REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-95/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćnici Ramoni Karakaš Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu protiv tužene KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Opačku, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 7. siječnja 2025., poslovni broj Ps-7/2020- 20, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja CĐ iz [adresa], ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 7. siječnja 2025., poslovni broj Ps-7/2020-20 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

Nalaže se tuženoj KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isprazniti od osoba i svojih stvari nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br. 111, dvorišna zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada 1, pomoćna zgrada u [adresa] čhv, 989 m2, Kuća br. 111 107 m2, dvorišna zgrada 50 m2, gospodarska zgrada 11 m2, gospodarska zgrada 1 41 m2, pomoćna zgrada 48 m2, dvorište 732 m2, te slobodnu od osoba i stvari predati tužitelju u posjed u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se zahtjev tužitelju HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 650,00 EUR (šest stotina pedeset eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP). s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad nije donio presudu zbog ogluhe na temelju članka 331.b ZPP-a, s obzirom da je tuženica tužbu primila 13. srpnja 2020., a odgovor na tužbu podnijela 11. studenog 2020. i da su uz tužbu priloženi svi potrebni dokazi iz kojih proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine, a da se tuženica u nekretnini nalazi bez pravne osnove.

2.2. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da legitimni interes tužitelja da kontrolira svoje vlasništvo dolazi na drugo mjesto u odnosu na pravo tuženice na poštivanje njezinog doma. Pri tome navodi da praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) na koju se poziva prvostupanjski sud (C i K) nije odgovarajuća jer se u navedenim predmetima radilo o iseljenju iz stanova u vlasništvu različitih javnopravnih osoba pa se tužitelj poziva na praksu ... izraženu u odluci [obrt] protiv [adresa] od 6. studenog 2018. i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/4836/2019 od 16. prosinca 2020. Ističe da mu je odlukom prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

2.3. Dalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pravilno proveo test razmjernosti našao bi da je miješanje države kroz donošenje presude o iseljenju opravdano, budući da su odgovori na tri eliminacijska pitanja slijedeći: da je miješanje utemeljeno na zakonu jer je tužitelj vlasnik stana koji traži iseljenje tuženice primjenom odredbe članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja jer tužitelj ako vlasnik na temelju članka 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo da se tom stvari koristi i od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima i da je miješanje nužno u demokratskom društvu jer postoji legitimni cilj vlasnika da se koristi svojom stvari na način kako on smatra da treba. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o sukobu dva pravna interesa jer su tužitelj i tuženica fizičke osobe, a tuženica se nalazi u posjedu predmetne kuće koja je vlasništvo tužitelja te za korištenje kuće ne plaća nikakvu najamninu.

2.4. Tužitelj smatra da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iskazi stranaka nisu u suglasju, a navodi tuženice nisu točni jer su i majka i otac suglasni sa zahtjevom da se tuženica iseli s obzirom da pravi probleme u obitelji, svojim ponašanjem uznemirava tužitelja i njegovu obitelj, a probleme je pravila i roditeljima.

2.5. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a , u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 331.b ZPP-a te je na temelju tužbe i isprava priloženih uz tužbu, pravilno ocijenio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u dovoljnoj mjeri potkrijepljene dokazima i da iz tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

5.1. Međutim osnovano se tužitelj u žalbi poziva na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog čega se ni materijalno pravo primijenjeno u prvostupanjskoj presudi ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u [adresa] čhv, (989 m2) – kuća broj 111 u površini od 107 m2, dvorišna zgrada u površini od 50 m2, gospodarska zgrada u površini od 11 m2, gospodarska zgrada 1 u površini od 41 m2, pomoćna zgrada u površini u površini od 48 m2 i dvorište u površini od 732 m2.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj, u smislu odredbe članka 162. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, da na temelju članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, od 2. svibnja 2017., sklopljen između tužitelja, ŠĐ i ŽĐ nije ništetan, budući da Zakon o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 86/08, 57/11, 51/13, 148/13, 76/14, 147/14 i 18/15; dalje ZPPDS) ne predviđa ništetnost pravnog posla u slučajevima u kojima bi se, unatoč postojanju zabilježbe zabrane otuđenja, nekretnina otuđila unutar roka od 10 godina, bez suglasnosti ..., odnosno [obrt] te da tuženica nije, u smislu članka 163. stavka 1. ZV-a, dokazala da ima pravo na posjed nekretnina koje su predmet parničnog postupka.

7.1. Polazeći od istaknutog prigovora prava na dom, prvostupanjski sud je proveo test razmjernosti na temelju kojeg je zaključio:

- da je tužitelj uknjiženi vlasnik nekretnine i da se tuženica nalazi u posjedu nekretnine bez pravnog osnova te da je miješanje tužitelja utemeljeno na zakonu,

- da tuženica u predmetnoj nekretnini stanuje od 14. veljače 1989. bez prekida, da nema druge nekretnine za stanovanje te da s njom stanuje majka starije životne dobi o kojoj skrbi i da stoga tuženica ima dovoljno jaku i trajnu vezu s predmetnom nekretninom u smislu članka 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1 /06, 2/10 i 13/17; dalje Konvencija),

- da je tužitelj ponudio tuženici drugu nekretninu za stanovanje, slijedom čega postoji mogućnost da se isti opravdani cilj postigne na drugi način i da miješanje nije nužno u demokratskom društvu, osobito iz razloga što je tužitelj iskazao da se na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] nalazi više kuća i da on stanuje u kući različitoj od tuženice, dok je tuženica iskazala da nema druge nekretnine za stanovanje, da s njom stanuje i majka starije životne dobi.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako legitimni interes tužitelja da kontrolira svoje vlasništvo dolazi na drugo mjesto u odnosu na pravo tuženice na poštivanje njezinog doma i da tužitelj nije dokazao nužnost iseljenja tuženice, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Odredbom članka 8. stavak 1. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

9. Odredbom članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) propisano je pravo na nepovredivost doma kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda.

10. Međutim, zaštita prava na dom nije apsolutna i ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije sadržane u testu razmjernosti, obzirom da na strani suprotstavljenoj prigovoru, postoji njen interes iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članak 48. Ustava), pri čemu je na onome koji je istakao prigovor prava na dom, teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njenog doma i da je došlo do miješanja u njeno pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na tužitelju (tako i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske od dana 16. i 17. rujna 2015.).

11. Konvencijsko pravo na zaštitu doma štiti posjednika „doma“ od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela, ali kada se radi o zaštiti prava vlasništva fizičke osobe, koje je zaštićeno i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, radi se o dva privatna interesa koja oba uživaju konvencijsku i ustavnu zaštitu pa je tako u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. navedeno da je pravo vlasništva prevagnulo nad pravom podnositeljice na poštovanje njezina doma, jer je potonje pravo u potpunosti sprječavalo vlasnika da se služi spornim prostorijama.

12. Dakle, kada je riječ o privatno pravnim odnosima, kao što je u predmetnom slučaju, država ima pozitivnu obvezu zaštiti ustavno i konvencijsko pravo vlasništva (fizičke i pravne osobe) od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo, osim ako je riječ o miješanju koje je utemeljeno na zakonu, koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu

13. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica, u smislu konvencijskog prava, s nekretninom u kojoj boravi ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost jer u predmetnoj nekretnini stanuje od 14. veljače 1989. i ne posjeduju drugu nekretninu, bez obzira na činjenicu je li to stanovanje zakonito. S obzirom da je se u konkretnom slučaju radi o domu tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud odlučio provesti test razmjernosti, kako bi dobio odgovor na tri eliminacijska pitanja: je li miješanje javne vlasti ili bilo koje druge osobe (dakle i vlasnika „doma“, fizičke osobe) u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu, je li imalo legitiman cilj i je li bilo nužno u demokratskom društvu.

14. Nakon provedenog testa razmjernosti prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj kao vlasnik nekretnine ima zakonsko ovlaštenje iz članka 161. ZV-a tražiti od tuženice predaju u posjed nekretnine, koju tuženica drži u posjedu bez valjanog pravnog osnova te da je miješanje utemeljeno na zakonu.

14.1. U odgovoru na drugo i treće pitanje prvostupanjski sud zaključuje da tuženica na adresi predmetne nekretnine ima prijavljeno prebivalište od 1989., da nema druge nekretnine za stanovanje i da s njom stanuje majka starije životne dobi o kojoj skrbi, da je tužitelj ponudio tuženici drugu nekretninu i da stoga postoji mogućnost da se legitimni cilj ostvari na drugi način te da miješanje nije nužno u demokratskom društvu, tim više što se na predmetnoj nekretnini nalazi više kuća, a da tužitelj stanuje u kući različitoj od tuženice.

15. Zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na drugo i treće pitanje testa razmjernosti, ovaj sud za sada ne može prihvatiti jer su doneseni na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, iako je prvostupanjski sud proveo test razmjernosti, isti je ostao samo na razini općih načela, bez utvrđenja svih odlučnih činjenica potrebnih za ocjenu je li miješanje u pravo tuženice na dom bilo nužno u demokratskom društvu i razmjerno legitimnom cilju koji se želio postići.

16. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o konkurenciji dvaju pojedinačnih ustavnih prava (pravo vlasništva i pravo na dom), prvostupanjski sud je dužan brižljivo utvrditi sve okolnosti odlučne za provedbu testa razmjernosti, budući da se pravilna ocjena međusobnog odnosa tih prava može temeljiti samo na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

17. U postupku prvenstveno nije dovoljno razjašnjena ponuda druge nekretnine, odnosno kakva je to nekretnina, je li useljiva, pod kojim uvjetima se daje na korištenje, gdje se nalazi te predstavlja li stvarnu i primjerenu alternativu stanovanja. Nadalje, nisu raspravljeni prihodi tuženice, njezine mogućnosti najma ili stjecanja druge nekretnine za stanovanje, zdravstveno stanje i stupanj ovisnosti majke o zajedničkom životu s tužiteljicom, kao ni okolnosti vezane za buduće stambeno zbrinjavanje majke u slučaju iseljenja tuženice.

18. U sporovima između privatnih osoba, konvencijsko i ustavno pravo vrlo snažno štiti pravo vlasništva, zbog čega okolnosti koje mogu opravdati ograničenje toga prava moraju biti konkretno i potpuno utvrđene.

19. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo test razmjernosti na razini općih načela, umjesto na razini konkretno utvrđenih činjenica, koje su po članku 8. Konvencije presudne i koje omogućuju vaganje suprotstavljenih interesa i da vlasnik ima pravo tražiti zaštitu svoga vlasništva, dok okolnosti koje bi opravdale ograničenje tog prava moraju biti potpuno utvrđene, osnovano tužitelj žalbom ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje.

20. Stoga je, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u fazu glavne rasprave.

21. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će dopunski saslušati parnične stranke na okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem i ponovno provesti test razmjernosti, nakon čega će analizom svih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, donijeti novu i zakonitu odluku. Pri tome će posebnu pozornost posvetiti okolnostima koje se odnose na stvarnu mogućnost alternativnog stanovanja tuženice i eventualno njezine majke te na konkretni interes tužitelja za ostvarivanje vlasničkopravne zaštite. Prvostupanjski sud će ponovno će odlučiti i o troškovima postupka te o troškovima ovog žalbenog postupka, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a.

22. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić