REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1148/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kristini Trtanj Vukoja, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 0295872670, protiv I-tuženika ISA-PROMET d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 52, OIB: 78764785356, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Trešćecu, odvjetniku u Zagrebu i II-tužene AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja GJ, diplomiranog pravnika, zakonskog zastupnika I-tuženika, punomoćnika I-tuženika i odsutnosti uredno pozvane II-tužene, dana 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su sklopili: ISA PROMET, OIB: 78764785356, iz ZAGREBA I AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ništetan

lI/ Odbacuje se tužba I-tuženika i II-tuženika u dijelu u kojem traži utvrđenje da ne postoje opravdani razlozi za utvrđenje ugovora o radu između tuženik ništetnim te da ne postoje osnove nezakonitog i nevjerodostojnog postupanja.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako se drugotužena se zaposlila kod prvotuženog dana 12.04.2024. godine, s isključivim ciljem da bi drugotužena ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, na teret tužitelja, jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe Zavoda. Uvidom u priloženu dokumentaciju kao i službenu bazu podataka Zavoda, vidljivo je da je tužena s 12.04.2024 g. zasnovala radni odnos, koji je trajao do 17.04.2024. godine, te da se nakon toga u zakonskom roku od 30 dana javila Zavodu radi stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju.

1.1. Nadalje, uvidom u službene evidencije tužitelja, vidljivo je da je drugotužena u razdoblju 01.10.2022. – 30.09.2023. godine ostvarivala status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao redoviti student visokih učilišta, nakon čega se u zakonskom roku nije javila Zavodu, te je izgubila status zdravstveno osigurane osobe. Nakon toga, drugotužena zasniva radni odnos 12.04.2024. – 17.04.2024. godine, na 10 sati tjedno, kod prvotuženog. Na poziv tužitelja u vezi predmetnog radnog odnosa, prvotuženi se očitovao na način da je tvrtka hitno trebala pomoćnu radnicu u knjigovodstvu, za koju nisu raspisivali natječaj već su do iste došli preko poznanice. Tužitelj naglašava kako drugotuženi navodi kako to mjesto nije bilo popunjeno do zapošljavanja prvotužene, te da je prvotuženoj to prvo zaposlenje. Nadalje, prvotužena prilaže u spis ugovor o radu od 12.04.2024. godine, koji je naslovljen kao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dok se u čl.1. Ugovora navodi da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 12.04.2024. – 17.04.2024. godine, te se prava regulirana ugovorom poput godišnjeg odmora (po ugovoru 20 dana), probnog rada (na 6 mjeseci), otkaznog roka (20 dana) ne mogu odnositi na radni odnos koji je sklopljen na 6 dana. Također, u točki 4. Ugovora navodi se kako će radnik početi s radom dana 24.07.2023. godine, što sve upućuje na nevjerodostojnost predmetnog ugovora u radu, te da mu pravi cilj nije bio obavljanje poslova iz ugovora.

1.2. Stoga smatra kako je cilj drugotužene i prvotuženog bio ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Tužitelj smatra da ima pravni interes za podnošenje tužbe temeljem odredbe čl. 187. ZPP-a.

1.3. Predlaže utvrditi ništetnost ugovora o radu zaključenog između I i II tuženika

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se drugotuženica AJ zaposlila u lSA-PROMET 12.04.2024. na mjestu pomoćnog radnika u knjigovodstvu s isključivim ciljem ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe zavoda, s time da je isti trebao trajati od 12. do 17. travnja 2024., što je vidljivo u priloženom govoru o radu od 12.04.2024., dostavljenom od strane tužitelja. Dana 17. travnja 2024. uručena je Obavijest o prestanku radnog odnosa drugotuženici, 2.1. U točki l. tužitelj neosnovano tereti prvotuženika za nezakonito postupanje i to u dijelu: ,,cilj drugotužene i prvotuženog bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje rodnog odnosa iz čega proizlazi do rodni odnos nije zakonit", navodeći pritom točku 4. Ugovora u kojoj je navedeno da će ,,radnik početi s radom dana 24.07 .2023. godine" iz čega je vidljivo da se radi o očitom tipfeleru, budući tuženik u svojem poslovanju koristi istovjetni obrazac za sklapanje ugovora te je prilikom unosa podataka došlo do propusta prilikom ispunjavanja istog, što je očito budući da je ugovor sklopljen u 2024. godini te se isti ne može smatrati nevjerodostojnim.

2.2. lsto tako, na poziv tužitelja u vezi predmetnog radnog odnosa dostavili su Izjavu od 17.5.2024.g. o razlozima i potrebi zapošljavanja drugotuženice, iz kojega je vidljivo da za radno mjesto: pomoćnog radnika u knjigovodstvu nisu niti raspisivali natječaj, budući da nam je za to mjesto povremeno potreban djelatnik zbog velikog obima i zahtjevnosti poslova, pogotovo u vrijeme završnih računa, što je ovdje i bio slučaj. U točki II tužitelj nadalje navodi da se ,,ugovor o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti", odnosno ,,da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ". Na svako potraživanje tužitelja dostavili su zatraženu dokumentaciju i očitovanja, koja su dokaz da nisu postupali nezakonito te niti jednom prilikom im nije ukazano da postoje bilo kakve nepravilnosti ili pogreške.

2.3. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev i presudom utvrditi dane postoje opravdani razlozi za utvrđenje ugovora o radu, kojeg su sklpili: ISA PROMET d.o.o. iz Zagreba, OIB 78764785356 i AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ništetnim te da ne postoje osnove nezakonitog i nevjerodostojnog postupanja.

3. II-tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako se zaposlila kod I-tuženika 12.4.2024. na radnom mjestu pomoćnog radnika u knjigovodstvu s isključivim ciljem ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe Zavoda, s time da je sklopljeni ugovor trebao trajati od 12. do 17. travnja 2024, što je vidljivo i iz priloženog ugovora o radu od 12.4.2024. Dana 17.4.2024. II-tuženik joj je uručio Obavijest o prestanku radnog odnosa, a potom i prijavu o prestanku radnog odnosa.

3.1. Ističe da tužitelj u svojoj tužbi iznosi neosnovane tvrdnje na temelju kojih tereti I-tuženika i nju kao II-tuženicu za nezakonito postupanje pritom navodeći da je "cilj drugotužene i prvotuženog bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit", navodeći pritom točku 4 ugovora u kojoj je navedeno da će "radnik početi s radom dana 24.7.2023. godine" koju pogrešku je uočila tek po primitku tužbe od strane tužitelja, a koja se može definirati kao pogreška prilikom pisanja te se zbog toga ne može smatrati nevjerodostojnom. Nastavno navodima tužitelja, napominje da se zaposlila kod prvotuženika na preporuku te je upućeni poziv o potrebi zapošljavanja pomoćnog radnika u knjigovodstvu vrlo rado prihvatila, budući je željela raditi i kroz praksu steći iskustvo te naučiti nešto više o zahtjevnosti i odgovornosti u knjigovodstvenom servisu, pogotovo u vrijeme izrade završnih računa.

3.2. Napominje kako tužitelj u točki II navodi da se "ugovor o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti" odnosno "da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja" čiju izjavu u cijelosti pobija, budući joj nije svrha niti cilj zapošljavanja bio isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3.3. Predlaže donijeti presudu kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i utvrdilo da ne postoje opravdani razlozi za utvrđenje ugovora o radu ništetnim te da ne postoje osnove nezakonitog i nevjerodostojnog postupanja

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u - ugovor o radu za vrijeme od 12.04.2024. do 17.4.2024.g., pisanu izjava prvotuženog, saslušanje prvotuženog i drugotužene, ispis iz evidencije tužitelja o statusu osiguranja drugotužene, tiskanica m1- p, obavijest o prestanku radnog odnosa od 17.04.2024. godine, tiskanica m2-p, izjavu od zaključku, presliku oglasa, presliku uber vožnju, podatke porezne uprave i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika prvotuženoga.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o radu koje bi sklopili I-tuženik i II-tuženik.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu sud je utvrdio da su tuženici imali zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 12. travnja 2024. do 17. travnja 2024. te da je prvotuženik dana 17. travnja 2024. donio i uručio II-tuženiku obavijest o prestanku radnog odnosa zasnovanog na određeno vrijeme s datumom 17. travnja 2024.g., odnosno istekom ugovora o radu na određeno vrijeme.

8. Sporno jest da li je ugovor o radu za razdoblje od 12.4.2024. do 17.4.2024. ništetan. Sporno jest i da li radni odnos može trajati 6 dana.

9. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR).

Prema čl. 14.st.1. ZR, ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Prema st.2. čl. 14. ZR propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.

Prema st.3. čl. 14. ZR, ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

Prema st.4. čl. 14. ZR ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme Prema st.6. čl. 14. ZR ako poslodavac sudjeluje u plaćanju dobrovoljnog mirovinskog osiguranja radnika, dužan je u roku od mjesec dana o početka rada, odnosno od ugovaranja plaćanja radnika pisano obavijestiti o nazivu tijela kojem se obavljaju uplate.

10. Prema čl. 4. Zakona o radu radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično – u daljnjem tekstu radnik) je u smislu Zakona o radu fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Prema st.2. istog članka poslodavac je u smislu Zakona o radu, fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove.

11. Prema čl. 7. – temeljna obveze i prava iz radnog odnosa – poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

12. II-tuženik u bitnom ističe kako mu nisu odgovarali uvjeti rada te da je odustao nakon jednog dana od rada kod tuženika, a zbog uvjeta rada.

13. Prema čl. 8. st.4. Zakona o radu, na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznog prava.

14. Prema mišljenju ovog suda, između I i II-tuženika nije nastao radni odnos, usprkos ugovoru o radu, za vrijeme od 12. do 17.4.2024.g. Radni odnos stranaka ne može trajati svega nekoliko dana, jer se za radni odnos podrazumijeva notorno da mora trajati određeno vrijeme, odnosno da radnik mora obavljati određene poslove za poslodavca. U suprotnom, riječ je o ugovoru o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) ili o faktičnom radu. Sudionici dužni su izvršiti svoju obveze i odgovaraju na njihovo ispunjenje. Ako je I-tuženik objavio oglas za zapošljavanje, ne znači da u postupanju II-tuženika nije bilo privida, jer se za radni odnos podrazumijeva da treba trajati određeno vrijeme, a ne par dana. Sam zakonski zastupnik I-tuženika navodi da je s II-tužena htjela steći kontakte, a ne raditi, što upućuje da pobuda II -tužene nije bilo zaključenje ugovora o radu i radni odnos.

15. Prema odredbi čl. 285. st.1. Zakona o obveznim odnosima, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Prema st.2., ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

16. Ovaj sud je mišljenja da se rad od pet-šest dana ne može smatrati radnim odnosom, već faktičnim radom. Kako nije bilo radnog odnosa, to je i ugovor koji je zaključen 29.3.2024.g. nepostojeći, odnosno predmetni ugovor je prividan ugovor iz čl. 285.st.1. Zakona o obveznim odnosima. Radi se o nepostojećem pravnom poslu, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

17. Protutužbeni zahtjev sud je odbacio jer nije riječ o zahtjevu iz čl. 187. ZPP -a, odnosno ti navodi su utvrđivani vezano uz osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Tuženici nisu uspjeli u postupku te im mu stoga ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

19. Sud nije provodio preostale personalne dokaze, jer odlučna činjenica – trajanje ugovora o radu od 12.4. do 17.4.2025. nije bila sporna između stranaka.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 2026.

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

DNA:

- tužitelju

- pun. I-tuženika

- II-tuženoj