REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3650/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Dijana Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Šipek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnog dijela zkčbr. [katastarska čestica] – kuća u [adresa] površine 374 m2 i dvorište površine 60 m2, ukupne površine 434 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanog kao: 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) Stan od dvije sobe s nusprostorijama u prizemlju na desnoj strani, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja na opisanoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 2.513,23 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan posebni dio zkčbr. [katastarska čestica] – kuća u [adresa] površine 374 m2 i dvorište površine 60 m2, ukupne površine 434 m2, opisan kao: 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) Stan od dvije sobe s nusprostorijama u prizemlju na desnoj strani, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a kao vlasnik istog je upisana tužena Republika Hrvatska. Predmetna nekretnina je ranije bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je brisana pod poslovnim brojem Z-20476/2024 uslijed postupka obnove i upisa u glavnu knjigu Centar Novi. Navodi da nije sudjelovao u postupku obnove i upisa u glavnu knjigu Centar Novi jer nikad nije dobio poziv Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, niti ga je upravitelj zgrade označio strankom tog postupka iako desetljećima plaća pričuvu za predmetni stan, tako je je uknjižba prava vlasništva za korist Republike Hrvatske izvršena bez njegovog znanja i sudjelovanja. Predmetni stan je u zemljišne knjige upisan 1965. godine temeljem Rješenja Sekretarijata za financije NOO Donji Grad broj 02-437/1-59 od 30. lipnja 1959. godine, Rješenja Komisije za nacionalizaciju NOO općine Donji Grad broj 04-KN-1439/1-1960 od 07. ožujka 1960. godine, Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Grada Zagreba broj: 04-KN-1439/6-1959 od 08. lipnja 1960. godine i Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Grada Zagreba broj: N-5969/1960 od 26. listopada 1960. godine, te je kao vlasnica uknjižena UR iz [adresa]. Prva sljedeća promjena vlasništva je provedena 1985. godine kad je stan temeljem Rješenja Trećeg općinskog suda u Beogradu broj O-39/83 od 03. listopada 1983. donesenog iza pok. UR, preminule **.**.1975., uknjižen kao suvlasništvo Z i CR iz [adresa], Majke Jevrosime br. 37, svakog u 1/2 dijela. Predmetni stan je 1987. godine pod poslovnim brojem Z-5408/1987, rj. Z-3620/1988 prenesen s Z i CR i upisan je kao Društveno vlasništvo temeljem Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Grada Zagreba broj: N-230/1961 od 25. svibnja 1961. godine, ranije citiranog Rješenja Komisije za nacionalizaciju NOO općine Donji Grad broj 04-KN-1439/1-1960 od 07. ožujka 1960. godine i Rješenja Trećeg Opštinskog suda u Beogradu broj O-39/83 od 18. siječnja 1988. Tužitelj ZR je pravo vlasništva predmetnog stana stekao temeljem Ugovora o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974. godine sklopljenog s prodavateljicom UR za njenog života. Temeljem Ugovora je Grad Zagreb, Sekretarijat za financije, Odjel za utvrđivanje obaveza građana, Odsjek za poreze i takse izdao Rješenje broj UP/I-23/3818/1-1974 od 18. prosinca 1974. godine, te je porez na promet nekretnina uredno plaćen, što je vidljivo iz Uvjerenja o plaćenom doprinosu i porezu Grada Zagreba, Sekretarijata za financije, Odjela za knjigovodstvo broj: 03-3-2-21486- 1974 od 23. prosinca 1974. godine. U trenutku sklapanja Ugovora o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974. godine prodavateljica UR je bila uknjižena kao vlasnica stana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U vlasnički posjed stana ZR je stupio temeljem citiranog Ugovora o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974. godine, od kada se tužitelj ZR nalazi u neprekinutom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnog stana. Posjed tužitelja ZR je zakonit jer ima valjani pravni temelj stjecanja, istinit jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, te pošten jer nema razloga sumnjati da mu taj posjed ne pripada.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvotno predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu, sve u smislu odredbe članka 186.a, stavak 7. Zakona o parničnom postupku jer je podnesena prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka. Rješenjem Grada Zagreba, Narodnog odbora općine Donji Grad, broj: 02-437/1-1959 od 30. lipnja 1959. nacionalizirana su i postala društveno vlasništvo sva navedena izgrađena i neizgrađena građevinska zemljišta u k. o. [katastarska općina], konkretno točkom 110. izgrađeno građevinsko zemljište u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 116,5 čhv PR iz [adresa] i drugih, dakle i OR koja je bila suvlasnica 1/6 dijela te nacionalizirane zgrade. Nastavno OR podnijela je zahtjev za izuzimanje od nacionalizacije dijela stambene zgrade o kojem je Komisija za nacionalizaciju odlučila rješenjem broj: 04 - KN-1439/6-1959 od 8. lipnja 1960., kojim je točkom I. e izreke podnositeljici zahtjeva ostavljen u vlasništvu trosobni stan sa sporednim prostorijama na II. katu zgrade. Protiv navedenog rješenja OR podnosi žalbu o kojoj je odlučila Komisija za nacionalizaciju rješenjem broj: N-5969/1960 od 26. listopada 1960. na način da je izmijenilo rješenje od 8. lipnja 1960. pod točkom I. e izreke te OR između ostalog ostavilo u vlasništvu jedan stan od dvije sobe s nusprostorijama koji se nalazi u prizemlju na desnoj strani. Navedeni stan, predmet je utvrđenja prava vlasništva u ovoj parnici. Protiv navedenog rješenja od **.**.1960. OR podnijela je prijedlog za obnovu postupka o kojem je Komisija za nacionalizaciju odlučila rješenjem, broj: N-230/1961 od 25. svibnja 1961. pa su joj izrijekom ostavljeni u vlasništvu jedan trosobni i jedan jednosobni stan, dok se u obrazloženju na vrhu stranice 3. navodi da joj zahtjev (prijedlog) nije osnovan u vidu dvosobnog stana koji je predmet ove parnice. Na citiranom rješenju od 25. svibnja 1961. iskazana je pravomoćnost te je ručno naveden poslovni broj: Z-5408/87, a na temelju kojeg je u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi pod rednim brojem upisa 71. proveden upis društvenog vlasništva. Pod tim rednim brojem upisa se i navodi da je prethodno OR bila vanknjižna vlasnica toga stana. Iz navedenog proizlazi da je predmetni dvosobni stan, koji je smješten u prizemlju desno, bio nacionaliziran pravomoćnim rješenjem od 25. svibnja 1961. iz čega se može zaključiti da OR u prosincu 1974. u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji sa kupcem - ovdje tužiteljem nije bila vlasnica predmetnog stana, slijedom čega tužitelj nije od prodavateljice mogao steći pravo vlasništva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 9-10), Rješenje Z-20476/2024 od 19. travnja 2024. (list 11), povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 12-27), preslika zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 28-44), Rješenje broj 02-437/1-59 od 30. lipnja 1959. (listovi 45-111), Rješenje broj: 04-KN-1439/6-1959 od 08. lipnja 1960. (listovi 112-116), Rješenje broj: N-5969/1960 od 26. listopada 1960. (listovi 120-124), Rješenje broj O-39/83 od 03. listopada 1983. (listovi 128-129), Rješenje broj: N-230/1961 od 25. svibnja 1961. (listovi 132-134), Rješenje broj O-39/83 od 18. siječnja 1988. (listovi 151-152), Ugovor o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974. (listovi 153-155), Rješenje broj UP/I- 23/3818-3-1974 od 18. prosinca 1974. (listovi 157-158), Uvjerenje o plaćenom doprinosu i porezu od 23. prosinca 1974. (list 159-160), Prijava podataka o stanu od 31. siječnja 1979. (listovi 161-163), Uvjerenje o prebivalištu ZR (list 165),

Uvjerenje o prebivalištu HR (list 166), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 09. srpnja 1984. (listovi 167-169), dokazi o plaćanju režijskih troškova (listovi 171-181), Obavijest Grada Zagreba o podnesenom zahtjevu za povrat oduzete imovine, Klasa:

942-01/25-001/23 od 23. siječnja 2025. (listovi 182-183), Očitovanje tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 195-196), spis ovog suda Z-47118/2022/11686 (u priklopu), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VR (listovi 207-208), HR (list 208) i tužitelja (list 209).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega sud nije odlučivao o postavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima.

5. U ovom predmetu glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je stekao pravo vlasništva nekretnine pobliže opisane u petitu tužbe. Prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da ugovor o prodaji i kupovini od 05. prosinca 1974. predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine pobliže opisane u petitu tužbe.

6. Radi donošenja odluke o dopuštenosti predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, kojom je propisano da ako zahtjev iz mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, sud je izvršio uvid u Očitovanje tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora od 7. travnja 2025. Iz navedenog očitovanja proizlazi da tužena nije prihvatila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora već je tražila dodatno očitovanje i dostavu mjerodavne dokumentacije. U takvoj situaciji, a s obzirom da nije prihvaćen zahtjev podnositelja za mirno rješenje spora to je isti ovlašten i prije isteka roka od 3 mjeseca podnijeti tužbu nadležnom sudu (slično i VSRH u odluci broj Rev 1227/2021-2 od 21. veljače 2024.). Prema tome nisu ispunjene pretpostavke za odbačaj tužbe.

7. U konkretnom je predmetu sporno je je li tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana pobliže opisanog u petitu tužbe.

7.1. Iz iskaza svjedoka VR proizlazi da je riječ o stanu koji se nalazi na polukatu s desne strane, s dvije sobe, hodnikom, kuhinjom, WC-om i kupaonicom, balkonom, površine 60–70 m², na adresi [adresa]. Izjavila je da taj stan pripada njezinom ocu te da su kao djeca dolazili u taj stan k prabaki FR. Navela je da je kasnije tamo živio njezin djed ŽR preko zime, te da su cijeli život dolazili u taj stan. Kazala je da je njezin otac tamo živio još prije nego što se ona rodila s bakom, a da je sigurno s njima živio od kada se ona rodila. Potvrdila je da njezin brat živi u tom stanu od 1998. Svjedokinja je dalje navela da joj je otac rekao da je kupio stan kada je imao 20 godina te da joj je govorio kako je sam stavljao parket u taj stan. Objasnila je da ga je kupio od UR, koji je stan bio privatan, a da su kasnije otkrili da to nije bio njezin stan, odnosno da joj je skinuto vlasništvo i upisana država. Navela je da se to navodno dogodilo nakon što je otac kupio stan te da je za to saznala nedavno, možda nekoliko godina ranije. Izjavila je da ne zna je li se njezin otac pokušavao upisati na taj stan, ali da zna da na njega nije glasio. Svjedokinja je kazala da joj je otac pričao da je tamo živio s bakom te da, osim njega, bake, brata i ranije djeda, nitko drugi nije živio u tom stanu. Nije joj bilo poznato da bi im itko osporavao pravo da budu u tom stanu. Navela je da su tek dva mjeseca ranije dobili poruku od države da se dogovore oko najma. Kazala je da je otac kupio stan dok su mama i tata bili u Austriji, negdje sedamdesetih godina, ali da ne zna točnu cijenu. Navodi da saznanja o tome da su mama i tata kupili stan dok su bili u Austriji ima jer su joj to rekli mama i tata te da o događajima koji su bili prije njezina rođenja zna po kazivanju oca i majke.

7.2. Iz iskaza svjedoka HR proizlazi da živi u stanu u [adresa]. Opisao je da je riječ o stanu u visokom prizemlju, s desne strane, površine oko 60 m², koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, WC-a i kupaonice. Naveo je da živi u tom stanu negdje od 1998. ili 1999. te da je stan od ZR, koji ga je kupio od Stajke Marjanović 1974. Kazao je da ne zna za koju cijenu. O kupnji tog stana, odnosno da je stan od ZR, svjedok je naveo da zna jer se to zna u familiji.

Svjedok se prisjetio prabake ĆR koja je tamo živjela, zatim djeda ŽR te oca ZR, ali nije znao točno koliko dugo je otac tamo živio. Na pitanje zna li tko je tamo živio prije 1974., svjedok je naveo da misli da je prabaka tamo živjela, a li da ne zna točno po kojoj osnovi. Kazao je da njemu nitko nije osporavao pravo da bude u tom stanu te, koliko mu je poznato, ni njegovu ocu. Naveo je da ne zna zbog čega se otac nije upisao u zemljišne knjige niti da je upoznat s katastarskim problemima. Potvrdio je da živi u tom stanu i da se tamo prijavio po dopuštenju ZR. Režije za predmetni stan plaća mama SR te glase na ĆR, ZR i nešto na njegovo ime. Nije mu poznato da UR nije bila vlasnik stana.

7.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da da je s dvadeset godina kupio predmetni stan u [adresa], koji se nalazi prizemno desno, sastoji se od dvije sobe, kuhinje, malog WC-a, površine nekih 60–65 m². Izjavio je da je stan kupio od UR negdje 1971. ili otprilike tada, za cijenu od 7.000,00, pri čemu se nije mogao sjetiti valute. Naveo je da su on i njegova baka ĆR živjeli u tom stanu i prije kupnje jer je baka imala stanarsko pravo. Kazao je da je UR poslala nekoga i pitala ih žele li kupiti taj stan te da je on odlučio da će ga kupiti. Tužitelj je naveo da je prije sklapanja ugovora provjerio je li ona vlasnik stana jer ne bi samo tako kupio stan od nekoga tko tvrdi da je vlasnik. Nije se mogao točno sjetiti gdje je provjeravao je li upisana kao vlasnik, ali naveo je da je znao da je bila upisana kao vlasnik jer inače stan ne bi kupio. Kazao je da se ne može sjetiti je li se kasnije pokušao upisati na taj stan jer je sve bilo čisto te da se s tim, budući da je imao 20 godina, nije zamarao. Naveo je da su tek nedavno saznali, ne zna točno kada, da postoje problemi. Kazao je da nikad nitko njemu, ni njegovoj baki, a ni njegovu sinu nije osporavao pravo da budu u tom stanu te da nakon što je kupio stan nije provjeravao ZK stanje jer za to nije bilo potrebe. Tužitelj je naveo da mu gospođa UR nije rekla da je stan bio nacionaliziran te da je ona živjela u [adresa], zbog čega su se vidjeli samo prilikom potpisivanja ugovora o prodaji stana.

7.4. Iz Ugovora o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974. proizlazi da je sklopljen između UR, kao prodavatelja, i tužitelja ZR kao kupca, stana u prizemlju desno od 64 m2 na adresi [adresa]. Iz čl. 4. predmetnog Ugovora proizlazi da u istom stanuju FR i ZR, ovdje tužitelj.

7.5. Iz Rješenja broj UP/I-23/3818-3-1974 od 18. prosinca 1974. i Uvjerenja o plaćenom doprinosu i porezu od 23. prosinca 1974. proizlazi da je prdavatelju UR razrezan porez na prodaju nekretnine koja je predmetom Ugovora o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974.

8. Iz, u bitnome suglasnih, iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetnog stana od njegove kupnje 1974. godine. Da je tome tako i da je tužitelj predmetni stan nastavio posjedovati kao samostalni posjednik proizlazi iz činjenice da je tužitelj, a sada njegov sin, na navedenoj adresi imao prijavljeno prebivalište, da za predmetni stan plaća režije te da mu nitko nije osporavao pravo da isti posjeduje.

8.1. S obzirom na datum sklapanja kupoprodajnog ugovora i početka samostalnog posjedovanja stana, valja reći da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti pravila Općeg austrijskog građanskog zakonika iz 1811., koji je u Hrvatskoj stupio na snagu 1853. i bio primjenjivan sve do donošenja Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 91/96, dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 1980. godine, nakon stupanja na snagu odredbe važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP).

8.2. U primjeni pravnih pravila OGZ-a, prije stupanja na snagu ZOVO, vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen (tako i VSRH u odlukama broj Rev- 778/2021-2 od 6. srpnja 2022., Rev-6064/12-3 od 25. veljače 2014., Rev1261/10-218. travnja 2012.).

8.3. Da u konkretnom slučaju Ugovor o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed tužitelja čini zakonitim, proizlazi iz činjenice da je predmetni ugovor konvalidirao prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi, kojom je propisano da se pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, ugovori o kupoprodaji zemljišta u društvenom vlasništvu konvalidiraju po samom zakonu (tako i VSRH u odluci Rev-x-793/2015-2 od 30. listopada 2018., Županijski sud u Zagrebu broj Gž- 855/2025-8 od 7. listopada 2025.).

8.4. Slijedom navedenog, kako predmetni ugovor predstavlja valjani pravni temelj stjecanja vlasništva, te iz iskaza svjedoka i tužitelja te sadržaja samog Ugovora o prodaji i kupovini stana od 05. prosinca 1974. (čl. 4.) te Rješenja kojim je prodavatelju razrezan porez na promet nekretnine, proizlazi da je predmetni ugovor u cijelosti izvršen s obzirom da je plaćena kupoprodajna cijena i isti je predan kupcu, ovdje tužitelju, u samostalni posjed, to je tužitelj vlasništvo nekretnine stekao već 1974. godine prema tada važećim pravilima OGZ-a, dakle i bez upisa u zemljišne knjige.

9. Uzgred valja istaknuti da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke i za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, što je kao jedan od načina stjecanja prava vlasništva također obuhvaćen glavnim tužbenim zahtjevom. Naime, rok za dosjelost na nekretninama u državnom vlasništvu iznosio je 40 godina (§ 1472. OGZ-a), dok je prema odredbi članka 28. stavak 2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Prema uvriježenom shvaćanju sudske prakse ZOVO se primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranije važećim zakonom. Kada je ZOVO propisao kraći rok, a stupanjem na snagu zakona preostalo je kraće vrijeme od zakonom propisanog, rok istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Ako je od toga roka određenog ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanog u novom zakonu (tako i Županijski sud u Splitu Gž-2672/2018-2 od 15. studenog 2018.). Stoga bi se u konkretnom slučaju na računanje roka dosjelosti trebaju primijeniti pravna pravila OGZ-a, zatim odredbe ZOVO i konačno o9dredbe važećeg ZVZSP (tako i VSRH u odluci broj Rev 1207/2020- 2 od 23. svibnja 2023.).

9.1. Prema odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi stavka 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

9.2. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

9.3. Stavkom 4. čl. 159. ZVDSP-a propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

10. Odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-58/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) ukinuta je odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

10.1. Nakon ukidanja ove odredbe, interpretaciju članka 388. ZVDSP dao je Europski sud za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev broj 3598/04 od 11. lipnja 2009.), Gashi protiv Hrvatske (zahtjev broj 32457/05) i dr. koji je izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U vezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi.".

10.2. Slijedom navedenog, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. To znači da je posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao pravo vlasništva te nekretnine temeljem spomenute ukinute odredbe dosjelošću, uz uvjet da tom njegovom pravu nije bilo suprotstavljenih stečenih prava trećih osoba radi čije je zaštite od nedopuštenog retroaktivnog učinka i ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP, što u konkretnom slučaju tuženik niti ne tvrdi.

11. Kakvoća kvalificiranog posjeda pretpostavlja da je isti zakonit, istinit i pošten. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP-a zakonit je onaj posjed ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj zakoniti posjednik nekretnine koja je predmetom ovog postupka od 1974. godine, to su u odnosu na stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću također ispunjene sve zakonske pretpostavke. Stoga je valajlo prihvatiti kao osnovan glavni tužbeni zahtjev.

12. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 12. svibnja 2026., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 21. siječnja 2026. i 12. svibnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.500,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 1.875,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 188,23 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 450,00 eura.

13. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 2.513,23 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika