REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-158/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa], OIB. 29164443695, kojeg zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, Draškovićeva 30/I, protiv tuženice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 38, radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. svibnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana u [adresa]. Suvlasnički dio:

19/100 etažno vlasništvo (E-5) troiposobni stan povr. 104,81 čm s s pripadajućim balkonom povr. 12,74 čm i 5,68 čm u I katu objekta, oznake D, u etažnom elaboratu označeno ljubičastom bojom, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisan kao etažno vlasništvo s određenim omjerima u zk. ul. br [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb zk.č.br. 7877 Kuća br. 88/A, [adresa] i dvorište ukupne površine 507 m2 i predati ga slobodnog od svojih stvari i osoba tužitelju SV iz [adresa], OIB. 29164443695 u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju SV iz [adresa], OIB. 29164443695 iznos od 42.442,46 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva za isplatu iznosa od po 1.043,28 EUR za razdoblje nakon 7. svibnja 2026. do iseljenja s pripadajućom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje prije 17. lipnja 2026. r i j e š i o j e:

I. Utvrđuje se da je povučena tužba s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 6.464,53 EUR s pripadajućim kamatama.

II. Nalaže se tuženici KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju SV iz [adresa], OIB. 29164443695 trošak postupka u iznosu 3.105,47 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. listopada 2022. navodi da je vlasnik predmetnog stana, da je tuženica s njihovim zajedničkim djetetom isti koristila za stanovanje temeljem njegove usmene dozvole te da je njihovo dijete postalo punoljetno, slijedom čega je opozvao dano odobrenje, pa kako tuženica ima svoj stan u [adresa] koji trenutno iznajmljuje, dakle, ima mogućnost stambenog zbrinjavanja, to predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da iseli iz njegovog stana i preda mu ga slobodnog od osoba i stvari. Također navodi da tuženica ne plaća nikakvu naknadu za korištenje njegovog stana, slijedom čega po toj osnovi, za razdoblje od 1. rujna 2022. do iseljenja, traži da mu plaća po 900,00 EUR s kamatama svakog 1. -og u mjesecu za tekući mjesec do isplate, kao i da mu isplati iznos od 464,53 EUR (3.500,00 kn) s naslova troška najma drugog stana, kojeg je bio prisiljen uzeti u najam za vrijeme boravka u Zagrebu jer njegov stan koristi tuženica i to sa kamatama od

1. listopada 2022. do isplate.

1.1. U tijeku postupka tužitelj preinačuje tužbu isticanjem novog zahtjeva uz postojeće s naslova štete koju trpi u vidu umanjenja imovine jer je u razdoblju od 1. siječnja do 1. listopada 2023. platio najamninu u iznosu 6.000,00 EUR.

1.2. U konačnici tužitelj povlači tužbu za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR i 464,53 EUR s pripadajućim kamatama te svoj zahtjev za isplatu naknade za korištenje stana usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka i predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da mu za razdoblje od 30. rujna 2022. do 31. ožujka 2025. isplati iznos od 28.619,00 EUR s kamatom tekućom od 1. travnja 2025. do isplate odnosno da mu za razdoblje od 1. travnja 2025. do iseljenja plaća iznos od po 1.043,28 EUR mjesečno najkasnije do svakog 1.-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći u bitnom da je izvanbračna zajednica stranaka započeta u prosincu 1991., da je 2003. kupljen sporni stan te je 2004. u njemu rođena zajednička kći stranaka, da je tuženik odselio 2007., ali je nastavio dolaziti i održavati obiteljsku zajednicu te da je izvanbračna zajednica u konačnici prestala 2018., pa kako je predmetni stan stečen za vrijeme izvanbračne zajednice stranaka i stoga je ona suvlasnica istog u ½ dijela, to smatra neosnovanom tvrdnju tužitelja da ne bi imala pravni temelj da se zadrži u posjedu odnosno da bi trebala plaćati bilo kakvu naknadu za korištenje istog. Također ističe da zajedničko dijete stranaka ima suglasnost tužitelja, kao oca, za korištenje tog stana te da je njoj dala suposjed, pa nema mjesta zaključku da se radi o nezakonitom posjedu i stoga na strani tužitelja postoji djelomični nedostatak aktivne legitimacije. Napominje da taj stan koristi i zajednička kći stranaka i isti predstavlja njezin dom.

2.1. Tuženica se u tijeku postupka protivi preinaci tužbe isticanjem novog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR po osnovi štete u vidu umanjenja imovine i predlaže odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice P Ob-946/23 radi utvrđenja da je sporna nekretnina izvabračna imovina stranaka.

3. Tužitelj, očitujući se na odgovor na tužbu, ističe da nema osnove za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice stranaka jer je on u braku s ŠV neprekidno od 1982. i navodi da je tuženica znala da se upušta u vezu s oženjenim muškarcem, da je on do 2003. živio isključivo u Njemačkoj, u Hrvatsku je dolazio svakih cca 4-8 tjedana na nekoliko dana te da je sporni stan kupio vlastitim sredstvima dobivenim od prodaje stana kojeg je naslijedio iza oca i tuženici je dao dozvolu da ga besplatno koristi do punoljetnosti zajedničkog djeteta, koju dozvolu je opozvao jer je njihovo dijete postalo punoljetno.

4. U tijeku postupka sud je izvršio u z.k. izvadak, rodni list, uvjerenje o prebivalištu, dopis punomoćnika tuženice od 5. studenog 2021., izvod iz matice vjenčanih i dopis Ministarstva financija od 26. veljače 2024., proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku dipl.ing. Mirku Hvali te saslušao stranke i svjedoke NV i OV.

4.1. Sud je dopustio preinaku tužbe isticanjem novog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR po osnovi štete u vidu umanjenja imovine temeljem čl.190.st.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 145/26; dalje: ZPP).

4.2. Sud nije posebno razmatrao i cijenio medicinsku dokumentaciju, ugovor o najmu stana, račune i iskaz svjedoka NV i OV, koji su relevantni za donošenje odluke o zahtjevu za isplatu iznosa od 6.464,53 EUR s pripadajućim kamatama, jer je tužitelj povukao tužbu s tim dijelom zahtjeva, u kojem pravcu je odlučeno kao u stavku I. izreke rješenja temeljem čl.193.st.2. ZPP-a.

4.2.1. Nije razmatran podnesak od 11. svibnja 2026. u privitku kojeg je tzv.screenshot mobitela tuženice jer je dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.

4.3. Prijedlog tuženice da se odredi prekid predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja parnice P Ob-946/23 radi utvrđenja da je sporni stan izvanbračna imovina stranaka te sasluša svjedok na okolnost postojanja njihove izvanbračne zajednice nije prihvaćen s obzirom na čl.3. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11) odnosno čl.11. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" 75/14, 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) i činjenicu da je tužitelj, prema izvodu iz matice vjenčanih, u braku od 18. lipnja 1982.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi u pretežnom dijelu osnovani.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,

-da je tuženica vlasnica stana u [adresa], površine 50.70 m2,

-da je tužitelj od 18. lipnja 1982. u braku s SVČ,

-da je zajedničko dijete stranaka rođeno **.**.2004.,

-da je tuženica do 2004. imala prijavljeno prebivalište na adresi stana kojeg je vlasnica, a nakon toga na adresi spornog stana,

-da je tužitelj od 2004. prijavljen s prebivalištem na adresi spornog stana,

-da je punomoćnik tuženice dopisom od 5. studenog 2021. zatražio od tužitelja postizanje sporazuma oko rješavanja bračne tečevine – poslovnih udjela u društvu Optimal Sistemi d.o.o. te predmetnog stana i kuće u [adresa] na Braču,

-da su stambeni prostori na lokaciji sličnoj kao i sporni stan, prema dopisu Ministarstva financija od 26. veljače 2024., prijavljeni s mjesečnom cijenom najma od cca 12,47 EUR/m2 (površine stanova 42,00 m2, 36 m2 i 107,41 m2).

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen na temelju rezultata uviđaja te u skladu s pravilima struje, proizlazi da tržišna vrijednost najamnine koja se mogla postići za sporni stan u razdoblju od 1. rujna 2022. do 16. listopada 2024. iznosi 24.967,53 EUR, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi vidljivi u tabeli 7 na l.106. spisa.

8. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u cijelosti kao neposredno uvjerljiv i iskren, kao bitno proizlazi da je pozivao tuženicu na predaju stana prije podnošenja tužbe i da ona ne plaća ništa po osnovi naknade za uporabu istog.

8.1. Iskaz tuženice sud je također prihvatio kao iskren u dijelu iz kojeg proizlazi da je vlasnica stana na adresi [adresa], površine 50m2 kojeg iznajmljuje, da prima plaću u iznosu 1.200,00 EUR, da otplaćuje kredit u iznosu 270,00 EUR mjesečno te da za režije izdvaja 200,00 EUR, dok je njezin iskaz ocijenjen neuvjerljivim i suprotnim s prihvaćenim iskazom tužitelja u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da prije podnošenja tužbe od strane tužitelja nije bilo uskrate dozvole stanovanja.

9. Slijedom navedenog, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je tuženica u posjed spornog stana stupila temeljem odobrenja tužitelja te da je tužitelj takvo odobrenje opozvao neposredno prije podnošenja tužbe, pa kako se radi o prekarističkom odnosu i tuženici je opozivom danog dopuštenja prestalo pravo koje ju ovlašćuje na posjed, to tuženica više nema pravni temelj posjedovanja.

9.1. U odnosu na stajalište tuženice da pravo na (su)posjed izvodi iz prava zajedničkog djeteta stranaka, koje pak ima dozvolu tužitelja za posjed i koje je njoj dalo takvu suglasnost, valja istaći da je jedino tužitelj, kao vlasnik, ovlašten raspolagati s predmetnim stanom, pa tako i dati ili uskratiti suglasnost za korištenje, slijedom čega raspolaganje njihovog zajedničkog djeteta u bilo kojem pravcu ne daje tuženici ovlaštenje da se zadrži u posjedu nakon što je tužitelj dano odobrenje opozvao.

10. U odnosu pak na pitanje prava na dom tuženice ili njihovog zajedničkog djeteta prvenstveno valja istaći da je stranka u postupku isključivo tuženica, pa pitanje predstavlja li sporni stan dom njihovog zajedničkog djeteta nije relevantno.

10.1. Ukoliko tuženica, kada koristi pojam "dom", upućuje na pravo u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) valja napomenuti da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

10.2. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetni stan dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

10.3. Razdoblje korištenja predmetnog stana (od 2004.) upućuje na zaključak da je tuženica razvila dovoljnu i kontinuiranu veze s tim stanom na način da ju može smatrati svojim domom, pa bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njezino pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25; dalje: ZV) odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja s obzirom da tuženica nema pravo na posjed tog stana.

10.4. U odnosu pak na pitanje da li je iseljenje tuženice nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći kako sud nalazi da se legitimni cilj ne bi mogao postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženice nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i prava vlasnika koja proizlaze iz odredaba ZV-a, nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, a isto je tako imao u vidu i činjenicu da je tuženica vlasnica useljivog stana, dakle, stambeno je zbrinuta.

11. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava i pravo vlasništva tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženice koja sporni stan posjeduje bez valjane pravne osnove, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.161. i čl.162. ZV-a.

12. Tuženica je također u obvezi nadoknaditi tužitelju sve koristi koje je imala za vrijeme svojega posjedovanja spornog stana nakon što joj je odobrenje za korištenje istog opozvano i to neposredno prije podnošenja tužbe, a to je svakako korist u visini tržišne najamnine koju nije plaćala, a koju bi bila dužna plaćati, u skladu s čl.165.st.1. ZVDSP-a.

12.1. Tužitelj za razdoblje od 30. rujna 2022. do 31. ožujka 2025. potražuje iznos od 28.619,00 EUR s kamatama od 1. travnja 2025. do isplate, a za razdoblje od 1. travnja 2025. pa do iseljenja traži da mu se plaća iznos od po 1.043,28 EUR mjesečno sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od 1.-og u mjesecu za tekući mjesec.

12.2. Imajući u vidu prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka uz prikaz pojedinih mjesečnih iznosa najamnine tužitelju osnovano pripada za gore navedeno razdoblje zatraženi iznos od 28.619,00 EUR, dok mu za razdoblje od 1. travnja 2025. do 7. svibnja 2026. (datum zaključenja glavne rasprave) pripada daljnji iznos od 13.823,46 EUR (za svaki puni mjesec po 1.043,28 EUR te od 1. do 7. svibnja 2026. iznos od 260,82 EUR, kao ¼ dijela mjesečnog iznosa najma) – sveukupno 42.442,46 EUR.

12.3. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude te naložiti tuženici da isplati tužitelju ukupan iznos od 42.442,46 EUR na ime naknade koristi za vrijeme posjedovanja spornog stana bez osnove i to od 30. rujna 2022. do zaključenja glavne rasprave, tj. do 7. svibnja 2026., temeljem čl.165.st.1. ZV-a. Tužbeni je zahtjev za isplatu, s druge strane, valjalo djelomično odbiti za razdoblje nakon 7. svibnja 2026. do iseljenja s obzirom na čl.326.st.1. ZPP-a.

12.4. Tužitelju pripada i zatezna kamata na dosuđeni iznos u stavku II. izreke presude prema čl.29.st.2. ZOO-a koja teče od donošenja presude, tj. od 17. lipnja 2026. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na taj iznos i to za razdoblje prije donošenja presude valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane tuženice u iznosu najamnine koju bi inače plaćala za predmetni stan (da je bila u statusu najmoprimca) je utvrđena u ovom postupku, putem nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega tuženica dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bilo slučaj da su stranke bile u ugovornom odnosu (tako i Gž-385/2018, Županijski sud u Šibeniku, slično Gž-5245/10, Gž- 385/2018 i Gž-688/15 Županijski sud u Zagrebu).

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.5.ZPP-a, pri čemu je sud imao u vidu i djelomično povlačenje tužbe, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj kao pristojbena osnovica (12.110,96 EUR) odnosno vrijednosti predmeta spora tijekom postupka te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska od 2. siječnja 2023. te pristup na ročište 14. rujna 2023. i uviđaj po 200,00 EUR, za sastav podneska od 22. travnja 2025. i pristup na ročišta 14. siječnja i 7. svibnja 2026. po 500,00 EUR, trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu 449,48 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 83,78 EUR i presudu u iznosu 272,21 EUR (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dostave odluke) – sveukupno 3.105,47 EUR s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika