Poslovni broj: P-262/2023-38

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Majnarić, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Posavčić, odvjetniku iz Vinkovaca, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Krešimira Majnarića i punomoćnika tuženika odvjetnike vježbenice IV iz [adresa], **.**.2026. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I. – tuženoj VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. – tuženoj ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa] da tužitelju AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplate iznos od 2.703,65 eura kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe odnosno od 11. prosinca 2019. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , te da mu naknade trošak parničnog postupka 1.263,53 eura, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 2.874,04 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je u proljeće 2019. izvršio građevinske radove na tuženikovoj obiteljskoj kući, da je ukupna cijena izvršenih radova sukladno ponudbenom troškovniku od 2. 4. 2019. iznosila 140.325,16 kuna. Nadalje navodi da je tuženik od ukupne cijene platio tužitelju iznos od 98.300,00 kuna, te mu ostao dužan platiti još 42. 025,16 kuna koji je trebao patiti najkasnije do 10. 9. 2019. što do podnošenja tužbe nije učinio. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na ročištu održanom dana 15. listopada 2024. godine predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 5.577,69 eura kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 11. rujna 2019. do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime tuženik ne spori činjenicu da su se na njegovoj nekretnini izvršili određeni građevinski radovi, koje je dogovorio s tvrtkom Brukvica d.o.o., iz [adresa], čiji je direktor ovdje tužitelj. Tuženik navodi da se sa direktorom TD Brukvica dogovorio da će TD Brukvica izvesti određene građevinske radove na njegovoj nekretnini, te da ti radovi uključujući PDV od 25% neće iznositi više od 100.000.00 kuna. Nadalje navodi da mu je od strane tužitelja predan Ponudbeni troškovnik , te mu je tužitelj rekao da će dobiti novi ugovor-ponudu koju će morati potpisati, a račun i sve ostalo da će dobiti prilikom završetka radova od strane TD Brukivca d.o.o., Vinkovci. Navodi da je tužitelj nakon što su radovi započeli u nekoliko navrata donio nove ponudbene troškovnike , te da mu je i tada rečeno da su to samo ponudbeni troškovnici ali da konačan cijena izvedenih radova neće premašiti dogovoreni iznos od 100.000,0 kuna s uključenim PDV-om. Nadalje tuženik navodi da tužitelj nikada nije osobno izvršio niti jednu građevinsku radnju na njegovoj obiteljskoj kući, da su sve radove obavljali građevinski radnici, da radovi koji su bili izvođeni b ili su izvedeni na način da nisu korišteni materijali koji su bili ugovoreni, da je korišten materijal lošije kvalitete, da su se količine mijenjale iz dana u dan, te da su se i određeni radovi izvodili protivno pravilima struke. Nadalje navodi da je tužitelju na ruke kao direktoru TD Brukvica dao iznos od 100.800,00 kuna, da mu je tužitelj rekao da će mu za sve uplaćene avanse TD Brukvica ispostaviti konačni račun, međutim da je shvatio da ga tužitelj pokušava prevariti i od njega izvući novac kao fizička osoba iako je sve dogovoreno sa tužitelju kao direktorom TD Brukvica d.o.o. Vinkovci, zbog čega je otkazao daljnju suradnju s TD Brukvica i za nastavak radova angažirao drugog izvoditelja. Stoga tuženik smatra da na strani tužitelja ne postoji aktivna legitimacija radi podnošenja tužbe protiv njega iz razloga jer je kao direktor i zakonski zastupnik TD Brukvica d.o.o. ne može u svoje ime podnijeti tužbu protiv tuženika, već da isto mogao samo u ime TD Brukvica d.o.o. Vinkovci.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: ponudbeni troškovnik, izvadak iz sudskog registra za TD Bukvica, Potvrde o preuzimanju novca, u ponude i troškovnike, u izjave o svojstvu, u Certifikat o stalnosti svojstva, te fotografije i ostalu dokumentaciju. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i I. – tužene na ročištu od 15. listopada 2024., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TV i SV na ročištu održanom 30. siječnja 2025., te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Slavku Živkoviću iz [adresa].

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 dalje: ZPP- a).

5. Nesporno je:

- da su na kući tuženika obavljeni građevinski radovi,

- da je tuženik predao tužitelju za izvedene građevinske radove iznos od 13.046,65 eura / 98.300,00 kuna.

6. Sporna je:

- aktivna legitimacija tužitelja, odnosno postojanje obvezno-pravnog odnosa između stranka,

- osnovanost tužbenog zahtjeva,

- visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da je tužitelju kao direktoru Brukvica d.o.o. Vinkovci isplatio iznos od 13.283,78 eura/ 100.080,00 kuna.

7. Iznijeti prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije tužitelj je u cijelosti otklonio kao neosnovan u podnesku od 7. veljače 2020. godine navodeći da je građevinske radove na obiteljskoj kući tuženika izvršio tužitelj kao fizička osoba sa još nekoliko radnika navodeći da radove nije niti mogla izvršiti tužiteljeva tvrtka jer tuženik glede izgradnje pomoćnih objekata nije ishodio niti projektnu dokumentaciju, a niti je prijavio gradilište. Navodi da je tuženika prije početka radova upozorio da se na taj način ne mogu izvoditi radovi, jer je takva gradnja nelegalna te su moguće kontrole od strane različitih inspekcija. Tuženik dalje navodi da je posao o detaljima gradnje dogovoren na temelju ponudbenog troškovnika koji je priložen uz tužbu, a da su se o svim detaljima gradnje tužitelj i tuženik dogovorili prije početka gradnje.

8. Tijekom postupka tuženik ĐV je preminuo te je sud rješenjem od 8. ožujka 2024. godine odredio prekid postupka. Rješenjem od 22. travnja 2024. godine nastavljen je postupak sa zakonskim nasljednicima na strani tuženika VV i NV.

9. Na okolnost izvršenja spornih radova i aktivne legitimacije tužitelja izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i I. – tužene, te svjedoka TV i SV te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost izvršenja građevinskih radova kao i vrijednosti istih.

10. Na ročištu održanom dana 15. listopada 2024. godine tužitelj je saslušan kao stranka te je iskazao da je građevinske radove koje je izveo na građevini pok. ĐV dogovarao kao fizička osoba s pok. ČV te da mu je rekao da mu to neće nijedna firma raditi, a da su dogovorili gradnju pomoćnih prostorija što je podrazumijevalo rušenja dijela stare zgrade i izgradnje nove. Nadalje je iskazao da je obavio sve radove do pokrova tog dijela građevine, a onda su radove nastavili djelatnici koje je on prikupio da bi tuženiku obavili te radove i da je sam dogovarao sve te radove i da je sam obavljao građevinske radove. Tužitelj je također iskazao da je s pok. ČV usmeno dogovorio da će mu po završetku, platiti trošak, te da su dogovorili oko 100.000,00 kuna ali u konačnici je ta cijena iznosila oko 142.000,00 kuna. Tužitelj je nadalje iskazao da je on nabavljao materijal za gradnju i da mu je pok. ĐV povremeno plaćao određene iznose, prema njihovom usmenom dogovoru, te da mu je u konačnici ostao dužan isplatiti oko 5.000,00 eura. Tužitelj navodi da je pozivao ČV da mu plati ali on je to odbio učiniti. Nadalje je iskazao da ljudi koji su ostali raditi, a koje je angažirao, su dovršili izgradnju zgrade, a da li su oni plaćeni za svoj rad, tužitelj je izjavio da ne zna.

Tužitelj je nadalje iskazao da ga je FV povezao sa pok. ČV koji je od njega tražio da mu to izgradi i da mu je izašao u susret i počeo sa gradnjom. Također je iskazao da taj objekt, tada njegova tvrtka Brukvica nije mogla graditi, zato što pok. ĐV nije imao građevinsku dozvolu za izgradnju te zgrade, i zato mu je rekao da mu nijedna firme neće to raditi. Tužitelj nadalje navodi da ga je upozorio na to da nije pametno to raditi bez građevinske dozvole, te da su to njegovo upozorenje čuli TV i DV, te da mu je pok. DV rekao da on odgovara za sve eventualne probleme.

10.1. Na istom ročištu saslušana je i I. – tužena VV, supruga pok. ĐV. I. – tužena je u svom iskazu izjavila da je bila nazočna dogovoru AV i njenog pok. supruga kada su dogovarali izgradnju pomoćne zgrade koja je legalizirana. Nadalje je iskazala da je pri tom dogovoru pok. ĐV rekao da troškovi izgradnje ne mogu prelaziti 100,000,00 kuna odnosno 108.000,00 kuna te da je njen pok. muž isplaćivao dogovorenu cijenu firmi Brukvica kojoj je direktor AV i to AV na ruke. Također je iskazala da je AV prekinuo izgradnju u određenoj fazi, prije završetka, ali joj nije poznato koji su bili razlozi, također mi je poznato da nije ugrađen onaj materijal koji je dogovoren u cijenu izgradnje, ali da svejedno ne zna da li je zbog toga došlo do prekida radova od strane AV. I. – tužena je izjavila da je tužitelju isplaćen iznos od 108.000,00 kuna. Nadalje, u svom iskazu je izjavila da nije sigurna da su radovi na građevini izvedeni kvalitetno sukladno dogovoru, te da su radove izvodili majstori koji su bili radnici u firmi Brukvica jer su imali majice s logom Brukvica, a bili su i strojevi koji pripadaju firmi Brukvica. I. – tužena navodi, a kako je već prije istaknula, da stara zgrada koja se srušila, da bi se izgradila nova, je legalizirana te da joj nije poznato da li je njen pok. muž ugovorio ugovor o izgradnji s firmom Brukvica i da ima saznanje od pok. muža da je račun izdan od Vidosavljevićeve firme.

11. Na ročištu održanom dana 30. siječnja 2025. godine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TV i SV. Svjedok TV u svom iskazu navodi da je građevinski inženjer i susjed pok. ĐV, koji je od njega tražio da mu izradi idejni projekt za izgradnju pomoćne zgrade i rekonstrukciju i dogradnju postojeće pomoćne zgrade. Navodi da je upozorio vlasnika ĐV, a ujedno i izvoditelja radova, AV, da bi trebali napraviti određeni troškovnik kako bi se znalo kolika je vrijednost radova i da je također upozorio na činjenicu da se radi o nelegalnoj gradnji jer za to nije postojala projektna dokumentacija. Nadalje je iskazao kako su oni njega izvijestili da su se oni dogovorili, ali da ne zna koju su oni cijenu dogovorili, iako su mu dali na uvid troškovnik, ne može se sjetiti kolika je iskazana cijena troškovnika. Nadalje je iskazao da koliko mu je poznato, postojeći objekt se trebao pretvoriti u stambeni objekt, ali se prije moralo srušiti i napraviti nadogradnja i da je AV prikupio ljude iz Cerića, zna da ih je bilo 5-6, ali da ne zna tko su oni. Također je iskazao da se objekt trebao srušiti i statički pojačati, u konačnici su ti radovi izvedeni, ali sve osim pokrova koji nije dobro izveden. Nadalje navodi da je do konca izgradnje imao sva saznanja o izgradnji i utrošenom materijalu, te da su svi radovi dobro izvedeni osim krovopokrivačkih s tim da AV nije radio krovopokrivače radove i da koliko mu je poznato, radove je izvodio AV, ne njegova firma. Svjedok se mogao točno tvrditi kada su radovi izvedeni ali prije 5 -6 godina te nije znao jesu li stranke zaključile ugovor i da li je ugovor postojao, a kako je već rekao, samo su ga izvijestili da su postigli dogovor i ispunili troškovnik s cijenama, te je on sam izradio troškovnik bez cijena s tim da je izvođač ispunio jedinične cijene. Svjedok navodi da je taj troškovnik jedinstven i da nije bilo drugog troškovnika te da, koliko je njemu poznato, nikakav drugi troškovnik nije postojao na kojem bi bilo navedeno ime izvođača. Nadalje je iskazao da nije bio prisutan prilikom dogovora između izvođača i vlasnika, te da mu nije poznato da je tužitelj bio suvlasnik u građevinskoj firmi Murvica. Svjedok navodi da je na gradilištu vidio bager ali da ne zna čiji je to bager, te kao i da građevinska dokumentacija nje vođena kada se radilo o nelegalnoj gradnji i objektu.

11.1. Na istom ročištu saslušan je i svjedok SV koji je u svom iskazu izjavio da je pok. ĐV bio susjed njegovog punca, CV, te da je u tom periodu, prije par godina, u travnju 2019., angažirao AV da mu betonira dvorište i staze i prilikom izvođenja tih radova, došao je pok. ĐV i rekao AV, da kada završi kod njega radove, da bi dogovorio s njim da mu napravi ponudu glede izvođenja radova na dvorišnom objektu, gdje bi smjestio svoje roditelje. Svjedok navodi da su kod njega radovi trajali 10-ak dana, te da je AV otišao kod pok. ĐV i tamo su se dogovorili s tim da svjedok nije upoznat o detaljima tog dogovora, osim što je znao da će izgraditi dvije prostorije, ali nije bio upoznat s detaljima niti cijenom. Svjedok je nadalje iskazao da je za radove, koje je AV izvodio kod njega, platio mu na ruke te da ih je on osobno izvodio s par ljudi, a u tom trenutku je njegova firma radila na nekom drugom gradilištu. Svjedok je također iskazao da je gotovo svaki dan dolazio kod punca i susretao se s pok. ĐV i vidio da tamo rade dečki iz Cerića koje je AV angažirao da rade te poslove i navodi da može samo reći da je primijetio da je AV bio zadovoljan.

Nadalje, u svom iskazu, svjedok je iskazao da su se AV i pok. ĐV razišli/posvađali oko izrade krova jer je AV predložio da se izradi lakši krov radi izdržljivosti konstrukcije, a pok. ĐV nije na to pristao, nego je na nagovor dečki koji su tamo radili da pokrije krov s crijepom, te da su nakon toga AV i njegov sin napustili gradilište, a dečki koji su predložili stavljanje crijepa su završili krov. Nadalje je iskazao da mu je kasnije pok. ĐV ispričao da je pogriješio što nije dopustio AV da izgradi krovište prema svom prijedlogu. Također je iskazao da ga je AV također zvao i rekao mu da prenese ĐV da će završiti na sudu ukoliko mu ne plati preostali dio cijene za izvođenje radova te da ne zna tko je naplatio izgradnju krovišta, AV ili dečki koji su ostali, ali o plaćanju ne zna ništa. Nadalje je izjavio da misli da je AV te radove radio privatno, ne preko firme, a to pretpostavlja jer je pokupio te dečke iz Cerića, a ti dečki ne rade ni dan danas te da ne može biti siguran nego samo pretpostavlja da je radio AV osobno. Nadalje je iskazao da je na tom gradilištu vidio jedan mali bager ali ne zna čiji je bio. Na kraju svog iskaza, svjedok je izjavio da se barem tri puta tjedno družio s pok. ĐV, te da je on bio policajac i bio je dobar čovjek, ali oko dogovora i cijena, nema saznanja te je u zaključku svog iskaza dodao da je na gradilištu vidio ŽV, H i Č.

12. Iskaz tužitelja sud je glede načina izvršenja građevinskih radova u cijelosti prihvatio istinitim budući je isti u skladu s iskazima svjedoka TV i SV. Iz iskaza tužitelja proistječe da je on osobno nabavljao materijal za gradnju, a da mu je pok. ĐV povremeno plaćao određene iznose prema njihovom usmenom dogovoru. Međutim, sud nije prihvatio istinitim iskaz tužitelja glede isplata izvršenih tijekom izvođenja radova, obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu i iskaza tužene da je tužitelju isplaćen iznos od 108.000,00 kuna/14.335,01 eura, a ne kako on tvrdi 98.300,00 kuna/13.047,52 eura. Sud je pri tome imao u vidu da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz temeljem kojeg bi potkrijepio svoju tvrdnju da mu je prednik tuženika isplatio navedeni iznos od 98.300,00 kuna, a da je nasuprot tome iz evidencije isplate koju tužitelj ne spori, vidljivo da mu je isplaćeno 3 puta po 4.000,00 eura te iznos od 10.800,00 kuna/1.433,50 eura.

13. Iskaz tužene sud je ocijenio djelomično istinitim i to u dijelu koji se odnosi na isplate izvršene tužitelju na ime troškova izgradnje. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tužene u dijelu tvrdnji da je njezin pokojni muž dogovorenu cijenu isplaćivao firmi Brukvica d.o.o. i to tužitelju na ruke budući se ukazuje nelogičnim da bi isplata bila izvršena na ruke tužitelju osobno unatoč činjenici koja tuženiku nije mogla biti nepoznata, a to je da bi naknada za izvedene radove od strane pravne osobe morala biti uplaćena prema ispostavljenom računu na žiro račun pravne osobe, u konkretnom slučaju firmi Brukvica d.o.o., a u skladu s financijsko-knjigovodstvenim pravilima u poslovanju s pravnim osobama.

14. Iskaze saslušanih svjedoka sud prihvaća kao istinite, a koji potvrđuju navode tužitelja da je sporne građevinske radove izvodio tužitelj osobno, a ne njegova firma.

15. Cijeneći iskaze stranaka i svjedoka sud je ocijenio neosnovanim prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja.

15. Iz ponudbenog troškovnika priloženog uz tužbu, proistječe da je isti izradio tužitelj za potrebe tuženika, s tim da iz istoga nije razvidno tko je naručitelj, niti tko je izvođač troškovnikom predviđenih radova.

16. Iz ponudbenog troškovnika koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, se ne može zaključiti tko je izvođač radova, s tim što je za razliku od prethodnog u istom cijena uvećana za PDV od 25% i 12,5%.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka sačinjenog za potrebe tuženika proistječe da je ukupna vrijednost predviđenih radova prema ponudbenim troškovnicima identična s tim da je troškovnik priložen uz tužbu izražen bez PDV-a.

15. Budući je sporan sadržaj usmenog dogovora stranaka o troškovima izgradnje za koje tužitelj tvrdi da je ugovorena u iznosu od 140.325,16 kuna, a tuženik tvrdi da su dogovorili da troškovi izgradnje ne mogu prelaziti 100.000,00 kuna na prijedlog tužitelja izveden je dokaz građevinskim vještačenjem te je vještaku naloženo da utvrdi vrijednost izvedenih radova.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je prema stanju predmetne zgrade prilikom očevida i priloženih fotografija utvrdio da su radovi u cijelosti završeni, a da vrijednost izvedenih radova, ne uključujući krovopokrivačke radove, iznosi 128.369,30 kuna/17.038,66 eura.

17. Na nalaz i mišljenje stranke su imale primjedbi na koje se vještak usmeno očitovao na ročištu održanom 14. svibnja 2026. godine. Vještak je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja, a što se tiče primjedbi koje su istaknule stranke podneskom koje mu je sud dostavio, vještak se očitovao kako primjedbe od strane tužitelja nisu osnovane i to stoga što u svom podnesku navodi da se ne slaže s dokaznicom mjera, jer te mjere nisu njegove nego ih je sam tužitelj dostavio u predmetnom spisu u vidu troškovnika. Također, vještak navodi da je izvođač radova, nakon završenog ili prekida izvođenja radova, dostavio svoju dokaznicu mjera odnosno troškovnik koja u naravi predstavlja njegovu okončanu situaciju. Vještak navodi da je išao redom prema stavkama troškovnika i crvenom bojom označio svaku stavku gdje je utvrdio netočnost, bilo izmjerom na terenu, bilo matematičkim izračunom danih podataka od strane samog tužitelja, dakle, vještak navodi da nije mjerio visinu vertikalnih serklaža jer se ona u naravi u dan očevida ne može utvrditi. Nadalje se očitovao glede količine utrošene armature, da u troškovniku stoji da je ona prema dokaznici mjera koje u predmetnom spisu nema, ali da nije ni ulazio u količine armature. Nadalje navodi da krovopokrivački radovi i drvena konstrukcija nisu bili predmet vještačenja, ali da se slaže sa iznesenim u pogledu težine, vrste drvene građe koja je ugrađena, te da eventualno ne odgovara pravilima struke. Vještak također navodi da je za navedene radove potreban glavni projekt koji nije bio izrađen, a to je bila obaveza investitora, te da sudionici u građenju, prema zakonu su, investitor, projektant, izvođač, nadzorni inženjer i ovlašteni revident. Dakle, navodi, da je investitor trebao izraditi glavni projekt i na temelju njega i uz određenog nadzornog inženjera uvesti izvoditelja u posao, a toga nema.

Što se tiče primjedbi koje je istaknuo tuženik, vještak se očitovao te iskazao da su iste također neosnovane jer kako je rekao, da se služio dokaznicom mjera koje je izradio tužitelj, izašao na teren i utvrdio sve okolnosti bitne za procjenu vrijednosti izvedenih radova.

Na poseban upit punomoćnik tuženika da li je u svom nalazu u odnosu na cijene izvedenih radova i na ugrađeni materijal, kako je utvrdio cijene, vještak je odgovorio da je evidentno iz predmetnog spisa i priloženih fotografija, da su radovi izvedeni i da su ugrađeni materijali koji se navode u predmetnom troškovniku izuzev onih dijelova radova koje je naknadno uklonio tuženik i kojih danas tamo nema više i sam tuženik je naknadno izvodio naknadne radove i preinake na izvedenim radovima, tako da sam očevid ne odgovara stanju u vrijeme kada su se radovi izvodili.

Nadalje je iskazao da su cijene, kao što je naveo, u predmetnom vještačenju manje od cijena koje su navedene za pojedine vrste radova u biltenu standardne kalkulacije pa i ugrađenoj kvaliteti.

Vještak je nadalje iskao da je prilikom izrade nalaza na građevini izvršio sve izmjere izvedenih radova i to je usporedio sa troškovnikom te da završeni troškovnik izvedenih radova je polazna osnova za svaku analizu izvedenih radova i vrijednosti radova, to je obaveza izvođača i da je sukladno njemu danom predmetnom vještačenju, postupio po danom zadatku.

18. Sud je nalaz vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan, objektivan i izrađen po pravilima struke. Usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja, vještak je u cijelosti otklonio primjedbe stranaka na pismeni nalaz i mišljenje te je stoga sud ocijenio da nema potrebe za provođenjem novog građevinskog vještačenja kako je to nakon usmenog obrazloženja predložio punomoćnik tuženika.

19. Temeljem provedenih dokaza i primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a sud je imajući u vidu prethodno istaknuti zaključak glede izvršenih isplata tužitelju od strane prednika tuženika, a koje su evidentirane na popisu uplata (list 31 spisa) utvrdio da su točni navodi tuženika da je tužitelju uplatio na ime izvedenih radova iznos od 108.000,00/14.335,01 eura, a ne kako tužitelj tvrdi iznos od 98.300,00 kuna/13.047,52 eura.

20. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika zaključili ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO-a) koji propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje takvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje za to platiti naknadu. Za oblik tog ugovora nije zakonom propisana pismena forma, zbog čega sud zaključuje da su stranke zaključile usmeni ugovor o djelu.

21. Kako iz nalaza vještaka proistječe da vrijednost izvedenih radova iznosi 17.038,66 eura, a da je prednik tuženika prema prethodno iznesenom zaključku suda isplatio tužitelju 14.335,01 eura to su tuženici temeljem odredbe čl. 590. ZOO -a tužitelju dužni isplatiti naknadu za obavljeni rad u daljnjem iznosu od 2.703,65 eura.

22. Stoga je sud donio odluku kao u točci I izreke.

23. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.874,04 eura tužitelj je odbijen kao u točci II izreke.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana podnošenja tužbe odnosno od 11. prosinca 2019. godine.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužitelju troškove za zastupanje po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to: za sastav podnesaka od 7.2.2020., 4.2.2026. u iznosu od 400,00 eura te za zastupanje na ročištima od 10.11.2021., 15.10.2024., 30.1.2025., 3.9.2025. i 14.5.2026. po 200,00 eura odnosno ukupno 1.000,00 eura. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava žalbe od 10.12.2021. u iznosu od 250,00 eura te pristupa na ročišt ima za objavljivanje presuda u iznosu od 200,00 eura, ili sve ukupno na ime troškova zastupanja u iznosu 1.850,00 eura. Tužitelju je sud nadalje priznao troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 95,50 eura, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 191,19 eura, sudske pristojbe na presudu od 17.6.2026. u iznosu od 95,50 eura te troškove vještačenja u iznosu od 400,00 eura. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.632,37 eura.

26. Budući je tužitelj djelomično uspio u sporu, potrebno je odlučiti o omjeru uspjeha stranaka u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice.

27. Naime, tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 5.577,69 eura, a dosuđen mu je iznos od 2.703,65 eura. Međutim, kako je tuženik u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tj. i osnov i visinu, a kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđena obveza na isplatu tuženika spram tužitelja, to znači da je tužitelj u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je visinom uspio u omjeru od 48%, iz čega proistječe da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 74% (100%+48%=148%/2=74%).

28. Tuženik je u ovoj parnici također djelomično uspio u sporu, ali samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva i to u omjeru od 52% iz čega proistječe da je uspio u parnici u omjeru od 26% (0%+52%=52%/2=26%).

29. Kada se od postotka uspjeha tužitelja od 74% oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici od 26% proistječe da je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 48% pa mu prema priznatim troškovima u iznosu od 2.632,37 eura pripada trošak u iznosu od 1.263,53 eura.

30. stoga su tužitelju priznati troškovi kao u točci I izreke.

31. S preostalim djelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog tužitelj je odbijen kao u točci II izreke.

U Vinkovcima, 17. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud u Vukovaru.

OBAVIJEST;

1. Odvjetnik Krešimir Majnarić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci – punomoćnik tuženika