REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-220/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, zastupano po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i punomoćnika tuženika Stanka Drobeca, savjetnika u OGDO u Zagrebu, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, da isplati tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 417,41 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 46,60 EUR od 16.10.2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 71,77 EUR od 16.11.2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,24 EUR od 16.12.2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,12 EUR od 16.01.2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,74 EUR od 16.02.2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,08 EUR od 16.10.2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,74 EUR od 16.11.2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,02 EUR od 16.12.2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,70 EUR od 16.01.2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,16 EUR od 16.07.2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,40 EUR od 16.11.2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,16 EUR od 16.01.2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,26 EUR od 16.02.2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,65 EUR od 16.10.2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,72 EUR od 16.11.2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,05 EUR od 16.03.2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, da tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.912,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u zvanju stariji pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici Zagreb u Zagrebu, na poslovima osiguranja (prema rješenju o rasporedu na radno mjesto). Tuženik je tužitelju u razdoblju od 15.10.2023. do 1.8.2018. isplaćivao mjesečno osnovnu plaću, te osnovnu plaću nije uvećao za sav mjesečni ostvarivan prekovremeni rad, već je osnovnu plaću uvećavao samo za dio mjesečno ostvarivanih prekovremenih sati rada u utuženom razdoblju, slijedom čega mu nije mjesečno isplaćivao dio plaće na koju ima pravo, na ime ostvarivanih prekovremenih sati rada koje je ostvario tužitelj, a tuženik ih nije priznao kao sate prekovremenog rada, iako su isti sati bili duži od dnevnog rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj je prema rasporedu radnog vremena tuženika poslove svoga radnog mjesta u utuženom razdoblju obavlja: - u turnusu; - u redovnom radu ostvarivao je prekovremene sate rada koji su dnevno bili duži od 8 sati dnevno, kao i sate rada koji su odrađivani subotama i nedjeljama; - u turnusu (u ciklusu 12-24- 12-48), ostvarivao je prekovremene sate rada koji su bili duži od redovne smjene i turnusa, te svaki sat rada koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, na način da je mjesečno u utuženom razdoblju, a prema rasporedu radnog vremena tuženika, obavljao poslove osiguranja zatvorenika koji se liječe u vanjskim bolnicama;- te na drugi način kada je ostvarivao sate prekovremenog rada koji mu nisu plaćeni, a bili su duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno. Tako kada je radio turnus po danu (od 7,00 do 19 sati) dolazio je na svoje radno mjesto već u 6,45 sati, te po nalogu poslodavca, nakon zaduženja opreme i naoružanja, te službenim vozilom odlazio obavljati poslove osiguranja u vanjskim bolnicama gdje se liječe zatvorenici, da bi tamo preuzeo službu u 7,00 sati, te proveo na poslovima osiguranja zatvorenika sve do 19 sati, kada se po predaji službe vratio u ustanovu u kojoj je zaposlen da bi se razdužio opremom, naoružanjem i službenim vozilom, te je tako ostajao na poslu sve do 19,30 sati. Na isti je način radio i u noćnom turnusu (od 19,00 do 7,00 sati sutradan), te je dolazio na svoje radno mjesto već u 18,45 sati, po nalogu poslodavca, nakon zaduženja opreme i naoružanja i službenog vozila, odlazio u vanjske bolnice, radi preuzimanja službe točno u 19,00 sati, te je osiguranje zatvorenika obavljao sve do 7,00 sati sutradan, kada je točno u 7,00 sati predao službu, te se službenim vozilom vraćao u ustanovu u kojoj je zaposlen, da bi razduženjem opreme, naoružanja i službenog vozila ostao na poslu sve od 7,30 sati. Na navedeni način, tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad koji je bio duži od 12 sati koliko je trajao turnus. Prema stavku 2. Tumačenja broj 12/44 od 13.6.2013., u prekovremeni rad uračunava se samo rad duži od propisanog radnog vremena, koji se obavlja na zahtjev poslodavca. Ukupno vrijeme prekovremenog rada (sati i minute) zbrajaju se na mjesečnoj osnovi i zaokružuje na ostvarene pune sate prekovremenog rada. Prema Tumačenju broj 14/56 od 18.11.2015., u radno vrijeme ubraja se cijelo vrijeme koje službenik od dolaska na posao u Zatvorsku bolnicu Zagreb do vremena kada se razdužio, odnosno kada je završio njegov dnevni raspored rada. Odredbom Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da se prekovremenim radom službenika i namještenika koji rade u smjenama ili turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji je pak definiran kao sati koje je službenik trebao odraditi u tekućem mjesecu, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati. Tumačenje br. 2/35 od 23.5.2018., koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje KU-a za državne službenike i namještenike, prema kojem se redovni mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati. Slijedom navedenog tumačenja, prekovremeni sati rada službenika koji rade u turnusu, dobiju se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati u mjesecu odbije redovan mjesečni fond radnih sati, koji se pak dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani, neradni dani određeni zakonom. Tuženik nije tužitelju priznavao mjesečno odrađene sate rada u utuženom razdoblju, koje je ostvarivao odlaskom iz ustanove u kojoj je zaposlen, na obavljanje poslova svog radnog mjesta, u vanjsku bolnicu, radi osiguranja zatvorenika, koji su se liječili u tim vanjskim bolnicama i povratkom iz vanjskih bolnica u ustanovu, prema rasporedu radnog vremena, a isti sati su bili duži od turnusa, dakle, tužitelj je prekovremeni rad ostvarivao, prema rasporedu radnog vremena tuženika, na način da je tužitelj prije preuzimanja službe u vanjskoj bolnici, dolazio na svoje radno mjesto, gdje bi se zadužio potrebnom opremom, naoružanjem i službenim vozilom, a isto tako i nakon predaje službe vraćao se u ustanovu gdje je zaposlen, da bi se razdužio opremom, naoružanjem i službenim vozilom, te se sve to vrijeme smatra da je tužitelj proveo na radnom mjestu, na koji način je ostvarivao prekovremene sate rada kako u redovnom radu, tako blagdanom, neradnim danima određenim Zakonom. U navedenoj situaciji sve to vrijeme provedeno na radu bilo je duže od turnusa i smatra se vremenom provedenim na radu. Na tako ostvarene prekovremene sate rada, tužitelj imao pravo da mu se osnovna plaća uveća za svaki tako odrađen u noćnom dijelu dana za – 40% i u drugoj smjeni za – 10%, subotama – 25%, nedjeljama – 35% i za rad blagdanom – 150%, jer se ovi dodaci međusobno ne isključuju. Isto tako, tužitelj ima pravo da mu se tako ostvareni prekovremeni sat rada u utuženom razdoblju obračuna na osnovnu plaću koja je već prethodno uvećana za iznos od 30% za posebne uvjete rada. Pošto tuženik nije u cijelosti mjesečno, u utuženom razdoblju isplaćivao sav prekovremeni rad, tužitelju nije u cijelosti isplaćivana i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, te s tog osnova potražuje da mu se plati razlika neisplaćene naknade. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu, koje je stvarno i mjesno nadležnost za postupanje pred ovim sudom, međutim, u roku od 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva, o zahtjevu nije odlučeno. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 417,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra neosnovanim zahtjev za naknadu za prekovremeni rad za utvrđeno zakonsku obvezu odnosno obvezu da se prije dolaska na radno mjesto obrati nadređenom službeniku radi pregleda ispravnosti opreme i naoružanja u smislu čl. 3. Pravilnika o načinu obavljanja poslova odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., te proveo dokaz saslušanjem svjedoka RI i JI i tužitelja.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike plaće za utuženo razdoblje s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji na činjenici ranijeg dolaska na posao 30 minuta prije početka radnog vremena i kasnijeg ostanka na poslu 30 minuta nakon kraja radnog vremena.

6. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da se istim tužitelj obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi isplate utuženih potraživanja dana 1.8.2018. sukladno čl. 186.a ZPP, te se isto nije očitovalo pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

7. Iz Rješenja o rasporedu na radno mjesto te iz ostale službene dokumentacije koju je tuženik dostavio proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio policijski službenik, pravosudni policajac u Odjelu osiguranja, Uprava za zatvorski sustav, Zatvorska bolnica u Zagrebu.

8. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da 13 godina radi kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici Zagreb, da mu je neposredno nadređen DI, da mu je rad bio organiziran u turnusima, da je u dnevnom turnusu na radno mjesto dolazio u 6,15 h, a u noćnom u 18,15 h, da bi se tada zadužio opremom, naoružanjem i služenim vozilom kojim je odlazio obavljati poslove osiguranja u vanjskim bolnicama gdje se liječe zatvorenici kako bi preuzeo službu u 7 h odnosno u 19 h, da je isto tako bilo na povratku, vraćao se na radno mjesto 45 do 50 min kasnije, što je zavisilo o gužvi u prometu, kao i u bolnici, da je tada vratio vozilo, naoružanje i presvukao se, da im je voditelj osiguranja odnosno neposredno nadređena osoba nalagala da dolaze 30 min prije početka radnog vremena, da mu tuženik nije isplatio uvećanje plaće za svaki sat duži od trajanja rada organiziranog u turnusu, da je u prosjeku radio sat vremena duže, da je bilo i slučajeva kada su zatvorenike vozili iz zatvorske bolnice na pregled u vanjske bolnice i vraćali ih, da je sve te poslove obavljao kada mu je padala smjena i za vrijeme blagdana, subote, nedjelje i neradnim danom, da nije dobio slobodne dane niti su mu ti sati plaćeni, te da se u vezi toga obratio nadređenom RI koji mu je rekao da je to višak od pola sata i da nema ništa od toga odnosno da se to ne kompenzira ni na koji način.

9. Svjedok DI je izjavio da je u spornom razdoblju radio kao voditelj odjela osiguranja Zatvorske bolnice u Zagrebu, da je tužitelj radio kao pravosudni policajac, s time da je obavljao poslove odjelnog policajca, policajca na vanjskom osiguranju, kao i policajca na osiguranju zatvorenika u vanjskim bolnicama, da mu je neposredno nadređen bio dežurni odnosno šef smjene, ali da se ne sjeća tko je to bio u utuženom razdoblju, da je rad u odjelu osiguranja Zatvorske bolnice organiziran u turnusima odnosno radilo se od 7-19 h i 19-7 h, što je bilo regulirano dnevnim rasporednom rada, da su pravosudni policajci dolazili 15 min ranije na posao tako da su dolazili u 6,45 h i 18,45 h, s time da to nije bilo propisano već da je to bila praksa, da su tada morali doći jer su se tada postrojavali, a prije toga su se morali presvući, da se nakon postrojavanja pravosudni policajci raspoređuju i odlaze na svoja radna mjesta, i to ili ostaju u bazi ili vode zatvorenike na pregled ili odlaze zamijeniti svoje kolege koji osiguravaju zatvorenike u vanjskim bolnicama, da nije rekao tužitelju da dolazi ranije, već da je to bila praksa koju je zatekao, da tužitelj za višak sati koje je ostvario ranijim dolaskom i kasnijim odlaskom nije ostvario pravo na slobodne dane, da ukoliko se radilo o bolnici koja je udaljenija od baze i ukoliko bi pravosudnom policajcu trebalo duže od 30 min da se vrati iz vanjske bolnice, onda bi se otvarao nalog za prekovremeni rad, ali da sve što je ulazilo u vrijeme do 30 min se nije registriralo, da je tužitelj svoj posao odrađivao u turnusima, a zavisno od turnusa i za vrijeme blagdana, subotama i nedjeljama, te da je smotra počinjala u 6,45 i 18,45, a prije toga su se trebali presvući u odore za što im je trebalo oko 10 min.

10. Svjedok JI je izjavio da je u spornom razdoblju radio kao pravosudni policajac kao i tužitelj, da su radni kolege, da im je neposredno nadređeni bio dežurni, da se ne sječa tko je to bio u spornom razdoblju jer se stalno mijenjaju, da je rad bio organiziran 12-24,12-48 sati odnosno u turnusu, s time da su morali doći do 6,30 h ako rade u 7 h ili u 18,30 h ako rade od 19 h, da im je to vrijeme bilo potrebno da se obuku u odore, a u 6,45 h je bila smotra odnosno dežurni bi provjeravao jesu li obrijani, sređeni, imaju li svu opremu i tek tada bi ih raspoređivao na radna mjesta, da ukoliko bi trebali ići u vanjsku bolnicu da bi nakon smotre zaduživali vozilo i odlazili do vanjske bolnice, da su se s posla vraćali ovisno o bolnici u kojoj su obavljali službu, da bi im se vrijeme dolaska u bazu računalo prelaskom glavnog ulaza – porte, a ostalo se ne bi evidentiralo, da su nakon što su prešli glavni ulaz morali vratiti vozilo u parkirni prostor, razdužiti naoružanje i opremu i ispisati nalog o sprovođenju osobe odnosno zatvorenika koje su čuvali, da su se također morali presvući, da im je za to trebalo 30 minuta, da im je voditelj odjela osiguranja naložio da dolaze radinije na posao jer je smotra bila u 6,45 h odnosno 18,45 h, da bi im se takav rad platio jedino ako bi se vratili iza 19,30 h odnosno 7,30 h, a sve ostalo im nije plaćeno, da je radio u turnusima te zavisno u kojem turnusu onda i za vrijeme blagdana, subotama, nedjeljama i neradnim danom, da za višak sati koje je ostvario ranijim dolaskom i kasnijim odlaskom s radnog mjesta nije dobio slobodne dane, da je tuženik plaćao samo rad ako bi isti prelazio 30 min prilikom povratka u bazu, s time da mu nikada nije platio za rad koji je odradio prilikom dolaska u bazu, a morao je doći 30 min ranije, da se nakon povratka u bazu javljao dežurnom i njemu vraćao naoružanje i opremu te mu predavao izviješće o obavljenom radu, te da bi dežurni u slučaju zakašnjenja na smotru od njih tražio službenu zabilješku da se o tome očituju odnosno da navedu razloge kašnjenja.

11. Sud je prihvatio kao istinite iskaze tužitelja i svjedoka JI i RI, jer su životni i uvjerljivi, te se međusobno poklapaju u bitnim činjenicama, a iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da u utuženom razdoblju, kada su odlazili raditi u vanjske bolnice, tada su morali doći pola sata ranije kako bi zadužio oružje, vozilo i opremu, te kako bi se presvukli i preuzeli zadatke, a također kada bi se vraćali iz vanjske bolnice, također bi ostajao pola sata duže na poslu, jer je trebalo oko pola sata da se vrate iz vanjske bolnice u bazu, te da razduže oružje, vozilo i opremu, te je trebao dati izvješće o obavljenom radu. Ovi svjedoci i tužitelj iskazivali su na jednak način o toj obvezi te su naveli i konkretne razloge zbog koji su morali dolaziti pola sata prije početka službe i ostajati pola sata nakon završetka službe, odnosno koji su se poslovi tada obavljali.

12. Valja ukazati na Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika (Narodne novine broj: 89/10, 76/15) koji u čl. 170 st. 1. propisuje da je izravno nadređeni rukovoditelj prije početka obavljanja policijskih poslova dužan provjeriti jesu li policijski službenici propisno odjeveni, naoružani i opremljeni te jesu li psiho-fizički sposobni za obavljanje policijskih poslova, a iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku i tužitelja proizlazi da se vršila upravo takva provjera, te iz iskaza svjedoka JI proizlazi da 15 minuta prije početka radnog vremena svi moraju biti na smotri, te ako na istoj ne bi bili, tada se to evidentira kao kašnjenje na posao, a obzirom na postojanje obveze provjere policijskih službenika prema čl. 170 st. 1. Pravilnika prije početka smjene.

13. Pema čl. 43. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR/09) i čl. 61. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR/14) puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

14. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 104/13, 112/17) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15. U Odlukama Vrhovnog suda RH poslovni br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016., zauzeto je pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. Naime, Vrhovni sud RH navodi u navedenim odlukama da je čl. 33. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04) propisano da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim slučajevima prijeke potrebe radnik mora na zahtjev poslodavca raditi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), najviše 10 sati tjedno. Međutim, u konkretnom slučaju riječ je o stalnom (kontinuiranom radu), odnosno situaciji u kojoj je tužitelj radio u utuženom razdoblju dulje od punog radnog vremena.

16. Kako je u ovom predmetu utvrđeno da je tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije početka turnusa i ostajao je na poslu 30 munuta nakon kraja turnusa, odnosno prije početka i nakon završetka radnog vremena, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena. To vrijeme ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu. Slijedom navedenog, dodatno određeni sati tužitelja (pola sata prije počekat turnusa i nakon kraja turnusa) nemaju karakter prekovremenog rada, ali imaju karakter redovnog rada u turnusu pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu jer je tužitelj kontinuirano dolazio u policijsku postaju pola sata prije početka turnusa i nakon završetka turnusa, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno ne radi se o povremenom obavljanju poslova po nalogu kao to prepisuje odredbe čl. 65. ZR koja regulira pojam prekovremenog rada, stoga tužitelj ima pravo da mu se plati tih pola sata prije početka i nakon kraja turnusa, ali ne kao prekovremeni rad, već kao za rad u turnusu.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da neisplaćeni bruto dodaci za prekovremene sate rada tužitelja subotama, nedjeljama i u dane blagdana zbog prosječno 10 min radnije dolaska odnosno 28 min kasnijeg odlaska na posao iznose ukupno 25.162,52 kn.

18. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tužitelj i predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da sačini obračun po osnovi rada u turnusu, za vrijeme provedeno na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena, u sve radne dane u utuženom razdoblju u kojima je tužitelj dolazio ranije na posao zbog odlaska u vanjsku bolnicu i kasnije odlazi sa posla zbog rad u vanjskoj bolnici, a sve sukladno stavu VSRH.

19. Nalazu i mišljenju prigovorio je i tuženik također tražeći da vještak obračuna višak sati kao redovan rad u turnusu s obzirom da raniji dolazak i kasniji odlazak s posla nemaju karakter prekovremenog rada.

20. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi visina neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnova rada u turnusu vanjskog osiguranja za razdoblje od 15. listopada 2013. do 1. kolovoza 2018. u ukupnom iznosu od 417,41 EUR, s time da su datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani u stupcu Tabele 4 nalaza.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te njegovu dopunu jer je isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a stranke nisu imale prigovora na dopunu nalaza i mišljenja.

22. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi neisplaćene plaće za dodatnih 30 minuta prije početka i 30 minuta nakon završetka turnusa, obračunata po cijeni sata redovnog rada, za dane kada je tužitelj radio u pratnji u vanjsku bolnicu u ukupnom iznosu od 417,41 EUR bruto, kao što je to utvrđeno dopunom nalaza i mišljenja koju je sud prihvatio jer je u skladu sa pravnim stavom iznesenim prethodno u presudi.

23. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.), a kako je istima određeno da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

24. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev kada je promijenio pravni osnov, valja istaknuti da isti nije osnovan u smislu čl. 191. st. 2. i 3. ZPP-a.

25. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke, to nije izvodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

26. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora - 100,00 EUR, tužbe – 100,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 20.2.2019., 11.5.2022., 9.1.2024. i 17.1.2026. – svaki po 100,00 EUR (Tbr. 8/1), sastava podneska od 16.7.2020. – 25,00 EUR (Tbr. 8/4) te pristupa na ročišta 14.3.2019., 19.11.2019., 9.7.2020., 13.11.2020., 9.2.2021. i 14.5.2026. – svako po 100,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (312,50 EUR) te trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 1.349,94 EUR ukupno iznosi 2.912,44 EUR.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 23.2.2021. i 27.3.2025. jer nisu bili potrebni radi vođenja spora s obzirom da je mogao dostaviti samo potvrdu o plaćanju predujma, a sud i tako sam određuje zadatak vještaka te poznaje sudsku praksu (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tužiteljev zahtjev za naknadom troška pristupa na ročište za objavu odbijen je jer u smislu čl. 335. ZPP-a otpravak presude može preuzeti u pisarnici suda ili putem e-Oglasne ploče, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

29. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj po OGDO u Zagrebu