REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, 34000 Požega
Poslovni broj: P-149/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69 radi utvrđenja i isplate 17.lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe glave 3. Ugovora o kreditu broj 918-50- 3675988 koji je tužitelj UG, [adresa], zaključio sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69, 18.09.2006 godine, a koje glasi: „3./treće/ NAKNADA, 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz , [adresa], sa osnova stjecanja bez osnove, isplati iznos 333,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008.godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnja banke, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz , [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su stranke dana 14.09.2006. godine, zaključile Ugovor o kreditu, broj 918-50-3675988, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, dana 19.09.2006 godine, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika Nike Bagarića, iz [adresa], pod brojem ovjere OU-470/06. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u iznosu od 16.250,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 84 mjeseca. Tužitelj ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu u kojem je utočki 3, ugovoreno da je u obvezi isplatiti tuženiku 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, a naplaćuje se prilikom prvo korištenja kredita. Ugovorne odredbe iz točke 3. predmetnog Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade tzv.“ulazne naknade“ kredita su nepoštene i ništetne.
1.1. Tužitelj se na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne naknade za obradu kredita, poziva na presude Suda EU, koja je obvezujuća za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise. Presudama Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19 odlučeno je kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U navedenim predmetima u vezi problematike naplate naknada za obradu kredita (Sud EU koristi termin „naknade za otvaranje“) utvrđeno je da čl. 2., čl. 4. st. 2 i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom.
1.2. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju čl. 4 st. 2. navedene direktive u pravni poredak te države članice. Čl. 3 st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Stoga nije sporno kako ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Test nepoštenosti preuzet je iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 96. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07). Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.
1.3. U ovoj pravnoj stvari, tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan.
1.4. Iz gore navedene potvrde proizlazi, da je gore navedena ulazna naknada naplaćena 21.09.2006.gdoine. a srednji tečaj Hrvatske narodne banke za CHF iznosio je 4,631329 kuna pa 3,3% isplaćenog kredita iznosi 2.510,65 kuna, a što preračunavanjem na valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 333,22 eura. Tužitelju je na taj način protivno zakonu zaračunata naknada za obradu kredita u visini od 3,30 % što iznosi 536,25 CHF, a odnosno iznosi 2.510,65 kn ili 333,22, EUR. Navedeni iznos je tuženik prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita što ga je tuženik kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja.
2. Sud je dopisom od 5.svibnja 2026. pozvao tuženika da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je tuženik upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). Tuženik je poziv na davanje odgovora na tužbu primio 15.svibnja 2026.
3. Prema čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema čl. 331.b st. 2 ZPP-a neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1 ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3 stavak 3 ZPP-a). Nadalje čl. 331.b st. 3 ZPP-a je propisano da donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2 ovoga članka prije toga pribave obavijesti. Prema čl. 331.b st. 4 ZPP-a ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Također čl. 331.b st. 5 ZPP-a. je propisano da donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe. Nadalje čl. 331.b st. 6 ZPP-a je propisano da protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena i na kraju čl. 331b st. 7 ZPP-a je propisano da u slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka.
4. Polazeći od presumpcije da je tuženik svojom pasivnošću i nepodnošenjem odgovora na tužbu u određenom roku priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica. Radi se o posebnoj materijalnopravnoj pretpostavci iz čl. 331.b st. 1. t. 2. ZPP-a, jer je sud i prilikom donošenja presude zbog ogluhe prilikom ispitivanja da li je ispunjen ovaj uvjet, dužan primijeniti materijalno pravo u skladu s iznesenim činjeničnim navodima. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj UG podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika Raiffeisenbank Austria d.d spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu koja mu je dostavljena sukladno traženju ovoga suda to je po osnovi prethodno citiranog čl. 331.b st. 1 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
5. Člankom 154 st. 1 ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove. U smislu čl. 164 st. 3 ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. Prema čl. 151 st. 1 ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Iz navedenog razloga ovaj sud je obavezao tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UG naknadi trošak njegovog zastupanja po angažiranom opunomoćeniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 3 Poslovni broj: Pn-100/2025-4 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe ( Tbr.7.t.1 Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR i pripadajući porez na dodanu vrijednost ( PDV ) 25% u iznosu od 25 EUR. Tako da je tužitelju priznat sveukupni trošak u iznosu od 125,00 EUR. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.
Požega, 17.lipnja 2026.
Sudac
Davor Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pisanog prijepisa istog. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega
2. Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69
