Poslovni broj: Us I-476/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje opunomoćenika za prijem pismena u [adresa] NG iz [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik OG, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi razmjernog dijela starosne mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 02/24-01/01122004150, URBROJ: 341-99-05/3-24-3779 od dana 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/24-01/01122004150, URBROJ: 341-99-05/3-24-3779 od dana 18. veljače 2025., tužitelj je, u bitnom, naveo da je hrvatski državljanin, a starosnu mirovinu da je zaradio kao ovlašteni djelatnik MUP-a RH, u zvanju Samostalnog inspektora, a da je u mirovinu upućen preko svoje volje, da je istjeran s posla, da mu je oduzeto pravo na rod, da je upućen u prijevremenu starosnu mirovinu, a da u tom trenutku nije ispunjavao niti jedan od tri osnovna uvjeta za mirovinu (radni staž, godine života te da nije bio invalid rada). U tom trenutku da je imao status hrvatskog branitelja s ukupnim aktivnim učešću u obrambenom ratu od 46 mjeseci kao i da je sudjelovao u borbenom sektoru. S obzirom na sva navedeno, da predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. travnja 2026. tužitelj je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te da predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika. Pored toga, da ističe da je kao ovlaštena službena osoba preko 20 godina radio u MUP-u RH na svim radnim mjestima te da je bez svojeg znanja upućen u starosnu mirovinu, a da za to nije podnio nikakav zahtjev. U tom trenutku da nije ispunio niti jedan uvjet za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu jer da je u vrijeme upućivanja imao samo 42 godine života. Ovdje napominje da je u tom vremenskom razdoblju imao tri godine i dva mjeseca ratnog mirovinskog staža kao hrvatski branitelj. Bila mu je utvrđena nezakonita starosna mirovina, a to rješenje da je poništeno iz razloga što je dostavio podatke o postajanju dodatnog radnog staža i to kao branitelja u hrvatskoj vojsci. Ukupno da je tada imao potvrdu o 46 mjeseci aktivnog učešća u obrani u Domovinskom ratu i to u borbenom sektoru. Obzirom da je 1. siječnja 2005. stupio novi Zakon o hrvatskim braniteljima da je podnio zahtjev za usklađivanje jer da je priložio potrebne potvrde. Njegov zahtjev da je djelomično usvojen rješenjem iz 2008. Tada da mu je priznat dupli mirovinski staž za vrijeme dok je radio u MUP-u i u isto vrijeme bio hrvatski branitelj. Ali da je odbijen njegov zahtjev da mu se obračuna mirovina po čl. 14. st. 1. toč. 4. ovog novog Zakona o hrvatskim braniteljima. Glavno obrazloženje tog odbijanja zahtjeva da je bilo da je u mirovinu upućen po "posebnim uvjetima.". U prvostupanjskom upravnom rješenju da stoji, u prvoj rečenici dispozitiva, da je podnio zahtjev za starosnu mirovinu i to Središnjoj službi u Zagrebu, a što da nije točno. Određena da mu je obiteljska mirovina, a da je on nositelj osobne mirovine, određen da mu je pogrešan faktor obračuna te mirovine i to 0,60, a da ima pravo 1 ili 1,50 ovisno o vremenu provedenom u Domovinskom ratu. Ujedno da mu je određena pogrešna kategorizacija mirovine na način da ga se stavilo u kategoriju udovica domovinskog rata, a te mirovine da su 30% niže od mirovine koja mu pripada kao hrvatskom branitelju. Međutim, da mu je i od takve mirovine oduzeto 20%, tako da od 2008. pa do danas prima 50% nižu mirovinu od pripadajuće. Dakle, kad je napunio 65 godina života, da je podnio zahtjev Područnoj službi u Splitu za izmjenu tog ranijeg rješenja. Dakle, dana 27. ožujka 2023. da je ponovno podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine koji da je odbijen osporenim rješenjem za koje smatra da je u cijelosti nezakonito te smatra da isto treba poništit.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da navode tužitelja tuženik smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja Središnje službe od dana 18. veljače 2025. Osporavano rješenje da je doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja. Shodno navedenom, da se predlaže donijeti presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. travnja 2026. opunomoćenik tuženika je naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja. Što se tiče netom iznijetih navoda tužitelja da su isti u potpunosti pravno irelevantne za predmet ovog upravnog spora. Naime, da je tužitelj u mirovni od 1. kolovoza 1993. temeljem tada važećeg zakona o unutarnjim poslovima te da mu se kao takvome i ne može odrediti mirovina temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima kao ni temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju jer da nakon 31. srpnja 1993. nije imao više staža osiguranja. A za određivanje po novim zakonima da bi trebalo imati najmanje jednu godinu staža osiguranja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/24-01/01122004150, URBROJ: 341-99-05/3- 24-3779 od dana 18. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I140-02/24-01/01122004150, URBROJ: 341-18-05/3-24-039250 od dana 12. lipnja 2024., a kojim rješenjem je zahtjev RG, ovdje tužitelja, da mu se odredi mirovina, odbijen kao na zakonu neosnovan.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 52.c st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona.

11. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-02/24-01/01122004150 utvrđeno je: da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela broj: 101929 od dana 24. siječnja 1994. priznato pravo na starosnu mirovinu prema odredbama tada važećeg Zakona o unutarnjim poslovima („Narodne novine“, br. 55/89); da je tužitelju rješenjem od dana 21. ožujka 1996. određena mirovina, počevši od dana 21. ožujka 1996. za staž ostvaren u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. lipnja 1995. do 20. siječnja 1996., a mirovinska osnovica da je određena prema čl. 69. Zakona o unutarnjim poslovima prema prosječnom mjesečnom dohotku ostvarenom u kalendarskoj godini koja je prethodila godini stjecanja prava na mirovinu, kao povoljnija; da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela broj: 173062 od dana 17. siječnja 2008. određena mirovina na osnovu staža u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 31. srpnja 1993., počevši od dana 1. siječnja 2005. u smislu odredbi čl. 103.-106. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (ZOMIO) i Zakonu o unutarnjim poslovima („Narodne novine“, br. 33/92 i 76/94); da je zahtjevom za određivanje mirovine od dana 27. ožujka 2023. tužitelj zatražio određivanje mirovine zbog navršenih 65 godina života i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru 1393 dana te je zatražio izmjenu kategorizacije njegove mirovine i izmjenu koeficijenta obračuna sa 80% na jedan ili više u vezi njegovog statusa hrvatskog branitelja sa 3,8 godina braniteljskog mirovinskog staža; da je tužitelj naknadnim podneskom od dana 27. travnja 2023. dopunio svoj zahtjev i zatražio nadoknadu štete nastale propustom Zavoda zbog kašnjenja u donošenju rješenja po službenoj dužnosti o određivanju mirovine po navršenju 65 godine života; da je tužitelj u svojem zahtjevu i u žalbi zatražio i izmjenu rješenja Područne službe u Splitu, broj: 173062 od dana 17. siječnja 2008. kojim mu je određena starosna mirovina prema odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (ZOMIO) i Zakonu o unutarnjim poslovima (koje je pravomoćno potvrđeno kao zakonito rješenjem Središnje službe od dana 17. ožujka 2008.); da je tužitelj rođen dana **.**.1951. te da je do dana 27. ožujka 2023. navršio 72 godine i 2 mjeseca života; da tužitelj nije bio u radnom odnosu u Republici Hrvatskoj iza 31. srpnja 1993.

12. Naime, imajući u vidu gore citiranu odredbu čl. 52.c ZHBDR, tužitelju se ne može priznati traženo pravo iz razloga jer mu je pravo na mirovinu priznato prema posebnom propisu pa se na jednu kategoriju osiguranika ne mogu istovremeno primijeniti dva posebna propisa. Dakle, da bi se mogle primijeniti odredbe o određivanju mirovine prema odredbama ZHBDR-a, odnosno postupiti prema tužiteljevom zahtjevu, tužitelju je ranije moralo biti priznato pravo na starosnu mirovinu prema odredbama ZHBDR, kako to pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

13. Također, ocjena je ovog Suda da je pravilno stajalište tuženika kako je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno utvrdilo i činjenicu da nema zakonske osnove za primjenu odredbe čl. 100. st. 7. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 115/18, dalje: ZOMO), a temeljem kojega bi se tužitelju moglo priznati pravo na starosnu mirovinu prema ZOMO-u (općem propisu) jer tužitelj, nakon priznanja prava na mirovinu kao osiguraniku na određenim poslovima u tijelima unutarnjih poslova, nije ostvario najmanje jednu godinu staža osiguranja.

14. Pored navedenog, valja istaknuti i da tuženik pravilno primjećuje da je tužitelj u svojem zahtjevu i u žalbi u potpunosti neosnovano zatražio i izmjenu rješenja Područne službe u Splitu, broj: 173062 od dana 17. siječnja 2008. kojim mu je određena starosna mirovina prema odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (ZOMIO) i Zakonu o unutarnjim poslovima, a koje rješenje je pravomoćno jer je potvrđeno rješenjem tuženika od dana 17. ožujka 2008. te da, sukladno odredbi čl. 129. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), te imajući u vidu da je tužitelju pravo na starosnu mirovinu priznato prema odredbama tada važećeg Zakona o unutarnjim poslovima („Narodne novine“, br. 55/89) u redovnom postupku koji se tada vodio pred tuženikom, kao nadležnim javnopravnim tijelom, jasno proizlazi zaključak da ovdje nisu ispunjene pretpostavke za poništavanje pravomoćnog rješenja Područne službe u Splitu, broj: 173062 od dana 17. siječnja 2008.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 17. lipnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju putem opunomoćenika za prijem pismena u [adresa] NG iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis