Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2242/2022-51

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GAB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP Leasing dioničko društvo za usluge, OIB: 23780250353, Petrovaradinska 1, Zagreb, kojeg zastupa Ivan Topić, odvjetnik iz Zagreba, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o financijskom leasingu br. 1002430 od 19.03.2008. sklopljenog između tuženika OTP LEASING d.d., Petrovaradinska 1, Zagreb, OIB: 23780250353 kao davatelja leasinga i BAVA inženjering d.o.o., Preradovićeva 2, Zagreb, OIB: 28830527004 kao primatelja leasinga, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u toč. 5. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos leasing rate u iznosu od 581,22 CHF, kao i Ugovora o financijskom leasingu bro. 1002432 od 19.03.2008. sklopljenog između tuženika OTP LEASING d.d., Petrovaradinska 1, Zagreb, OIB: 23780250353 kao davatelja leasinga i BAVA inženjering d.o.o., Preradovićeva 2, Zagreb, OIB: 28830527004 kao primatelja leasinga, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana galvnica švicarski franak, u toč. 5. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos leasing rate u iznosu od 224,55 CHF povezano s dijelom čl. 6.3. Općih uvjeta financijskog leasinga FL-POK-01 koji su sastavni dio Ugovora, a koja glasi:

''Visinu naknade za leasing odrešuje Davatelj leasinga prema visini kupovne cijene objekta leasinga (umanjenoj za učešće), svim izdacima, troškovima i posebnim naknadama koje je podmirio u vezi s poslom leasinga, troškovima i posebnim naknadama koje je podmirio u vezi s poslom leasinga, a koji ulaze u naknadu za leasing, trajanje leasinga, vrijednosti dodatnih usluga uključenih u leasing koje financira Davatelj leasinga, visini ostatka vrijednosti objekta leasinga te elementima financijskog karaktera. Elementi financijskog karaktera su: visina kamatne stope (koja je promjenjiva u skladu s internim aktima Davatelja leasinga), visina valutnih rizika koje proizlaze iz svođenja plaćanja u drugim valutama na ugovornu valutu, ako se plaćaju kroz naknadu za leasing te drugi financijski elementi koje odredi Davatelj leasinga. Davatelj leasinga određuje i koje izdatke, posbene naknade i troškovi ulaze u naknadu za leasing...''

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba toč. 7. Općih uvjeta financijskog leasinga FL-POK-01 koji su sastavni dio Ugovora o financijskom leasingu broj 1002430 od 19.03.2008., kao i Ugovora o financijskom leasingu br. 1002432 od 19.03.2008. sklopljenog između tuženika kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga, a koja glasi:

''7.1. Davatelj leasinga ima pravo uskladiti naknadu za leasing u slučaju promjene bio kojeg elementa na temelju kojeg određuje visinu naknade za leasing (toč. 6.3.), i to neovisno o tome kada su se promjene glede tog elementa dogodile.

7.2. Davatelj leasinga će usklađenje izvršiti na jedan od sljedećih načina kojeg sam odabere:

a)-određivanje izmjene visine učešća

b)-izmjena visine iznosa obroka naknade za leasing

c)-određivanje dodatnog jednokratnog iznosa naknade za leasing...''

III. Nalaže s tuženiku OTP LEASING d.d., Petrovaradinska 1, Zagreb, OIB: 23780250353 da tužitelju GAB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.015,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

12,10 EUR od dana 11.11.2008.do isplate

3,44 EUR od dana 09.12.2008.do isplate

28,92 EUR od dana 19.01.2009.do isplate

3,33 EUR od dana 13.02.2009.do isplate

28,34 EUR od dana 13.02.2009.do isplate

18,69 EUR od dana 11.03.2009.do isplate

17,43 EUR od dana 11.03.2009.do isplate

23,38 EUR od dana 21.04.2009.do isplate

4,43 EUR od dana 15.05.2009.do isplate

21,65 EUR od dana 15.05.2009.do isplate

3,09 EUR od dana 15.06.2009.do isplate

15,83 EUR od dana 23.06.2009.do isplate

19,97 EUR od dana 17.07.2009.do isplate

21,11 EUR od dana 31.08.2009.do isplate

10,38 EUR od dana 18.09.2009.do isplate

8,96 EUR od dana 24.09.2009.do isplate

20,10 EUR od dana 25.11.2009.do isplate

20,45 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

0,76 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

5,49 EUR od dana 16.12.2009.do isplate

15,16 EUR od dana 18.12.2009.do isplate

26,35 EUR od dana 17.02.2010.do isplate

2,35 EUR od dana 19.03.2010.do isplate

7,38 EUR od dana 19.03.2010.do isplate

20,02 EUR od dana 22.03.2010.do isplate

6,94 EUR od dana 22.04.2010.do isplate

5,13 EUR od dana 22.04.2010.do isplate

16,96 EUR od dana 17.05.2010.do isplate

16,89 EUR od dana 25.05.2010.do isplate

2,27 EUR od dana 25.05.2010.do isplate

54,13 EUR od dana 07.07.2010.do isplate

53,17 EUR od dana 19.07.2010.do isplate

4,90 EUR od dana 19.07.2010.do isplate

70,35 EUR od dana 09.09.2010.do isplate

1,73 EUR od dana 28.09.2010.do isplate

63,47 EUR od dana 28.09.2010.do isplate

65,83 EUR od dana 13.10.2010.do isplate

55,11 EUR od dana 03.11.2010.do isplate

76,65 EUR od dana 10.12.2010.do isplate

84,61 EUR od dana 24.02.2011.do isplate

48,74 EUR od dana 06.04.2011.do isplate

29,48 EUR od dana 19.04.2011.do isplate

50,32 EUR od dana 19.04.2011.do isplate

43,73 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

111,44 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

17,01 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

110,98 EUR od dana 27.07.2011.do isplate

18,81 EUR od dana 27.07.2011.do isplate

111,77 EUR od dana 01.09.2011.do isplate

34,44 EUR od dana 01.09.2011.do isplate

79,79 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

93,60 EUR od dana 01.09.2011.do isplate

31,06 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

109,84 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

18,67 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

88,92 EUR od dana 10.11.2011.do isplate

92,40 EUR od dana 12.12.2011.do isplate

11,13 EUR od dana 12.12.2011.do isplate

3,44 EUR od dana 14.12.2011.do isplate

110,85 EUR od dana 19.12.2011.do isplate

118,21 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

3.590,23 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

po stopi koja se određuje, do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže s tuženiku OTP LEASING d.d., Petrovaradinska 1, Zagreb, OIB: 23780250353 da tužitelju GAB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 742,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

22,08 EUR od dana 17.07.2009.do isplate

22,32 EUR od dana 31.08.2009.do isplate

22,29 EUR od dana 24.09.2009.do isplate

2,79 EUR od dana 25.11.2009.do isplate

19,27 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

21,87 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

10,09 EUR od dana 18.12.2009.do isplate

4,15 EUR od dana 29.12.2009.do isplate

7,92 EUR od dana 18.01.2010.do isplate

16,98 EUR od dana 19.03.2010.do isplate

17,46 EUR od dana 22.04.2010.do isplate

17,47 EUR od dana 25.05.2010.do isplate

18,53 EUR od dana 07.07.2010.do isplate

18,32 EUR od dana 19.07.2010.do isplate

19,47 EUR od dana 09.09.2010.do isplate

18,82 EUR od dana 28.09.2010.do isplate

18,85 EUR od dana 13.10.2010.do isplate

18,34 EUR od dana 03.11.2010.do isplate

19,47 EUR od dana 10.12.2010do isplate

19,47 EUR od dana 10.12.2010.do isplate

17,46 EUR od dana 10.12.2010.do isplate

2,03 EUR od dana 24.02.2011.do isplate

19,77 EUR od dana 24.02.2011.do isplate

19,71 EUR od dana 19.04.2011.do isplate

21,04 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

21,06 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

21,99 EUR od dana 27.07.2011.do isplate

21,97 EUR od dana 010.9.2011.do isplate

20,24 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

0,71 EUR od dana 11.10.2011.do isplate

20,98 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

12,14 EUR od dana 10.11.2011.do isplate

8,79 EUR od dana 12.12.2011.do isplate

21,04 EUR od dana 14.12.2011.do isplate

21,00 EUR od dana 19.12.2011.do isplate

21,38 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

113,93 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

V. Nalaže s tuženiku OTP LEASING d.d., Petrovaradinska 1, Zagreb, OIB: 23780250353 da tužitelju GAB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.220,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

10,29 EUR od dana 03.11.2008.do isplate

1,33 EUR od dana 01.12.2008.do isplate

11,18 EUR od dana 02.01.2009.do isplate

11,07 EUR od dana 02.02.2009.do isplate

13,38 EUR od dana 02.03.2009.do isplate

10,52 EUR od dana 01.04.2009.do isplate

10,21 EUR od dana 04.05.2009.do isplate

3,86 EUR od dana 01.06.2009.do isplate

4,59 EUR od dana 15.06.2009.do isplate

2,64 EUR od dana 01.07.2009.do isplate

3,19 EUR od dana 17.07.2009.do isplate

2,54 EUR od dana 03.08.2009.do isplate

4,16 EUR od dana 31.08.2009.do isplate

1,76 EUR od dana 01.09.2009.do isplate

6,58 EUR od dana 18.09.2009.do isplate

2,05 EUR od dana 01.10.2009.do isplate

0,22 EUR od dana 02.10.2009.do isplate

4,43 EUR od dana 25.11.2009.do isplate

1,34 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

6,47 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

5,17 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

3,14 EUR od dana 16.12.2009.do isplate

0,16 EUR od dana 18.01.2010.do isplate

9,76 EUR od dana 22.01.2010.do isplate

11,66 EUR od dana 19.03.2010.do isplate

13,88 EUR od dana 22.04.2010.do isplate

14,47 EUR od dana 25.05.2010.do isplate

22,39 EUR od dana 07.07.2010.do isplate

20,61 EUR od dana 19.07.2010.do isplate

6,04 EUR od dana 09.09.2010do isplate

23,33 EUR od dana 15.09.2010.do isplate

25,31 EUR od dana 28.09.2010.do isplate

25,52 EUR od dana 13.10.2010.do isplate

21,41 EUR od dana 03.11.2010.do isplate

29,71 EUR od dana 10.12.2010.do isplate

32,79 EUR od dana 24.02.2011.do isplate

0,44 EUR od dana 24.02.2011.do isplate

3,84 EUR od dana 03.03.2011.do isplate

25,5 EUR od dana 06.04.2011.do isplate

33,22 EUR od dana 19.04.2011.do isplate

43,19 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

50,76 EUR od dana 27.07.2011.do isplate

50,58 EUR od dana 01.09.2011.do isplate

42,57 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

38,17 EUR od dana 10.11.2011.do isplate

3,57 EUR od dana 10.11.2011.do isplate

43,31 EUR od dana 12.12.2011.do isplate

0,45 EUR od dana 14.12.2011.do isplate

41,84 EUR od dana 19.12.2011.do isplate

2,56 EUR od dana 02.01.2012.do isplate

42,03 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

1.297,47 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže s tuženiku OTP LEASING d.d., Petrovaradinska 1, Zagreb, OIB: 23780250353 da tužitelju GAB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 274,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

8,12 EUR od dana 17.07.2009.do isplate

8,23 EUR od dana 31.08.2009.do isplate

8,30 EUR od dana 18.09.2009.do isplate

8,21 EUR od dana 25.11.2009.do isplate

8,27 EUR od dana 01.12.2009.do isplate

8,24 EUR od dana 16.12.2009.do isplate

6,31 EUR od dana 22.01.2010.do isplate

6,39 EUR od dana 19.03.2010.do isplate

6,49 EUR od dana 22.04.2010.do isplate

6,53 EUR od dana 25.05.2010.do isplate

6,89 EUR od dana 07.07.2010.do isplate

6,81 EUR od dana 19.07.2010.do isplate

7,17 EUR od dana 15.09.2010.do isplate

7,00 EUR od dana 28.09.2010.do isplate

7,01 EUR od dana 13.10.2010.do isplate

6,86 EUR od dana 03.11.2010.do isplate

7,24 EUR od dana 10.12.2010.do isplate

7,35 EUR od dana 24.02.2011.do isplate

7,19 EUR od dana 06.04.2011.do isplate

7,37 EUR od dana 19.04.2011.do isplate

7,83 EUR od dana 06.06.2011.do isplate

8,18 EUR od dana 27.07.2011.do isplate

8,17 EUR od dana 01.09.2011.do isplate

7,80 EUR od dana 06.10.2011.do isplate

7,84 EUR od dana 10.11.2011.do isplate

7,82 EUR od dana 12.12.2011.do isplate

7,77 EUR od dana 19.12.2011.do isplate

7,89 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

41,63 EUR od dana 16.01.2012.do isplate

II. Nalaže se tužitelju GAB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženiku OTP Leasing dioničko društvo za usluge, OIB: 23780250353, Petrovaradinska 1, Zagreb, iznos od 3.783,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 19. ožujka 2008. između tuženika i BAVA inženjering d.o.o. iz Zagreba, Preradovićeva 2, OIB: 28830527004, sklopljen je Ugovor o financijskom leasingu broj 1002430 (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik pribavio objekt leasinga – Mazda 6, i odobrio mu korištenje tog objekta čija je vrijednost utvrđena na iznos od 44.393,49 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

2. BAVA inženjering d.o.o. se obvezao za to plaćati naknadu u mjesečnim ratama u iznosu od 581,22 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

3. Dana 19. ožujka 2008. između tuženika i BAVA inženjering d.o.o. također je sklopljen Ugovor o financijskom leasingu broj 1002432 (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik pribavio objekt leasinga - Renault Clio, i odobrio mu korištenje tog objekta čija je vrijednost utvrđena na iznos od 15.942,92 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

4. BAVA inženjering d.o.o. se obvezao za to plaćati naknadu u mjesečnim ratama u iznosu od 224,55 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

5. Dana 8. ožujka 2022. između BAVA inženjering d.o.o. i tužitelja sklopljen je Ugovor o ustupu potraživanja (Ugovor o cesiji) kojim su prava i potraživanja koje je BAVA inženjering d.o.o. imao prema tuženiku temeljem ranije navedenih ugovora, prešla na ovdje tužitelja.

6. U predmetnim Ugovorima (iz točke I.A. i I.B.) ugovorena je valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi druga ugovorna strana mogla biti obavještena i imati saznanja o tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla utjecati ili pregovarati s tuženim, pa je tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjan na štetu druge ugovorne strane, odnosno BAVA inženjering d.o.o.

7. Također, tuženi je tijekom ugovornog odnosa jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu i povisivao istu, suprotno načinu na koji su izmjene bile inicijalno ugovorene.

8. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđuje da su tužene banke kao davatelji kredita u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima. Sve to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

9. Nadalje, utvrđena je i povreda kolektivnog interesa i prava potrošača korisnika kredita na način da je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

10. S obzirom na to da su predmetne odluke iz ove točke tužbe javno objavljene te je sadržaj tih sudskih odluka praktično notorna činjenica u Republici Hrvatskoj, ovdje ih tužitelj ne prilaže već samo upućuje na njihove oznake i sadržaj.

11. Iako ovdje tuženi nije sudjelovao u gore navedenim postupcima kao stranka, utvrđenja iz kolektivnog spora glede valute CHF imaju svoju primjenu i na predmetni Ugovor.

12. U gore navedenom kolektivnom sporu u bitnome je utvrđeno da se u slučaju CHF-a radi o specifičnoj valuti, u bankarskom žargonu poznata kao „safe haven“, odnosno valuta utočišta u koju se ulaže kapital u periodima i slučajevima globalnih gospodarskih kriza i recesija.

13. Povrh toga, utvrđeno je da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što štiti u odnosu na valutu Euro, što znači da u slučaju tržišnih fluktuacija tečaja CHF ne postoji „osigurač“ koji će stabilizirati tečaj u izvanrednim okolnostima i recesijama.

14. Iako je ugovaranje valutne klauzule bile dopušteno temeljem odredbe čl. 22. ZOO-a, problem ne leži u dopustivosti ugovaranja, već načinu na koji je ista ugovorena u predmetnom Ugovoru.

15. Naime, ideja zaštitne / valutne klauzule je paralizirati štetne posljedice djelovanja nominalizma, u slučaju kada je između dana zaključenja ugovora i isplate kredita te plaćanja mjesečnih rata došlo do ozbiljnih oscilacija u stvarnoj vrijednosti novca, putem deprecijacije valute plaćanja (u ovom slučaju kune), u kojem slučaju se njezina kunska protuvrijednost veže uz jaču / stabilniju / zaštitnu valutu, tj. valorimetar (u ovom slučaju CHF).

16. Ako padne vrijednost „slabije“ valute zbog inflacije, glavnica će ostati očuvana jer će se vrijednost mjesečne rate izračunati s obzirom na tečaj „slabije“ valute u odnosu na „sigurnu“ valutu.

17. U ovom slučaju bitna pretpostavka očuvanja vrijednosti je stabilnost „sigurne“ valute. No, postavlja se pitanje što ako dođe do narušavanja stabilnosti „sigurne“ valute?

18. Moguća je situacija da je inflacija valute plaćanja umjerena, što bitno ne utječe na vrijednost „slabije“ valute, a da dođe do poremećaja u tečaju „sigurnije“ valute tako da ona snažno aprecira.

19. Upravo se to dogodilo u predmetnom slučaju, kao i svim drugim pravnim poslovima koji su imali ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF. Naime, došlo je do abnormalne aprecijacije tečaja CHF-a uslijed globalne gospodarske krize 2008.

20. Valutna klauzula poput predmetne, uslijed izostanka pravilnog ugovaranja, nije sadržavala mehanizam koji bi bio osigurač u slučaju nagle aprecijacije CHF-a, poput npr. klauzule garancije tečaja.

21. Pojednostavljeno rečeno, ukoliko bi hipotetski došlo do promjene vrijednosti ugovorenog / početnog tečaja na više za npr. 5% , dakle da je CHF aprecirao u odnosu na HRK za 5%, tada bi se iznos mjesečnog anuiteta izraženog u CHF razmjerno umanjio za navedeni postotak.

22. Time će vrijednost novčane obveze u kunskoj protuvrijednosti za dužnika ostati nepromijenjena te uslijed aprecijacije valorimetra neće stradati i bezrazložno plaćati povišene mjesečne rate.

23. Za istaknuti je da je CHF u spornom razdoblju aprecirao u odnosu na HRK za više od 60%, a da za dužnika nije postojao mehanizam koji bi ograničio i zauzdao takav abnormalan rast tečaja CHF-a, na taj način uzrokujući bezrazložno bogaćenje tuženoga s jedne strane, te osiromašenje tužitelja s druge strane.

24. Stoga, valutna klauzula, da bi ispunila svoju zaštitnu svrhu, mora biti ugovorena za oba slučaja moguće promjene vrijednosti novca, na gore i na dolje, za slučaj aprecijacije CHF-a, kao i slučaj deprecijacije HRK, kako bi se zaštitila i jedna i druga ugovorna strana- vjerovnik od deprecijacije kune, a dužnik od aprecijacije švicarskog franka, te na taj način održala ravnoteža u vrijednosti međusobnih obveza kako one budu dospijevale kroz duži vremenski period.

25. Ako nema tog odlučnog uvjeta, tada se ne radi o zaštitnoj klauzuli za osiguranje vrijednosti novčanih obveza, već o spekulativnoj klauzuli koja sadržajno ne odgovara svrsi / ratio legis valutne klauzule iz odredbe čl.22. Zakona o obveznima odnosima (dalje: ZOO).

26. Odredbama čl. 295. i čl. 296. ZOO-a pružena je zaštita i proširen njezin opseg koju inače daje Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, i na sve druge sudionike ugovornih odnosa, odnosno i pravne osobe, a koje su žrtve ugovornih odredaba koje je sastavila druga ugovorna strana.

27. U predmetnom slučaju radi se upravo o formularnom ugovoru koji se još naziva i adhezijski.

28. Takvom ugovoru se pristupa po principu „take it or leave it“, s obzirom na to da isti sadrži opće uvjete koje je unaprijed formulirala jedna ugovorna strana, u ovom slučaju tuženi.

29. U slučaju valutne klauzule ugovorene na gore opisan način, u suprotnosti s ratio legis odredbe čl. 22. ZOO-a, radi se o ništetnoj odredbi općih uvjeta / klauzuli koja je zbog izostanka zaštitnog mehanizma u slučaju aprecijacije CHF-a, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka putem bezrazložnog bogaćenja tuženoga i osiromašenja druge ugovorne strane.

30. Postupajući na navedeni način, osim što je sporna klauzula u suprotnosti s odredbama čl. 296. u svezi s čl. 22. ZOO-a, tuženi je povrijedio i cijeli niz načela ugovornih odnosa, od stožernog načela savjesnosti i poštenja, do načela jednake vrijednosti činidaba, ravnopravnosti te zabrane zloupotrebe prava koje mu je načelno dala odredba čl.22. ZOO-a, dakle kogentne pravne norme koje služe kao normativ u uređenju ugovornih odnosa, posebice poput predmetnog koji je zasnovan putem tipskog obrasca ugovora koje je sastavljala jedna, jača ugovorna strana.

31. Postupanje koje je suprotnosti sa navedenim načelima, protupravno je.

32. U čl.5. Ugovora stranke su vezale mjesečnu ratu kredita uz 3-mjesečni Libor. Radi se o međubankarskoj kamatnoj stopi koju su stranke uzele kao referentnu u slučaju korekcije kamatnih stopa na više ili niže.

33. Iako to nije razvidno iz samog Ugovora, kamatna stopa sastojala se od fiksnog dijela-marže tuženoga, te varijabilnog dijela koji je vezan uz 3M Libor.

34. Navedeni 3M Libor, kao varijabilni element u kamatnoj stopi, u predmetnom razdoblju od srpnja 2007. do travnja 2012. najprije je bilježio rast do 1.1.2009., pa je ukupna kamatna stopa u tom periodu rasla od početne 6.50% do 6,74%.

35. Od 1. siječnja 2009. do konačne otplate, kamatna stopa padala je u odnosu na početno ugovorenu, uslijed pada 3M Libora pa je tako ukupna kamatna stopa s početnih 6.50% padala do čak 3.78% (1. listopada 2011.), a svakako je za cijeli period od 1. siječnja 2009. bila gotovo duplo niža od početno ugovorene.

36. Međutim, tuženi, umjesto da je slijedio kretanje 3M Libora uz svoju fiksnu maržu, on je maržu jednostrano povisivao, na taj način držeći ukupnu kamatnu stopu većinu perioda preko onoga što je ugovoreno.

37. Takvo jednostrano povisivanje fiksnog dijela kamatne stope - marže od strane tuženoga, posljedica je dijela njihovih Općih uvjeta financijskog leasinga (FL- POK- 01).

38. Naime, tuženi je temeljem svojih općih uvjeta, u slučaju promjena temelja kalkulacije i uvjeta na tržištu kapitala, pridržao sebi pravo jednostrano mijenjati neki od „elemenata izračuna iznosa ukupne naknade“, a koji utječu na iznos pojedine rate.

39. Prevedeno na predmetni Ugovor, u slučaju kada je kamatna stopa trebala početi padati radi pada 3M Libora, tuženi je jednostranim odlukama i izmjenama povisivao fiksni dio kamate, odnosno svoju maržu, na taj način oštećujući drugu ugovornu stranu i postupajući suprotno ugovorenim parametrima.

40. Takvim ugovaranjem izmjena mjesečnih rata, putem jednostranih odluka na koje druga ugovorna strana nije mogla utjecati, te temeljem parametara, kriterija i razdoblja izmjene koji su mu bili potpuno nepoznati, tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuvši drugoj ugovornoj strani činidbu koja je za nju bila potpuno neodređena i neodrediva, zavisna o internim odlukama tuženoga (umjesto o 3M G, kako su prvotno ugovorili) te kao takva u suprotnosti s odredbama čl. 269. - 272. ZOO-a i posljedično ništetna.

41. Tužitelj ujedno ističe kako je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dana 22. travnja 2021. donijela Rješenje kojim je upravo utvrdila nepravilnosti u radu tuženika za vrijeme trajanja ovoga i drugih leasinga, s time da se tamo ističe kako su imali na uvid odnosno da posjeduju navedene Opće uvjete.

42. S obzirom na ništetnost ugovorene odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i ništetnost odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO- a.

43. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, anuliranje izmjena anuiteta po osnovi povećanja tečaja na početno ugovoreni tečaj na dan sklapanja ugovora.

44. Glede jednostrano promjenjive kamatne stope, s obzirom na njezinu ništetnost, kao referentna stopa ima se uzeti ona po početno ugovorenim uvjetima – fiksna marža

45. tuženoga + 3M Libor za period trajanja ugovora, odnosno visina koja odgovara tržišnim, međubankarskim kamatnim stopama i njihovim izmjenama.

46. Radi navedenog tužitelj je podnio tužbu i tužbeni zahtjev.

47. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi:

Tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe kao očito neosnovane, kao i tužbeni zahtjev, i to u pogledu pravne osnove, a podredno i u pogledu visine, a što obrazlaže kako slijedi.

48. Tuženik prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje predmetne tužbe.

49. Također, tužitelj nije dostavio predmetni ugovor o cesiji pa se o istom tuženik ne može ni očitovati.

50. S tim u vezi tuženik ističe kako je BAVA INŽENJERING d.o.o. pokrenulo postupak protiv ovdje tuženog za iste ugovore, međutim povukli su tužbu nakon odgovora na tužbu tuženika. Stoga je očigledno da je navodni pravni posao između tužitelja, inače jedinog člana društva i zz BAVA INŽENJERINGa sa jedne strane te BAVA INŽENJERINGa s druge strane fabriciran isključivo radi podnošenja ove tužbe.

51. U nastavku se očitujemo na daljnje tvrdnje tužitelja.

52. Naime, tužitelj temelji tužbu na tvrdnji kako su ništetni dijelovi odredbe Ugovora o financijskom leasingu broj 1002430 i 1002432 od 19.03.2008.g. kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak kao i odredbe Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu i to odredbe čl. 6. st. 3 i odredbe čl. 7. st. 1.

53. Navedeni zaključak o ništetnosti naprijed navedenih odredbi tužitelj je donio iz razloga jer je Visoki trgovački sud RH donio presudu pod posl.br. Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P- 1401/12 u kojoj je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, a sve iz razloga jer su navedenim odredbama povrijeđena prava potrošača.

54. Kao osvrt na navedeno, tuženik ističe kako je temelj navedene presude Visokog trgovačkog suda RH upravo povreda prava potrošača, odnosno navedene odredbe su ništetne jer su vrijeđale potrošačka prava.

55. Tuženik smatra notornom činjenicu da BAVA INŽENJERING d.o.o. nije potrošač već trgovac te da naprijed navedeni ugovori koji su predmet ovog postupka nisu potrošački ugovori već, sasvim suprotno, radi se o trgovačkim ugovorima.

56. Samim time pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presuda koje su usmjerene na zaštitu potrošača u potpunosti je promašeno odnosno isto je u potpunosti neprimjenjivo na konkretni slučaj jer se na ovaj predmet ne mogu primjenjivati odredbe o potrošačima.

57. S tim u vezi činjenica da je BAVA INŽENJERING d.o.o. ustupio tražbinu ovdje tužitelju ne utječe na pravnu prirodu navedenih ugovora odnosno navedeni ugovori su nesporno trgovački ugovori.

58. Također, pozivanje tužitelja na presude iz kolektivnih sporova je promašeno i zbog članka 502. Zakona o parničnom postupku koji izrijekom propisuje:

Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

59. Također članak 502. st. 1. propisuje: Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

60. Budući da su predmetne kolektivne tužbe pokrenute od strane Potrošač- hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, navedene udruge štite prava potrošača i samo se potrošači mogu na njih pozivati.

61. Samim time, BAVA INŽENJERING d.o.o. kao pravna osoba a koja je sklopila ugovore koji su predmet ovog postupka, nije potrošač pa se tužitelj na navedene presude i na utvrđenja iz navedenih presuda ne može pozivati, a sve sukladno čl. 502. ZPP-a.

62. Dakle udruga potrošača koja je pokrenula navedene kolektivne sporove ne štiti interese pravnih osoba pa se samim time oni ne mogu pozivati na utvrđenja iz navedenih sporova.

63. Također navedeni kolektivni sporovi se nikada nisu vodili protiv ovdje tuženika, već protiv osam banaka i to vezano za pravne poslove kredita, u kojima Tuženik kao leasing društvo uopće ne smije sudjelovati, niti pružati usluge kreditiranja,, pa se tužitelj u odnosu na tuženika ne može pozivati na utvrđenja koja su u navedenim postupcima utvrđena, budući da tuženik nije bio stranka postupka i postupak se nije odnosio na ugovore koje tuženik sklapa u okviru svojih djelatnosti te kao takav nije vezan navedenom presudom.

64. Ponovno navodimo da činjenica da je BAVA INŽENJERING d.o.o. ustupio tražbinu ovdje tužitelju ne utječe na činjenicu da su ugovori koji su predmet ovog postupka trgovački ugovori.

65. Također tužitelj kao pravnu osnovu ništetnosti navedenih odredbi pronalazi u članku 296. ZOO-a, a koji članak uređuje pitanje ništetnosti odredbi općih uvjeta.

66. Navedeno je posve promašeno, kao i traženje tužitelja da se utvrdi ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, a sve iz razloga jer je ista odredba sadržana u glavnom ugovoru, a ne u općim uvjetima.

67. Dakle tužbeni zahtjev je u potpunosti kontradiktoran i kao takav neosnovan.

68. Još je manje jasno pozivanje tužitelja na klauzulu garancije tečaja.

69. Nije jasno u kojem zakonu je uopće propisana navedena obveza a posebno nije jasno gdje je propisana obveza primjene navedene odredbe u trgovačkim ugovorima. Također nije jasno koja je odredba ništetna zbog nepostojanja klauzule o garanciji tečaja.

70. Također nije jasno što znači slabija strana u trgovačkom ugovoru.

71. Tužitelj u potpunosti zaboravlja da je BAVA INŽENJERING d.o.o. sklopila s ovdje tuženikom trgovački ugovor a ne potrošački ugovor pa sva terminologija koju upotrebljava tužitelj nije primjenjiva na konkretni slučaj.

72. Dakle tvrdnje tužitelja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u uvjetima trgovačkog ugovora u potpunosti su neosnovane.

73. Navedeno je posebno vidljivo kod objašnjavanja aprecijacije i deprecijacije jer je rizik valutnih promjena s BAVA INŽENJERING d.o.o. dijelio i ovdje tuženik a što ni sam tužitelj ne osporava.

74. Dakle ne postoji neravnopravan položaj.

75. Posebno to ne postoji u situaciji leasinga kada tužitelj može u svakom trenutku vratiti vozilo te se ugovor raskida.

76. Dakle isti uopće nije u nekakvom podređenom položaju, a što tužitelj pokušava prikazati.

77. Još jedanput se napominje da se u predmetnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru već o trgovačkom ugovoru pa se ne primjenjuju odredbe o ništetnosti iz zakona o zaštititi potrošača.

78. Neovisno od naprijed navedenog, u čl. 296. st. 2. ZOO-a jasno je navedeno da se prilikom ocjene ništetnosti ne uzimaju u obzir okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora, već isključivo one koje su postojale prije i u trenutku sklapanja ugovora.

79. Samim time, sve promjene koje su nastale nakon sklapanja ugovora, a koje se odnose na promjenu tečaja ili kamatnih stopa nisu od utjecaja na predmet ovog postupka.

80. Dakle pojmovi koje koristi tužitelj kao i osnova cjelokupne tužbe, nije u nikakvoj vezi sa ugovorima o financijskom leasingu te isto ne može biti razlog za ništetnost bilo koje odredbe trgovačkog ugovora.

81. Tužitelj nije prezentirao ni jedan razlog za ništetnost predviđen Zakonom o obveznim odnosima, a koji zakon se jedino može primjenjivati u konkretnom slučaju, pa smatramo predmetnu tužbu u potpunosti neosnovanom.

82. Napominjemo da je čl. 22. Zakona o obveznim odnosima propisana valutna klauzula te je ugovaranje iste u potpunosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima te kao takva ista ne može biti predmet ispitivanja ništetnosti u trgovačkim ugovorima.

83. S tim u svezi, ističemo kako je upravo na tužitelju teret dokaza, a ne na tuženiku, a tužitelj nije ni pokušao dokazati ni jednu od tvrdnji koje su navedene u tužbi.

84. U odnosu na pozivanje tužitelja na rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA ) od dana 22. travnja 2021.g. tuženik prvenstveno ističe kako citirano Rješenje HANFA-e nema nikakav utjecaj na ovaj postupak, a posebno nema utjecaj takav da bi se iz istog moglo zaključivati o ništetnosti nekih odredbi ugovora ili općih uvjeta.

85. Također tuženik ističe kako je citirano Rješenje HANFA-e doneseno dana 22. travnja 2021.g. te je naloženo usklađivanje ugovora sa rješenjem HANFA-e u dijelu jasnog propisivanja jednostranih izmjena kamata. Predmetni ugovori između parničnih stranaka koji su predmet ovog postupka sklopljeni su 2008.g. i to oba ugovora na vrijeme od 5 godina, dakle istekli su tijekom 2013. g.

86. Neovisno od naprijed iznesenog, tuženik se protivi primjeni istog Rješenja u ovoj parnici. Isto rješenje je doneseno u upravnom postupku, stoga ne može imati značaj u ovom parničnom postupku.

87. Navodimo kako ugovori i pripadajući Opći uvjeti, koji su predmet ovog postupka, su izrađeni u potpunosti sukladno Zakonu o leasingu te svim pozitivnim propisima koji su tada bili na snazi uključujući i odredbu čl. 6. st. 3. Općih uvjeta o financijskom leasingu čija ništetnost je predmet ovog postupka.

88. U nastavku odgovora na tužbu, tuženik daje očitovanje na sam tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži utvrđenje ništetnim cijelu odredbu čl. 6.3. Općih uvjeta i odredbu čl. 7.1. Općih uvjeta o financijskom leasingu.

89. Naime tužitelj smatra da je tuženik upravo temeljem naprijed navedenih odredbi Općih uvjeta mijenjao kamatu da je zbog toga došlo do utuženih iznosa preplate. Tuženik se na navedene tvrdnje očituje na način da ih u potpunosti osporava kao paušalne i ničim dokazane. Naime, već iz predmetnih odredbi Općih uvjeta čiju ništenost tužitelj traži, razvidno je da ista nije ni u kakvoj vezi s maržom koju je tuženik navodno mijenjao. Također, ni tužitelj u tužbi nije objasnio u kakvoj je vezi odredba čl. 6. st. 3. i čl.7. st. 1. Općih uvjeta s navodnim promjenama marže. Samim time eventualno utvrđenje ništetnosti navedene odredbe nema nikakvog utjecaja na utuženi novčani iznos.

90. Također ni sam tužitelj u tužbi nije objasnio zbog čega bi utvrđenje ništetnosti navedene odredbe dovelo do obveze tuženika na povrat bilo kakvih iznosa. Tuženik posebno ističe kako navedenu odredbu općih uvjeta iz čl. 6. st. 3. kao ni odredbu čl. 7. st. 1. Općih uvjeta nije uopće primjenjivao u navedenom ugovoru, već se isključivo primjenjivao ugovor, dakle navedena odredba nije nikako utjecala na visinu iznosa mjesečne naknade, a usklađivanje naknade za leasing je definirano primjenom indeksa Libor CHF, kao objektivnog parametra nezavisnog o volji bilo koje ugovorne strane (članak 5 Ugovora o leasingu), što je u potpunosti dozvoljeno kako svim primjenjivim propisima, tako i potrošačkim propisima koji nisu primjenjivi na odnos ovdje tuženika i tužitelja. S tim u vezi, tuženik ističe prigovor zastare budući da ništetnost navedenih odredbi nije u nikakvoj vezi s novčanim iznosom koji tužitelj potražuje u ovoj tužbi.

91. Naposljetku, tuženik ističe kako tužitelj u tužbi zanemaruje činjenicu da je ugovor sklopljen još 2008.g. te da su svi rokovi zastare prošli, prvenstveno zastara prava tužitelja vezana uz predmetni ugovor, a zatim, nesporno je da je većina spornih uplata izvršena prije više od tri godine, a čl. 228 ZOO-a jasno propisuje da „Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine“.

92. Čak da se i primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina (a koji se, ponavljamo, ne može primjenjivati zbog odredbi ZOO o trgovačkim ugovorima), jasno je da su cjelokupni iznosi u zastari budući da je zadnji anuitet po istom kreditu naplaćen u 2013. godini, posve je jasno kako je cjelokupni tužbeni zahtjev u zastari.

93. Sukladno svemu navedenom, tuženik ističe prigovor zastare.

94. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka.

95. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je tužitelj, provedeno je financijsko vještačenje po DARFIN d.o.o.

96. Tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan.

97. U ovom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, a prvenstveno sporna je aktivna legitimacija tužitelja.

98. Sud je tijekom postupka saslušao tužitelja.

99. Tužitelj je iskazao da je sa tuženikom pregovarao prilikom sklapanja ugovora o financijskom leasingu kao direktor BAVA inženjering d.o.o., da bi temeljem ugovora o ustupu potraživanja sva prava i potraživanja BAVA inženjeringa d.o.o. prema tuženiku prešla na njega osobno kao fizičke osobe. Dva ugovora sklopljena su u svrhu kupnje dva automobila koje je koristio u poslovne svrhe. Prilikom sklapanja ugovora faktično pregovaranja oko uvjeta ugovora nije bilo, morao je prihvatiti uvjete koji su mu ponuđeni. Nije bio niti upozoren na eventualne rizike sklapanja ugovora u CHF, nego je suprotno, upravo takav ugovor u CHF ponuđen kao najpovoljniji ugovor, javno mnijenje je bilo da je to najpovoljniji ugovor. Obzirom je već naveo da pregovora nije bilo, taj ugovor ponuđen mu je kao najpovoljniji, raspitivao se i kod drugih kuća, ali između drugih izabrao je OTP kao najpovoljniji. Nije mu objašnjeno kako se mijenja kamatna stopa, niti je upozoren na bilo kakve rizike. Članovi društva BAVA inženjering d.o.o. su njegova obitelj, točnije on i njegova supruga. On je bio jedini zakonski zastupnik društva. Ugovor o cesiji je naplatni pravni posao. BAVA inženjering d.o.o. podigla je tužbu protiv OTP Leasinga, međutim tužbu su povukli i potraživanja su prenesena. To je bila njegova poslovna odluka. Obzirom da je bio direktor društva on odgovara za društvo i donosi poslovne odluke. Predmet leasinga odnosno ovih leasinga birao je on. Dobavljača je također birao on. Automobili su bili vlasništvo tvrtke i prijevremeno su otplaćeni. On osobno je tražio prijevremenu otplatu vozila zbog divljanja cijena rata. U vrijeme trajanja ugovora sve je dogovarao on. Odmah početku, primjerice mjesec dana od sklapanja ugovora nije tražio prijevremeni otkup jer nije imao razloga, cijene rata su kasnije počele rasti. Osobno ne zna što bi se dogodilo da je predložio raskid ugovora i odustajanje. Izabrao je valutu u kojoj je ugovor sklopljen. Po struci je ugostitelj i ima srednju stručnu spremu. To je bio prvi ugovor koji je sklapao. Prije toga sklapao je ugovor za otkup stana, ali također nije mogao pregovarati o uvjetima, faktično radilo se o lihvarskom ugovoru, po njegovom mišljenju. Cjelokupna otplata je išla iz sredstava tvrtke BAVA d.o.o.

100. Sud je prvenstveno u ovom postupku analizirao osnovni prigovor tuženika, a to je nedostatak aktivne legitimacije tužitelja.

101. Tužitelj ovu tužbu temelji na tvrdnji kako su ništetni dijelovi odredbe Ugovora o financijskom leasingu broj 1002430 i 1002432 od 19.03.2008.g. kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak kao i odredbe Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu i to odredbe čl. 6. st. 3 i odredbe čl. 7. st. 1.

102. Navedeni zaključak o ništetnosti naprijed navedenih odredbi tužitelj je donio iz razloga jer je Visoki trgovački sud RH donio presudu pod posl.br. Pž- 6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12 u kojoj je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, a sve iz razloga jer su navedenim odredbama povrijeđena prava potrošača. Tužitelj nema svojstvo potrošača.

103. Temeljem navedene presude Visokog trgovačkog suda RH upravo povreda prava potrošača, odnosno navedene odredbe su ništetne jer su vrijeđale potrošačka prava.

104. Tuženik smatra notornom činjenicu da BAVA INŽENJERING d.o.o. nije potrošač već trgovac te da naprijed navedeni ugovori koji su predmet ovog postupka nisu potrošački ugovori već, sasvim suprotno, radi se o trgovačkim ugovorima.

105. Pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presuda koje su usmjerene na zaštitu potrošača u potpunosti je neosnovano, odnosno isto je u potpunosti neprimjenjivo na konkretni slučaj jer se na ovaj predmet ne mogu primjenjivati odredbe o potrošačima.

106. S tim u vezi činjenica da je BAVA INŽENJERING d.o.o. ustupio tražbinu ovdje tužitelju ne utječe na pravnu prirodu navedenih ugovora odnosno navedeni ugovori su nesporno trgovački ugovori.

107. Pozivanje tužitelja na presude iz kolektivnih sporova je neosnovano i zbog članka 502. Zakona o parničnom postupku koji izrijekom propisuje:

108. Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

109. Također članak 502. st. 1. propisuje:

110. Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

111. Predmetne kolektivne tužbe pokrenute od strane Potrošač-hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, navedene udruge štite prava potrošača i samo se potrošači mogu na njih pozivati.

112. Samim time, BAVA INŽENJERING d.o.o. kao pravna osoba a koja je sklopila ugovore koji su predmet ovog postupka, nije potrošač pa se tužitelj na navedene presude i na utvrđenja iz navedenih presuda ne može pozivati, a sve sukladno čl. 502. ZPP-a.

113. Dakle udruga potrošača koja je pokrenula navedene kolektivne sporove ne štiti interese pravnih osoba pa se samim time oni ne mogu pozivati na utvrđenja iz navedenih sporova.

114. Činjenica da je BAVA INŽENJERING d.o.o. ustupio tražbinu ovdje tužitelju ne utječe na činjenicu da su ugovori koji su predmet ovog postupka trgovački ugovori.

115. Tužitelj u potpunosti zaboravlja da je BAVA INŽENJERING d.o.o. sklopila s ovdje tuženikom trgovački ugovor a ne potrošački ugovor pa sva terminologija koju upotrebljava tužitelj nije primjenjiva na konkretni slučaj. 116. Dakle tvrdnje tužitelja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u uvjetima trgovačkog ugovora u potpunosti su neosnovane.

117. Sud također smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru nego o trgovačkom ugovoru pa se ne primjenjuju odredbe o ništetnosti iz zakona o zaštititi potrošača.

118. Neovisno od naprijed navedenog, u čl. 296. st. 2. ZOO-a jasno je navedeno da se prilikom ocjene ništetnosti ne uzimaju u obzir okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora, već isključivo one koje su postojale prije i u trenutku sklapanja ugovora.

119. Tužitelj nije prezentirao ni jedan razlog za ništetnost predviđen Zakonom o obveznim odnosima, a koji zakon se jedino može primjenjivati u konkretnom slučaju, pa smatramo predmetnu tužbu u potpunosti neosnovanom.

120. Čl. 22. Zakona o obveznim odnosima propisana valutna klauzula te je ugovaranje iste u potpunosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima te kao takva ista ne može biti predmet ispitivanja ništetnosti u trgovačkim ugovorima. 121. Obzirom sud smatra da se u konkretnom sporu radi o trgovačkom ugovoru valja napomenuti da je ugovor sklopljen 2008.g. i svi rokovi zastare su prošli.

122. Čak da se i primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina (a koji se, ponavljamo, ne može primjenjivati zbog odredbi ZOO o trgovačkim ugovorima), jasno je da su cjelokupni iznosi u zastari budući da je zadnji anuitet po istom kreditu naplaćen u 2013. godini, posve je jasno kako je cjelokupni tužbeni zahtjev u zastari.

123. Obzirom je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, sud nije nadalje niti analizirao nalaz i mišljenje vještaka.

124. Slijedom navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim i odlučio kao u izreci ove presude.

125. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tuženika po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 11.336,34 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava odgovora na tužbu /Tbr. 8. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa punomoćnika na ročišta dana 7.11.2022., 3.4.2024., 7.5.2025., 8.9.2925., 4.5.2026. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 2.000,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 22.11.2022., 19.12.2024., 3.6.2025., 6.3.2026. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 800,00 EUR, što sveukupno iznosi 3.000,00 EUR, te 25% PDV-a u iznosu od 750,00, pristup vještaka na ročište 33,18 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 3.783,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte