U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Cvečić Hoxha, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MMB zbog prekršaja iz članka 10. st. 1. t. 1. i 3. kažnjivo po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/2021, 114/2022, 36/2024 dalje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji) na temelju optužnog prijedloga Policijske postaje Rovinj klasa 211-07/26-5/12575 od 20.5.2026 nadležan u smislu članka 94. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 139/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 dalje Prekršajni zakon), nakon žurnog postupka, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona, 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik ČMB, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1987. u [adresa], državljanin RH, adresa [adresa], prekršajno kažnjavan, uhićen 19.5.2026. u 23,34 sati, doveden na sud 20.5. 2026. u 11,30 sati,
k r i v je
što je dana 19.05.2026. godine oko 21,30 sati u kući na adresi [adresa]. G. [adresa] došlo je do psihičkog nasilja koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost te primjene fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, na način da je ČMB (pod utjecajem alkohola od 2,11 g/kg), svoju bivšu intimnu partnericu MM, zaključao u apartman na prvom katu kuće kako bi porazgovarali o njihovom prekidu, te o Josipinom konzumiranju droge, na što mu je MM rekla kako više nemaju o čemu razgovarati te da ode iz kuće. Kako je MM primijetila da se ključevi nalaze na stolu iste je uzela te pokušala otključati vrata da napusti apartman, međutim MMB ju je tom prilikom uhvatio svojim rukama za njezine obje ruke, te joj nije dopustio da izađe iz apartmana. Tijekom navedenog događaja, dok ju je MMB držao za ruke, MM je u jednom trenutku MMB dva puta ugrizla za ruku, nastojeći se osloboditi iz njegovog hvata. Zbog navedenog Alijevog ponašanja i nedopuštanja istoj da napusti apartman MM je počela glasno dozivati u pomoć polubrata ČM koji se nalazio u sobi u prizemlju kuće. Dolaskom do vrata apartmana OM je primijetio kako su ista zaključana, nakon čega se uputio u prizemlje kako bi pronašao nešto čime bi mogao otvoriti vrata, da bi po ponovnom dolasku do vrata apartmana OM dva puta metalnom šipkom udario po vratima te glasno zatražio od MMB da otključa vrata. Prilikom Stjepanovog udaranja po vratima, u jednom trenutku MM se uspjela otrgnuti iz Alijevog hvata, otključala vrata te izašla na hodnik nakon čega je Ali ponovno došao do MM te ju ponovno uhvatio za ruke na što mu je OM rekao da ju ostavi na miru i da napusti apartman i kuću. Kako Ali i dalje nije prestao sa nasilnim ponašanjem OM mu je zadao dva udarca metalnom šipkom po lijevoj ruci nakon čega je prestalo daljnje nasilničko ponašanje.,
čime je okrivljenik počinio:
prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. kažnjivo po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
pa se okrivljeniku na temelju navedenih propisa
izriče
novčana kazna od 300,00 eura (tristo eura)
Okrivljenom se na temelju članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna umanjuje za iznos od 79,64 €, jer se vrijeme za koje je bio uhićen, i to 19.5.2026. u 23,34 sati, doveden na sud 20.5. 2026. u 11,30 sati, uračunava u izrečenu kaznu, pa je dužan podmiriti novčanu kaznu od 220,36 eura (dvjestodvadeseteuratridesetšestcenti).
Okrivljenik je dužan podmiriti izrečenu novčanu kazne u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, jer u protivnom će se naplatiti prisilno, a na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ako plati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne u istom roku.
Na temelju članka 139 stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 € (trideset eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, u protivnom će se naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim aktom ovlašteni tužitelj podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Okrivljenik je uhićen, iskazuje u obrani da mu je MM bivša cura, živjeli su 5 mjeseci zajedno, do prošlog tjedana su bili u vezi i živjeli zajedno na ovoj adresi [adresa]. Ništa od ovoga što mu se čita iz optužnog prijedloga nije točno, prepirka je krenula oko toga što joj je uzeo drogu pa ga je ona ugrizla za ruku 2 puta, pokazuje sucu desnu ruku gdje se vide tragovi ugriza a njen brat ga je metalnom šipkom udario po lijevom ramenu. Ovo što mu se čita nema puno smisla, ako ju je zaključao zašto bi stavio ključ na stol. On nju nije lovio ni držao za ruke, nije je ni dirnuo, pa valjda bi na njoj bilo nekakvih tragova, ona je krenula baciti malu vrećicu s drogom ali jednu joj je on uspio istrgnuti iz ruke i on je to predao policijskim službenicima kada su došli. Policiju je zvala ona, zvao je i on ali u tom trenutku je vidio da policija već dolazi, sjedili su ispred kuće i čekali policiju. Nije logično da bi zvao policiju već bi samo bio otišao da je on bio napadač. Njega su uhitili i rekli mu da je to zbog alkohola i da se ne vrati tamo na adresu, a ujutro odmah kada se sud u [adresa] otvori da će ići kod suca Šurine. Kada mu se čitaju njihovi iskazi samo 10% od toga je istina. Ponovno kaže da nije zaključao nikakva vrata, on je u jednom trenutku vidio da ona drobi tu drogu i priprema se to konzumirati i onda joj je rekao da što joj to treba obzirom da ima malo dijete a samo da kaže da je i on to dijete čuvao dok je ona radila. Točno je da je on nju zvao da ga vozi kući jer nije imao koga drugoga zvati ali mislio je da ga vozi kući kod njega u stan gdje sada živi a ona ga je odvezla na svoju adresu, njemu su policijski službenici rekli da će dobiti zabranu prilaska a njemu to uopće nije potrebno jer on joj se neće približavati, točno je da je imao neke konflikte ranije s njenim bratom ali ovo sve jučer je počelo zbog te svađe oko droge, on je njima puno pomogao oko uređivanja i održavanja tih apartmana, on će prihvatiti bilo kakvu kaznu i liječenje i bilo kakvu mjeru samo da mu se ne određuje zatvor ni zadržavanje, ako se smatra nasiljem to što joj je istrgnuo na silu paketić iz ruku i zato ga je ugrizla, on je od policijskih službenika tražio da pogledaju kamere na hodniku gdje bi se vidjelo što se točno dogodilo ali valjda je ona policijskim službenicima rekla da te kamere ne snimaju a okrivljenik zna da to nije točno.
3. U dokaznom postupku vrši se uvid i čita se dokumentacija iz spisa: čita se zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedokinje MM, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju OM, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za svo troje, izvješće o pruženoj intervenciji, obrazac procjene rizika, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene, izvješće o postupanju iz kojeg se ne koriste izjave, medicinska dokumentacija, obavijest po čl. 109 A PZ-a, uvid u PE. Nema drugih dokaznih prijedloga ako bude potrebno on će se odazvati sudu opet, javiti će adresu na kojoj boravi jer nije siguran kako se adresa zove, sutra bi trebao početi raditi. Na ročištu na kojem se ispitivala svjedokinja okrivljenik je naveo da poštuje mjeru koja mu je izrečena, ali smatra da je bitno naglasiti da su se MM i on pomirili od prošlog puta kada je bio na sudu, i njena je želja da se ta mjera ukine jer nije potrebna, oni zajedno žive na adresi koju je dojavio sudu: [adresa], a na adresi [adresa] imaju apartmane koje zajedno čiste. Ispitana je svjedokinja MM, čiji je iskaz prihvaćen vjerodostojnim, ona je propisno upozorena pristala svjedočiti, te navodi da joj je poznato o čemu je pozvana svjedočiti, do navedene situacije 19.05 kad je MMB uhićen došlo je, jer su oboje pretjerali, ona je pretjerala jer je zvala policiju, a on je pretjerao sa svojim ponašanjem, zaključao je vrata da ne može izaći ali ona je uspjela izaći iz drugog pokušaja, on je nju s leđa obgrlio rukama da ne može izaći ali ona se uspjela maknuti iz njegova hvata. OM je došao ustvari njoj u pomoć, on je udario MMB nekakvim metalnim predmetom. Od ovog događaja Ali i ona su se pomirili, žive na ovoj adresi [adresa], na adresi [adresa] živi njen polu brat, ali tamo se nalaze i apartmani koje MMB i ona zajednički izdaju, čiste i održavaju. Smatra da nikakva mjera prema MMB više nije potrebna. Nije potrebna ni mjera zabrane posjećivanja te adrese niti je potrebna nikakva zabrana približavanja prema njoj. Na upit suca odgovara da je policiju zvala dok je bila u kući, te je cijelim događajem bila uznemirena, ali nije imala nikakvih masnica ni ništa slično. Na upit zbog čega je MMB došao kod nje odgovara da ga je ona dovezla kod sebe doma jer ju je on bio zvao da ga vozi kući, ali joj je izgledao loše pa ga je zato odvela kod sebe doma. Na njen iskaz nije bilo primjedbi ni pitanja. Nakon njenog iskaza okrivljenik navodi da je svjestan da je pretjerao, zaista bi mu puno značilo da se već danas ta mjera ukine i da se ne određuju nikakve druge mjere koje je tužitelj u optužnom prijedlogu predložio, vidi se i iz iskaza njegove zaručnice da je situacija sa njima u redu, i da je ovo bilo nešto što se neće ponoviti. Molio bi da mu se ne izriče kazna zatvora, nije kažnjavan za istovrsne prekršaje, nije nasilna osoba i ovo se stvarno neće ponoviti, novčanu kaznu će podmiriti kako sud odredi, nije potrebno izvoditi nikakve daljnje dokaze, prihvaća krivnju i odgovornost i ubuduće se sigurno ovakvo nešto neće ponoviti. Iz prekršajne evidencije razvidno je da nije kažnjavan za istovrsne prekršaje, već za prometne prekršaje.
4. Na temelju čl. 222. st. 3. Prekršajnog zakona sutkinja na temelju dokaza u spisu ocijenila je da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se donese odluka o prekršaju.
5. Na temelju provedenog postupka i obrane okrivljenika utvrđeno je da su se u ponašanju okrivljenika kritične zgode stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. st. 1. t. 1. i 3., kažnjivo po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je za isto oglašen krivim. Nije sporno da je okrivljenik prema sada zaručnici, a tada bivšoj intimnoj partnerici počinio nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, te psihičkog nasilja koje je prouzročilo uznemirenost kod žrtve, na način kako se optužnim prijedlogom tereti, ali žrtva ne traži nikakve mjere prema okrivljenom u vidu zabrane približavanja ni slične mjere, obzirom da su se pomirili i zajedno žive, pa je ocjena suda da nije potrebno izricati težu kaznu od novčane kazne, obzirom na iskaz žrtve.
Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje: " Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.“
Člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, 5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
6. Cijeneći sve okolnosti slučaja, a posebno izmijenjene okolnosti nakon prekršaja, izrečena mu je novčana kazna u minimumu novčane kazne koju zakon propisuje, olakotno je što nije prekršajno kažnjavan za istovrsne prekršaje, otegotnih nema. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna umanjena je, jer se sukladno navedenom članku vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu, a prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ako plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom.
7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.b Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti paušalne troškove postupka, a njihova visina određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje, a sve sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) koji se određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.
8. Prema okrivljeniku nisu primijenjene nikakve zaštitne mjere jer su se žrtva i okrivljenik pomirili i žive zajedno i žrtva ne traži nikakve mjere prema okrivljeniku, a ocjena je suda da ni druge predložene mjere od tužitelja nisu u ovom trenutku potrebne, te da je i sam postupak utjecao na okrivljenika da ne ponovi prekršaj.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola 17. lipnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Marijana Borić
Ana Cvečić Hoxha
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. okrivljenik neposredno
2. podnositelju optužnog prijedloga
3. branitelj neposredno