REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-271/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 5. svibnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.8. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607- 5103780767, koji je zaključen između tužitelja i tuženika u Puli, dana 7. siječnja 2008. godine, u dijelu koji glasi:
"Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke " pa stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 515,74 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje kamate teku:
na iznos od 9,59 EUR počev od 1.5.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,52 EUR počev od 1.6.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,45 EUR počev od 1.7.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,38 EUR počev od 1.8.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,30 EUR počev od 1.9.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,23 EUR počev od 1.10.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,15 EUR počev od 1.11.2009 godine do isplate;
na iznos od 9,07 EUR počev od 1.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 8,99 EUR počev od 1.1.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,91 EUR počev od 1.2.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,82 EUR počev od 1.3.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,74 EUR počev od 1.4.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,65 EUR počev od 1.5.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,56 EUR počev od 1.6.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,47 EUR počev od 1.7.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,38 EUR počev od 1.8.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,29 EUR počev od 1.9.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,19 EUR počev od 1.10.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,10 EUR počev od 1.11.2010 godine do isplate;
na iznos od 8,00 EUR počev od 1.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 7,90 EUR počev od 1.1.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,79 EUR počev od 1.2.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,69 EUR počev od 1.3.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,59 EUR počev od 1.4.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,48 EUR počev od 1.5.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,37 EUR počev od 1.6.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 1.7.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,14 EUR počev od 1.8.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 1.9.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,03 EUR počev od 1.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 1.11.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,03 EUR počev od 1.12.2011 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 1.1.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 1.2.2012 godine do isplate;
na iznos od 6,79 EUR počev od 1.3.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 1.4.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,03 EUR počev od 5.5.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 5.6.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,03 EUR počev od 5.7.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 3.8.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,26 EUR počev od 5.9.2012 godine do isplate;
na iznos od 7,03 EUR počev od 1.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 6,95 EUR počev od 1.11.2012 godine do isplate;
na iznos od 6,86 EUR počev od 1.12.2012 godine do isplate;
na iznos od 6,78 EUR počev od 1.1.2013 godine do isplate;
na iznos od 6,69 EUR počev od 1.2.2013 godine do isplate;
na iznos od 6,60 EUR počev od 1.3.2013 godine do isplate;
na iznos od 6,51 EUR počev od 5.4.2013 godine do isplate;
na iznos od 6,42 EUR počev od 3.5.2013 godine do isplate;
na iznos od 6,33 EUR počev od 5.6.2013 godine do isplate;
na iznos od 18,43 EUR počev od 5.9.2013 godine do isplate;
na iznos od 5,95 EUR počev od 4.10.2013 godine do isplate;
na iznos od 5,85 EUR počev od 13.11.2013 godine do isplate;
na iznos od 5,74 EUR počev od 13.12.2013 godine do isplate;
na iznos od 5,64 EUR počev od 14.1.2014 godine do isplate;
na iznos od 5,54 EUR počev od 27.2.2014 godine do isplate;
na iznos od 5,43 EUR počev od 31.3.2014 godine do isplate;
na iznos od 5,32 EUR počev od 28.4.2014 godine do isplate;
na iznos od 5,21 EUR počev od 13.5.2014 godine do isplate;
na iznos od 5,10 EUR počev od 12.6.2014 godine do isplate;
na iznos od 4,98 EUR počev od 14.7.2014 godine do isplate;
na iznos od 3,85 EUR počev od 13.8.2014 godine do isplate;
na iznos od 3,75 EUR počev od 12.9.2014 godine do isplate;
na iznos od 3,66 EUR počev od 14.10.2014 godine do isplate;
na iznos od 3,56 EUR počev od 12.11.2014 godine do isplate;
na iznos od 12,17 EUR počev od 12.3.2015 godine do isplate;
na iznos od 2,54 EUR počev od 14.4.2015 godine do isplate;
na iznos od 2,45 EUR počev od 13.5.2015 godine do isplate;
na iznos od 2,36 EUR počev od 12.6.2015 godine do isplate;
na iznos od 2,27 EUR počev od 14.7.2015 godine do isplate;
na iznos od 1,81 EUR počev od 12.8.2015 godine do isplate;
na iznos od 1,73 EUR počev od 14.9.2015 godine do isplate;
na iznos od 1,65 EUR počev od 13.10.2015 godine do isplate;
na iznos od 1,57 EUR počev od 12.11.2015 godine do isplate;
na iznos od 1,49 EUR počev od 14.12.2015 godine do isplate;
na iznos od 1,41 EUR počev od 13.1.2016 godine do isplate;
na iznos od 4,03 EUR počev od 3.6.2016 godine do isplate;
na iznos od 1,08 EUR počev od 27.8.2016 godine do isplate;
na iznos od 0,41 EUR počev od 5.9.2016 godine do isplate;
na iznos od 0,59 EUR počev od 5.11.2016 godine do isplate,
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 1.362,41 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja , 17. lipnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana , dok se odbija dio zahtjeva za naknadom troška u iznosu razlike do 2.975,00 eura.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška u iznosu od 750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1. Tužbom od 14. travnja 2023. tužitelj navodi da je 7. siječnja 2008. s tuženikom zaključio ugovor o gotovinskom kreditu broj 2402006-1031262160/50404607- 5103780767 u iznosu 110.000,00 kuna uz promjenjivu, godišnju, redovnu kamatnu stopu koja na dan ugovaranja iznosi 9,50 %, obračunava se proporcionalnom metodom, a mijenja odlukama banke, da je ugovorena nadležnost suda u sjedištu tuženika, da je svako povećanje kamatne stope značilo smanjenje udjela glavnice u anuitetu, da je pisanom obavijesti bez prethodne suglasnosti bio obavještavan o promjeni stope, a da ugovorom nisu utvrđeni parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti, zahtijeva utvrđenje ništetnost ugovorne odredbe i povrat koristi koje je tuženik neosnovano stekao. Podneskom od 8. siječnja 2024. se poziva na shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda od 30. siječnja 2020. prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je ustanovljena ništetnost ugovora, da se tuženik u ugovoru ne poziva na svoje opće uvjete za promjenu stope, zbog čega su ugovorne odredbe primarne, opći uvjeti imaju supsidijarnu ulogu, a ugovorom nisu utvrđeni uvjeti promjene zbog čega je odredbe nepoštena jer omogućuje jednostranu promjenu bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.
Podneskom od 3. travnja 2026. visinu zahtjeva usklađuje s nalazom vještaka.
2. Odgovorom tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva jer je promjene kamatne stope vršio u skladu s propisima, tužitelju osporava status potrošača, ističe prigovor zastare za sva potraživanja nastala prije 7. lipnja 2014. računajući od saznanja tužitelja za promjenu kamatne stope, obavještavanjem o promjeni kamatne stope i dostavom izmijenjenog otplatnog plana postupao je u skladu sa Zakonom o bankama, Zakonom o kreditnim institucijama i Direktivom Vijeća Europske zajednice 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. jer su promjene bile uvjetovane promjenama na financijskom tržištu na koje tuženik nije imao utjecaj, o svakoj promjeni je obavijestio tužitelja koji je mogao raskinuti ugovor, da je s 1. siječnjem 2014. na ugovorni odnos primijenjena Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 143/13 od 2. prosinca 2013.) zbog čega tužitelj nema interes za podnošenje tužbe, da je zahtjev usmjeren na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa jer se želi uvesti fiksna kamatna stopa što nije bila volja ugovornih strana, koje nisu bile prisiljene na sklapanje ugovora, a kada bi odredba i bila ništetna ne bi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, zatezne kamate bi tekle od podnošenja tužbe jer je tuženik savjestan, osporava trošak opomene pred tužbu i zatraženi materijalni trošak.
3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103780767, provedeno financijsko vještačenje i saslušani svjedok i tužitelji.
3.1. Ugovorom o gotovinskom kreditu broj 2402006-1031262160/50404607- 5103780767 od 7. siječnja 2008. tužitelju je odobren iznos od 110.000,00 kuna pri čemu je od toga iznosa 10,00% isplaćeno kao depozit o čemu je sastavljen ugovor o oročenom depozitu, iznos iskorišten do 31. siječnja 2008. se prenosi u otplatu i vraća kroz 84 mjeseca, anuitetima od 1.797,84 kune, zapljenom dijela plaće svakog prvog u mjesecu, uz promjenjivu, godišnju, redovnu kamatnu stopu koja na dan ugovaranja iznosi 9,50 %, obračunava se proporcionalnom metodom.
3.2. Financijskim vještačenjem od 20. veljače 2026. provedenim po vještaku Goranki Šmer Maraš izvršen je izračun razlike stvarno naplaćene kamate i ugovorene godišnje kamatne stope od 9,50% (u skladu s prvobitno formiranim planom otplate), prema početnom otplatnom planu sa simulacijom moratorija do otkaza kredita 26. listopada 2016.tužitelj je trebao platiti 161.693,72 kune od čega 51.693,72 kune bi bila redovna kamata. Tužitelj je prema realiziranom otplatnom planu do 26. listopada 2016. uplatio 165.579,23 kune od čega je 55.579,23 kune redovna kamata. Zbog promjena kamatne stope tužiteljeva je obveza s osnova redovne kamate do otkaza kredita uvećana za 3.885,51 kunu u odnosu na početni otplatni plan uzimajući u obzir pozitivne i negativne razlike. U otplati kredita promjenom kamatne stope mijenja se iznos anuiteta, a u anuitetu se mijenja odnos kamate i otplatne kvote, naime kod porasta kamatne stope u anuitetu se otplaćuje više kamate, a manje otplatne kvote u odnosu na početni otplatni plan, i obrnuto , pa je razlika plaćenog s osnova promjene kamatne stope utvrđena kao razlika između stvarno plaćene redovne kamate i redovne kamate koja bi bila plaćena po početnom otplatnom planu, odnosno primjenom početno ugovorene kamatne stope pa je uz primjenu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22,88/22) rezultat prikazan u Tabeli broj 5.
3.3. Tužitelj, umirovljeni trgovac, iskazuje da je kreditom kupio namještaj, otplatio kćerkin dug i sinovljev studij u vrijeme dok je radio kada je rata od 1.700,00 kuna bila prihvatljiva, da je očekivao otpremninu zbog odlaska u mirovinu ili da će moći nastaviti raditi nakon 65 godine života, ali otpremninu nije dobio, raditi nije mogao pa je rata od 1.800,00 kuna postala prevelika za mirovinu, da je kredit vraćao 1/3 mirovine u skladu s odlukom Vlade, da se za tuženika odlučio jer je primao plaću, poznavao ljude na šalteru i imao povjerenja, trebala mu je protuvrijednost 7.000,00 CHF bez ikakvog jamstva, kamatna stopa se nije spominjala, ne sjeća se da mu je itko objasnio način njene primjene, tijekom otplate je dobivao pismena od banke o povećanju kamatne stope, stanju kredita ali ne može potvrditi da je sve pažljivo čitao, imao je povjerenja jer ni izvode od mirovine nije u banci redovito uzimao, nije znao iznos mirovine, prošlo je neko vrijeme od kada je zatražio novac do potpisivanja ugovora, o kreditu sam razgovarao s H, ženinim poznanikom koji je radio u banci, bio na dva -tri razgovora, prije potpisivanja ugovor letimično pročitao, kratko bio kod javnog bilježnika, razumije pojam promjenjiva kamatna stopa ali je očekivao da će se ona smanjivati, prethodno je 1979. ili 1980. imao kredit za kupnju vozila, a stan otplaćuje bivšem poslodavcu, INA.
4. Utvrđeno je :
- da su stranke 7. siječnja 2008. zaključile ugovor o gotovinskom kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103780767 u iznosu 110.000,00 kuna,
- da se kredit može koristiti do 31. siječnja 2008.,
- da se kredit odobrava na rok od 84 mjeseca,
- da će se otplata vršiti u 84 mjesečna anuiteta od 1.797,84 kune, svakog prvog u mjesecu, zapljenom dijela plaće,
- da je čl. 8 ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 9,50% godišnje, obračunava se proporcionalnom metodom, a promjena stopa se vrši odlukama banke,
- da je tuženik tijekom trajanja kredita početnu kamatnu stopu mijenjao1. travnja 2009. na 10,40%, 1. srpnja 2014. na 10,18%, 1. siječnja 2015. na 10,14%, 1. srpnja 2015. na 9,92%, 1. siječnja 2016. na 9,74% i1. srpnja 2016. na 9,67%,
- da je tužitelj kredit otplatio 26. listopada 2016.,
- da je zbog promjene kamatne stope tužitelj s 515,74 eura preplatio kamatu,
- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,
- da ugovor o kreditu ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,
- da je tuženik tužitelja obavještavao o naknadno nastalim promjenama.
5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:
„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,
„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i
„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.
6. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014. stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).
Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 82 Zakona o zaštiti potrošača mogla bi se smatrati nepoštenom odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu. U skladu s čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir priroda proizvoda il i usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.
Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.
7. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.
Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.
Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19)
8. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 156/2022. i 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit, može kredit vratiti prije roka određenog za vraćanje ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, ali je u oba slučaja dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, a banka ne može uračunati kamate za vrijeme od vraćanja kredita do dana kada je kredita trebalo vratiti prema ugovoru. Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.
9. Odredba ugovora da promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, davatelj kredita je uzeo pravo kamatnu stopu jednostrano mijenjati ne navodeći niti dajući naslutiti što bi mogao biti razlog budućih promjena zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a bezuvjetni pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nameće mu kamatu, bitan sastojak ugovora, obvezu koju nitko nije mogao sagledati u vrijeme sklapanja ugovora. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema kriterija što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava. Dio ugovorne odredbe koji se odnosi na promjenu stope redovne kamate izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, utvrđen je protivnim načelima obveznog prava, ništetnim u skladu s člankom 324 Zakona o obveznim odnosima. Prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
10. Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.
Prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
S obzirom da se zahtjev za isplatom temelji na ništetnoj odredbi o promjenjivoj, povećanoj kamatnoj stopi, stjecanju bez osnove, što je utvrđeno ovom odlukom, neosnovan je prigovor zastare jer je ugovor zaključen 2007., kredit isplaćen u 2016., a tužba ponijeta 2023.
11. Stranke mogu zaključiti sporazum o mjesnoj nadležnosti u smislu čl. 70. Zakona o parničnom postupku jer nije određena isključiva mjesna nadležnost suda. Ugovor je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika, a članak 14. je unaprijed formulirana ugovorna odredba o kojoj stranke nisu pregovarale niti je tužitelj utjecao na njezin sadržaj. Budući da tuženik posluje u cijeloj državi, odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti na sud u sjedištu tuženika, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a koja bi, s obzirom na udaljenost, tužitelju izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju te se prema čl. 49., 51. i 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) koji važi u vrijeme podnošenja tužbe kao i čl. 96.,98. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/2007) koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora, smatra ništetnom.
12. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, poslovni broj Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 3. travnja 2026. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.
13. S obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sud je prihvatio zahtjev i dosudio razliku anuiteta nastalu promjenom kamatne stope 515,74 eura.
14. Zatezna kamata teče od dospijeća, dana izvršene uplate do isplate, a određena je u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.
15. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 500,00 eura, pristojbe na tužbu od 19,91 euro, presudu 30,00 eura, a prema visini konačnog tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 8. siječnja 2024., 3. travnja 2026., zastupanja na ročištu 18. siječnja i 19. ožujka 2024. i 5. svibnja 2026. po 50 bodova, ročištu 17. lipnja 2026. prema Tbr. 9.3.OT 25 bodova, ukupno 325 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 812,50 eura.
Tužitelju nije priznata nagrada punomoćniku za sastav opomene pred tužbu i podneska od 13. rujna 2023. kojim traži rok za očitovanje na odgovor.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023. i 146/2025.). Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
U Puli 17. lipnja 2026.
S u d a c
Tamara Došen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. punomoćniku tužitelja Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule
2. punomoćniku tuženika Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba
