REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1412/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miljenki Balaško, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika MEDIKA D.D, Capraška 1, 10000 Zagreb, OIB: 94818858923, zastupanog po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku MEDIKA D.D., Capraška 1, 10000 Zagreb, OIB: 94818858923, da tužiteljici ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.330,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, a koje teku od dana 30. kolovoza 2024 god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.587,50 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 17. lipnja 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 18. siječnja 2024. ozlijeđena na poslu na način da je obavljajući redovite radne operacije na pokretnoj traci došla do doticaja s nepoznatom kemikalijom koja joj je uzrokovala opekotine na ramenu i rukama, zbog čega je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je uslijed navedenog ozljeđivanja trpjela fizičke bolove, strah te joj je posljedično zaostalo naruženje, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć druge osobe.

2. Kako se prilikom obavljanja radne operacije tijekom koje je ozlijeđena pridržavala svih radnih uputa, nije niti mogla znati da je plastični spremnik za odlaganje robe na koji se naslonila - kontaminiran, te stoga smatra da svojim ponašanjem nije doprinijela svom ozljeđivanju na bilo koji način. Tuženik snosi odgovornost jer nije osigurao da se proces rada odvija na siguran način.

3. Tužbom na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 1.300,00 EUR, te za tuđu pomoć iznos od 100,00 EUR, odnosno od tuženika potražuje ukupno 1.400,00 EUR.

4. Tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali tuženik na podneseni odštetni zahtjev nije odgovorio.

5. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 27. travnja 2026. tužiteljica potražuje kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je radnica bila osposobljena za zaštitu na radu, da procjenom rizika nije predviđeno da se takva nezgoda na tom radnom mjestu može dogoditi budući je radnica radila samo na izdavanju robe na traci, niti se takav ili slični događaj ranije zbio. Vidljivih oštećenja na spremniku nije bilo niti su se mogli vidjeti tragovi izlijevanja tekućine.

7. Tuženik ističe kako ne transportira kemikalije u takvim spremnicima već propisanim pakiranjima po vrsti kemikalija, te se iste ne izdaju s lokacija na kojima je radnica radila. U prijavi ozljede na radu je kao razlog navedena viša sila s obzirom se radilo o nepredvidivom događaju koji se nije mogao spriječiti, a iz činjenice da se radilo o bolovanju koje je trajalo 1 dan proizlazi da se radilo o trenutnoj reakciji, koja nije ostavila niti mogla ostaviti ikakve posljedice u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpljenih fizičkih bolova, straha, kao i ni zaostalog naruženja. Pored dostavljene medicinske dokumentacije od 18. siječnja 2024. nije dostavljena naknadna dokumentacija koja bi ukazivala na potrebu dodatnog liječenja. Pored toga, uz tužiteljicu je istovremeno na obavljanju istih poslova bilo prisutno još nekoliko radnika tuženika, te nitko od navedenih nije izvršio prijavu ozljede na radu.

8. Tuženik osporava da su se u ovom slučaju ispunile osnovne pretpostavke za štetu štetnik i oštećenik - tužiteljica nije dokazala da je tuženik počinio išta zbog čega bi ga se moglo okarakterizirati kao štetnika; štetna radnja - tuženik u cijelosti osporava da je radnjom ili propustom, na bilo koji način prouzrokovao ili doprinio nastanku štete tužiteljici, šteta - tuženik pretpostavlja da je medicinska dokumentacija dostavljena uz tužbu valjana, no budući da ne postoji štetna radnja tako ne može postojati ni šteta, uzročnost - tužiteljica nije dokazala štetnu radnju tako ne može postojati ni uzročnost između štetne radnje i štete , protupravnost - s obzirom da nije dokazana štetna radnja, nema razloga ulaziti u raspravljanje oko protupravnosti.

9. Bez obzira na navedeno, tuženik smatra da se ne može nijedna radnja ili navodni propust tuženika sagledati kao protupravna. Opreza radi, tuženik također prigovara i visini tužbenog zahtjeva.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju stranaka i proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću (strana 30-31, 58-59 spisa), saslušao tužiteljicu i svjedokinju NĆ (strana 55-57 spisa), svjedoke PĆ (strana 59 spisa) i BĆ (srana 74-75 spisa).

11. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

12. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

13. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu ispunjenu po poslodavcu od 22. siječnja 2024. razvidno je da je tužiteljica lakše ozlijeđena tijekom redovnog radnog vremena; prilikom izdavanja robe došlo je do kontakta s nepoznatom kemikalijom kojom je bio kontaminiran plastični spremnik za odlaganje robe, tužiteljica je radila na pokretnoj traci poslove izdavanja robe , tj. slaganja iste u plastični spremnik i prilikom spremanja robe u plastični spremnik lijevom podlakticom naslonila se na isti i u istom trenutku je osjetila žarenje na koži podlaktice. Procjenom rizika predviđeno je korištenje osobnih zaštitnih sredstava, koja su korištena, radnik je osposobljen za rad na siguran način i primijenjena su osnovna pravila zaštite na radu, nisu primijenjena posebna pravila zaštite na radu, provedena je interna istraga uz očevid od strane policije, nije proveden nadzor od strane inspektora zaštite na radu. Tužiteljici je priznata ozljeda na radu 18. siječnja 2024. od HZZO-a dana 8. veljače 2024. prema MKB-u T22.0

14. U svom iskazu saslušana svjedokinja NĆ iskazuje da je tužiteljica obavljala iste poslove kao i ona; na tekućoj traci dolazi prazni spremnik u kojem se nalazi narudžba lijekova, koje pune; ozljeđivanje nije vidjela, ali se i njoj dogodila ista stvar, prilikom odrađivanja osjetila je peckanje na ruci, obavijestila koordinatoricu koja je pozvala zaštitu na radu i uputila ju na hitnu, gdje je srela tužiteljicu; ona nije imala posljedice od toga i isti dan se vratila na posao. Tijekom rada imaju zaštitnu odjeću i obuću i koriste višekratne kožne rukavice, imaju majice s dugim i s kratkim rukavima. Navodi i da uvijek koriste iste spremnike koje ne vide kada dolaze i odakle dolaze.

15. U svom iskazu svjedok PĆ iskazao je da nije vozio ozlijeđenog radnika, niti je vidio ozljeđivanje radnika tuženika, da vozači-dostavljači nisu u kontaktu s radnicima u pogonu, da su spremnici pakirani uglavnom u plastici i u kartonskim kutijama.

16. Saslušana svjedokinja BĆ iskazuje da tužiteljicu ne poznaje, ali poznata joj je njezina ozljeda jer je ispunjavala prijavu o ozljedi na radu kao stručnjak zaštite na radu; bila je u skladištu da vidi o čemu se radi (što je bilo uobičajeno), da je vidjela na traci kutije na kojima nije bilo nikakvih oštećenja, prljavštine, da se radilo o traci po kojoj idu lijekovi i kozmetika ; kod tuženika poslovi s opasnim kemikalijama se rade u zaključanom prostoru s obučenim radnicima; vidjela je i tužiteljicu koja je na rukama imala plikove, misli na jednoj ruci, tužiteljica je poslana odmah na hitnu (uobičajen postupak), uzela je izjave svjedoka i tužiteljice, koja je sljedeći dan ručno donijela izjavu. Tužiteljica je trebala nositi rukavice, majicu, hlače i zaštitne cipele, što je vidjela na njoj, osim rukavica, koje dolaze do polovice podlaktice i dio ozljede koju je vidjela, da je imala rukavice bi se spriječila, na zna je li moguće skeniranje proizvodima s rukavicama, radi se o rukavicama od grubog materijala koje se pripijaju uz ruku.

17. U svom iskazu tužiteljica je iskazala: da je kritične zgode obavljala uobičajene poslove skladištara, da je na sebi imala majicu kratkih rukava, zaštitne hlače i tenisice, u spremnike je punila lijekove, u jednom trenutku osjetila je bol u lijevoj ruci (kao da se opekla na peglu) na ruci su bili crveni plikovi, da se odmah zaustavila traka, da je kolegica došla s istim problemom, da su zajedno otišle na hitnu u Hainzelovu, a potom u Traumatološku, da su joj obradili ruku i zamotali, nisu znali reći od čega je, da je otišla u stan, da ju je zvao šef i rekao da se vrati na posao jer ima malo ljudi, radila je na određeno i bilo ju je strah za otkaz te se vratila raditi, drugi dan je otvorila bolovanje od 1 dana; da na lijevu ruku nije mogla staviti rukavicu, niti ih nose jer prilikom spremanja lijekova u spremnik u jednoj ruci imaju skener (potvrda lokacije za lijek koji je stavljen u spremnik) i nezgodno ga je držati s rukavicom, da je radila sa zamotanom rukom 4-5 dana, crveni plikovi su se povukli, ali su ostale bijele fleke koje se posebno ističu tijekom ljetnih mjeseci; tužiteljica pokazuje lijevu ruku na kojoj se vide bijele flekice, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega koje su joj pružale majka i sestra i to oko djeteta i svakodnevno su joj pomagale i kuhale.

18. Iskaze tužiteljice i svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer su iskazi davani sigurno, uvjerljivo i životno logično i međusobno su sukladni ostalim dokazima u spisu.

19. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

20. Pri razjašnjenju prigovora tuženika s naslova odgovornosti u ovoj pravnoj stvari kao polaznu osnovu sud je uzeo Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, u daljnjem tekstu ZZR) koji odredbom čl. 25. propisuje da (1) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. Nadalje, činjenici je da je ozljeda tužiteljice priznata rješenjem HZZO-a kao ozljeda na radu, te je sud vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela jer ona predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a, koje sud ne može preispitivati i kojim je isključivo vezan u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede.

22. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužitelj ica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.

23. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio je da se temeljem priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice ne može ustvrditi da su uslijed štetnog događaja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora.

24. Povodom prigovora tužiteljice na nalaz i mišljenje vještak se očitovao na ročištu održanom 8. travnja 2026., navodeći da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila najlakši oblik opekotine koji je tretiran lokalno, aplikacijom lijekova koji pomažu brže cijeljenje rane uz prevoje i upotreba analgetika. U spisu je samo jedan medicinski dokument specijaliste kirurga neposredno nakon same ozljede, što potvrđuje da se radilo o maloj tjelesnoj ozljedi odnosno prvom stupnju opekotine, to je tzv. opekotina eritematoza prvog stupnja do koje najslikovitije može doći kod dužih izlaganja suncu u nezgodnom dijelu dana, termičkim djelovanjem, dakle toplinom, neposrednim izlaganjem temperaturi, kao i kemikalijom. Ocjena svih kvalifikatornih okolnosti cijenjena je isključivo na temelju tog jednog dokumenta i kliničkog iskustva liječenja ovakvih opekotina. U odnosu na naruženja, tijekom pregleda kod tužiteljice su uočene samo depigmentacije na stražnjoj strani lijeve podlaktice, minimalna i ista se ne može uvrstiti u naruženje već se tretira kao kozmetički defekt koji kod trećih osoba ne izaziva nikakvu posebnu pozornost u smislu naruženja. Tijek liječenja u svim tim slučajevima je isti, ali strah vezan za svršetak liječenja, dužinu liječenja, težinu ozljede sekundarnog tipa u svim slučajevima je isti obzirom na samu ozljedu. Činjenica da je ozljeda nastala kemikalijom vještak smatra da ne može izazvati sekundarni strah; budući da nema nikakve medicinske dokumentacije, do kompletnog iscjeljenja u ovom slučaju koje je ocijenjeno, dva tjedna od momenta nezgode tužiteljica je mogla biti zabrinuta u smislu tzv. kasnog straha hoće li na koži kao posljedica kontakta s tom kemikalijom nastupiti neka tumorska promjena ili sl. Tuđa pomoć isto je cijenjena temeljem medicinske dokumentacije i samo jednog pregleda kod ozljede, radi se o lijevoj ruci, radi se o najmanjoj opekotini i kroz prvih tri-četiri dana je potrebna minimalna tuđa pomoć, kao što je utvrđeno u vještvu. Naime, dva dana nakon ozljede ako bi došlo do infekcije situacija bi bila drugačija kao i ocjena.

25. Sud je nalazu i mišljenju poklonio vjeru u cijelosti, kao i očitovanju povodom prigovora na nalaz i mišljenje, jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužiteljice od strane vještaka.

26. Slijedom svega navedenog, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o šteti nastaloj zbog ozljede na radu vezano za tehnološki proces rada.

27. Iz vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica trpjela primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 1 dana u srednjem 1 dana, a u manjem 3 dana. Bolove jakog intenziteta u trajanju oko 1 dana, srednjeg oko 2 dana, manjeg još oko 3 dana, da nema naruženja nema. Obzirom na naprijed navedeno, utvrđenja vještaka, prema stavu ovoga suda tužiteljici u smislu čl. 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.300,00 eura.

28. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za vrijeme provođenja liječenja kod kuće 3 dana po 2 sata dnevno (održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba), ukupno 6 sati, uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužitelj ica za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 5 eura, sud je tužiteljici dosudio iznos od 30,00 eura.

29. Slijedom navedenog, tužiteljici za pretrpljenu ozljedu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu, temeljem odredbe čl. 1095. te 1100. ZOO -a, u zatraženom iznosu od 1.330,00 eura, sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. kolovoza 2024., temeljem čl. 29. st. 2. u svezi čl. 943. st. 1. ZOO-a to je odlučeno kao u izreci.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP -a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023). Tužiteljici je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva od 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 5.2.2025., 1.10.2025., 10.2.2026., 8.4.2026. i 13.5.2026. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, podnesaka od 12.3.2026. po 25 bodova, ukupno 925 bodova odnosno 1.850,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura, tužiteljici su priznati troškovi vještačenja i pristupa vještaka u ukupnom iznosu od 275,00 eura, ukupno priznat trošak tužiteljice iznosi 2.587,50 eura.

31. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

32. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika