Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-133/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika Suvlasnici stambene zgrade za OMM 011433233, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-122013/2025-5 od 11. ožujka 2026., 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-122013/2025-5 od 11. ožujka 2026. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Prijedlog za ovrhu podnesen 21. studenog 2025. smatra se povučenim.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 25. ožujka 2026. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovrhovoditelj je 21. studenog 2025. javnom bilježniku podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 51,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom općenito na imovini ovršenika. Navedeni prijedlog je javni bilježnik uputio temeljem članka 281. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020.,114/2022. i 6/2024.; dalje: OZ) u vezi sa člankom 39. stavak 1. toč. 2 OZ-a prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje, jer da je prijedlog za ovrhu neuredan.

5. Prvostupanjski sud je zaključkom od 2. veljače 2026., koji je ovrhovoditelju dostavljen istog dana, pozvao ovrhovoditelja da u roku 8 dana ispravi prijedlog za ovrhu na način da ispravno naznači naziv, adresu, osobni identifikacijski broj ovršenika i zakonskog zastupnika ovršenika uz upozorenje na odredbu članka 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), koji Zakon se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a.

5.1. Ovrhovoditelj je u navedenom roku obavijestio prvostupanjski sud da ovršenik nema zakonskog zastupnika i da odredba članka 39. stavak 1. OZ-a ne propisuje obvezu navođenja istog ako on ne postoji.

5.2. Kako ovrhovoditelj nije ispravio prijedlog za ovrhu u odnosu na naziv i OIB ovršenika, to je temeljem članka 109. stavak 2. ZPP-a u svezi sa člankom 39. stavak 1. i člankom 21. stavak 1. OZ-a prvostupanjski sud riješio da je prijedlog za ovrhu povučen.

6. Ovrhovoditelj žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka pa je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6.1. Ovrhovoditelj ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nisu ispunjenje činjenice iz članka 39. stavak 1. i 4. OZ-a pa je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 109. ZPP-a, jer da se prijedlog za ovrhu može prihvatiti i bez navođenja OIB [osobni identifikacijski broj]a u zakonom predviđenim slučajevima.

6.2. Člankom 39. stavak 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja, dok je stavkom 4. istog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako prijedlog za ovrhu ne sadrži osobni identifikacijski broj ovršenika, sud ili javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kojoj osobni identifikacijski broj nije određen u ovršnoj ispravi, ako su ovršenici suvlasnici zgrade, a ovrha se određuje isključivo na sredstvima zajedničke pričuve ili ako je ovršenik stečajna masa iza stečajnog dužnika koja nije upisana u sudski registar, a ako prijedlog za ovrhu ne sadrži osobni identifikacijski broj ovrhovoditelja, sud ili javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovrhovoditelja ako su ovrhovoditelji suvlasnici zgrade, a radi se o tražbini koja se naplaćuje u korist sredstava zajedničke pričuve ili ako je ovrhovoditelj stečajna masa iza stečajnog dužnika koja nije upisana u sudski registar.

6.3. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je naznačio naziv ovršenika kao „Suvlasnici stambene zgrade za OMM 011433233“, iz [adresa], dok je OIB pogrešno naznačen, jer suvlasnici stambene zgrade nemaju OIB. Suvlasnici stambene zgrade na određenoj adresi mogu biti stranka u postupku bilo na aktivnoj, bilo na pasivnoj strani, pri čemu ne moraju imati OIB, s tim da se mora raditi o tražbini koja se uplaćuje na račun zajedničke pričuve ili se naplaćuje isključivo iz zajedničke pričuve.

6.4. Dakle, zbog toga što ovrhovoditelj nije naznačio OIB ovršenika prvostupanjski sud nije mogao donijeti pobijano rješenje, dok je naziv ovršenika moguće naznačiti i kao „Suvlasnici zgrade“ na određenoj adresi.

6.5. Međutim, kako suvlasnici zgrade mogu biti ovršenici isključivo ako se radi o obvezi koja tereti sredstva zajedničke pričuve, a ovrhovoditelj se u svojoj žalbi poziva na iznimku iz članka 39. stavak 4. OZ-a, to je za sada činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Iz prijedloga za ovrhu nije moguće utvrditi radi li se o potraživanju koje tereti sredstva zajedničke pričuve ili ne, jer se ovrha traži općenito na imovini ovršenika, a što nije moguće ukoliko su ovršenici Suvlasnici zgrade.

6.6. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovo pozvati ovrhovoditelja da ispravi prijedlog na način da ovrhu zatraži isključivo na sredstvima na računu zajedničke pričuve i da priloži dokaz iz kojeg će biti vidljivo da se radi o potraživanju koje se namiruje iz sredstava zajedničke pričuve, uz upozorenje na posljedice iz članka 109. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

7. Zbog navedenih razloga prihvaćena je žalba ovrhovoditelja i ukinuto pobijano rješenje temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Koprivnica, 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep