REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] T 5
Poslovni broj: Us I-2207/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice TK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba ŠK, radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03025089570, URBROJ: 341-99-05/3-24-6569 od 24. rujna 2025. godine.
II. Nalaže se tuženiku da o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-141- 06/23-01/03025089570, URBROJ: 341-07-05/3-23-11133 od 15. ožujka 2024. odluči polazeći od toga da je tužiteljica u navedenoj žalbi zatražila određivanje drugog datuma nastupa invalidnosti.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I-141-06/23-01/03025089570, URBROJ: 341-07-05/3-23-11133 od 15. ožujka 2024., tužiteljici je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100%, na donje ekstremitete utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 60%, te je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (budući da je tjelesno oštećenje prouzročeno bolešću). Upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužiteljice od 17. travnja 2023. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03025089570, URBROJ: 341-99-05/3-24-6569 od 24. rujna 2025., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Odluke javnopravnih tijela temelje se, u osnovi, na činjenicama utvrđenima nalazima i mišljenjima obaju stupnjeva institucionalnog medicinskog vještačenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da joj je pogrešno utvrđen datum nastanka invalidnosti (potpunog gubitka radne sposobnosti).
Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Na raspravi tužiteljica dodaje, u bitnome, sljedeće:
„Ovaj postupak nije pokrenula radi ostvarivanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje već vezano uz ranije sudsko priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Smatra da joj je pravo na tu mirovinu priznato s pogrešnim datumom pri čemu je tuženik naveo da je u njenom slučaju iznos mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad veći od iznosa zbog opće nesposobnosti za rad. Tužiteljica je bila zadovoljna presudom ovog suda u pogledu priznavanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, ali tada još nije uočila s kojim danom je to pravo priznato a koji dan je određen prema mišljenju sudske vještakinje, dok joj je međuvremenu prošao rok za žalbu protiv prvostupanjske presude pa je promjenu datuma mogla ostvariti samo obraćanjem tijelima mirovinskog osiguranja što od tada učestalo čini, a oni me umjesto toga potiču da podnesem naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Pri tom me upućuju na obrazac s unaprijed ponuđenim vrstama zahtjeva što u mojem slučaju nije primjenjivo već uvijek u napomeni navedem da tražim izmjenu dana priznavanja invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad.“
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, u spisima ovosudnih predmeta vođenih pod poslovnim brojevima Us I-507/2020 i Us I-1027/2023, te u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem određeno je da se neće izvoditi daljnji dokazi, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 20. svibnja 2026., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) vezane uz tjelesno oštećenje. Te su odredbe, stoga, tužiteljici poznate.
9. Sud utvrđuje sljedeće.
9.1. Ovosudnom pravomoćnom presudom, poslovni broj: Us I-507/2020-22 od 6. svibnja 2021., donesenom u upravnome sporu vođenom između istih stranaka u upravnoj stvari invalidske mirovine, između ostalog je utvrđeno da kod tužiteljice od 16. rujna 2019. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti, te je naloženo prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 danas od dana dostave pravomoćne presude u tome sporu.
9.2. Zahtjev tužiteljice kojim je pokrenut predmetni upravni postupak podnesen je na tuženikovu obrascu zahtjeva za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
9.3. U najmanju ruku u stadiju postupanja po žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja tuženiku je moglo biti jasno da tužiteljica prigovara drugim pitanjima, a ne onima vezanima uz tjelesno oštećenje. To proizlazi kako iz sadržaja tužiteljičine žalbe, tako i iz sadržaja obrazloženja drugostupanjskog rješenja. Naime, pišući o žalbenim navodima tužiteljice, tuženik navodi i sljedeće: „Traži da joj se odredi datum nastanka invalidnosti jer je napravljena pogreška prilikom sudske odluke te je upisan samo datum vještačenja ali ne i datum nastanka invalidnosti.“ U obrazloženju drugostupanjskog rješenja tuženik je pravilno ukazao tužiteljici da se u slučaju radne sposobnosti odnosno tjelesnog oštećenja radi o različitim pravima, ali nije nedvojbeno utvrdio koje pravo tužiteljica traži u konkretnom upravnom postupku.
9.4. Odlučivanjem isključivo u odnosu na pitanje tjelesnog oštećenja tuženik je stoga povrijedio pravo tužiteljice na supstancijalno razmatranje njezine žalbe. Pritom eventualna okolnost da ne postoji predložak zahtjeva koji bi odgovarao zbiljskom traženju stranke ne čini zapreku za odlučivanje o zahtjevima stranaka koji izlaze iz okvira predviđenih obrazaca, a možebitni nedostatak odgovarajućeg obrasca ne može ići na štetu stranke.
10. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS) poništio osporavano rješenje tuženika, uz nalog tuženiku da o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja odluči polazeći od toga da je tužiteljica u navedenoj žalbi zatražila određivanje drugog datuma nastupa invalidnosti. U dijelu obuhvaćenim točkom II. izreke presude predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude toga Suda donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/20, Usž-1388/20, Usž-2881/21, Usž-3216/22, Usž-1319/23, Usž-1919/2022, Usž-2082/2023, Usž-3722/2023, Usž- 4241/2024).
11. Tuženik je dužan osigurati izvršenje presude u skladu sa člankom 151. ZUS- a. Po potrebi, tuženik može zaključkom pozvati tužiteljicu na dodatno izjašnjenje radi čega je pokrenula predmetni upravni postupak. Možebitni razlozi koji konkretni zahtjev tužiteljice čine neosnovanim ili nedopuštenim nisu zapreka da o zahtjevu tužiteljice bude odlučeno rješenjem u skladu sa stvarnim sadržajem zahtjeva.
12. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni u cijelosti zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 17. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- TK, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
