REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4013/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Doris Košta, odvjetnici u Splitu, protiv tužene LČD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jeleni Dulčić, odvjetnici iz Hvara, radi predaje nekretnine u posjed i naknade koristi, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici LČD u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici u suposjed nekretninu označenu kao k. č. br [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Krajiška 28, površine 291 m2 i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom (ETAŽNO VLASNIŠTVO E-18), u naravi stan na V (petom) katu desno koji se sastoji od dvi je sobe, u ukupnoj površini 50,80 m2, Krajiška 28, s kojim etažnim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

2. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 5.250,00 EUR kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje kamate teku:

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec ožujak od 31. 03.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec travanj od 30.04.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec svibnja od 31.05.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec lipanj od 30.06.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec srpanj od 31.07.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec kolovoz od 31.08.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec rujan od 30.09.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec listopad od 31.10.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec studeni od 30.11.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec prosinac od 31.12.2022.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec siječanj od 31.01.2023.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec veljača od 28.02.2023.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec ožujak od 31.03.2023.g.

- na iznos od 375,00 EUR za mjesec travanj od 30.04.2023.g.;

pa do isplate, te sve ostale dospjele mjesečne isplate koje će se urediti u daljnjem nastavku postupka;

3. Nalaže se tuženici da naknadi parnične troškove tužiteljici u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od pravomoćnosti presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su parnične stranke upisane kao suvlasnici nekretnine koja je u Zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu označena kao k. č. br [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Krajiška 28, površine 291 m2 i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom (ETAŽNO VLASNIŠTVO E-18), u naravi stan na V. (petom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, u ukupnoj površini 50,80 m2, Krajiška 28, s kojim etažnim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine i to u idealnom dijelu svaka stranka za po ½, da je tuženica predmetnu nekretninu stekla na način da je ista kao daroprimac s tužiteljicom kao darovateljem dana 1. veljače 2022., sklopila ugovor o darovanju ovjeren od strane javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba posl.br. Ov-805/2022., kojim ugovorom je tužiteljica darovala tuženici predmetnu nekretninu, tj. 1/2 stana u [adresa], a koji stan je tužiteljica naslijedila od svoje majke pok. EČ koja je preminula **.**.2022., da je prije nego li je tuženica stupila u posjed nekretnine u predmetnom stanu živjela majka tužiteljice, a koja je zbog lošeg zdravstvenog stanja dana 7. siječnja 2022. upućena na skrb i prebivanje u starački dom (2 tjedna prije smrti) da bi dana **.**.2022. pok. EČ, majka tužiteljice, preminula, a nakon čega je tuženica počela živjeti u predmetnom stanu. Tužiteljica nadalje navodi da usprkos gore navedenom vlasničkopravnom stanju, tuženica drži u isključivom posjedu gore navedene nekretnine, te istu nekretninu odbija predati tužiteljici u suposjed, da je zbog svega navedenog, tuženica prijetila, a zatim i pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice kako bi onemogućila tužiteljicu u izvršavanju svojih suvlasničkih prava do okončanja navedenog postupka uređenja vlasništva predmetne nekretnine i to sve dok tuženica i dalje uživa isključivi posjed predmetne nekretnine, a koji postupak se vodi pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu posl.br. R1-629/2022. U odnosu na suvlasnički udio predmetne nekretnine koje sukladno zemljišnoknjižnom stanju predstavlja suvlasništvo tuženice, tužiteljica ističe kako je tuženica prijevarno iskoristila loše zdravstveno stanje tužiteljice i sa istom sklopila ugovor o darovanju 1/2 predmetne nekretnine, a radi čega je tužiteljica protiv tuženice i pokrenula postupak utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora, koji predmet se vodi pri Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu posl.br. P-348/2023. Slijedom navedenog, a kako tužena drži bez pravne osnove u svom posjedu u cijelosti gore navedenu nekretninu, tužiteljica traži da joj se naknadi korist koju tuženica ima od posjedovanjem predmetne nekretnine u dijelu koji pripada tužiteljici, za razdoblje od travnja 2022. pa nadalje u iznosu od 375,00 EUR za svaki mjesec korištenja tužiteljičinog dijela sporne nekretnine, te predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

2. U odgovoru na tužbu tuženica prije upuštanja u raspravljanje ističe da je tužiteljica protiv nje, pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, pokrenula postupak koji se vodi pod poslovnim brojem: P-348/2023, a radi “utvrđenja ugovora ništetnim”, u kojem u historijatu tužbe tvrdi slijedeće: da je tužiteljica zbog zdravstvenog stanja i smrti majke izgubila sposobnost za rasuđivanje , da ju je tužena odvela kod javnog bilježnika kako bi potpisala “neki” papir (str. 4.pasus zadnji), odnosno “paušalni papir” navodeći da se radi o običnoj punomoći (str. 6. pasus prvi), odnosno da joj prepusti sve radnje koje će tuženica napraviti u korist tužiteljice i olakšati joj situaciju (str. 6. pasus 3), da je ne sumnjajući u nedopuštenu pobudu tužene i slijepo joj vjerujući, potpisala sporni ugovor, da je tužiteljica dovedena u zabludu o svim bitnim elementima i okolnostima ugovora obzirom ugovor nije solemniziran, da je tuženica postupajući prijevarno i koristeći loše psihičko stanje tužiteljice, prešućujući i navodeći potpuno druge činjenice o objektu, osobama i ostalim okolnostima ugovora, a da pri tome tužiteljici ni na jedan način nije spomenula predmetnu nekretninu, ostvarila sva zakonska obilježja za poništaj ugovora zbog bitne zablude u skladu s čl. 280. i čl. 281. ZOO-a, da je nakon zaključenja ugovora tužiteljici dijagnosticirana miješana anksioznost i depresivni poremećaj, da se radi o teškoj prijevari pogotovo jer je nedopuštena pobuda bila odlučan razlog tuženice na sklapanje predmetnog ugovora, a što da je sukladno čl. 273. ZOO-a nedopušteno, da je tužiteljica u vrijeme sklapanja istog bila takvog zdravstvenog stanja da nije mogla shvatiti značenje potpisivanja predmetnog ugovora, pa da je isti ništetan sukladno odredbi članka 276. ZOO-a, koja jasno utvrđuje da u slučaju nedostatka poslovne sposobnosti u vrijeme sklapanja ugovora, za posljedicu ima ništavost ugovora, da je tužena iskorištavajući duševnu bolest tužiteljice i sklapajući predmetni darovni ugovor, ostvarila i ponašanje koje da je u suprotnosti sa javnim moralom, a što sukladno čl. 270. i čl. 271. ZOO-a, predstavlja nedopuštenu činidbu, što je također razlog za ništetnost ugovora. Tužena sukladno navedenom ističe ukoliko je tužiteljica osoba koja je doista lišena u cijelosti ili djelomično poslovne sposobnosti, kako se to u tužbi u P-348/2023 OS Split, SS Stari Grad, navodi, da onda ista nije mogla izdati nalog - punomoć za pokretanje ovog postupka, da ovaj postupak može pokrenuti samo od strane CZSS-a imenovani skrbnik, ovo sve uz prethodno znanje i odobrenje CZSS-a - sada Hrvatski zavod za socijalni rad, u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. Obiteljskog zakona, kao i da je stoga potrebno utvrditi postojanje procesnih uvjeta za vođenje predmetnog postupka na način da se utvrdi je li tužiteljica lišena poslovne sposobnosti u potpunosti ili djelomično, pa ukoliko postoje procesne smetnje iz naprijed navedenih razloga, predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužiteljicu da tuženoj naknadi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja do isplate.

2.1. Tužena nadalje osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu, te ukazuje na činjenice: da je pok. EČ sestra sada pok. CČ, oca tužene, da je pok. EČ majka tužiteljice i tetka tužene, a tužiteljica i tužene su sestrične, da je pok. EČ imala rak pluća, koji je metastazirao na želudac, pa je krajem 11/2021 bila na operaciji, da je tužiteljica 03.01.2022. zvala tuženu koja je tada bila u Zagrebu, da joj prenese molbu svoje majke, da ju smjesti u dom za starije osobe, da je tužena u roku od 24 sata pronašla Dom za starije osobe Duga, te organizirala prijevoz tetke i smještaj u Dom dana 04.01.2022., da je tužena 04.01.2022. platila u cijelosti naknadu za smještaj tetke u Dom u iznosu od 6.500,00 kuna / 862,70 EUR-a, da je EČ tog 04.01.2022., ključeve od stana predala tuženoj, a ne svojoj kćeri tužiteljici , da je tužiteljica 05.01.2022. otišla u [adresa], a novac za put joj je dala tužena , da je tužena od tog 04.01. pa do smrti tetke, svakodnevno istu posjećivala i vodila brigu o njoj, na način da je čistila i prala lavor pun pljuvačke, masirala ju i mazala kremama, i sl., provodila vrijeme s njom dnevno i po nekoliko sati, da je nakon smrti tetke, tužena prijavila smrt Matičnom uredu, te je u uredu Posmrtne pripomoći, Zagreb, Gajeva 29, riješila sve administrativne stvari, te s obzirom na “gužvu” krematorija, platila tzv . “ležarinu” groblju Mirogoj u iznosu od 2.300,00 kuna/ 305,26 EUR-a, te nakon kremiranja organizirala polaganje urne na groblju u Gradini (Virovitičko-podravska županija), obzirom je pokojnica htjela biti pokopana uz svoga brata - oca tužene. Tužena nadalje navodi da je u konkretnom slučaju, tužiteljica pri punoj svijesti i zdravoj pameti, ni od koga nagovorena i/ili prisiljena pristupila kod javnog bilježnika dana 01.02.2022. i zaključila predmetni ugovor, koji je bio izraz njezine stvarne i prave volje, ujedno i izraz poštivanja i ispunjenja posljednje volje sada pok. EČ, da je dakle tužena temeljem navedenog pravnog posla, ishodila uknjižbu prava vlasništva, te je ista sukladno odredbi članka 114., 115 . i 119. ZV-a, stekla pravo suvlasništva predmetnog stana za 1/2, dijela, te se nalazi u kvalificiranom posjedu koji posjed nije stečen vi, clam, precario. Nadalje navodi da je putem punomoćnika dana 08.11.2022., pred Naslovnim sudom pokrenula postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem: R1-629/2022, a obzirom da je tužiteljica odbijala provesti dobrovoljno razvrgnuće suvlasničke zajednice, da tužiteljica, nikada, ali ama baš nikada, nije pozvala tuženu na predaju suposjeda predmetnog stana, niti u historijatu tužbe tako nešto tvrdi!!!, da tužiteljica nikada nije od tužene tražila primjerak ključeva predmetnog stana, niti je tražila ulazak u stan, a da joj tužena to ne bi dopustila i/ili na bilo koji način osporava pravo na suposjed. Budući da ju je tužiteljica tek ovom tužbom pozvala na predaju predmetnog stana u suposjed, koju tužbu je zaprimila dana 28.08.2023., tužena navodi da je u ostavljenom roku za dobrovoljnu predaju (15 dana), dana 05.09.2023. preporučenom pošiljkom na adresu tužiteljice poslala primjerak ključeva (2 ključa, jedan za gornju i jedan za donju brava) predmetnog stana. Tužena nadalje navodi da kao suvlasnik smije izvršavati glede cijeli stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, pri čemu inzistira u tvrdnji da time ni na koji način nije vrijeđala prava tužiteljice, jer ju tužiteljica nikada do primitka ove tužbe nije pozvala na predaju suposjeda, a po primitku koje tužbe, za koju tužena nota bene nije dala povoda, ista je dobrovoljno poslala/predala ključeve tužiteljici, da upravo zbog navedenog, obzirom tužena u razdoblju na koje se odnosi utužena tražbina nije bila niti se može smatrati nepoštenim posjednikom, to tužiteljica nema pravo na naknadu koristi od posjedovanja predmetne nekretnine sve sukladno odredbi članka 37. st. 2, članka 38. st. 1, članka 42. stavak 1, te članka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. ZV -a. Osim osporavanja osnova tužbenog zahtjeva za naknadu koristi koju tuženica ima od posjedovanja nekretnine u dijelu koji pripada tužiteljici, tužena osporava i visinu, a teret dokaza leži na tužiteljici. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužiteljicu da tuženoj naknadi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u oglas objavljen na oglasnim stranicama www.njuskalo.hr. (list 6-11 spisa), ugovor o darovanju od 01.02.2022. (list 12-14 spisa), izvadak iz ZK, k.o. 999901, Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] (list 15-21 spisa), fotografiju ključeva (list 44-46 spisa), uvjerenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 18.01.2024. (list 50 spisa), izjavu tužene (list 70 spisa), sms poruke (list 72-73 spisa), saslušana je tužiteljica (list 68-69 spisa) i tužena (list 77-8 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sukladno prijedlogu tužene da se utvrdi postojanje procesnih pretpostavki za vođenje predmetnog postupka na način da se utvrdi je li tužiteljica lišena poslovne sposobnosti u potpunosti ili djelomično, sud je dopisom od 02. siječnja 2024. zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Splitsko – dalmatinske županije, Područnog ureda Split, da za potrebe ovog postupka dostave podatak je li tužiteljica LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], lišena u potpunosti ili djelomično poslovne sposobnosti te ukoliko jest, da dostave rješenje nadležnog suda kojim je ista lišena poslovne sposobnosti zajedno s rješenjem o imenovanju skrbnika.

5.1. Postupajući po naprijed navedenom dopisu Hrvatski zavod za socijalni rad, Županijska služba Splitsko – dalmatinske županije, Područni ured Split, je dostavio uvjerenje od 18. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ovdje tužiteljica, nije lišena u potpunosti ili djelomično poslovne sposobnosti.

5.2. Kako je iz navedenog uvjerenja utvrđeno da su ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog postupka, odnosno da je tužiteljica u potpunosti poslovno sposobna osoba, sud je nastavio postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed nekretnine pobliže opisane pod točkom I. izreke ove presude, te radi isplate naknade za korištenje 1/2 njezinog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine iz točke I. izreke ove presude.

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tužena suvlasnice predmetne nekretnine, dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je podnijela predmetnu tužbu zato što želi svoj stan nazad, da ima ključeve od stana kod sebe u torbi, ali nije bila u stanu od majčinog sprovoda, da ključeve ima od 06.12.2024. kad joj ih je poslala tužena, napominje da je imala ključeve predmetnog stana od prije, ali ih je zagubila kad se selila iz jednog stana u [adresa] u drugi, da je LČD, ovdje tužena, promijenila bravu na predmetnom stanu, pa joj je na njezino traženje i kad joj je rekla da je zagubila ključeve i da joj pošalje nove ključeve, tužena poslala nove ključeve. Nadalje navodi da joj tužena nije nikada priječila ulazak u stan, da nije ni probala ići u stan da ne mora tamo gledati tuženu, da nije ni sada probala ići u stan, a vjerojatno joj tužena ni sada ne bi priječila ulazak u stan, da joj je tužena čim ju je ona pozvala da joj pošalje ključeve od stana iste odmah poslala.

8.1. Iz iskaza tužiteljice sud je u bitnom utvrdio da je ista u posjedu ključeva od predmetnog stana od 06.12.2024. kada joj ih je poslala tužena jer je ona svoje izgubila, da je ključeve imala i od prije, ali ih je zagubila u preseljenju, da joj je tužena odmah po pozivu poslala ključeve od strana. Nadalje je utvrđeno da joj tužena nije nikada priječila ulazak u stan, da joj ni sada ne bi priječila ulazak u stan.

8.2. Sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tužiteljice u kojem navodi da je tužena promijenila bravu na predmetnom stanu obzirom je navedeno u suprotnosti sa njezinim dijelom iskaza u kojem navodi da nije niti probala ići u stan da ne mora tamo gledati tuženu, kao što nije probala ići u stan niti na dan davanja iskaza pred ovim sudom. Kako je iskaz tužiteljice u pogledu promijene brave na vratima predmetnog stana kontradiktoran, to ostaje nejasno na koji način i kako je tužiteljica utvrdila da je tužena promijenila bravu ako tužiteljica nije niti pokušala ući u predmetni stan. Navedeno tim više što tužena u svom iskazu izričito navodi kako nije mijenjala bravu na predmetnom stanu.

9. Tužena u svom iskazu navodi da kad je 4.01.2022. njezina pokojna teta, majka od tužiteljice, išla u dom njoj dala svoje ključeve od stana, a tužiteljica je pritom imala svoje ključeve od stana, da joj je u 9. mjesecu 2023. tužiteljica rekla da nema ključeve na što joj je poslala ključeve od stana, da joj je nakon godinu dana opet rekla da nema ključeve od stana pa joj je ona u 12. mjesecu 2024. ponovno poslala ključeve. Tužena nadalje navodi da joj nije jasno zašto se vodi ovaj postupak i što istim tužiteljica želi postići obzirom da joj nitko nikada nije zabranio da dođe u stan, a ona joj je dva puta slala ključeve, pritom ponavlja prvi put 15.09.2023., napominje da ona od kad je umrla teta, majka tužiteljice, već 4 godine podmiruje sve režije za stan u [adresa], da je tužiteljica nikada prije podnošenja predmetne tužbe nije pozvala na predaju ključeva od predmetnog stana i da tužiteljici nikada nije osporavala pravo na suposjed. Nadalje navodi da je bila upoznata sa zdravstvenim stanjem pok. tete EČ, da je ona nju pozvala u pomoć obzirom joj njezina kćer nije htjela pomoći i financijski je sudjelovala u svim troškovima njenoga liječenja, da pok. EČ nije imala psihičkih problema, imala je karcinom, da nije sklopila ugovor o darovanju sa pok. tetom EČ, da je sklopila ugovor o darovanju sa ovdje tužiteljicom, da nije promijenila bravu na predmetnom stanu, da se u stanu trenutno ne nalazi nitko, ali se režije uredno podmiruju, da je tužiteljici poslala ključeve poštom jer je ona to tražila, jer je kao stalno izgubila ključeve.

9.1. Iz iskaza tužene sud je u bitnom utvrdio da je tužiteljica imala svoje ključeve od predmetnog stana i u trenutku kada je ona dobila ključeve od predmetnog stana od svoje pok. tete EČ **.**.2022. kad je teta išla u dom, da ju je tužiteljica prvi put tražila da joj pošalje ključeve od predmetnog stana u 9. mjesecu 2023. i ona joj je poslala ključeve, da joj je ponovno poslala ključeve nakon godinu dana u 12. mjesecu 2024. Nadalje je utvrđeno da tužiteljici nitko nikada nije zabranio da dođe u stan, da je tužiteljica nikada prije podnošenja predmetne tužbe nije pozvala na predaju ključeva od predmetnog stana i da tužiteljici nikada nije osporavala pravo na suposjed, da je sklopila ugovor o darovanju sa ovdje tužiteljicom, da nije promijenila bravu na predmetnom stanu, da se u stanu trenutno ne nalazi nitko.

10. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredom čl. 42. st. 1 ZVDSP-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, prema odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP-a-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

11. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12. Tužiteljica je dokazala da je suvlasnik predmetne nekretnine, no iz iskaza stranaka sud je utvrdio kako su ključeve vrata stana imali i tužiteljica i tužena, da je tužena tužiteljici uvijek slala ključeva kad bi je ona pozvala da to učini, da je tužiteljica gubila ključeve u preseljenju, da tužena nije promijenila bravu na predmetnom stanu i da nije nikada onemogućila tužiteljicu u njezinom korištenju predmetnog stana niti joj je branila da boravi u istom. Dapače, tužiteljica u svom iskazu izričito navodi da nije niti probala ići u stan da ne mora tamo gledati tuženu, da nije niti na dan davanja iskaza pred sudom probala ići u stan, a vjerojatno joj tužena ni tada ne bi priječila ulazak u stan. Tako su iskazi tužiteljice i tužene o odlučnim činjenicama cijenjeni kao vjerodostojni, logični, suglasni te su se međusobno nadopunjavali. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 162. st. 1 ZVDSP-a, te je stoga tužbeni zahtjev za predaju u suposjed predmetne nekretnine iz točke 1. petita tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan.

13. Nadalje, iz tužbe, odgovora na tužbu, te iskaza stranaka sud izvodi zaključak da stranke kao suvlasnici stana nisu dogovorile podjelu posjeda odnosno izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede tog stana u smislu čl. 42. ZV-a (hoće li stan iznajmiti, koristiti i živjeti i sl.), a navedeno proizlazi i iz činjenice da tužiteljica i tužena imaju ključeve pa time i (su)posjed stana i ostvaruju isti neovisno i nesmetano jedna od druge.

14. Odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP-a propisano je da kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Polazeći od odredbe čl. 36. st. 1. ZVDSP-a suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su idealno određeni pri čemu se ističe da je vlasništvo između više osoba podijeljeno po obujmu, ali ne i po sadržaju, dakle svaki suvlasnik, u konkretnom slučaju i tužiteljica i tužena (neovisno jedna od druge) imaju sva vlasnička ovlaštenja iz čl. 30. st. 2. ZVDSP-a, pa tako svaka od njih ima ovlaštenje živjeti ili dolaziti povremeno u stan, koristiti ga odnosno držati u suposjedu, pri tome jedna drugu u ostvarivanju tih prava ne smije sprječavati i onemogućavati. Nastavno na navedeno, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica imala svakodobnu mogućnost ući i boraviti u stanu, dakle tužiteljicu ni na koji način tužena nije sprječavala, onemogućavala ili joj branila izvršavanje svih vlasničkih ovlaštenja. Drugim riječima, tužiteljica i tužena mogle su bez suglasnosti jedna od druge živjeti u stanu koji je u njihovom (su)vlasništvu pa je prema tome tužena imala i ima valjanu pravnu osnovu držati stan u suposjedu dok god je suvlasnica tog stana. Iz naprijed navedenog se izvodi daljnji zaključak da je tužena pošteni posjednik stana u smislu čl. 18. ZVDSP-a.

15. Primjenom mjerodavnih odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, koje propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika, tužena kao pošteni (su)posjednik stana koja nije onemogućila ili branila tužiteljici korištenje i (su)posjed stana nije dužna tužiteljici (su)posjedniku dati naknadu za to što je ista upotrebljavala i od njega imala koristi (Tako i VSRH Rev 3299/14 od 21. studenoga 2018., Rev 2705/12 od 3. studenoga 2016. i Revd 3974/20 od 2. veljače 2021.). Samo je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

16. Nadalje, neosnovani su i proturječni navodi tužiteljice u tužbi da tužena drži u isključivom posjedu predmetnu nekretninu, te da istu odbija predati tužiteljici u suposjed, odnosno da tužiteljica predmetnu nekretninu drži bez pravne osnove u cijelosti. Na ročištu od 16. prosinca 2025. tužiteljica je izjavila suprotno, dakle da je raspolagala ključevima od stana, a kad je iste zagubila u preseljenju tužena joj je odmah na njezino traženje poslala nove ključeve, iz čega proizlazi da ista nije bila onemogućena u korištenju predmetnog stana. To je tužitelj ica u svom iskazu više puta potvrdila. Nastavno na navedeno, tužena nije „nesavjesni stjecatelj“ jer koristi stan s valjanom pravom osnovom, te kao jedan od suvlasnika ima pravo na suposjed stana dok god je suvlasnik istog. Iz istih razloga je tužena i pošten posjednik (što se i predmnijeva sukladno čl. 18. ZV-a) te može živjeti u stanu koji je u njezinom suvlasništvu bez suglasnosti tužiteljice ili ga može na drugi način koristiti. (v. supra toč. 13. i 14).

17. Naprijed navedene tvrdnje tužiteljice da tužena drži u isključivom posjedu predmetnu nekretninu, te da istu odbija predati tužiteljici u suposjed, odnosno da tužiteljica predmetnu nekretninu drži bez pravne osnove u cijelosti, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, ocijenio i kao nedokazanima. Naime, tužiteljica mora dokazivati istinitost svojih navoda ili prigovora (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a u vezi s čl. 8. ZPP -a) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno) (tako i VSRH Rev 664/07 od 26. ožujka 2008.).

18. Sukladno naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva pobliže navedenog pod točkom 2. petita tužbe radi isplate naknade za korištenje 1/2 njezinog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine - označene kao k. č. br [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Krajiška 28, površine 291 m2 i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom (ETAŽNO VLASNIŠTVO E-18), u naravi stan na V (petom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, u ukupnoj površini 50, 80 m2, Krajiška 28, s kojim etažnim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine (v. supra toč. 15.).

19. Kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Nakon izvođenja dokaza saslušanjem stranaka sud je utvrdio sve odlučne činjenice, osobito uzimajući u obzir da su i tužiteljica i tužena o istima suglasno iskazivale, slijedom čega je sud zaključio da je predmet dovoljno raspravljen tako da se može donijeti odluka, u smislu čl. 304. ZPP -a, jer je ocijenjeno da nije osnovana osnova tužbenog zahtjeva, slijedom čega primjenom načela ekonomičnosti postupka (čl. 10. ZPP-a), a radi smanjenja troškova, sud nije po prijedlogu stranaka izvodio druge predložene dokaze: očevid na licu mjesta, građevinsko vještačenje radi dokazivanja visine najamnine za predmetnu nekretninu, saslušanje svjedoka iz odgovora na tužbu.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tuženoj je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku, na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (5.250,00 eur) i zatraženom troškovniku. Tuženoj je tako priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanja na ročištima 16.05.2024., 16.12.2025. i 07.05.2026. u iznosu od 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 13.01.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), odnosno ukupno 425 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 850,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.062,50 eura.

22. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženoj je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i st. 8 ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 98,95 eur svaka

2. pun. tuženika