REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] D 5
Poslovni broj: Us I-496/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja DF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Pehar (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Braće Domany 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave istarske, Policijske postaje Rovinj - Rovigno, u Rovinju, Istarska 13, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Rovinj - Rovigno, KLASA: 211- 03/26-07/38, URBROJ: 511-08-28-26-2 od 25. veljače 2026., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: 211-03/26-07/38, URBROJ: 511-08-28-26-2 od 25. veljače 2026., ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] izdana ovdje tužitelju (t. 1. izreke rješenja), te je određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od osam dana od primitka rješenja (t. 2.). Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj u razdoblju od 29. travnja 2025. do 25. veljače 2026. na temelju triju pravomoćnih odluka o prekršajima (pobliže navedenih u obrazloženju rješenja) prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju, što čini razlog za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, uz mogućnost ponovnog polaganja vozačkog ispita protekom dvije godine od izvršnosti rješenja.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikovih odluka i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik nije proveo nikakvu analizu razmjernosti između počinjenih prekršaja i mjere oduzimanja vozačke dozvole. Osporavano rješenje doneseno je bez prethodnog pozivanja tužitelja na izjašnjenje, u smislu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). U osporavanom rješenju nije navedeno koje su točno okolnosti svakog pojedinog prekršaja koji su doprinijeli bodovnoj evidenciji, je li pri donošenju rješenja u obzir uzeta vrsta i težina prometnih prekršaja te stupanj krivnje počinitelja, niti kojim dokazima je tuženik raspolagao pri donošenju rješenja osim samih evidencijskih podataka. Obrazloženje tuženikova rješenja svodi se isključivo na mehaničku primjenu zakonske odredbe, bez ikakve individualizacije i ocjene konkretnih činjenica vezanih uz tužitelja. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, te da Sud sam riješi stvar – ne precizirajući na koji način (ovdje bi to, po prirodi predmeta, bila obustava upravnog postupka, nap. Suda). Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano na PDV.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanih rješenja te dodaje, u bitnome, da tuženik u ovoj vrsti predmeta ne istražuje niti procjenjuje okolnosti počinjenja prekršaja na temelju kojih su upisani negativni prekršajni bodovi. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj osporava samo primjenu prava, nisu sporne činjenice odlučne za rješavanje ovog spora navedene u nastavku ovog obrazloženja, naročito u točki 9. obrazloženja (odlučne, naime, nisu sve činjenice na koje se poziva stranka u postupku), a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Upisivanje negativnih prekršajnih bodova pravna je posljedica osude (članak 79.-81. Prekršajnog zakona, „Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, povezano s mjerodavnim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, "Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZSPC-a). Ovdje, dakle, nije riječ o kazni, nego o pravnoj posljedici osude (koja nastupa po samome zakonu, automatizmom), koja je određena zakonom i koju pravnu posljedicu upravni sud nije ovlašten preispitivati, ni ublažavati. Stoga nemaju pravni temelj tužbeni navodi o potrebi procjene okolnosti svakog pojedinog prekršaja.
6. Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola (članak 286. stavak 4. ZSPC- a). Prema stavku 10. navedenoga članka, navedena osoba može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.
7. Za primjenu članka 286. stavka 4. ZSPC-a, vezano uz stavak 1. toga članka nije, dakle, odlučno kada su konkretni prekršajni počinjeni, već je odlučno kada je pojedina odluka o prekršaju postala pravomoćna. Posrijedi je pravna posljedica pravomoćne osude, a ne posljedica samog počinjenja prekršaja.
8. Nadalje, upravni sud u upravnom sporu nije ovlašten preispitivati valjanost radnji i odluka u prekršajnom postupku. Ovo stajalište potvrđeno je i drugostupanjskom upravnosudskom praksom (npr. presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske: u ovovrsnom predmetu - poslovni broj Usž-4722/19-2 od 27. studenog 2019.; u predmetu druge vrste na području unutarnjih poslova - poslovni broj Usž- 5242/19-2 od 5. veljače 2020.). Spomenuto nisu ovlaštena preispitivati ni javnopravna tijela u upravnom postupku. Povezano s time, sve prekršajne odluke na kojima se bazira osporavano rješenje tuženika sadržavaju potvrdu (klauzulu) pravomoćnosti, čiji je sadržaj točno prenesen u obrazloženje osporavanog rješenja.
9. Sud, stoga, utvrđuje da su u odnosu na tužitelja bile ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole propisane odredbom članka 286. stavka 4. ZSPC-a. Općenito, da bi tužitelj uspio u upravnom sporu u ovoj vrsti predmeta, morao bi dokazati da ne postoje pravomoćne prekršajne odluke na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi, i/ili da konkretni prekršaji ne razumijevaju dodjelu onog broja negativnih bodova koji je naveden u osporavanom rješenju, i/ili da su dotični negativni bodovi prikupljeni u razdoblju dužem od dvije godine (prema kriteriju nastupa pravomoćnosti osuđujuće prekršajne odluke iskazanog u potvrdi o pravomoćnosti). Tužitelj nije dokazao ništa od netom navedenog.
10. Rečene mjerodavne odredbe ZSPC-a imperativne su naravi, ne podliježu odmjeravanju niti odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela (nastavno niti od strane upravnog suda), neovisno o osobnim, poslovnim, obiteljskim i drugim okolnostima stranke. Riječ je o odredbama ponajprije preventivnog karaktera, kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, smanjivanjem rizika da u tom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise. Koje su pretpostavke da vozač uđe u tu kategoriju adresata pravne norme propisano je zakonom (tj. odlukom Hrvatskog sabora kao zakonodavca, u okviru njegove legislativne autonomije – članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske). To nije prepušteno ocjeni javnopravnog tijela u upravnom postupku, ni ocjeni upravnog suda u upravnom sporu. Vozači se sami izlažu riziku da dođu u nepovoljne osobne, poslovne i obiteljske okolnosti zbog propisanih pravnih posljedica pravomoćnih prekršajnih odluka. U tom se svjetlu u ovoj vrsti upravne stvari sagledava i načelo razmjernosti.
11. Što se tiče postupovnih prigovora tužitelja, Sud utvrđuje sljedeće.
11.1. Prema članku 49. točki 1. ZUP-a, službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Po prirodi ove vrste upravne stvari, odlučne činjenice utvrđuju se uvidom u službene podatke o pravomoćnim prekršajnim odlukama, te nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Podredno, tužitelj je mogućnost izjašnjenja imao u ovome sporu, ali izlaganje tužitelja, zbog prethodno iznesenog, nije dovelo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika.
11.2. Imajući u vidu bitna obilježja ove vrste predmeta, Sud utvrđuje da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika udovoljava standardima relevantnosti i dostatnosti, kao i odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a. Podredno, čak i da je osporavano tuženikovo rješenje manjkavo obrazloženo (što Sud nije utvrdio), spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. ZUS-a propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije.
12. Konkretna onerozna odluka donesena prema tužitelju sukladna je jasnim i nedvosmislenim pravnim normama, te dosljednoj upravnoj i upravnosudskoj praksi, a na tom je tragu i ustavnosudska praksa (primjerice, rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2814/2025 od 10. rujna 2025.). U tom pogledu tužitelj stoga nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
13. Po stanju stvari u vrijeme donošenja osporavanog rješenja, tuženik je, dakle, vezan pravomoćnim odlukama donesenima u prekršajnom postupku, u upravnom postupku osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole, što se odnose na broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i na razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 16. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Kristijanu Peharu, Zagreb, Braće Domany 4
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Rovinj - Rovigno, Rovinj, Istarska 13
