REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84
Poštanski pretinac 310
Pr-1372/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PIK VRBOVEC d.o.o., za proizvodnju i promet mesa i mesnih prerađevina, Vrbovec, Zagrebačka 148, OIB: 41976933718, zastupanog po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv I -tuženika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, Zagreb, Ljudevita Posavskog 5, OIB: 01122438757 i II-tuženika Radničkog vijeća društva PIK VRBOVEC d.o.o., Vrbovec, Zagrebačka 148, oboje zastupani po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženih, dana 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nadomješta se suglasnost na namjeravani izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1008/23 i Aneks br. 693/25 od 02.05.2025.g. radnici JF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na radnom mjestu „Mesoprerađivač II“ u sektoru proizvodnje i održavanja, služba proizvodnje – prerada – proizvodnja prerađevina poslova, zaposlena kod poslodavca PIK VRBOVEC plus d.o.o., OIB: 41976933718, Zagrebačka 148, 10 340 Vrbovec, zatraženo podneskom tužitelja od dana 01.07.2025.g., a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem dana 08.07.2025.g. I. tuženika, Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, Ljudevita Posavskog 5, 10000 Zagreb, OIB: 01122438757.
Nadomješta se suglasnost na namjeravani izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1008/23 i Aneks br. 693/25 od 02.05.2025.g. radnici JF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na radnom mjestu „Mesoprerađivač II“ u sektoru proizvodnje i održavanja, služba proizvodnje – prerada – proizvodnja prerađevina poslova, zaposlena kod poslodavca PIK VRBOVEC plus d.o.o., OIB: 41976933718, Zagrebačka 148, 10 340 Vrbovec, zatraženo podneskom tužitelja od dana 01.07.2025.g., a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem II. tuženika Radničkog vijeća društva PIK VRBOVEC plus d.o.o., dana 05.07.2025.g. Tuženici su tužitelju dužni nadoknaditi parnični trošak, u roku od 8 dana."
II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 687,50 euro, u roku 15 dana
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi kako je s radnicom JF zaključio ugovor o radu za radnom mjestu „Mesoprerađivač II“ u sektoru proizvodnje i održavanja, služba proizvodnje – prerada – proizvodnja prerađevina poslova. Tuženicima su upućeni podnesci od 01.07.2025. u svrhu ishođenja suglasnosti na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice JF te se I. tuženik očitovao da uskraćuje suglasnost, a II. tuženik se protivi donošenju namjeravane odluke o izvanrednom otkazivanju. Navedeni zahtjevi upućeni su I. i II. tuženicima temeljem Zakona o radu u smislu odredbi čl. 188.st.1., čl. 151.st.2. i 150. važećeg Zakona o radu, čl. 72. st.2. važećeg Zakona o zaštiti na radu u vezi s čl. 33. i 35.1. alineja 4 i 15 Pravilnika o radu broj 1104/2013 od 17.06.2013.g., odredbi važećeg Kolektivnog ugovora poslodavca radi sagledavanja utjecaja i na položaj radnice obzirom na funkciju kao sindikalnog povjerenika i povjerenika zaštite na radu, a uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnice JF. Tuženici I. i II. su neosnovano uskratili svoju suglasnost suprotno pozitivnim pravnim propisima i internim pravilima Društva.
1.1. Podnijeta je prijava direktora sektora proizvodnje od 26. lipnja 2025.god. slijedećeg sadržaja:
~ S obzirom na fotografije koje su nastale jučer u drugoj smjeni kobasičarne, radnici su počinili slijedeće prijestupe: 1. Nepoštivanje Zakona o higijensko-sanitarnim propisima (EU Uredba 852/2004, Uredba 853/2004, Zakon o hrani- NN 81/13, 14/14, 115/18), uz nepridržavanje standarda dobre proizvođačke prakse (Smjernice EU, Codex Alimentarius, HACCP). Navedeni zakon između ostaloga obuhvaća higijenu radnika, sanitaciju objekta, opreme i radnih površina, mikrobiološke norme i dr. U ovom slučaju radnici se nalaze u radnom pogonu nesukladno odjeveni (bez zaštitnih kuta, u civilnim majicama) i time dovode do potencijalne kontaminacije hrane. Nadalje, vidljivo je da se radnica JF popela na punilicu i time bitno povećala rizik od kontaminacije, iz razloga jer je đonom cipele u direktnom kontaktu sa opremom (potencijalna opasnost od kontaminacije listerijom). Sve to se jučer događalo u poslijepodnevnim satima (ne na kraju smjene kada nastupa pranje) i oprema je morala biti oprana i dezinficirana da se otkloni opasnost od kontaminacije.
~ Nepoštivanje propisanih normi o zabrani korištenja privatnih mobitela u pogonu, te fotografiranje. U pogonu PIK-a Vrbovec je zabranjen unos i upotreba privatnih mobitela, a samim time zabranjeno je fotografiranje, što je jasno naznačeno. Svi radnici imaju osigurane ormariće za odlaganje privatnih mobitela koji se nalaze izvan pogona, za koje imaju ključeve i koji su pokriveni video nadzorom. Fotografiranje i objavljivanje fotografija na društvenim mrežama grubo je kršenje naših propisanih normi.“
1.2. Radnica JF je sukladno čl. 119. st. 2. važećeg Zakona o radu dala svoje očitovanje na Zapisnik dana 26. lipnja 2025.g. na činjenične navode predmetne Prijave od 26. lipnja 2025.g. Nakon provedenog postupka radi utvrđenja svih relevantnih okolnosti tužitelj je utvrdio da je radnica JF penjanjem na punilicu prekršila niz veterinarsko – higijenskih standarda i pravila, proizvođačke prakse te postupila suprotno pravilima zaštite na radu. Radnica je stajala na punilici u svrhu fotografiranja u cipelama što je prijeteće kontaminaciji proizvoda, potencija lnog rizika objektivne odgovornosti poslodavca zbog ozljede na radu radnice zbog pada ili poskliznuća. U svrhu pranja i dezinficiranja je dozvoljeno popeti se samo voditelju linije, a ne radnici na poslovima vagara. Navedenim radnjama radnice došlo je do rizika kontaminacije radnih površina i strojeva te u konačnici kontaminaciji proizvoda, čemu je dodatno radnica pridonijela nepropisnim odijevanjem što je vidljivo na fotografijama da se nalazi u proizvodnom pogonu bez obvezne bijele radne kute, a isto je strogo zabranjeno. Navedenim postupanjima radnice je moglo doći do zaraze potrošača, posljedično visokih novčanih kazni poslodavcu te gubitka povjerenja potrošača u zdravstvenu ispravnost proizvoda, potom pada prodaje i dobiti poslodavca. Nadalje noseći majicu s pik logom i otisnutim neadekvatnim parolama bez prethodne suglasnosti i znanja poslodavca došlo je do neovlaštene upotreba intelektualnog vlasništva, a zabranjenim fotografiranjem pogona i objavljivanjem na društvenim mrežama nanosi povredu ugleda poslodavca učinivši vidljivim javnosti niz opisanih povreda propisa te povrede čuvanja poslovne tajne poslodavca. Utvrđeni su neistiniti navodi radnice utvrđenim činjeničnim stanjem u predmetu, a što je dovelo do narušavanja bitnog elementa ugovornog odnosa, povjerenja između radnika i poslodavca. Dopisima od 01. srpnja 2025. koje je tužitelj uputio tuženicima radi ishođenja suglasnosti na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici JF, tužitelj je detaljno obrazložio iz kojih razloga želi pokrenuti postupak otkaza ugovora o radu svojoj zaposlenici, navodeći primjere grubog kršenja radnih obveza od strane zaposlenice te potkrepljujući svoje navode relevantnim dokazima.
1.3. Utvrđeno je postupanje protivno propisima: Zakon o higijensko-sanitarnim propisima (EU Uredba 852/2004, Uredba 853/2004, Zakon o hrani NN 81/13, 14/14, 115/18), Smjernice EU, Codex Alimentarius, higijenskom minimumu, HACCP - nepridržavanje standarda dobre proizvođačke prakse nadalje povreda osnovnog higijenskih minimuma te internih pravila i to: nepoštivanje pravila sigurnosti na radu i zaštite zdravlja, veterinarsko – sanitarnih pravila, osnovnih higijenskih mjera, proizvodnih pravila, postupaka i procedura te općih mjera ponašanja utvrđenih zakonom, općim aktima, uputama i proizvodnim pravilima poslodavca. Nadalje povreda odredaba Etičkog kodeksa 490/2020 od 31.07.2020, a posebice opisanih u poglavlju 6. Okoliš, zdravlje i sigurnosti (OZS) i 7. poglavlje Zaštita imovine, standardima ISO, IFS kojih se ova tvrtka obvezala strogo pridržavati i strogo se pridržava. Svako odstupanje i ponašanje od utvrđenih veterinarskih i higijenskih standarda smatra se teškim povredama radnih obveza te povlači odgovornost poslodavca. Iz svega naprijed navedenog je vidljivo da je imenovana radnica kao druga ugovorna strana osobito grubo i teško prekršila svoje obveze iz radnog odnosa temeljem sklopljenog ugovora o radu, počinivši teške povrede radnog odnosa koje predstavljaju zakonski temelj za izvanredni otkaz temeljem propisa i internih akata poslodavca zbog čega radni odnos nije moguć.
1.4. Budući je uskrata suglasnosti I. i II. tuženika kao i istaknuti navodi na zatraženi otkaz su očito neutemeljeni na pozitivnim pravnim propisima i internim aktima poslodavca, stoga predlaže temeljem čl. 188.st.3. Zakona o radu i čl. 72. st.3. važećeg Zakona o zaštiti na radu te odredbi čl. 77. st. 2. Kolektivnog ugovora, don ijeti presudu kojom bi se nadomjestila suglasnost za otkazivanje radnici JF 2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava se u dijelu u kojem se navodi da su zahtjevi „…u svrhu ishođenja suglasnosti na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju…“ „…upućeni […] I. i II. tuženicima temeljem Zakona o radu u smislu odredbi čl. 188.st1., čl.151.st.2 i 150. važećeg Zakona o radu, čl. 72. st.2. važećeg Zakona o zaštiti na radu u vezi s čl. 33. i 35.1. alineja 4. i 15. Pravilnika o radu…“ Takav je navod neistinit, jer tužitelj nije uopće tražio suglasnost od II-tuženika – Radničkog vijeća, već je dostavio zahtjev radi savjetovanja o namjeravanom otkazivanju, isključivo temeljem odredbe čl. 150. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZR). Neistinit je navod da bi tužitelj tražio suglasnost na odluku o otkazu, u skladu s čl. 72. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 102/2015, 94/2018, 96/2018 – dalje: ZZnR), te je stoga tužba posve bespredmetna, jer da bi poslodavac uopće bio ovlašten podnijeti tužbu radi nadomještanja suglasnosti, on je najprije bio dužan zahtijevati suglasnost od radničkog vijeća, u skladu s čl. 151. st. 1. i 4. ZR-a.
2.1. Podnošenjem zahtjeva za savjetovanje s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZR-a, tužitelj nije ispunio pretpostavke za podnošenje tužbe, jer u zahtjevu za savjetovanje nije ni naveo da bi se radilo o radnici koja je povjerenik radnika za zaštitu na radu, a samim time nije dao ni potpune informacije potrebne za donošenje odluke. Prema tome, tužba je nedopuštena, jer tužitelj nije od radničkog vijeća ni tražio davanje suglasnosti za otkaz, pa se ne može sudskom odlukom nadomjestiti suglasnost koja nije ni tražena. Tek da je tužitelj zahtijevao suglasnost, pa da mu je ona uskraćena, bile bi ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 151. st. 4. ZR-a.
2.2. Tuženici dodatno ističu da je vrlo indikativno da tužitelj uz tužbu nije priložio svoje zahtjeve, a na kojima temelji svoju tužbu. S obzirom na to da je upravo na tužitelju teret dokazivanja, on u ovoj fazi nije dostavio upravo nikakve dokaze da je tuženicima uopće dao dostatne informacije o namjeravanom otkazivanju, a sve iz razloga što je pokušao fingirati da je zahtijevao suglasnos t za otkaz od strane II- tuženika, što predstavlja eklatantan primjer zloporabe prava i pokušaj fraudoloznog ostvarivanja procesnih probitaka za koje nisu ispunjene procesne pretpostavke.
2.3. Osporava navode o povredama radnice u cijelosti, iz razloga navedenih u očitovanjima I. i II-tuženika. Naime, nije točno „…da se radnica popela na punilicu i time bitno povećala rizik od kontaminacije, iz razloga jer je đonom cipele u direktnom kontaktu sa opremom (potencijalna opasnost od kontaminacije listerijom).“ Tuženici ističu da ništa u zahtjevu za suodlučivanje upućenom I-tuženiku, odnosno zahtjevu za savjetovanje upućenom II-tuženiku ne upućuje ni na kakvu konkretizaciju opasnosti, jer se navodi da je oprema „…morala biti oprana i dezinficirana“, što je uredno i učinjeno, pa stoga nikakve opasnosti nije bilo, a iz navoda zahtjeva tužitelja jasno proizlazi da su se sporni događaji odvijali „…za vrijeme pauze…“, dakle izvan vremena rada, pa samim time i bez ugroze proizvodnje. Nadalje, ističe da se J u trenutku fotografiranja nalazila na podestu do kojeg se popela stepenicama koje su namijenjene za penjanje na punilicu, a koje radnici koriste na isti takav način u svakodnevnom radu u procesu redovitog čišćenja stroja. S obzirom na to da radnici svakodnevno radi čišćenja, odnosno pranja strojeva stoje na tom podestu, jer se stroj drugačije niti ne može oprati, razvidno je da ne postoji nikakva povreda obveza iz radnog odnosa u samom činu penjanja, a pogotovo ne takva koja bi indicirala izvanredno otkazivanje ugovora o radu, budući da nema čak ni indicija koji bi ukazivali na bilo kakvo ugrožavanje higijenskih standarda, niti na povredu propisa o zaštiti na radu 2.4. Tuženici, nadalje, osporavaju vjerodostojnost priloženih zapisnika o saslušanju svjedoka, te ističu da su saslušani radnici, pred Predsjednikom radničkog vijeća, jasno iskazali da je punilica nakon fotografiranja za vrijeme pauze uredno i protokolarno očišćena, jasno je da nikakve realne ugroze nije bilo, te se stoga ne radi ni o kakvoj povredi. Nadalje se ističe da je iz tužbi priloženih fotografija razvidno da je radnica kompletno odjevena u zaštitnu odjeću propisanu od strane tužitelja i to u radne cipele, hlače te da ima zaštitu za kosu, dok je, obzirom da se radnja fotografiranja odvila u vrijeme u koje se nije odvijao sami rad, na sebi imala svoju privatnu majicu bez kute, što ne predstavlja nikakvo kršenje higijenskih propisa i pravila. Tužitelju je itekako poznato da svi radnici u pogonima svaki dan nose svoje privatne majice svakodnevno, a na te majice, za vrijeme odvijanja radnih procesa, nose propisane kute i ostalu zaštitnu odjeću i obuću. Nadalje, tužitelj navodi da bi bilo „…zabranjeno fotografiranje…“ što je posve bespredmetno u odnosu na N, s obzirom na to da se i u tužbi i u zahtjevima navodi da se J nalazi na fotografijama koje su priložene uz tužbu. Ako je J na fotografijama, tada ih ona nije snimala, niti pak su one dokaz korištenja mobitela, pa je time posve bespredmetno raspravljati o povredi ove zabrane. Dakle, samo fotografiranje nije izvršila J, a iz izjava priloženih uz zahtjev vidljivo je da je fotografiranje izvršila neka druga osoba, i to koristeći službeni mobilni uređaj koji se nalazi u pogonu za vrijeme rada radi odvijanja radnih procesa nesmetano, a ne mobitelom radnice JF. Imenovana radnica, dakle, nije unosila svoj mobilni telefon u pogon niti je na bilo koji način prekršila kućni red ili sigurnosne protokole, stoga ne postoji nikakva povreda pravila postupanja uporabe mobitela i fotografiranja proizvodnih pogona od strane radnice JF. Tuženici, ipak ističu da čak ni jednokratno korištenje mobitela i fotografiranje, čak i da se doista odvilo, ne bi predstavljalo dostatne i opravdane razloge za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 116. ZR-a.
2.5. Neosnovano se u tužbi navodi da bi radnica postupala protivno pravilima zaštite na radu, a što su tuženici adresirali u svojim očitovanjima na zahtjeve. Radnica je povjerenica radnika za zaštitu na radu, upoznata s pravilima zaštite na radu, koja redovito i potpuno primjenjuje u svome radu i svim drugim aktivnostima kod tužitelja, pa je svu dužnu pažnju primijenila i kritične zgode, pa nikakvih opasnosti nije bilo. U skladu sa navedenim, posve je jasno da ništa u navodima zahtjeva za davanje suglasnosti za izvanredni otkaz ne ukazuje na ispunjenje pretpostavki iz čl. 116. st. 1. ZR-a, jer: radnica je koristila svu zaštitnu opremu koju joj je na raspolaganje stavio tužitelj; fotografije nije izradila ona, niti pak je za to korišten njezin mobitel ; fotografije su sačinjene službenim mobitelom za koji ne postoji zabrana unosa u pogon ; cipele koje su navodno potencijalni izvor ugroze jesu dio zaštitne opreme radnice koju uobičajeno koristi u radu, pa stoga nije jasno kako bi se time povećao rizik kontaminacije.
2.6. U odnosu na izradu majica i korištenje loga tužitelja, ističe se da u izradi majica i korištenju logotipa nema ništa sporno. Majice su izrađene na način na koji su se radnici poistovjetili s tužiteljem kao poslodavcem, dakle u isključivu svrhu identifikacije samih sebe kao lojalnih radnika zaposlenih kod tužitelja, te žig nije upotrijebljen protivno odredbama čl. 11. Zakona o žigu („Narodne novine“ br. 14/2019). Poruke navedene na spornim majicama tužitelju su dobro poznate, jer se radi o štrajkačkim sloganima s kojima je tužitelj bio itekako upoznat, a hinjenje o nerazumljivosti natpisa – parola, ukazuje na motivaciju za postupanje, odnosno zabranjenu osnovu za otkazivanje – sindikalno djelovanje Č i njezino aktivno sudjelovanje u štrajku. U tom je smislu, iz cjelokupnosti navodnih razloga za otkaz, razvidno da nisu svi radnici koji su sudjelovali u jednakovrsnom postupanju sankcionirani na jednak način, odnosno da je upravo J odabrana za otkaz, kako bi se djelovalo generalno preventivno za buduće štrajkove, odnosno da se pošalje poruka kako će proći sindikalni vođe, ako će ubuduće sudjelovati u organizaciji i vođenju štrajka, kao temeljnog alata sindikalne borbe za prava radnika.Namjeravani otkaz ugovora dakle predstavlja zabranjeno nejednako postupanje zbog sindikalnog djelovanja, protivno odredbi čl. 186. ZR-a, te protivno odredbi čl. 2. st. 1. Sporazuma o razumijevanju od 20. lipnja 2025.
2.7. Tuženici smatraju da je namjeravani otkaz isključivo odmazda za provedeni štrajk i uspješnu sindikalnu akciju, te sprječavanje budućih sindikalnih akcija, nedopušteno temeljem čl. 186. ZR-a, te predstavlja negaciju slobode sindikalnog djelovanja, ali i povredu načela dobre vjere, jer je tužitelj, iako načelno otkaz temelji na događaju koji se zbio nakon sklapanja Sporazuma o razumijevanju, iz cjelokupna konteksta vidljivo je da se radi o mala fidei kršenju odredbe čl. 2. st. 1. Sporazuma, jer se sankcionira upravo sindikalna akcija kojom se obilježava uspjeh radnika u štrajku. Prvenstveno predlažu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid dokumentaciju podnijetu uz tužbu: ugovor o radu na neodređeno vrijeme br.1008/23, Aneks br.693/25, Očitovanje radničkog vijeća od 05.07.2025.god., Očitovanje PPDIV-a od 08.07.2025.god., prijava s privitcima, fotografijama od 26.06.2025., očitovanje JF dato na Zapisnik od 26. lipnja 2025.god., izjavu NF od 26. lipnja 2025.g., dopuna izjave od 27. lipnja 2025.g., izjavu ČF od 26. lipnja 2025.g., Prijavu s privitcima, fotografijama od 26.06.2025.
3.1. Tuženik je dostavio dokaze u dopis tužitelja od 1. srpnja 2025. broj R- 30/2025-1. i Sporazum o razumijevanju od 20. lipnja 2025.
3.2. Podneskom od 24.10.2025.g. tužitelj dostavlja dopise tužitelja od 1. srpnja 2025.g. upućen PPDIB naslovljen kao : "suodlučivanje povodom namjere izvanrednog otkaza ugovora o radu radnici JF" te Radničkom vijeću PIK Vrbovec naslovljen kao: "savjetovanje poslodavca s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radnici JF" . Naknadno je tek 20.2.2026. dostavljen u spis Pravilnik o radu od 17.6.2023., Etički Kodeks PIK Vrbovec plus d.o.o. od 31.7.2020.g.,
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tužitelj, kao poslodavac i radnica JF imali zaključen ugovor o radu za radno mjesto Mesoprerađivač II u Sektoru proizvodnje i održavanja, služba proizvodnje – prerada – proizvodnja prerađevina poslova
6. Radnica JF je sindikalna povjerenica Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske te povjerenica radnika za zaštitu na radu.
7. Tužitelj je dopis od 1. srpnja 2025.g. naslovljen kao : "suodlučivanje povodom namjere izvanrednog otkaza ugovora o radu radnici JF" uputio PPDIB te Radničkom vijeću PIK Vrbovec dopis naslovljen kao: "savjetovanje poslodavca s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radnici JF" .
8. Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske uskratio je suglasnost za namjeravani izvanredni otkaz očitovanjem od 8. 7.2025.g.
9. Radničko vijeće protivilo se donošenju namjeravane odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radnici JF očitovanjem od 5. srpnja 2025.g.
10. Prema odredbi čl. 188. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće:
- toč.1- otkazati ugovor o radu ili
- toč.2.- na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.
Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.
Prema st.3. ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
11. Prema odredbi čl. 72. st.2. Zakona o zaštiti na radu (NN 94/18) poslodavac ne smije povjereniku radnika za zaštitu na radu, tijekom obnašanja dužnosti bez suglasnosti radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, otkazati ugovor o radu, niti ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Prema st.3. istog članka, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik koji ima prava i obveza radničkog vijeća uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave tog očitovanja zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
12. U tom postupku pribave suglasnosti, ovaj sud smatra da je poslodavac dužan analogno primjenjivati odredbe oko provođenja savjetovanja, odnosno tražen ja suglasnosti navedenih u čl. 150. i 151. Zakona o radu. Dakle, poslodavac mora sindikatu u konkretnom slučaju otkaza sindikalnom povjereniku dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, poslodavac je sindikatu na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca dužan omogućiti održavanja sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, a podatke o namjeravanoj odluci mora dostaviti sindikatu potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.
13. Prema čl. 151.st.2. Zakona o radu, poslodavac iznimno može, bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća donijeti odluku iz st. 1toč.1. do 6. ako se odlukom rješava o pravima radnika koji je ujedno i sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu iz čl. 188. ZR.
14. U sporovima u kojima se zahtijeva nadomještanje suglasnosti za otkaz ugovora o radu raspravljanje je ograničeno na utvrđivanje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza i upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Pravni interes se procjenjuje u trenutku podnošenja tužbe i ne ocjenjuje se zakonitost otkaza
15. Isto tako, tužitelj je naznačio u tužbi VPS u iznosu od 250 euro, što znači da je riječ o sporu male vrijednosti na koje se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP- a. Prema odredbi čl. 461.a. ZPP-a st.2. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
16. Stoga, imajući u vidu da tužitelj u tužbi nije dostavio niti dopise u kojima je tražio suglasnost, odnosno očitovanje, kako je na spornim fotografijama i vezano uz sporni događaj istovremeno prisutno s tužiteljicom i 10-ak drugih radnika, kako je očigledno, s obzirom na poruke na majicama da je bilo riječi o nekoj sindikalnoj akciji, a nije jasno da li je prema svim radnicima postupljeno na jednaki način, te pogotovo što nije niti dostavljen namjeravani izvanredni otkaz ugovora o radu, to ovaj sud smatra kako poslodavac nije dokazao na razini vjerojatnosti postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, odnosno da se ne radi o odmazdi prema radnici kao sindikalnoj povjerenici i povjerenici radnika za zaštitu na radu. Slijedom iznijetog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Sud nije provodio personalne dokaze, jer je odlučne činjenice utvrdio iz dokumentacije priložene u spis.
18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP -a i i važećoj odvjetničkoj tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT), a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom Priznati trošak je jednokratna nagrada po tbr. 7/2 OT 250 bodova, odnosno 500 euro, dodatak za zastupanje više osobe tbr. 36. 50 euro, PDV 137,50 euro, ukupno 687,50 euro.
19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. lipnja 2026.
SUDAC:
Kristina Trtanj Vukoja
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.
Dna:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
