Poslovni broj: Povrv-21/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja DOLINE d.o.o. Gruda, Gruda 3, OIB: 19550735849, kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 36, protiv tuženika MY GAVI j.d.o.o. Split, Begovićeva 3, OIB: 39743731226, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, Tršćanska 41, radi isplate iznosa od 12.732,76 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja GE i zamjenice punomoćnika tuženika NE, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Šimenc i partneri d.o.o. Split, Bihaćka 4, 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-18990/2024- 10 od 9. listopada 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 10.009,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.666,47 EUR od 22. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 6.342,82 EUR od 29. kolovoza 2021. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 22. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 206,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-18990/2024-10 od 9. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 6.342,82 EUR teku na dan 28. kolovoza 2021., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 56,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-18990/2024-10 od 9. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.723,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zatim u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 3.666,47 EUR od 25. travnja 2021. do 21. kolovoza 2021.,

- na iznos od 6.342,82 EUR od 30. srpnja 2021. do 27. kolovoza 2021., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine iz točke I. ove presude u iznosu od 10.009,29 EUR teku po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 726,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 197,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, Općinski sud u Splitu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-18990/2024-10 od 9. listopada 2024., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 12.732,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate i to na iznos od 3.666,47 EUR-a od 25. travnja 2021. do isplate, na iznos od 6.342,82 EUR- a od 30. srpnja 2021. do isplate te na iznos od 2.723,47 EUR od 11. rujna 2021. do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 262,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 18990/2024-12 od 18. listopada 2024. naprijed navedeno rješenje o ovrsi od 9. listopada 2024. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Isto tako, tim rješenjem je odlučeno da će se predmet ustupiti ovom sudu, na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, navodeći da tužitelju nije dužan platiti bilo kakav novčani iznos. Naime, tužitelj i tuženik da su se početkom 2021. sporazumjeli da će tuženik kao renomirani i ovlašteni distributer vina na području Dalmacije preuzeti napore radi plasiranja tužiteljevog vina na tržište, a do kojeg dogovora da je došlo na inzistiranje tužitelja, koji je u tom razdoblju, dok je još trajala pandemija virusa Covid -19, imao poteškoće u plasmanu i prodaji svojih proizvoda. Prema tom dogovoru, obveza tuženika da je bila zaprimljene količine vina pravilno skladištiti o svom trošku te isključivo u slučaju uspjeha u prodaji vina na tržištu, isplatiti tužitelju dogovoreni dio od prodajne cijene, pri čemu ako tuženik ne ostvari prodaju, primljene količine vina da onda vrati tužitelju. Tuženik je nadalje naveo da unatoč uloženim naporima i troškovima koje je imao u svezi prijevoza, skladištenja i prezentacije tužiteljevog vina na sajmovima, zbog situacije na tržištu, prodaja vina da nije ostvarena. Tuženik da je o tome obavijestio tužitelja, a koji da je prihvatio vraćanje samo jedne palete vina (540 komada Galiot Chardonnay vina), zbog čega je u knjigovodstvenoj dokumentaciji izdano odobrenje, odnosno umanjenje potražne strane za vraćene količine. Ostale palete vina da i dan danas stoje u skladištu tuženika, budući da tužitelj odbija primitak njihovog povrata. Stoga, tuženik navodi kako je evidentno da na strani tužitelja ne postoji osnova za utuženu tražbinu. Tuženik je također istakao i prigovor zastare utužene tražbine.

4. Podneskom 19. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika te je uredio (smanjio) svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj je u cijelosti osporio navode tuženika da bi preuzete količine vina bio dužan platiti tužitelju samo ako ih prije toga proda, ističući da se radi o potpunoj izmišljenoj tvrdnji. Tužitelj nadalje navodi, a da je kojim slučajem takav dogovor doista i sklopljen, da bi onda zasigurno između stranaka ovog spora postojao odgovarajući pisani sporazum u kojem bi stranke dogovorile sve bitne detalje takvog pravnog posla, a osobito koliko iznosi "dogovoreni dio od prodajne cijene" koji bi tuženik bio dužan platiti tužitelju. Nadalje, a u slučaju da je sporazum kojeg tuženik navodi doista postojao, tužitelj da tada ne bi tuženiku, istovremeno s predajom i preuzimanjem robe, izdao račune s rokovima već određenog dospijeća. Tužitelj ističe kako je nesporno da je u trenutku izdavanja njegovih računa ujedno i predao tuženiku dogovorenu količinu vina koju je preuzeo osnivač i direktor društva tuženika do **.**.2022. FE, koji da je samo zbog toga dolazio u vinariju tužitelja u Konavlima, a u jednom slučaju da je po njegovom nalogu robu preuzeo i ME iz tvrtke Serragli d.o.o. iz Podgaja. Stoga, u konkretnom slučaju da je između tužitelja i tuženika nastao pravni odnos kupoprodaje, bez bilo kakvih uvjeta, a osobito ne onih na koje se tuženik sada poziva i to da bi preuzetu robu bio dužan platiti samo ako je uspije prodati. Tužitelj je naveo i da je jedan od izdanih računa i to br. 7/1/1 od 6. ožujka 2021. tuženik u cijelosti platio, a isto tako da je platio i dio računa br. 8/1/1 od 24. ožujka 2021. i to iznos od 1.643,11 EUR, zbog čega preostali dug po računu br. 8/1/1 sada iznosi 3.666,47 EUR, a kako je to i navedeno u knjigovodstvenoj kartici tužitelja. Tužitelj je u tom podnesku potvrdio da je tuženik zaista, u dogovoru s tužiteljem, vratio dio preuzetog vina i to kompletnu isporučenu količinu po računu br. 31/1/1 od 10. kolovoza 2021. u iznosu od 2.723,47 EUR (20.520,00 kn), a zbog čega je tužitelj naveo da povlači svoj tužbeni zahtjev za taj novčani iznos. Tužitelj je osporio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan navodeći da su u izdanim računima jasno naznačeni konkretni datumi dospijeća od kada se računa tijek zastare, a koji rokovi zastare do pokretanja ovog postupka nisu istekli, te pored toga, izvršenim plaćanjem djelomičnog duga tuženik da je zapravo priznao dugovanje i prekinuo tijek zastare.

5. Navedenim podneskom od 19. siječnja 2026. tužitelj je ujedno i uredio svoj tužbeni zahtjev na način da isti sada ustraje u isplati iznosa od 10.009,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 3.666,47 EUR od 22. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 6.342,82 EUR od 28. kolovoza 2021. do isplate, a isto tako je tim uređenim tužbenim zahtjevom zatražio plaćanje zateznih kamata na te iznose po nižoj stopi, odnosno po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) za ostale odnose. Budući da je tužitelj tim podneskom smanjio svoj tužbeni zahtjev odnosno djelomično povukao tužbu, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio, to je stoga sud, a sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.723,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. rujna 2021. do isplate, zatim u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zateznih kamata koje na iznos od 3.666,47 EUR teku od 25. travnja 2021. do 21. kolovoza 2021. te na iznos od 6.342,82 EUR teku od 30. srpnja 2021. do 27. kolovoza 2021., kao i u dijelu kojim se potražuje plaćanje zateznih kamata na preostalu glavnicu utužene tražbine i to po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata za ostale odnose, te je stoga sud utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena. Sukladno tome, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – karticu partnera od 3. siječnja 2024. (stranica 25 spisa), račun tužitelja broj 45/1/1 od 6. rujna 2022. (stranica 34 spisa), otpremnicu tuženika br. 2022-00096 od 29. lipnja 2022. te storno primitka br. 2022-00095 od 9. listopada 2022. (stranice 35-36 spisa), račune tužitelja br. 7/1/1 od 6. ožujka 2021., br. 8/1/1 od 24. ožujka 2021., br. 19/1/1 od 29. lipnja 2021. i br. 31/1/1 od 10. kolovoza 2021. (stranice 49-52 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 20. veljače 2026. (stranica 58 spisa). Izvedeni su i dokazi saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja GE i zastupnika po zakonu tuženika GED, kao i svjedoka JE i FE. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza.

7. Predmet ovog spora, a sukladno smanjenom tužbenom zahtjevu, je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.009,29 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene za isporučenu robu i to vino, a sve to po računima tužitelja br. 8/1/1 od 24. ožujka 2021. i br. 19/1/1 od 29. lipnja 2021.

8. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

9. Iz tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga – kartice partnera, koji je dostavljen uz podneseni prijedlog za ovrhu, proizlazi da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 12.732,76 EUR i to po tri računa iz 2021. godine, br. 008/2021, br. 019/2021 i br. 031/2021.

10. Iz računa koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 19. siječnja 2026. (stranice 49-52 spisa) razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku za isporučenu robu i to razne sorte vina. U svakom od računa navedena je vrsta i količina isporučenog vina, datum izdavanja i datum dospijeća na plaćanje računa, kao i jedinična cijena, a računi isto tako sadrže potpis preuzimatelja te robe. U odnosu na račun br. 7/1/1 od 6. ožujka 2021., a koji je izdan na ukupan iznos od 34.140,00 kn, navodi se da potraživanje po tom računu nije predmet ovog postupka , a tužitelj je istakao i da je taj račun tuženik platio.

11. U odnosu na račun br. 8/1/1 od 24. ožujka 2021., koji je izdan na ukupan iznos od 40.005,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 5.309,58 EUR, navodi se da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu dijela tog računa i to u iznosu od 3.666,47 EUR, a sve obzirom da je po navodima tužitelja, tuženik dio tog računa podmirio. U odnosu na račun br. 19/1/1 od 28. lipnja 2021., koji je izdan na ukupan iznos od 47.790,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 6.342,82 EUR, tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa po tom računu u cijelosti.

12. U odnosu na račun br. 31/1/1 od 10. kolovoza 2021., koji je izdan na ukupan iznos od 20.520,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 2.723,47 EUR, navodi se da je tužitelj podneskom od 19. siječnja 2026. povukao tužbu u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa po tom računu, navodeći da je tuženik ukupno preuzetu količinu po tom računu, u dogovoru s tužiteljem, vratio tužitelju. Iz tog računa je razvidno da se isti odnosio na isporuku vina Galiot Chardonnay u količini od 540 komada.

13. Iz sadržaja isprava koje je tuženik dostavio uz prigovor i to računa tužitelja br. 45/1/1, kao i tuženikove otpremnice br. 2022-00096 od 29. lipnja 2022. i storno primitka br. 2022-00095 od 9. listopada 2022., razvidno je da je tuženik isporučio odnosno vratio tužitelju ukupno 540 komada boca vina Galiot Chardonnay, a što je tužitelj zaprimio 4. srpnja 2022., te da vrijednost vraćene robe odnosno vina iznosi ukupno 20.520,00 kn. Isto tako, iz tuženikove isprave naziva storno primitka, vidljivo je da se ista odnosi na navedenu količinu od 540 komada vina Galiot Chardonnay, a koju je tuženik zaprimio na temelju otpremnice br. 31/1/1. Stoga, iz navedenog proizlazi da je tuženik vratio tužitelju isporučeno vino po naprijed navedenom računu tužitelja br. 31/1/1 od 10. kolovoza 2021., a što je sve bilo prije pokretanja ovog postupka.

14. Na prijedlog tužitelja, a sukladno odredbama članaka 221.b ZPP-a, sud je od nadležne ispostave Porezne uprave zatražio dostavu podataka o tome je li tuženik utužene račune tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po istima koristio pravo na odbitak pretporeza. Dopisom od 20. veljače 2026., kojeg je sud zaprimio 26. veljače 2026., Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split obavijestila je sud da računi tužitelja br. 7/1/1 od 6. ožujka 2021., br. 8/1/1 od 24. ožujka 2021., br. 19/1/1 od 19. lipnja 2021. i br. 31/1/1 od 10. kolovoza 2021. nisu iskazani u knjizi ulaznih računa tuženika te da po istima nije korišten odbitak pretporeza.

15. Sud je na prijedlog parničnih stranaka tijekom postupka izveo i dokaze saslušanjem zz tužitelja i tuženika, kao i svjedoka JE te FE. Na ročištu održanom kod ovog suda 17. ožujka 2026. saslušani su zastupnici po zakonu stranaka.

16. U svom iskazu, zz tužitelja GE je naveo da je preko zajedničkih prijatelja stupio u kontakt s FE, koji je tada bio direktor tuženika te je isti u 2021. pristupio u vinariju tužitelja u Konavlima. Tom prilikom da je dogovorena poslovna suradnja između tužitelja i tuženika na način da će tuženik od tužitelja kupovati boce vina koje tužitelj proizvodi. Poslovna suradnja da je dogovorena usmeno te između stranaka nije sklopljen pisani ugovor. Zz tužitelja je naglasio da s tuženikom nije bila dogovorena nikakva druga suradnja osim klasične kupoprodaje. Tužitelj da je tuženiku u više navrata isporučivao boce vina te je iste najčešće preuzimao osobno FE, a jednom da je vino preuzeo vozač tuženikovog kamiona. Zz tužitelja je iskazao i da je tuženik tražio odgode plaćanja računa, a dio isporučene robe odnosno vina tuženik da je platio u dva navrata, uplatama od 12.000,00 kn i 14.000,00 kn, a što da je plaćeno krajem 2021. ili tijekom 2022. Dakle, osim kupoprodaje između stranaka da nije dogovorena bilo kakva druga suradnja. Nadalje je iskazao da današnju zz tuženika GED ne poznaje, ali da misli da mu je FE spominjao da ima suprugu imena GED. Prilikom prvog susreta i dogovaranja suradnje, osim zz tužitelja i ŽE, sa njima da je bio prisutan i njegov susjed JE. Iskazao je i da je tuženik manji dio vina, sorte Chardonay Barique, doista vratio tužitelju, navodeći da se radi o rijetkoj sorti čija je prodaja doista slabo išla u Dubrovniku te da je stoga zamolio FE ako može isto pokušati prodati u Splitu u roku od trideset dana, a ako ne, da vino vrati. Budući da tuženik odnosno FE isto nije uspio prodati, vratio je te boce tužitelju. Naveo je da se to odnosilo samo na tu manju količinu vina Chardonay Barique, a ne i na ostale sorte odnosno količine koje su isporučene tuženiku.

17. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, zz tužitelja GE je naveo, a vezano za davanje odgode plaćanja tuženiku, da ga je FE molio da mu se plaćanje na određeni period odgodi te da je u skladu s tim dogovorom tužitelj ispostavljao račune u kojima je naveden datum plaćanja, a u koji datum da je već bila ukalkulirana i ta odgoda. Odgodu plaćanja da je tražio FE, dok se isti ne uspije naplatiti od krajnjih kupaca. FE da je upoznao u 2021. te da mu je isti govorio da se bavi poslovima vezano uz prodaju hrane te da je nakon toga osnovao novu firmu, tuženika, a koja da se bavi prodajom vina. Zz tužitelja je na kraju naveo da za isporučenu robu od tuženika nije tražio nikakva sredstva osiguranja plaćanja ili eventualno avans, jer da je imao povjerenja u FE smatrajući da je on ozbiljan i pošten čovjek.

18. Zz tuženika GED je u svom iskazu u bitnom navela da je postala zakonska zastupnica odnosno direktor tuženika krajem 2022., a do tada da je to bio njen suprug FE. Navela je da ne poznaje zz tužitelja GE niti da je u ime tuženika s njim dogovarala poslovnu suradnju, već da je istu dogovorio njen suprug FE. Poslovna suradnja između stranaka da joj je poznata iz razgovora sa suprugom, te iz razloga što je čitala sms poruke vezane za tu poslovnu suradnju i bila prisutna kada je njen suprug razgovarao sa tužiteljem odnosno gospodinom GE. Zz tuženika je nadalje navela da se tuženik bavi distribucijom, a ne otkupom vina, te da je tuženik imao jednaku poslovnu suradnju sa svim vinarijama odnosno dobavljačima, a koja da je bila ista i prema tužitelju. Ta poslovna suradnja da se odvijala na način da se s nikim nije sklapao pisani ugovor te je svaki dogovor sklopljen usmeno. Sastavni dio poslovne suradnje da je bio i dogovor da tuženik plaća robu dobavljaču onda kada se roba proda, a tako da je bilo i s tužiteljem, a ako je iz bilo kojih razloga bilo potrebno vratiti robu, tada da je bio dogovor da dobavljač preuzme robu natrag od tuženika. Tuženik da je jedan put izvršio povrat robe tužitelju te ju je tužitelj preuzeo. Međutim, kad je tuženik drugi put pokušao izvršiti povrat robe, tužitelj na isto da nije pristao, odnosno nije htio prihvatiti povrat robe, a gospodin GE da je inzistirao da se roba proda. Vezano za iznos koji bi tuženik bio dužan platiti tužitelju u slučaju prodane robe, zz tužitelja je navela da je to nabavna cijena dobavljača odnosno tužitelja, a koja je navedena na njegovoj fakturi. Ostali detalji poslovne suradnje između stranaka da joj nisu poznati. Navela je i da se roba odnosno vino koje je tužitelj isporučio tuženiku, a koje tuženik nije prodao, nalazi kod tuženika u jednom skladištu.

19. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, zz tuženika je navela da je određena količina vina, koje je tužitelj isporučio tuženiku, ostala neprodana iz razloga što misli da je vino bilo loše kvalitete. U odnosu na izdane i utužene račune tužitelja, iskazala je da je stavke iz tih računa dogovarao njen suprug FE, a vezano za datume dospijeća na plaćanje u tim računima je navela da je po njenim saznanjima dogovor bio da se dobavljaču odnosno tužitelju roba plati kad je tuženik proda, odnosno kad se naplati od kupca, neovisno o datumu dospijeća na plaćanje koji je naveden na računu tužitelja. Takva praksu tuženik da, u odnosu na prodaju vina, ima i prema ostalim dobavljačima, a sve prema usmenom dogovoru, dok u odnosu na prodaju hrane kojom se tuženik također bavi da nije takva praksa. Iskazala je i da tuženik nije pisanim putem obavijestio tužitelja da robu nije uspio prodati i da je želi vratiti, ali da je u tom smislu bilo usmene komunikacije. Vino koje je tužitelj isporučio tuženiku, a koje tuženik nije uspio prodati, da nije isknjiženo iz poslovnih knjiga tuženika.

20. Na ročištu održanom kod ovog suda 5. svibnja 2026. saslušani su svjedoci JE i FE.

21. Svjedok JE je iskazao da mu je predmet spora između parničnih stranaka poznat. On da često boravi u vinariji zz tužitelja GE te da se sjeća da je prije četiri ili pet godina, u drugom ili trećem mjesecu, u toj vinariji dogovorena poslovna suradnja između zz tužitelja GE i FE. Tom prilikom da je dogovorena kupoprodaja vina, a koje vino je prodavao tužitelj. Tada da su bili prisutni samo njih trojica, da je bilo predvečerje te da su također pekli roštilj. Vezano za dogovorenu kupoprodaju vina, svjedok je naveo da je između GE i FE bilo dogovoreno da FE navede kada će račun za preuzeto vino platiti, a koliko se sjeća to da je bilo dogovoreno u roku od tri ili šest mjeseci. FE da je rekao da će u tom dogovorenom roku preuzeto vino biti plaćeno te da se u skladu s tim i izda račun od strane tužitelja. Tom prigodom, FE da je prespavao kod njegovog susjeda ĆE te da je sutradan preuzeo dogovorenu količinu vina. Osim toga puta, svjedok je iskazao i da se sjeća da je FE još jednom dolazio kod tužitelja radi preuzimanja vina. Na kraju, svjedok je naveo da mu se zz tužitelja GE požalio da FE, odnosno tuženik nije platio preuzeto vino, da se ne javlja na telefonske pozive te da ne plaća izdane račune niti u roku za koji se sam obvezao.

22. Svjedok FE je u svom iskazu naveo da je od osnivanja tuženika, dakle od 2020. pa do 2022. bio zakonski zastupnik i direktor tuženika, a nakon toga tu funkciju da je preuzela njegova supruga. Potvrdio je da je između tužitelja i tuženika postojala poslovna suradnja, koja je dogovorena u trećem mjesecu 2021. između njega i GE. Iskazao je i da je tom prilikom, osim njih dvojice, bio prisutan i JE. Tada da je postignut dogovor da on odnosno tuženik preuzme određenu količinu vina od tužitelja radi pokušaja distribucije na tržištu. Naime, tuženik da je često izlagao na sajmu Gast, a što je bilo i u 2021. U toj godini, dio vina koje je tuženik preuzeo od tužitelja da je prodano te da je nešto i plaćeno tužitelju, odnosno da je plaćeno ono što je i prodano, dok preostala količina vina da nije prodana. Na zamolbu tužitelja, i to preostalo vino da se pokušalo prodati, ali bez uspjeha. Svjedok je nadalje naveo da je, prema dogovoru, tužitelju vraćena jedna paleta vina koja nije prodana, dok druge dvije palete vina tužitelj da nije htio preuzeti. Tuženik da je od tužitelja u dva navrata preuzimao vino, koje je bilo u bocama. Svjedok je iskazao i da nije sporno da je tuženik preuzeo od tužitelja vino koje se navodi u utuženim računima te da je dogovorena cijena bila ona koja je navedena u računima tužitelja. Pri tom je napomenuo da je bilo dogovora da vino preuzme u distribuciji te da ono što uspije prodati i plati, a ono što ne uspije da vrati. Vezano uz rok plaćanja računa izdanih od strane tužitelja, između njega i GE da je bilo dogovoreno da se u te račune upiše bilo koji rok plaćanja te da se računi, koji su i dostavljeni u spis, izdaju, jer bez tih računa tuženik da nije mogao staviti vino preuzeto od tužitelja u distribuciju. Svjedok je naveo da između stranaka nije sklopljen bilo kakav pisani ugovor, jer je sve usmeno dogovoreno, a tuženik da i inače, s drugim vinarima, nije sklapao pisane ugovore. Iskazao je i da nije prigovarao računima koje je tužitelj izdao tuženiku, jer da nije bilo razloga s obzirom na prethodno navedeni postignuti dogovor. Vezano uz sortu vina Chardonnay Barrique, svjedok je naveo da je za sve sorte preuzetog vina od tužitelja bio isti dogovor te da za tu sortu vina nije bio nikakav poseban dogovor. Za tu sortu da je također dogovoreno da se, kao i ostale neprodane količine odnosno sorte vrate tužitelju, međutim tužitelj da je inzistirao da se vino pokuša prodati, a na kraju da je tražio i plaćanje izdanih računa, a na što da je svjedok odgovorio da će postupiti prema dogovoru.

23. Tuženik je istakao da osporava iskaz svjedoka JE, ne navodeći pri tome razloge zbog kojih taj iskaz osporava, dok je zz tužitelja osporio iskaz svjedoka FE u dijelu u kojem isti navodi da je između stranaka nije bio dogovoren pravni posao kupoprodaje.

24. Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka sud je utvrdio da je tužitelj isporučio tuženiku robu odnosno vino iz utuženih računa, a isto tako i da je tuženik zaprimio robu ne samo iz utuženih računa tužitelja br. 8/1/1 i br. 19/1/1, već i iz ostalih računa tužitelja koje je isti dostavio u spis i to br. 7/1/1 i br. 31/1/1. Uostalom, tuženik tijekom ovog postupka nije niti osporavao činjenicu primitka robe po navedenim računima tužitelja. Isto tako, nije bilo sporno da je tuženik dio primljene robe i to po računu tužitelja br. 31/1/1 vratio tužitelju te je isto tužitelj preuzeo natrag, dok se ostale količine preuzetog vina (koje tuženik nije dalje prodao) i dalje nalaze kod tuženika.

25. Tuženik je osporio predmetno potraživanje tužitelja navodeći u prigovoru da je između stranaka postignut sporazum da će tuženik pokušati prodati preuzeto vino od tužitelja te da će isključivo u slučaju uspjeha u prodaji isplatiti tužitelju dogovoreni dio od prodajne cijene, a ako tuženik ne ostvari prodaju da će onda primljene količine vratiti tužitelju. S obzirom da tuženik nije uspio vino dalje prodati te da tužitelj, osim jedne palete vina, nije prihvatio vraćanje ostale preuzete količine, to da sukladno navedenom dogovoru tuženik nije dužan platiti tužitelju utuženu tražbinu. Takve navode tuženika o postignutom dogovoru između stranaka, a u odnosu na koje tuženik nije dostavio u spis bilo kakve pisane dokaze, tužitelj je u cijelosti osporio ističući da je između stranaka sklopljen pravni posao kupoprodaje bez ikakvih uvjeta, a takve navode tuženika je i ovaj sud ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

26. Naime, iz iskaza saslušanog zz tužitelja GE te svjedoka JE i FE, koji je bio direktor i zz tuženika do 2022., a čiji iskazi su u tom dijelu međusobno suglasni, proizlazi da su stranke postigle dogovor o poslovnoj suradnji u ožujku 2021. u vinariji tužitelja u Konavlima te da su upravo njih trojica bili prisutni prilikom postizanja tog dogovora. Sadašnja zz tužitelja GED je iskazala da joj zz tužitelja GE nije osobno poznat te da s njim u ime tuženika nije dogovarala poslovnu suradnju, već da je istu dogovorio njen suprug FE. Iz suglasnih iskaza zz tužitelja i svjedoka JE jasno proizlazi da je prilikom dogovaranja poslovne suradnje između stranaka dogovorena upravo kupoprodaja vina, na način da će tuženik od tužitelja kupovati boce vina koje tužitelj proizvodi, te da je s FE dogovorena odgoda plaćanja, odnosno da tužitelj ispostavi račune tuženiku za isporučenu robu u kojima je u datumu dospijeća na plaćanje računa već uračunata odgoda plaćanja od tri do šest mjeseci. S druge strane, FE je u svom iskazu naveo da je između stranaka postignut dogovor da tuženik preuzme vino od tužitelja, isto pokuša prodati te u slučaju prodaje plati račun tužitelju, a ono što ne uspije prodati da se vrati. Ovdje valja istaknuti i da je svjedok FE potvrdio kako nije sporno da je tuženik preuzeo od tužitelja vino koje se navodi u utuženim računima te da je dogovorena cijena vina bila upravo ona koja je navedena u računima tužitelja.

27. Uzimajući u obzir da između stranaka nesporno nije sastavljen pisani ugovor, već je dogovor o poslovnoj suradnji sklopljen usmeno, kao i obzirom na to da iz suglasnih iskaza saslušanog zz tužitelja GE i svjedoka JE (dvojica od trojice koji su bili prisutni prilikom postizanja dogovora o poslovnoj suradnji između stranaka) jasno proizlazi da je između stranaka sklopljen upravo ugovor o kupoprodaji vina, bez bilo kakvih uvjeta plaćanja, odnosno tek nakon što tuženik vino dalje proda, to stoga sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan iskaz svjedoka FE u dijelu u kojem isti navodi da je postignut dogovor o plaćanju isporučene robe tužitelju tek u slučaju da tuženik tu robu uspije dalje prodati, a ako je ne uspije prodati da je onda vrati tužitelju. Iz tog razloga sud nije mogao prihvatiti osnovanim naprijed iznesene navode tuženika kojima isti osporava utuženo potraživanje tužitelja. Također, ističe se i da se navodi tuženika (iz prigovora protiv rješenja o ovrsi) o postignutom dogovoru da tuženik u slučaju prodaje vina plati dogovoreni dio od prodajne cijene tužitelju, a neprodano vino vrati tužitelju, također ukazuju nedokazanim i neosnovanim, jer tuženik u prigovoru nije naveo koji bi to dio od prodajne cijene tuženik bio dužan platiti tužitelju, niti je u tom smislu dostavio bilo kakve dokaze, dok iz iskaza FE proizlazi da je dogovorena cijena između stranaka, za isporučeno vino tuženiku, bilo upravo ona cijena koja je navedena u utuženim računima tužitelja.

28. Ovdje valja navesti i da činjenica da tuženik utužene račune tužitelja nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti je po istima koristio pravo na odbitak pretporeza ne ukazuje na to da predmetna tražbina tužitelja ne postoji, odnosno da ista nije osnovana, jer način na koji tuženik vodi svoje knjigovodstvo na to ne utječe. Uostalom, iz neosporenih navoda tužitelja proizlazi da je jedan od izdanih računa i to račun br. 7/1/1, kao i dio utuženog računa br. 8/1/1, tuženik platio, a da je dio isporučene robe tuženik platio tužitelju proizlazi i iz iskaza svjedoka FE, pa ipak, unatoč tome, tuženik niti te račune tužitelja nije knjižio u svojim poslovnim knjigama. Isto tako, ni činjenica da je tužitelj prihvatio povrat robe od tuženika po jednom računu (br. 31/1/1), a uzimajući u obzir naprijed navedeno, po ocjeni ovog suda ne ukazuje, do stupnja izvjesnosti, na osnovanost naprijed iznesenih navoda iz prigovora tuženika.

29. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, navodi se da je i taj prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju radi se o potraživanju iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji robe. Odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO -a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Nadalje, prema članku 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

30. Iz računa tužitelja br. 8/1/1 od 24. ožujka 2021., a po kojem tužitelj potražuje isplatu neplaćenog dijela računa u iznosu od 3.666,47 EUR, razvidno je da je taj račun dospio na naplatu 21. kolovoza 2021., dok je iz drugog utuženog računa tužitelja br. 19/1/1 od 29. lipnja 2021., a po kojem tužitelj potražuje isplatu cjelokupnog iznosa računa od 6.342,82 EUR, razvidno da je taj račun dospio na naplatu 28. kolovoza 2021. Budući da je ovaj postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koji prijedlog je tužitelj podnio 26. lipnja 2024., to je samim time očito da u konkretnom slučaju nije protekao trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a. Stoga je i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine ocijenjen kao neosnovan.

31. Slijedom navedenog, a kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika kojim isti osporava potraživanje tužitelja nisu osnovani.

32. S obzirom na to da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u utuženim računima, a koju robu i račune je tuženik uredno zaprimio te istima nije prigovorio, dok s druge strane tuženik po ocjeni ovog suda nije s uspjehom dokazao svoje navode o postojanju dogovora prema kojem bi tuženik bio dužan platiti tužitelju dogovoreni dio prodajne cijene koju postigne u slučaju daljnje prodaje vina, a ako tuženik ne ostvari prodaju da primljene količine vina vrati tužitelju, a niti je tuženik tvrdio odnosno dokazao da je tužitelju u cijelosti platio cijenu za isporučeno vino iz utuženih računa, odnosno da bi njegova obveza na plaćanje tih računa prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, a sukladno odredbama članka 376. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 10.009,29 EUR na ime kupoprodajne cijene za isporučenu robu (vino).

33. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate. Budući da tuženik kao dužnik nije po dospijeću u cijelosti platio utužene račune tužitelja to je stoga tuženika, pored plaćanja naprijed navedene glavnice tražbine, trebalo obvezati i na plaćanje tužitelju zateznih kamata na tu glavnicu tražbine, ali ne u cijelosti od datuma od kojih tužitelj to potražuje uređenim tužbenim zahtjevom.

34. Prema odredbi članka 183. stavak. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U konkretnom slučaju rok za ispunjenje obveze, a koja se sastoji u plaćanju utuženih računa tužitelja naveden je u tim računima kao dan dospijeća na plaćanje računa, što znači da do toga dana (uključujući i taj dan) tuženik nije bio u zakašnjenju s plaćanjem tih računa, već je isti pao u zakašnjenje prvi slijedeći dan nakon dana dospijeća plaćanja koji naveden u svakom pojedinom računu.

35. Upravo stoga, tužitelju su na iznos od 3.666,47 EUR, po računu br. 8/1/1, zatezne kamate priznate od 22. kolovoza 2021., a kako je to tužitelj i zatražio, jer je taj račun dospio na naplatu 21. kolovoza 2021. U odnosu na tražbinu po računu br. 19/1/1 u iznosu od 6.342,82 EUR, koji je dospio na naplatu 28. kolovoza 2021., tužitelju pripada pravno na naplatu zateznih kamata od prvog sljedećeg dana od dospijeća na plaćanje tog računa, dakle od 29. kolovoza 2021., a ne od 28. kolovoza 2021. kako je to tužitelj zatražio. Stoga je zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na iznos od 6.342,82 EUR trebalo odbiti za jedan dan i tužitelju priznati zatezne kamate na taj iznos od 29. kolovoza 2021. do isplate.

36. U odnosu na visinu stope zateznih kamata, navodi se da se u konkretnom slučaju radi o odnosu iz trgovačkog ugovora pa bi stoga tužitelju pripadalo pravo na naplatu zateznih kamata koja je za tražbine iz takvih ugovora propisana člankom 29. stavak 2. ZOO-a (po višoj stopi). Međutim, budući da je tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu zatražio plaćanje zateznih kamata po nižoj stopi, propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, to su stoga tužitelju zatezne kamate dosuđene po stopi po kojoj je isti i zatražio.

37. Radi navedenog, a primjenom odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održan je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.009,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki. I. izreke ove presude, dok je za jedan dan više zatraženih zateznih kamata na pojedinačni iznos glavnice tražbine od 6.342,82 EUR platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

38. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za dio nastalih troškova ovršnog postupka. U svezi troškova ovršnog postupka ističe se da je od ukupno utužene tražbine iz platnog naloga u iznosu od 12.732,76 EUR, tužbeni zahtjev tužitelja usvojen za iznos od 10.009,29 EUR, dok je u preostalom dijelu i to za iznos od 2.723,47 EUR tužitelj povukao tužbu, jer je tužitelj preuzeo povrat robe od tuženika u tom iznosu i to robe koju mu je isporučio po računu br. 31/1/1. S obzirom da iz isprava priloženih spisu (koje je tuženik dostavio uz prigovor) proizlazi da je roba po navedenom računu tužitelja br. 31/1/1 vraćena tužitelju 4. srpnja 2022., dakle prije pokretanja ovog postupka, to je stoga razvidno da do djelomičnog povlačenja tužbe u odnosu na naprijed navedenu tražbinu po računu br. 31/1/1 nije došlo iz razloga jer je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja u tom dijelu nakon pokretanja ovog postupka, odnosno zbog drugog razloga koji se može pripisati tuženiku, a zbog čega se u odnosu na troškove postupka ne može primijeniti odredba članka 158. stavak 2. ZPP-a. Sukladno tome, odluku o troškovima ovog postupka trebalo je donijeli primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP -a, vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 78,61% (a što čini usvojeni tužbeni zahtjev u iznosu od 10.009,29 EUR u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev iz platnog naloga za isplatu iznosa od 12.732,76 EUR). Stoga, uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 89,30% (uspjeh u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva 100% + uspjeh u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 78,61% = 178,61% : 2 = 89,30%). S druge strane, uspjeh tuženika u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva iznosi 0%, dok u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva iznosi 21,39% (a što se odnosi na povučeni dio tužbe u iznosu od 2.723,47 EUR u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev iz platnog naloga za isplatu iznosa od 12.732,76 EUR), pa stoga uspjeh tuženika u ovom postupku iznosi 10,70% (0% + 21,39% = 21,39% : 2 = 10,70%). Kada se od uspjeha tužitelja u postupku od 89,30% oduzme uspjeh tuženika od 10,70%, dobije se postotak od 78,60%, a za koji postotak je tužitelju trebalo priznati pravo na naknadu troškova postupka, kako ovršnog tako i parničnog postupka.

39. Opravdani troškovi ovršnog postupka sastoje se od troškova tužitelja, zastupanog po odvjetniku kao punomoćniku, za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a, kao i plaćeni trošak predujma naknade javnom bilježniku u iznosu od 10,00 EUR, uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 2,50 EUR, a to u smislu članaka 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22 i 154/22). Dakle, opravdani troškovi ovršnog postupka iznose ukupno 262,50 EUR, a od kojeg iznosa je, sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu, tužitelju trebalo priznati 78,60%, odnosno iznos od 206,33 EUR. Sukladno tome, platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi i za dio nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 206,33 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana rješenja o ovrsi do isplate, dok je u preostalom dijelu i to za iznos troškova ovrhe od 56,17 EUR platni nalog iz rješenja o ovrsi trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti.

40. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

41. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, a kao što je to već naprijed navedeno, ista se temelji na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP -a u vezi s člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće OT te odredbi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/26).

42. Sud je ocijenio opravdanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na sastav podneska od 19. siječnja 2026., kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora tuženika, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 27. siječnja 2026. i 17. ožujka 2026. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 EUR (1 bod iznosi 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. OT-a). Na taj iznos trebalo je priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% koji iznosi 150,00 EUR. Pored toga, zahtjev tužitelja je ocjenjen opravdanim i u odnosu na trošak sudske pristojbe za presudu i to u zatraženom iznosu od 173,78 EUR, u smislu odredbi Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

43. Sukladno tome, tužiteljevi opravdani troškovi parničnog postupka iznose ukupno 923,78 EUR, a od kojeg iznosa je, sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu, tužitelju trebalo priznati 78,60%, odnosno iznos od 726,09 EUR. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka usvojen za iznos od 726,09 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude i rješenja do isplate, dok je u preostalom dijelu i to za iznos od 197,69 EUR zahtjev tužitelja trebalo odbiti, a radi čega je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

U Splitu 17. lipnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude i rješenja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis