REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-482/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanović, odvjetniku iz Splita, protiv 1. protustranke NZ iz [adresa], zastupane po punomoćniku OZ, odvjetniku iz [adresa], 2. protustranke IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Ćutuku, odvjetniku iz Splita, 3. protustranke FZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. protustranke ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. i 4. protustranke zastupane po punomoćniku OZ, odvjetniku iz [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, povodom žalbe 1., 3. i 4. protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, od 10. ožujka 2026., poslovni broj: R1-111/2025-12, 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, od 10. ožujka 2026., poslovni broj: R1- 111/2025-12, te se utvrđuje da je prijedlog za razvrgnuće suvlasništva povučen.
II Odbijaju se 1., 3. i 4. protustranke sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda predlagatelj je sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice upućen na parnični postupak (točka I izreke), izvanparnični postupak je obustavljen (točka II izreke), te su protustranke (1., 3. i 4. protustranka) odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (točka III izreke).
2. Protiv navedenog rješenja 1., 3. i 4. protustranka pravovremeno su podnijele žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-
Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navode da je predlagatelj 10. ožujka 2026. dostavio podnesak kojim povlači prijedlog za razvrgnuće, pa da nije bilo mjesta obustavi postupka i upućivanju u parnicu jer je povlačenjem prijedloga prestala potreba za daljnjim vođenjem postupka. Osporavaju odluku o troškovima jer da se u konkretnom slučaju ne odlučuje o troškovima niti je sud o istima mogao odlučivati po principu krivnje.
2.2. Navode da izričito pristaju na povlačenje prijedloga, te predlažu da se žalba uvaži i donesene rješenje kojim će se ukinuti pobijano rješenje, utvrditi da je prijedlog povučen, te odlučiti o troškovima postupka koje su zatražili podneskom od 6. listopada 2025.
3. U odgovoru na žalbu predlagatelj navodi da je žalba u cijelosti neosnovana, da su upravo protustranke predložile da se predmetni postupak obustavi, da je prvostupanjski sud podnesak kojim je povukao prijedlog za razvrgnuće, zaprimio nakon što je donio pobijano rješenje, te da ukoliko su protustranke suglasne s povlačenjem da su to mogle navesti u podnesku, a ne u žalbi. Navodi i da su protustranke prekludirane u potraživanju naknade troška, čiju visinu opreza radi osporava.
3.1. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Trošak ne traži.
4. Navedeni predmet dostavljen je 27. svibnja 2026. ovome sudu radi odlučivanja povodom žalbe 1., 3. i 4. protustranke, dakle prvostupanjski sud propustio je postupiti sukladno članku 193. stavka 4. ZPP-a kojim je propisano da ako u slučaju iz stavka 3. toga članka dođe do povlačenja tužbe prije nego što je prvostupanjski sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe otpravljena drugostupanjskom sudu, prvostupanjski će sud rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem će ukinuti svoju odluku i utvrditi da je tužba povučena. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud 10. ožujka 2026. donio pobijano rješenje, poslovni broj: R1-111/2025-12, kojim je zbog postojanja spora među strankama o pravu suvlasništva i veličini njihovih suvlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini, predlagatelja uputio na parnični postupak sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice, obustavio izvanparnični postupak, te odbio zahtjev 1., 3. i 4. protustranke za naknadu troškova postupka pozivom na odredbu članka 164. ZPP-a. Nadalje proizlazi i da je istog dana, tj. 10. ožujka 2026., ali nakon donošenja rješenja predlagatelj podneskom povukao prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice te izjavio da ne potražuje trošak postupka, te napose da su 1., 3. i 4. protustranke u žalbi izjavile da izričito pristaju na povlačenje prijedloga.
6. Kako je odredbom članka 193. stavka 3. ZPP-a propisano da se tužba uz izričiti pristanak tuženika, može povući i nakon zaključenja glavne rasprave, do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava, a stavkom 6. istog članka, da će u slučaju ako dođe do povlačenja nakon što je predmet dostavljen drugostupanjskom sudu, ako prije toga nije odlučio u povodu žalbe, drugostupanjski sud rješenjem ukinuti prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena, to je u konkretnom slučaju obzirom da je predmet povodom žalbe 1., 3. i 4. protustranke dostavljen na odlučivanje ovom sudu, a da je predlagatelj povukao prijedlog za razvrgnuće prije pravomoćnosti pobijanog rješenja, valjalo primjenom navedenih odredaba ZPP-a u vezi s paragrafom 21. stavka 1. Zakona o vanparničnom postupku, koji se primjenjuje s obzirom na početak prvostupanjskog postupka („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj: 45/1934 i „Narodne novine Republike Hrvatske“ broj: 73/91; dalje ZVP), odlučiti kao u izreci pod točkom I.
7. U odnosu na točku III izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odredbe članka 164. stavka 3. ZPP-a, jer ukoliko u izvanparničnom postupku nije provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice iz razloga što su stranke upućene u parnicu, tada se o troškovima razvrgnuća odnosno o troškovima koji su nastali tijekom izvanparničnog postupka odlučuje u parničnom postupku, međutim isto u konačnici nije od značaja jer je pobijano rješenje ukinuto u cijelosti.
8. Kako je već navedeno 1., 3. i 4. protustranke u žalbi su pristale na povlačenje prijedloga, ali su zatražili troškove postupka specificirane u podnesku od 6. listopada 2025. koji se odnose na trošak sastava dva podneska, zastupanje po punomoćniku na tri ročišta, sve po 100 bodova, povišenje troška za 20% zbog zastupanja više osoba i pripadajući PDV, što ukupno iznosi 1.500,00 eura, uvećano za sudsku pristojbi po odluci suda.
8.1. Izvanparnični sud je ovlašten, uvažavajući ostvarene interese stranaka prilikom obustave postupka razvrgnuća suvlasništva, primjenom načela pravičnosti odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, u slučaju kad je prijedlog za razvrgnuće povučen. Naime, kako je sud u postupku razvrgnuća vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a nije vezan zahtjevima stranaka, te kako u konkretnom slučaju između stranaka nije postignut valjani sporazum o načinu razvrgnuća, predlagatelj je povukao prijedlog očito da bi izbjegao razvrgnuće (geometrijsko ili civilno), za koje je pretpostaviti da nije niti u njegovom interesu, niti u interesu protustranaka, tako da 1., 3. i 4. protustrankama, nisu prouzrokovani troškovi zbog neosnovanog prijedloga ili grube krivnje predlagatelja (paragraf 20. stavak 4. ZVP-a), pa je prema mišljenju ovog suda pod takvim okolnostima ispravno odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a obzirom da predlagatelj troškove postupka nije tražio, valjalo je 1., 3. i 4. protustranke odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova.
8.2. Pri tome je ovaj sud imao u vidu odredbu članka 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV) kojom je regulirano pitanje troškova postupka razvrgnuća, a koja propisuje da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije, kao i pravna pravila iz paragrafa 20. ZVP- a koji ne predviđa obavezu snošenja troškova zastupanja.
8.3. Naime, prema navedenim pravnim pravilima osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaka stranka snosi svoje troškove, odnosno da troškove sudskih radnji koje su poduzete u interesu samo jedne stranke, mora snositi ta stranka, a ako je bilo zajedničkih troškova o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužni trošak i pada na teret zastupane osobe, a naknada za podneske, osim za onaj kojim se pokreće postupak, u izvanparničnim postupcima nije propisana, pa stoga ti troškovi protustrankama nisu mogli biti niti priznati. Napose, stranci se ne može priznati trošak sudske pristojbe ukoliko isti nije zatražen u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZPP- a, odnosno ako traži trošak sudske pristojbe "po odluci suda", kao što je ovdje slučaj, obzirom da je iznos pristojbe uvijek odrediv jer Zakon o sudskim pristojbama jasno propisuje da se pred sudovima sudske pristojbe plaćaju u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi.
8.4. Slijedom navedenog na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. ZVP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom II.
Slavonski Brod, 17. lipnja 2026.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
