Poslovni broj: Pn-1558/2018-82

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IJ (djevojački DJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Matee Kršić, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice tuženika Dajane Tica, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, dana 17. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužiteljici IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.590,19 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.05.2018. godine do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica IJ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.108,99 eur zajedno sa zateznim kamatama te za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.590,19 eur za razdoblje od 9.04.2018. godine do 30.04.2018. godine.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužiteljice od 23.10.2020. godine odnosno podneskom tužiteljice od 11.05.2026. godine.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. svibnja 2018. godine navodi da je dana 4. kolovoza 2017. godine sudjelovala u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu registarskih [registarska oznaka], koju je prouzročio vozač navedenog automobila, koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Prilikom opisane prometne nesreće oštećena je pretrpjela teške tjelesne ozljede, a kao posljedicu ozljeđivanja djelomično je snosila i troškove liječenja u iznosu od 2.550,00 kn. Tužiteljica u tužbi potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja i to po kriteriju:

- pretrpljenih fizičkih bolova

15.000,00 kn,

- pretrpljenog straha

20.000,00 kn,

- duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti

15.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu

4.000,00 kn,

- za troškove liječenja

2.550,00 kn,

odnosno ukupno potražuje 56.550,00 kn / 7.505,47 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 54.000,00 kn / 7.167,03 eur (na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege) od 9.04.2018. godine do isplate te na iznos od 2.550,00 kn / 338,44 eur od 4.04.2018. godine do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 28.10.2019. godine, tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev tako da na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege traži iznos od 32.510,00 kn / 4.314,82 eur i na ime troškova liječenja iznos od 2.550,00 kn / 338,44 eur. Navedenom djelomičnom povlačenju tužbe tuženik se nije protivio, a sud o istom nije izrijekom odlučivao. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 23.10.2020. godine preinačila tužbu, kako navodi sukladno odluci VSRH od 15. lipnja 2020. godine o promjeni Orjentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, tako da potražuje na ime neimovinske štete 43.725,00 kn / 5.803,30 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30.04.2018. godine do isplate, na ime imovinske štete - tuđe pomoći i njege 4.200,00 kn / 557,44 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30.04.2018. godine do isplate, te na ime troškova liječenja 2.550,00 kn / 338,44 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30.04.2018. godine do isplate, odnosno ukupno 6.699,18 eur. Podneskom od 11.05.2026. godine tužitelj je samo tužbeni zahtjev prebacio iz kuna u eure, zbog promjene valute, s time da na iznos neimovinske štete od 43.725,00 kn / 5.803,30 eur sada traži zateznu kamatu od 9.04.2018. godine do isplate, dok na ime imovinske štete - tuđe pomoći od 4.200,00 kn / 557,44 eur traži zateznu kamatu od 30.04.2018. godine do isplate, te na ime troškova liječenja od 2.550,00 kn / 338,44 eur zateznu kamatu od 30.04.2018. godine do isplate. Sud je navedenu preinaku dopustio temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a po mišljenju suda to je i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 4.08.2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Navodi da na taj način nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Sporna je odgovornost te da li je liječenje okončano i da li spisu prileži cjelokupna medicinska dokumentacija. Tuženik ističe da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa da je za svu štetu uzrokovanu ovom protupravnošću isključivo odgovorna. Navodi da je tužiteljica pristala na vožnju s alkoholiziranom osobom. Tuženik osporava visinu zahtjeva i traženi tijek kamata. Nadalje, tuženik predlaže obvezati tužiteljicu da dostavi podatke da li je pokušala ostvariti pravo na naknadu s osnova tjelesnog oštećenja ili osobne invalidnine, a ako je takva prava ostvarila predlaže da je se obveže na dostavu podataka o iznosima koje ostvaruje mjesečno po osnovi tjelesnog oštećenja ili osobne invalidnine. Nadalje, tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva za imovinskom štetom zbog troškova liječenja jer je tužiteljica cjelokupno liječenje mogla obaviti na teret HZZZO-a te da pri tome njeno stanje ne bi bilo ugroženo. Tuženik osporava osporeni traženi tijek kamata za na neimovinsku štetu obzirom tužiteljica nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju. Slijedom navedenog tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek kamata, predlaže isti odbiti preko primjerenog iznosa, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 4.08.2017. (list 5-10 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 11-33 spisa), u račun od 4.04.2018. godine na iznos od 2.550,00 kn (list 34-35 spisa), u odštetni zahtjev od 6.04.2018. godine s dostavnicom od 9.04.2013. godine (list 36-37 spisa), u dopis tuženika kojim odgovara na odštetni zahtjev od 11.05.2018. godine (list 38 spisa), u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 70-74 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću i dr. IJL (list 79-82 spisa), izvršen je uvid u DVD-fotoelaborat i situacijski plan (list 98-99 spisa), provedeno je kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Dušanu Stanisavcu (list 105-109 spisa) i dr. Josipu Škaviću (list 111-113 spisa), saslušan je vještak dr. Josip Škavić (list 156-157, 195-196 spisa), saslušan je vještak Dušan Stanislavac (list 160-161,195-196 spisa), izvršen je uvid u fotografije vozila (list 165-166 spisa), saslušan je svjedok GJ (list 204-205 spisa), saslušana je tužiteljica (list 207-208), saslušan je svjedok CJ (list 213-214), saslušan je svjedok TJ - zamolbeno putem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru (list 231-232 ) te je izvršen uvid u kazneni spis Županijskog suda u Šibeniku posl. br. 11/19.

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP). Naime, punomoćnik tužitelja je na zadnjem ročištu izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a da od eventualno predloženih a ne izvedenih odustaje, dok je tuženik predložio zaključenje glavne rasprave.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

7. Sporna je odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata. Naime, tuženik ističe da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa da je za svu štetu uzrokovanu ovom protupravnošću isključivo odgovorna. Nadalje, navodi i da je tužiteljica pristala na vožnju s alkoholiziranom osobom.

8. Iz Zapisnika o očevidu od 4. kolovoza 2017. godine proizlazi da se prometna nezgoda dogodila u 18,30 sati na državnoj cesti D-8, odvojak Vodice, kolnik je asfaltni nov, dobar, hrapav, suh, dan je, sunčano, temperatura 34 stupnja Celzija. Isto tako u zapisniku o očevidu su i podaci o automobilima i njihovim oštećenjima te osobama koje su sudjelovale u nezgodi.

9. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. br. K-11/19 od **.**.2020. CJ proglašen je krivim "što je dana 4. kolovoza 2017. oko 18,30 sati u Vodicama, neposredno ispred raskrižja državne ceste D-8 i državne ceste D-644, nakon što se protivno odredbi čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14), prethodno doveo u alkoholizirano stanje, s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,67 g/kg, uslijed čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, poduzeo vožnju osobnim automobilom marke "Mercedes klasa C" reg. Ozn. [registarska oznaka] iz smjera juga (Vodica) u smjeru sjevera (Pirovca), svjestan da u takvom stanju ne može sigurno upravljati vozilom, pa pristajući da time ugrozi druge sudionike u prometu, te, u takvom stanju, bitno smanjenih vozačkih sposobnosti, još i protivno odredbama čl. 51. st. 1. citiranog zakona, vozio brzinom od oko 145 km/h, koju nije prilagodio činjenici da mu predstoji savladavanje nepreglednog zavoja u desno i predstojećeg raskrižja, pa upravo zbog takve vožnje, izgubio kontrolu nad upravljačem istog svog vozila i istim prešao na suprotni kolnički trak, namijenjen prometu vozila iz suprotnog smjera, kojim je, pravilno, svojom prometnom trakom naišao osobni automobil marke "Mercedes klase E", reg. Oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao sada pok. ošt. LJ, pa prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u lijevu bočnu stranu istog osobnog automobila reg. Ozn. [registarska oznaka], uslijed čega je isti osobni automobil odbio i izletio izvan kolnika, na kameno-zemljanu površinu, na oko 1,00 m ispod razine kolnika, gdje se konačno i zaustavio, a uslijed kojeg sraza, je vozač istog osobnog automobila marke "Mercedes klase E", reg. Oznake [registarska oznaka], zadobio teške i za život nespojive ozljede, od kojih je preminuo na mjestu događaja, a teške tjelesne ozljede, opasne po život je zadobila njegova suvozačica ošt. EJ, te putnice iz osobnog automobila marke "Mercedes" reg. Ozn. [registarska oznaka], TJ i DJ,…"

10. Svjedok BJ u svom iskazu navodi da poznaje vozača tog vozila marke Mercedes CJ, a i ovdje tužiteljicu DJ, međutim navodi da je u toj prometnoj nezgodi bila ozlijeđena, misli da je izgubila i svijest, pa se detalja oko nesreće ne sjeća, točnije ne zna ni gdje su išli, ni kakva je bila dinamika prometne nezgode. Navodi da je bila na mjestu suvozača, da su odozada bile dvije osobe, jedna od njih je i DJ, ali ne sjeća se je li bila vezana sigurnosnim pojasom, niti zna je li bila vezana DJ. Navodi da su išli možda u Vodice na kupanje ili nešto tako, ali se toga zaista više ne sjeća. Navodi i da se još s vremena na vrijeme čuje s DJ, ali da nisu pričale o prometnoj nezgodi, samo zna da je bila ozlijeđena u istoj. Ne čuje se sa vozačem CJ, zna da je bio ozlijeđen u prometnoj nezgodi, ali ne zna kako i što. Sa sigurnošću ne može tvrditi je li vozač CJ konzumirao alkohol, ali da vjerojatno je. Na poseban upit punomoćnika tuženika BJ je odgovorila da se ne sjeća više detalja što su radili prije ulaska u auto i same prometne nezgode.

11. Svjedok CJ u svom iskazu navodi da je to bilo 4.08.2017., da se dogovorio s djevojkom s kojom se tada nalazio - GJ i njenim kolegicama, koje je poznavao i to DJ i UJ, da će to popodne ići u provod iz Biograda na moru u Vodice. Navodi da su njih četvero krenuli oko 14-15 sati i kada su došli u Vodice, pili su enormne količine alkohola, točnije svi četvero pili su podjednako, a popili su njih četvero najmanje tri boce viskija od 0,7 dcl, a jednu su sigurno popili na putu od Biograda do Vodica u autu. Navodi da mu je, koliko se sjeća, izmjerena koncentracija alkohola od 1,6 promila nakon nesreće, a tada je bio oko 100 kg, a te djevojke su možda bile oko 50-60 kg, a misli da su tu podjednako pili alkohol. Navodi da mu je bio plan ostati prespavati kod prijatelja u Vodicama, međutim GJ ga je zamolila da ih vozi nazad u Vodice, što je i učinio u tako alkoholiziranom stanju, a što je njegova krivica, jer je pristao na to, odnosno vozio ih, a na putu za Biograd desila se stravična nesreća, a detalja se više oko svega toga ne sjeća. Navodi da se ne sjeća i da ne može sa sigurnošću reći jesu li te djevojke u automobilu bile vezane, ali rekao bi da misli da nisu, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi. Navodi i da su te tri djevojke u autu, pa i tužiteljica DJ vidjele da je vidno alkoholiziran, ali navodi da se mora razumjeti da su to bile mlade cure i da isto tako nisu mogle donijeti razboritu odluku, kao ni on. Na upit punomoćnika tužitelja CJ je odgovorio da su svi četvero bili u grupi u Vodicama u klubu i pili alkoholna pića, a je li se netko maknuo na minutu ili dvije da popriča sa prijateljima ili ode na wc, moguće je, ali na kratko.

12. Saslušana zamolbeno kod Općinskog suda u Zadru, svjedok TJ navodi da joj je predmetni događaj poznat jer je i sama doživjela ozljede tijekom tog događaja, budući je i sama bila u automobilu. Navodi da se zbog nesreće ne sjeća samog događaja niti onog što je prethodilo tom događaju, odnosno cijelog tog dana. Ne sjeća se da su bili vezani tijekom vožnje budući da se ne sjeća cijelog događaja.

13. Tužiteljica DJ u svom iskazu navodi da je to bilo 4.08.2017. oko 16 sati, da je sa svojim kolegama CJ, UJ i BJ išla na kupanje u Vodice. Navodi da su se kupali u Vodicama možda jedno 2 sata, ali da nisu bili cijelo vrijeme s vozačem CJ, pa ne zna je li on konzumirao alkohol. Kada su se vraćali nazad prema Biogradu, nije primijetila da bi CJ bio vidno alkoholiziran, jer inače u protivnom ne bi sjedala s njim u auto. Navodi da je sjedila na zadnjem sjedalu nekog novijeg automobila, možda marke Mercedes i da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a nalazila se odmah iza vozača. Ne zna jesu li drugi bili vezani sigurnosnim pojasom. Došlo je do frontalnog sudara s automobilom koji im je dolazio u susret, a tužiteljica je u nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede i poslije toga udara se više ničega ne sjeća. Čula je kasnije da su policajci komentirali da je čudo što je ostala živa i da ne bi vjerojatno ostala živa da nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Navodi da su pričali poslije nezgode o tome da je automobil bio jako zgužvan. Na upit punomoćnika tuženika tužiteljica je odgovorila da misli da je davala iskaz na nekom sudu u Šibeniku, ali više se detalja ne sjeća. Navodi da su ona i cure popile jedno alkoholno piće u kafiću na plaži, točnije sjeća se da je popila jedno alkoholno piće, a jesu li ove dvije cure što su bile s njom pile alkohol ili nekakav sok, toga se više ne sjeća. Nadalje tužiteljica navodi da kolega CJ nije bio s njima, točnije da su kratko vrijeme bili skupa, a onda je on otišao s nekom drugom ekipom, pa da ne zna da li je on pio alkohol ili ne. Navodi da PJ pozna otprilike godinu dana prije nezgode, BJ možda 5 godina prije nezgode, a CJ nije poznavala do tada jer je on prijatelj BJ, a tužiteljica ga je do tada znala samo iz viđenja. Zaključno, tužiteljica u iskazu navodi da su išli na kupanje na plažu, da je tamo bila fešta, da je bio Dan Grada, pa su tamo ljudi bili u kafiću, a oni su se došli kupati i popili jedno piće.

14. Vještak prometne struke dipl. ing Dušan Stanisavac u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da se tužiteljica nalazila kao putnik na stražnjem lijevom sjedalu u osobnom vozilu marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka], te da je uslijed direktnog sudara osobnih vozila Mercedes, došlo do promjene brzine vozila Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazila tužiteljica na mjestu putnika na stražnjem lijevom sjedalu od oko ∆ v = 65,7 km/h.

15. Vještak dr. Josip Škavić u svom dijelu pisanog nalaza i mišljenja navodi da je tužiteljica stradala kao putnica na stražnjem lijevom sjedalu osobnog automobila prilikom sudara dvaju osobnih vozila, u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 4.08.2017. godine, da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila iščašenje desnog kuka, nagnječenje oba pluća, nagnječenje i laceraciju slezene, prijelome više ličnih kostiju te da je u sudaru ostvarena promjena brzine vozila u kojem se nalazila tužiteljica od oko 65,7 km/h. Navodi da je pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće uz ostvarenu promjenu brzine vozila od oko 65,7 km/h tužiteljica mogla zadobiti sve utvrđene ozljede iz razloga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime, navodi da je u direktnom sudaru dvaju automobila došlo do silovitog polijetanja svih predmeta u vozilu, pa tako i tijela tužiteljice prema naprijed i udarca u prepreku ispred mjesta svoga sjedenja, najvjerojatnije sjedalo vozača. Prema tome, u štetnom događaju je uslijedio, sa sudskomedicinskog stajališta logičan slijed: direktni sudar dvaju vozila, nevezivanje tužiteljice sigurnosnim pojasom, polijetanje tijela prema naprijed s posljedičnim naletom na prepreku i zadobivanjem ozljeda. Vještak Škavić nadalje navodi da bi vezivanjem sigurnosnim pojasom ovaj medicinski logičan slijed bio prekinut, što znači da bi bilo izbjegnuto stvarno ozljeđivanje tužiteljice. Ovo znači da vezivanjem sigurnosnim pojasom tužiteljica navedenim mehanizmom ne bi zadobila ozljede koje je stvarno zadobila. Da li bi i kakve ozljede zadobila tužiteljica da je u času prometne nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom, kako navodi vještak Škavić, spadalo bi u nagađanje, a ne vještačenje.

16. Povodom prigovora tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka dr. Škavića u podnesku od 3.02.2021. godine (list 137-138 spisa), na ročištu dana 9. studenog 2021. godine saslušan je dr. Josip Škavić koji ističe da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 23.10.2020. koji je dao u zajednici s prometnim vještakom te na prigovore iz podneska tužiteljice navodi kako je u konkretnom slučaju u sudaru ostvarena promjena brzine vozila od oko 65,7 km/h. Navodi da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ne proizlazi da bi kabina vozila ovim sudarom, a na mjestu sjedenja tužiteljice na stražnjem lijevom sjedalu, bila bitno skraćena. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljeda tužiteljice, a uzimajući u obzir dinamiku odigravanja štetnog događaja, proizlazi zaključak da ona u času prometne nesreće nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime, dr. Škavić navodi da osoba koja je na stražnjem sjedalu ispravno vezana sigurnosnim pojasom polijetanjem prema naprijed ne može zadobiti opsežne ozljede kakve je zadobila tužiteljica u vidu nagnječenja oba pluća, nagnječenja i laceracije slezene te prijelome više ličnih kostiju. Zatezanjem sigurnosnog pojasa koji upravo služi u tu svrhu, ne može doći do udarca prednje strane lica i tijela u prepreku ispred mjesta sjedenja. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice dr. Škavić je odgovorio da bi u nekoj drugoj prometnoj nesreći, kada bi došlo do skraćenja prostora kabine vozila na mjestu sjedenja putnika na stražnjem sjedalu, ovakvo ozljeđivanje bilo moguće bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.

17. U vezi s gore navedenim iskazom dr. Škavića, na ročištu dana 15. ožujka 2022. godine saslušan je vještak dipl. ing. Dušan Stanisavac, koji navod da je u zajednici s vještakom dr. Škavićem izradio kombinirano prometno - sudsko medicinsko vještačenje u ovom predmetu. Navodi da u cijelosti ostaje kod navoda danih u pisanom obliku u prometnom dijelu zajedničkog kombiniranog vještačenja. Navodi da se tužiteljica kao putnica nalazila na stražnjem lijevom sjedalu u osobnom vozilu marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka]. U direktnom sudaru s vozilom koje je dolazilo iz suprotnog smjera, a koje je također marke Mercedes, oba vozila su u cijelosti oštećena. Vozilo marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka] oštećeno je kao što je naveo u cijelosti i to prednji dio vozila je razbijen i utisnut prema unutra za oko 0,75 metara, prednji lijevi kotač je u cijelosti oštećen, razbijeno vjetrobransko staklo, krov vozila deformiran, te su oštećeni drugi dijelovi koje je naveo u nalazu i mišljenju. Nadalje, navodi da je na fotografiji koja se nalazi u spisu vidljivo da je uslijed teškog oštećenja vozila oštećena i kabina vozila. Danas dostavlja dvije fotografije oštećenih vozila koje su uvećane, a iste je koristio kod utvrđivanja veličine oštećenja vozila, a koje se daju na uvid punomoćnicima stranaka i sudu u spis. Na posebna pitanje punomoćnika tužiteljice da li je prilikom sudara vozila došlo do smanjenja kabine na vozilu Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka], vještak Stanisavac je odgovorio da uslijed silovitog sudara vozila, kako je prednji dio vozila utisnut za unutra za oko 0,75 metara, kao posljedično tome došlo je i do oštećenja, a time i do smanjena kabine vozila u kojem su se nalazili putnici. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je suglasan sa iskazom vještaka Škavića s ročišta od 09.11.2021. u kojem vještak navodi da na mjestu sjedenja tužiteljice kabina nije bila bitno skraćena, vještak Stanisavac je odgovorio da uslijed sudara neminovno je došlo do skraćenja kabine na vozilu tužiteljice. U kojem obliku je kabina smanjena to ovaj put tehničkim putem nije moguće točno odgovoriti, ali je bitno napomenuti da je došlo do skraćivanja kabine. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice što bi bilo bitno skraćivanje kabine vozila odgovara da je to hipotetsko pitanje jer po toj definiciji ako bi bilo bitno skraćivanje kabine to bi značilo da bi prednja sjedala morala biti pomaknuta unazad toliko da prignječe putnike na stražnjim sjedalima.

18. Saslušan ponovno na ročištu dana 7. ožujka 2023. godine vještak Stanisavac navodi da je vozilo tužiteljice marke Mercedes u štetnom događaju u cijelosti oštećeno, da su na fotografijama fotoelaborata broj 28,29,30,31 i 32 vidljiva oštećenja na vozilu tužiteljice, a u zapisniku o očevidu na listu 32 kaznenog spisa, uz ostala navedena oštećenja, navedeno je: "zadnja lijeva vrata deformirana". Saslušan na istom ročištu dr. Škavić navodi da u cijelosti ostaje kod sudsko-medicinskog dijela zajedničkog pisanog nalaza i mišljenja. Navodi da ponavljajući u bitnome proizlazi kako ozljede kakve je zadobila tužiteljica, odgovaraju u potpunosti ozljedama kakve viđaju nastale kod osobe na stražnjem lijevom sjedalu osobnog automobila u sličnim prometnim nesrećama, u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom. Nakon što je saslušao izlaganje prometnog vještaka, dr. Škavić navodi kako i nadalje ostaje kod ovakvog zaključka s obzirom da su stražnja lijeva vrata osobnog automobila deformirana. Ovo je dr. Škaviću bitan moment za donošenje zaključka jer to isključuje da bi vozilo koje je sudjelovalo u sudaru izbilo stražnja lijeva vrata i dijelom ušlo u prostor kabine vozila. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice vještaku Stanisavcu isti je odgovorio da obzirom da ne raspolaže s dovoljno tehničkih podataka iz razloga što oštećeno vozilo nije detaljno fotografirano i sa bočnih strana, već je većina fotografija snimljena s lijeve bočne strane, ne može se izjasniti u kojoj mjeri je došlo do skraćivanja kabinskog prostora tj. da li je uopće došlo do smanjivanja stražnjeg kabinskog prostora. Navodi i da na fotografijama nisu dobro vidljiva oštećenja na stražnjim lijevim vratima koja su opisana u zapisniku o očevidu "zadnja lijeva vrata deformirana", pa kolika je ta deformacija ne može točno procijeniti, budući su nekvalitetne fotografije. Zaključno, a na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice dr. Škavić je odgovorio kao i u pisanom nalazu i mišljenju kada je naglasio: "da li bi i kakve ozljede zadobila tužiteljica da je u času prometne nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom spadalo bi u nagađanje, a ne u vještačenje".

19. I nakon dopunskog saslušanja oba vještaka, tužiteljica je i nadalje prigovarala istima, posebice na dio nalaza i mišljenja dr. Škavića. Naime, tužiteljica se protivila da se na njene prigovore saslušava dr. Škavić, koji je nakon pisanog nalaza i mišljenja prestao biti vještak, pa je predlagala i vještačenje po drugom vještaku sudske medicine, a na temelju već izrađenog prometnog dijela nalaza i mišljenja vještaka Stanisavca.

20. Sud je neovisno o navedenim prigovorima tužiteljice, na ročištu saslušavao dr. Škavića iako isti nije više bio upisan u imenik sudskih vještaka jer smatra da samim time dr. Škavić nije zaboravio vještačiti i stručno odgovarati na prigovore. Naime, radi se zaista o jednom od najiskusnijih liječnika sudske medicine na ovom području, a određivanjem drugog vještaka umjesto njega samo bi se nepotrebno nabijali troškovi i odugovlačio postupak koji i onako već predugo traje.

21. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Dušana Stanisavca i dr. Josipa Škavića budući da je isti po mišljenu suda jasan logičan i uvjerljiv, a svojim detaljnim dopunskim očitovanjima na prigovore tužiteljice vještak Stanisavac i dr. Škavić kod suda su otklonili svaku sumnju na dani nalaz i mišljenje.

22. Nadalje, ovdje valja reći da sud u bitnome prihvaća iskaz svjedoka CJ budući da je isti u bitnome u suglasju i s drugim provedenim dokazima, posebice s nalazom i mišljenjem vještaka Stanisavca i Škavića i pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Šibeniku posl. br. 11/19, a sudu je logičan i uvjerljiv. Naime, svjedok CJ u svom iskazu navodi da se dogovorio s djevojkom s kojom se tada nalazio - GJ i njenim kolegicama, koje je poznavao i to DJ i UJ, da će to popodne ići u provod iz Biograda na moru u Vodice. Navodi da su njih četvero krenuli oko 14-15 sati i kada su došli u Vodice, pili su enormne količine alkohola, točnije svi četvero pili su podjednako, a popili su njih četvero najmanje tri boce viskija od 0,7 dcl, a jednu su sigurno popili na putu od Biograda do Vodica u autu. Navodi da mu je, koliko se sjeća, izmjerena koncentracija alkohola od 1,6 promila nakon nesreće, a tada je bio oko 100 kg, a te djevojke su možda bile oko 50-60 kg, a misli da su tu podjednako pili alkohol. Navodi da se ne sjeća i da ne može sa sigurnošću reći jesu li te djevojke u automobilu bile vezane, ali rekao bi da misli da nisu, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi. Navodi i da su te tri djevojke u autu, pa i tužiteljica DJ vidjele da je vidno alkoholiziran, i da su svi četvero bili u grupi u Vodicama u klubu i pili alkoholna pića, a je li se netko maknuo na minutu ili dvije da popriča sa prijateljima ili ode na wc, moguće je, ali na kratko.

23. Naprotiv, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice i svjedoka BJ i PJ, budući da su njihovi iskazi sudu nelogični i u protivnosti s drugim izvedenim dokazima koje sud prihvaća. Naime, BJ i TJ se manje više ne sjećaju detalja štetnog događaja, dok tužiteljica zna da je bila vezana sigurnosnim pojasom iako je to u protivnosti s kombiniranim prometno sudsko-medicinskim vještačenjem, te misli da su popili jedno alkoholno piće i da nije vidjela da je CJ vidno alkoholiziran iako isti navodi da su svi četvero zajedno popili tri boce viskija i jednu sigurno u automobilu te da je njemu izmjerena koncentracija alkohola od 1,6 promila.

24. Odredbom čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15 i 28/18, dalje: ZOO) propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a ista se primjenjuje i u slučaju kada oštećena osoba pristane na vožnju u automobilu kojim upravlja vozač pod utjecajem alkohola, ako je znala ili mogla znati za određeni stupanj alkoholiziranosti vozača. Kako je tužiteljica po mišljenju ovog suda znala da je vozač vozila osiguranog kod tuženika CJ pod utjecajem alkohola te je ista pristala na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju, tužiteljica je na navedeni način doprinijela nastanku štete. Slijedom navedenog, prema stajalištu ovog suda, doprinos tužiteljice za nastanak i visinu štete zbog pristanka na vožnju s osobom u vidno alkoholiziranom stanju je u omjeru od 50%, budući da je ta osoba u pijanom stanju apsolutno bila nesposobna za sigurno upravljanje motornim vozilom, a što je u direktnoj uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja, a proizlazi iz pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. 11/19.

25. Nadalje, a imajući u vidu da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa da je uslijed toga zadobila iščašenje desnog kuka, višestruke prijelome kostiju lijeve strane lica sa pojavom krvi u sinusu gornje čeljusti, natučenje oba pluća i natučenje slezene, a da je bila vezana sigurnosnim pojasom, kako navodi dr. Škavić, ovaj medicinski logičan slijed bio prekinut, što znači da bi bilo izbjegnuto stvarno ozljeđivanje tužiteljice, ovaj sud je stajališta da je tužiteljica zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom doprinijela nastanku i visini štete za daljnjih 25%. Slijedom navedenog po mišljenju ovog suda postoji doprinos tužiteljice nastanku i visini štete u ukupnom omjeru od 75%,

26. Ovdje valja reći, a polazeći od stava izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2787/11 od 5. siječnja 2016. godine da će se vodeći računa o svakom konkretnom slučaju i svim okolnostima takvog slučaja cijeniti da li će se nevezivanje pojasom smatrati isključivim uzrokom štetnog događaja ili će se cijeniti samo kao doprinos nastanku istog, ovaj je sud ipak na stajalištu da je suodgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika CJ i ovdje tužiteljice podjednaka 50 : 50% glede doprinosa tužiteljice za nastanak i visinu štete zbog pristanka na vožnju s osobom u vidno alkoholiziranom stanju, dok je tužiteljičin doprinos zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom još daljnjih 25% odnosno ukupno 75%. Naime, točno je da u slučaju da tužiteljica nije sjela u vozilo s vidno alkoholiziranim osiguranikom tuženika CJ zasigurno ne bi ni stradala u prometnoj nezgodi jer ne bi zadobila ozljede koje je zadobila, a isto tako da je bila vezana sigurnosnim pojasom, kako navode vještaci, također ne bi bila ozlijeđena (iako i dr. Škavić ističe "da li bi i kakve ozljede zadobila tužiteljica da je u času prometne nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom spadalo bi u nagađanje, a ne u vještačenje" - vjerojatno jer je svjestan razmjera sila i razmjera oštećenja vozila u kojem je stradala tužiteljica, što je vidljivo iz fotografija vozila). Međutim, ako se stvari postave na drugi način, jasno je da do prometne nesreće ne bi došlo ni da osiguranik tuženika - CJ nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno da je odbio voziti u pijanom stanju tužiteljicu i njene kolegice te kad ih je već vozio u pijanom stanju da ih je upozorio da se vežu sigurnosnim pojasom (vozilo marke Mercedes novije generacije ima signalizaciju da osoba nije vezana sigurnosnim pojasom), odnosno mogao je odbiti pokrenuti vozilo dok se tužiteljica i njene kolegice ne vežu sigurnosnim pojasom. Kad se tako postave stvari jasno je da je suodgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika CJ zasigurno 25%.

27. Glede osnova i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Božidaru Šebečiću i dr. DJL koji u svom pisanom nalazu i mišljenju navode da je tužiteljica ĐJ, djevojački DJ rođena 1995. godine, dana 4.08.2017. stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom automobilu u sudaru s drugim osobnim automobilom. Navode da je zadobila iščašenje desnog kuka, višestruke prijelome kostiju lijeve strane lica sa pojavom krvi u sinusu gornje čeljusti, natučenje oba pluća i natučenje slezene. Navode da prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno- posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i gore navedenih ozljeda. Navode da je liječena u bolnici u Šibeniku 10 dana i da je učinjena repozicija iščašenog kuka. Dana 18.08.2017. primljena je u Kliniku za kirurgiju lica, čeljusti i usta KB Dubrava gdje je učinjena repozicija prijeloma lijeve jagodične kosti. Zbog zadobivenih ozljeda, kako navode vještaci, je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Nadalje, vještaci navode da su zbog iščašenja desnog kuka kod tužiteljice zaostali bolovi u kuku kod većeg opterećenja noge, unutarnja rotacija u kuku je ograničena u manjem stupnju, a terminalna fleksija je lagano bolna. Izražena je i manja slabost noge. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 10%. Nadalje, navode da je stanje po višestrukim prijelomima kostiju lijeve strane lica (povremeni bolovi na mjestu prijeloma) uz smanjen osjet dodira u dijelu obraza i terminalno ograničeno otvaranje usta uzrok smanjenja životne aktivnosti od 7%. Ukupno, realno smanjenje životne aktivnosti je 15% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Nadalje vještaci ističu da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Navode da je primarni strah bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja, a da je sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno (ozljeđivanje, operativni zahvati) tužiteljica trpila 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno tjedan dana i blažeg intenziteta kumulativno do 3 mjeseca. Vještaci navode da je tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila potrebna tužiteljici tijekom 4 tjedna (hod sa dvije štake bez opterećenja desne noge), u opsegu od 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu od 2 sata dnevno 6 tjedana, za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. Nadalje, vještaci navode da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno da se zdravstveno stanje stabiliziralo mjesec dana po posljednjem pregledu fizijatra koji je bio 30.03.2018. godine. Zaključno, vještaci ističu da se trošak liječenja na str. 34 spisa odnosi na trošak fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, da je ta fizikalna terapija tužiteljici bila potrebna, ali da ju je mogla provesti u ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO-om na trošak zdravstvenog osiguranja, pa da stoga isti nije opravdan.

28. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje dr. Božidara Šebečića i dr. GJL kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice kojega su vještaci imali na uvid, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora.

29. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

30. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha te smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 15%, koje će tužiteljica koja je izrazito mlada osoba, (rođena 1995. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka, pa po ocjeni ovog suda tužiteljici bi pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 5.803,30 EUR, koliko je i tražila, međutim, budući da je suodgovornost tuženika 25%, istoj je na ime neimovinske štete dosuđen iznos od 1.450,83 eur.

32. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć u trajanju od ukupno 280 sati. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći u iznosu od 15,00 kn / 1,99084231 EUR, koliko je tužiteljica i tražila i koju su joj vjerojatno pružali ukućani, pa bi po ovoj osnovi tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 557,44 eur / 4.200,00 kn, koliko je i tražila, međutim, budući da je suodgovornost tuženika 25%, istoj je na ime tuđe pomoći dosuđen iznos od dosuđen iznos od 139,36 eur.

33. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 1.590,19 eur (1.450,83 eur i 139,36 eur).

34. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

35. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

36. Tužiteljica je tuženiku podnijela odštetni zahtjev 9.04.2018. godine što je vidljivo iz dostavnice na listu 36-37 spisa, na koji je tuženik odgovorio dopisom od 11.05.2018. godine (list 38 spisa), a što među strankama i nije sporno. Međutim, budući da medicinski vještaci u svom nalazu i mišljenju navode da je liječenje tužiteljice završeno odnosno da se zdravstveno stanje stabiliziralo mjesec dana po posljednjem pregledu fizijatra koji je bio 30.03.2018., dakle 30.04.2018. godine, tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći od 1.590,19 eur dosuđena zatezna kamata koja teče od slijedećeg dana odnosno od 1. svibnja 2018. godine do isplate.

37. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

38. Zaključno, medicinski vještaci ističu da se trošak liječenja na str. 34 spisa odnosi na trošak fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, da je ta fizikalna terapija tužiteljici bila potrebna, ali da ju je mogla provesti u ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO-om na trošak zdravstvenog osiguranja, pa da stoga isti nije opravdan. Slijedom navedenog, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 338,44 eur / 2.550,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30.04.2018. godine do isplate, a koji se odnosi na trošak fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, budući da i vještaci ističu da isti nije opravdan.

39. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđen na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 1.590,19 eur (1.450,83 eur i 139,36 eur) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1.05.2018. do isplate, dok je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete od 4.352,47 eur, na ime tuđe pomoći od 418,08 eur te na ime troškova liječenja u cijelosti u iznosu od 338,44 eur, odnosno odbijena je ukupno za iznos od 5.108,99 eur te za tijek kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći od 1.590,19 eur za razdoblje od 9.04.2018. godine do 30.04.2018. godine.

40. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, imajući u vidu da je tužiteljica glede osnova ipak djelomično uspjela u sporu, a glede visine sa 23,74% (1.590,19 : 6.699,18 eur), odnosno da je tuženik uspio gledano u cjelini više u sporu, valjalo bi sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a razmjerno uspjehu u sporu dosuditi tuženiku potreban trošak za vođenje parnice. Međutim, imajući u vidu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak pod točkom II. izreke rješenja.

41. Naime, u predmetu Čolić protiv Hrvatske (zahtjev br.: 28963/10, presuda od 18. studenog 2021.) podnositelj zahtjeva uspio je dokazati osnovu svog tužbenog zahtjeva, odnosno da je bio fizički napadnut, ali mu je bilo priznato samo 65% konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadu štete. Stoga su mu domaći sudovi, primjenjujući članke 154. i 155. ZPP-a, naložili da podmiri troškove tuženika. Kako je podnositelj na ime naknade štete dobio 8.360 kuna, a troškovi tuženika koje je morao podmiriti iznosili su 14.886 kuna, dosuđena naknada štete bila je izgubljena. Drugim riječima, unatoč uspjehu u ostvarivanju naknade štete protiv privatne osobe koja ga je fizički napala, podnositelj je morao platiti troškove postupka tuženiku u dvostruko većem iznosu od naknade koja mu je dosuđena. ESLJP je istaknuo da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu. Nadalje, smatrao je da je podnositeljev tužbeni zahtjev bio razuman i očekivan jer je bio u skladu s Orijentacijskim kriterijima za ujednačavanje visine naknade nematerijalne štete koje donosi Vrhovni sud, i naknadno usklađen s mišljenjem relevantnih vještaka. Analizirajući primjenu članka 154. ZPP-a, ESLJP je istaknuo da su domaći sudovi zanemarili činjenicu da je podnositelj u potpunosti uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva, odnosno nisu iskoristili diskrecijsku ovlast koja im je dana navedenim člankom pri odlučivanju o troškovima postupka kod djelomičnog uspjeha u sporu. To je dovelo do apsurdne situacije u kojoj je podnositelj zahtjeva osobi koja ga je fizički napala morao isplatiti duplo više na ime parničnih troškova nego li mu je nadležni domaći sud dosudio na ime naknade štete. Stoga je, kako se navodi, došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije. Odluka o troškovima ograničila je i podnositeljevo pravo na mirno uživanje vlasništva koje nije bilo razmjerno, odnosno nije postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva. Stoga je došlo i do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

42. Slijedom navedenog, a imajući u vidu gore navedenu presudu ESLJP i činjenicu da bi suđenjem parničnog troška tuženiku sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica morala platiti troškove postupka tuženiku u iznosu kojim bi se većim dijelom anulirala naknada štete koja joj je dosuđena, ovaj sud je iskoristio svoju diskrecijsku ovlast koja mu je dana navedenim člankom pri odlučivanju o troškovima postupka kod djelomičnog uspjeha u sporu i temeljem čl. 154. st,. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 17. lipnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na tužbu od 53,09 eur i na presudu od 195,05 eur

2. pun. tuženika