.2022. (str. 21) kojim ga tereti za navedeni trošak sanacije. Navedeni iznos je djelomično podmiren i to u iznosu od 89.451,87 kuna (naplatom zadužnice i prijebojem) te je preostao iznos od 107.242,88 kn, odnosno 14.229,63 eura koji je predmet ovoga postupka.

16. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji rok zastare (čl. 228. ZOO-a), koji od dospijeća utuženog računa 30. srpnja 2022. do podnošenja prijedloga za ovrhu dana 20.06.2025. nije istekao.

17. Temeljem svega navedenoga sud je tužbeni zahtjev usvojio (točka I. izreke presude) te prema čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi kojim je naloženo platiti tuženiku iznos od 14.229,63 eura zajedno sa zateznim kamatama, temeljem čl. 183. u svezi čl. 29. ZOO-a te troškove ovršnog postupka u iznosu od 745,38 eura zajedno sa zateznim kamatama.

18. Odluka od troškovima ovršnog postupka (točka I. izreke) i nastavnog parničnog postupka (točka II. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP -a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), kao i odredbe Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

18.1. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava pr ijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 11. T.1. tarife), trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 86,30 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno ukupno 745,38 eura.

18.2. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP -a priznat trošak sastava podneska od 11. studenoga 2025. te 17. travnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska s prijedlogom za osiguranje (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima 21. travnja te 12. svibnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), u iznosu od po 500,00 eura za svaku radnju, uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), što ukupno iznosi 3.125,00 eura, čemu se pribraja trošak sudske pristojbe na prijedlog za prethodnu mjeru u iznosu od 94,38 eura te na rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od 131,15 eura, što ukupno daje iznos od 3.350,53 eura kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju (točka II. izreke).

U odnosu na rješenje o prethodnoj mjeri

19. U podnesku od 11. studenoga 2025 . tužitelj je predložio donošenje rješenja radi osiguranja tražbine određivanjem prethodne mjere, temeljem čl. 501a. Zakona o parničnom postupku.

20. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud na prijedlog tužitelja neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

21. Ovaj postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a kojim prigovorom se paušalno osporava lo utuženo potraživanje, dok s druge strane tužitelj tužbeni zahtjev potkrjepljuje argumentacijom i relevantnom dokumentacijom iz koje proizlazi osnovanost predmetnog potraživanja, a kako je obrazloženo u točkama 12.-15. ovog obrazloženja.

22. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za određivanje prethodne mjere u smislu čl. 501.a ZPP-a, pa je sud usvojio prijedlog tužitelja za osiguranje njegove novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka određivanjem prethodne mjere, kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 17. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Krunoslav Vukalović, odvjetnik iz Varaždina,

2. za tuženika – pun. Bruno Čer, odvjetnik iz Koprivnice.