P-1038/2023-76
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja Di Zepp VDL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski, Pakrac, a protiv tuženika VD, rođene Levis iz R. Njemačka, [adresa], Flurstr. 24, zastupane po Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o. iz Nove Gradiške, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 02. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj VDL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 2/12 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od:
- Čkbr [katastarska čestica] kod levisa sa 5755 m2 oranica sa 5755 m2 što je tuženica VD r. Levis, Veternik, Novi Sad sada na adresi u [adresa] Flurstr 24 dužna priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu ove presude sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.243,48 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužena u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik u 2/12 dijelova nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] (sada 738) k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je ove nekretnine kupio od BD i od kupovine ih nesmetano uživa, a BD ih je naslijedila od oca TD, koji ih je nesmetano uživao, a i prije njega su ove nekretnine u posjedu njihove obitelji, ali ni on ni njegovi prednici nikada nisu uskladili faktično i zemljišnoknjižno stanje. Tužitelj je računajući posjed svojih prednika u posjedu navedenih nekretnina preko četrdeset godina pa stoga predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kao u točki I. izreke presude i obveže tuženu na naknadu tužitelju parničnog troška.
2. Dajući odgovor na tužbu tužena je navela se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja budući su isti činjenično i pravno neosnovani. Prije svega, činjenično i pravno je netočno da bi tužitelj bio stvarni vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu je potpuno razvidno kako su iste nekretnine, odnosno konkretne k.č., upravo suvlasništvo tuženika. U prilogu takovih svojih spornih tvrdnji tužitelj ne dostavlja niti jedan relevantan, a napose provjerljiv materijalni dokaz. Naime, niti BD niti LD nisu nikada bili vlasnici iste nekretnine, pa kao takvi nisu niti istu nekretninu mogli prodati tužitelju, uvažavajući sve pravne norme i standarde Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj naprosto nije u posjedu a napose kvalificiranom ( niti pošten, niti zakonit a ni istinit ) navedenih nekretnina niti iste nesmetano uživa, kao niti što isti ima bilo kakve pravne i/ili činjenične osnove za navedeno a napose za utvrđivanje istoga vlasnikom navedenih nekretnina kako to traži tužbom i tužbenim zahtjevom. Konačno, niti njegovi pravni prednici nisu nikada bili u nesmetanom i dugotrajnom posjedu istih nekretnina i to s bilo kakvom valjanom pravnom osnovom. Posjednik i stvarni vlasnik nekretnina koje su predmetom postupka jest upravo ŽD sa svojom obitelji odnosno svojim prednicima koji su istu zemlju obrađivali u cijelosti te ju obrađuju, plaćali sve poreze i druga davanja. Nesporna je činjenica da se vlasništvo u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama dokazuje upravo zemljišnoknjižnim izvatkom, tj. da je isključivo zemljišnoknjižni izvadak dokaz vlasništva. Vlasništvo se stoga i upisuje u zemljišne knjige koje kao javne knjige jamče povjerljivost, vjerodostojnost i istinitost upisa u iste. Predmetne nekretnine jesu isključivo vlasništvo tuženika te je isti i stvarni i formalni vlasnik te posjednik predmetnih nekretnina u cijelosti. Potpuno je netočan, neargumentiran, neprovjerljiv prikaz navodnog stjecanja i stupanja u posjed, svih predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovog prednika. Naime, niti tužitelj niti njegovi prednici nemaju niti kontinuitet neprekidnog posjeda predmetnih nekretnina, a koji se traži kao pretpostavka stjecanja vlasništva putem dosjelosti a napose navodnim pravnim poslom od nevlasnika. Također niti tužitelj niti njegovi prednici nisu zakoniti, savjesni i istiniti posjednici predmetne nekretnine, a sve u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Konačno, niti tužitelj niti njegovi prednici nisu niti izvršavaju faktičnu vlast na predmetnim nekretninama, a napose ne preko 40 godina kako to tvrdi tužba. Slijedom navedenoga, predlaže se, budući je teret dokaza na tužitelju, da isti dokaže okolnosti potrebne za stjecanje prava vlasništva na nekretninama putem dosjelosti sukladno odredbama čl. 159 i čl.160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, tužitelj u prilog ovakovim svojim tvrdnjama ne prilaže, niti predlaže pribavu ikakvog pisanog, materijalnog dokaza, odnosno dokumenta iz kojeg bi bili vidljivi sporni navodi tužitelja o nesmetanom, zakonitom, istinitom, poštenom, samostalnom i neposrednom posjedu tužitelja i njegovih prednika na predmetnim nekretninama tijekom određenog vremenskog perioda. Tužitelj i njegovi navodni prednici naprosto ne izvršavaju faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini ili bilo kojem njezinom dijelu, već to upravo čini tuženik i njegovi prednici kroz više od sto godina samostalno, neposredno glede čitavih nekretnina. Tužitelj i njegovi navodni prednici nisu bili u nesmetanom, zakonitom, istinitom, poštenom, samostalnom i neposrednom posjedu predmetnih nekretnina preko 40 godina, pa u tom kontekstu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti predmetne nekretnine tužitelj može steći temeljem nekakvog nasljeđivanja ili pak pravnog posla, pa je zaista nejasan pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelj apsolutno nema nikakav pravni niti činjenični osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama niti na bilo kojem njihovom dijelu, niti putem dosjelosti niti putem navodnog nasljeđivanja niti pravnog posla. U tom pravcu se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
S obzirom na sve navedeno, predmetna tužba i tužbeni zahtjev tužitelja se ukazuje u cijelosti činjenično i pravno neosnovanim i nepodobnim za raspravljanje i vođenje postupka, pa stoga tuženik po svom punomoćniku predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja, odnosno odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženoj.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u posjedovni list broj 60 k. o. [katastarska općina] (list 4), izvod iz katastarskog plana (list 5), povijest promjena na katastarskim česticama (list 6), rješenje o dopuni ostavine iza pok. ĆD Općinskog suda u Rijeci broj O-2025/2022 od 16. rujna 2022. (list 8), Kupoprodajni ugovor od 01. kolovoza 2023. (list 10), zk. izvadak broj 155 k. o. [katastarska općina] (list 12), rješenje o nasljeđivanju iza pok. PD broj O-446/04 od 29. rujna 2004. (list 25), zk. izvadak broj 42 k. o. [katastarska općina] ([adresa]) isprave broj Z-1855/57 i Z-439/52 (list 87), novi zk. izvadak za predmetne sporne nekretnine broj 738 k. o. [katastarska općina] (list 140), saslušani su svjedoci: SD, BD, RD, ŽD CD, ŽD, DD, te tužitelj kao stranka, proveden je očevid suda na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Lukić Voje, dipl. ing. geodezije, kada su ponovo saslušani svjedoci DD i SD, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke, Lukić Voje, dipl. ing. geodezije (list 173).
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Uvidom u zk. izvadak broj 738 (raniji broj 155) k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se na istim nekretninama u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 2/12 dijelova vodi upisana tužena VD.
Uvidom u posjedovni list broj 60 za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se iste nekretnine (kčbr. [katastarska čestica]) vode u posjedu [adresa] V.
Uvidom u povijest promjena za predmetne sporne nekretnine, utvrđeno je da su se iste od 1986. pa do 1996. vodile u posjedu Nardi Marije, a od 1996. pa do danas se vode u posjedu Nardi Zdravka.
Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci broj O-2025/2022-7 od 16. rujna 2022., a povodom dopune ostavine iza pok. ĆD, utvrđeno je da je spornu kčbr. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista broj 60 za k. o. [katastarska općina] naslijedila BD u cjelini kao izvanknjižno vlasništvo.
Uvidom u kupoprodajni ugovor od 01. kolovoza 2023., utvrđeno je da je tužitelj predmetne sporne nekretnine kupio od BD kao nasljednika ranijeg posjednika ĆD, a sve kao izvanknjižno vlasništvo.
Očevidom suda na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Lukić Voje, dipl. ing. geodezije, te uvidom u nalaz i mišljenje istog vještaka, izvršena je identifikacija predmetnih spornih nekretnina na terenu.
Temeljem iskaza saslušanih svjedoka FD, KD i RD je utvrđeno da je tužitelj kupio predmetne sporne nekretnine od BD prije 2 – 3 godine i da se od tada i nalazi u posjedu istih.
Temeljem iskaza istih svjedoka je utvrđeno da je prije tužitelja te sporne nekretnine uživala obitelj LD (LD B i LD T – baka i djed BD, te LD ĆD – otac BD), te da im nitko za svo to vrijeme nije osporavao pravo vlasništva i pravo posjeda na istima.
Temeljem iskaza svjedoka FD, utvrđeno je da je obitelj LD uživala predmetne sporne nekretnine sve do 1997., a temeljem iskaza svjedoka DD je utvrđeno da je vidjela MD kako je radio na toj parceli još prije rata (Domovinskog rata).
Temeljem iskaza svjedoka DD je utvrđeno da je to sporno zemljište obrađivao nitko drugi do Nardi Viktora.
Temeljem iskaza svjedoka RD i CD je utvrđeno da je tužena VD predmetne sporne nekretnine uživala do prije 70 godina, kada je otišla u Njemačku, a što sud navodi na zaključak da je tužena prije 70 godina i napustila posjed predmetnih spornih nekretnina.
Sud nije povjerovao iskazu svjedoka ŽD jer je isti iskaz po sudu pristran s obzirom da je isti svjedok zainteresiran za uspjeh tužene u sporu , a sve nakon što je temeljem kazivanja istog svjedoka tužena obećala te sporne nekretnine prebaciti istom svjedoku kada se sve to riješi.
5. Dakle, ovako izvedenim dokazima je utvrđeno da se tužitelj putem svojih pravnih prednika nalazi u samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedu predmetnih spornih nekretnina više od 20 godina.
Utvrđeno je da je tužitelj zakonit i istinit posjednik spornih nekretnina, jer je posjed stekao kupoprodajom od nasljednika ranijeg posjednika (izvanknjižnog vlasnika), tj. po osnovi određenog pravnog temelja, odnosno utvrđeno je da posjed nekretnina nije bio pribavljen silom, potajno, prevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Poštenost posjeda tužitelja se pretpostavlja jer tužena tijekom postupka nije dokazala suprotno.
Čak što više, prema stanovištu suda posjed tužitelja je pošten, jer s obzirom na način stjecanja (kupoprodajom od nasljednika izvanknjižnog vlasnika) nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed spornih nekretnina.
6. S obzirom na iznijeto, sud je na stanovištu da na strani tužitelja postoji pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću, pa je stoga temeljem čl. 159. st. 1.-3., te čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno odlučio kao u točki I. izreke presude.
7. Kako je tužena u cijelosti izgubila parnicu, sud ju je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tužitelju u cijelosti parničnog troška i to u iznosu od 1.243,48 EUR, a kako je to i naznačeno u točki II. izreke presude.
Dosuđeni parnični troškovi tužitelja se sastoje od troška zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (50,00 EUR), sastava 4 obrazložena podneska (200,00 EUR), sastava daljnja 2 obrazložena podneska (50% tarife) u iznosu od 50,00 EUR, zastupanje tužitelja na 6 ročišta i 1 očevidu (350,00 EUR), troška vještačenja (430,98 EUR) i PDV-a (162,50 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom i stvarnom uplaćenim predujmovima od strane tužitelja.
8. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve presude.
U Daruvaru 17. lipanj 2026.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnica Oulovski Nevena, Pakrac
2. Odvjetničko društvo Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o. Nova Gradiška
